Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4599/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GL iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Goran Veljović, Siniša Borštner, Denis Jelenković, Merima Ibrahimović, Andrej Stanić, Ivana Bilić Komparić, Milena Veljović, Vladimir Veljović i Alan Alagić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Puli, Dobrilina 9, protiv 1. tužene AL iz [adresa] (osobno i kao nasljednica iza pok. ĆL, koju zastupa punomoćnica Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica u Zagrebu, Masarykova 10, 2. tužene BL iz [adresa] (kao nasljednice iza pok. ĆL), koju zastupa punomoćnik Roman Bihar, odvjetnik u Zagrebu, Frankopanska 7, 3. tuženog TL iz [adresa] (kao nasljednika iza pok. ĆL), 4. tužene DL iz [adresa] (kao nasljednice iza pok. ĆL), koju zastupa punomoćnica Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica u Zagrebu, Masarykova 10 i 5. tužene IL iz [adresa] (kao nasljednice iza pok. ĆL), radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 2. tuženice i o žalbi 1. i 4. tuženica protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P-282/2016-179 od 13. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P-282/2016-179 od 13. listopada 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se da se o troškovima postupka povodom pravnog lijeka 2. tuženice odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskm presudom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica GL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekla pravo vlasništva dijela nekretnine označne kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio te nekretnine je na Skici lica mjesta od studenog 2019. godine izrađenoj po stalnom sudskom vještaku geodetske struke Zdravku Paveliću, ing. geod. označen kao „TUŽITELJICA II DIO 6301 m2“ i kao „TUŽITELJICA I DIO 2184 m2“, a koji dijelovi su crvenom linijom odvojeni od dijelova koji su na istoj skici označeni kao dijelovi tuženih ( označeni kao „TUŽENI I DIO 1080m2“, „TUŽENI II DIO 1425 m2“, „TUŽENI II DIO 6239 m2“ i „TUŽENI IV DIO 1439 m2“), koja Skica čini sastavni dio ove presude pa se slijedom toga ovlašćuje tužiteljica da temeljem ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, izvrši cijepanje kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sukladno predmetnoj Skici lica mjesta od studenog 2019. godine izrađenoj po stalnom sudskom vještaku geodetske struke Zdravku Paveliću, ing. geod., a što su tuženi dužni trpjeti te dati suglasnost na provedbu parcelacijskog elaborata kroz katastarski operat i zemljišnu knjigu, koju će suglasnost u protivnom zamijeniti ova presuda te se nakon toga ovlašćuje tužiteljica da u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižbu prava vlasništva u odnosu na novoosnovanu katastarsku česticu, koja će svojim oblikom, položajem i površinom odgovarati dijelu kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je na Skici lica mjesta od studenog 2019. godine izrađenoj po stalnom sudskom vještaku geodetske struke Zdravku Paveliću, ing. geod. označen kao „TUŽITELJICA II DIO 6301 m2“ i kao „TUŽITELJICA I DIO 2184 m2“, a koji dijelovi su crvenom linijom odvojeni od dijelova koji su na istoj skici označeni kao dijelovi tuženih ( označeni kao „TUŽENI I DIO 1080m2“, „TUŽENI II DIO 1425 m2“, „TUŽENI II DIO 6239 m2“ i „TUŽENI IV DIO 1439 m2“), na svoje ime, a što su tuženi dužni trpjeti.

II. Nalaže se tuženicima solidarno nadoknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.644,10 EUR/12.387,50 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 13. listopada 2023. kao dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu za iznos od 1.057,63 EUR/7.968,75 kn sa zatraženom zateznom kamatom.“

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. i II. izreke žalbu podnose 1. i 4. tuženice zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlažu presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno presudu u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. i II. izreke (kao dijelu u kojem nije uspjela u sporu), žalbu podnosi i 2. tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno u tom dijelu presudu ukinuti. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 124,42 eura, uz pripadajući PDV u iznosu od 31, 52 eura.

4. Žalba 1. i 4. tuženica te žalba 2. tuženice su osnovane.

5. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji joj je prethodio , nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Međutim, u pobijanoj odluci je ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 315. st. 3. ZPP-a, na koju u žalbi 1. i 4. tuženice posebno upiru, s obzirom na to da je nepoštivanje zakonskih odredbi o neposrednosti u odlučivanju o tužbenom zahtjevu, u konkretnom slučaju bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke, s time da navedena povreda nije otklonjiva u ovom stupnju postupka temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP-a.

6. Iz sadržaja žalbe proizlazi da žaliteljice prigovaraju da im je zbog povrede odredbe čl. 315. st. 3. ZPP-a onemogućeno raspravljanje pred sudom, navodeći da prvostupanjski sud nakon presignacije spisa u rad drugom raspravnom sucu, nije odlučio o tome da glavna rasprava počinje iznova, niti su pročitani zapisnici s izvedenim dokazima, izvedenim vještačenjem i uviđajem, iako su žaliteljice u više navrata ukazivale na kršenje navedene odredbe čl. 315. st. 3. ZPP-a, zahtijevajući da glavna rasprava započne iznova te da novi raspravni sudac izađe na lice mjesta kako bi utvrdio položaj i izgled nekretnine koja je predmetom spora.

7. S pravom žaliteljice ukazuje da novi raspravni sudac nakon presignacije spisa njemu u rad nije postupio u skladu s odredbom čl. 315. st. 3. ZPP-a, budući je odluku o tužbenom zahtjevu u ovom predmetu donio bez da je odlučio o obnavljanju izvedenih dokaza koje su zahtijevale 1. i 4. tuženice (na što upućuju sadržaji zapisnika s glavne rasprave od 17. kolovoza 2022, list 315-321 spisa, 22. ožujka 2023., list 394-398 spisa te 24. kolovoza 2023., list 423-427 spisa).

8. Takvo postupanje prvostupanjskog suda predstavlja povredu načela neposrednosti sadržano u odredbi čl. 315. st. 3. ZPP-a, koja povreda, s obzirom na tvrdnje žaliteljica da bi neposrednim izvođenjem dokaza za njih mogla biti donesena povoljnija odluka, je takvog značaja da bi mogla utjecati na donošenje zakonite i pravilne odluke.

9. Posljedično navedenom, činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava ostalo je pogrešno i nepotpuno utvrđeno, pa se za sada ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

10. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljce (konačno postavljen podneskom od 1. prosinca 2022.) za utvrđenjem njezinog prava vlasništva na fizički određenom dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opisanom u izreci pobijane presude (koji dio je na skici lica mjesta od studenog 2019. izrađenoj po stalnom sudskom vještaku geodetske struke Zdravku Paveliću, ing. geod. označen kao „TUŽITELJICA II DIO 6301 m2“ i kao „TUŽITELJICA I DIO 2184 m2“, a koji dijelovi su crvenom linijom odvojeni od dijelova koji su na istoj skici označeni kao dijelovi tuženih - označeni kao „TUŽENI I DIO 1080m2“, „TUŽENI II DIO 1425 m2“, „TUŽENI II DIO 6239 m2“ i „TUŽENI IV DIO 1439 m2“), kao i zahtjev za cijepanjem predmetne katastarske čestice sukladno navedenoj skici lica mjesta te zahtjev za trpljenjem i davanjem suglasnosti na provedbu parcelacijskog elaborata kroz katastarski operat i zemljišnu knjigu, i posljedično svemu navedenom, zahtjev za uknjižbu prava vlasništva tužiteljica u odnosu na novoosnovanu katastarsku česticu u zemljišnoj knjizi, s time da navedeni zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da je pravo vlasništva predmetnog dijela nekretnine stekla dosjelošću, koji dio nekretnine osobno i preko svojih prednika koristi i obrađuje preko 150 godina, od nikoga uznemiravana, smatrajući se njegovim vlasnikom, pri čemu je kao posjednik predmetne nekretnine (prema podacima iz katastarskog operata), u površini od 5899 m2 upisan njezin pokojni suprug FL, a u površini od 2946 m2 1. i 4. tuženice, s time da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom vlasničkom stanju, a da postoji i nesklad u podacima pisanog i grafičkog dijela katastarskog, odnosno zemljišnoknjižnog operata u odnosu na upisane površine koje ne odgovaraju grafičkom dijelu i stanju na terenu.

11. Sporno je i u žalbenom stupnju postupka jesu li na strani tužiteljice ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini (odnosno njezinom točno fizički određenom dijelu).

12. Iz postupka koji je prethodio pobijanoj odluci proizlazi:

- da su u vrijeme podnošenja tužbe kao suvlasnici predmetne nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] oranica, više bunara, površine 1 jutro i 859, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], bili upisani 1. tuženica u 2/3 dijela te ĆL, prednik svih tuženika, u 1/3 dijela, u odnosu na koje zemljišnoknjižno stanje je temeljem podnesene tužbe u ovom predmetu dopuštena zabilježba spora rješenjem poslovni broj Z-3864/2016 od 31. siječnja 2017. (list 155 spisa), s time da je prethodno temeljem rješenja o nasljeđivanju naknadno pronađene imovine iza pok. ĆL, na njegovom suvlasničkom dijelu predmetne nekretnine rješenjem poslovni broj Z-3977/2017 od 27. prosinca 2017. (list 156 spisa), dopuštena uknjižba prava vlasništva za korist svih tuženika u ovome sporu, svakog u 1/5 dijela,

- da su 1. tuženica i ĆL suvlasništvo na predmetnoj nekretnini upisali temeljem rješenja pod točkom 176 raspravnog zapisnika donesenog u postupku osnivanja zemljišnjih knjiga broj Z-87/73 i posjedovnog lista broj [broj] (kako to proizlazi iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu s lista 5 spisa),

- da je u posjedovnom listu br. [broj] k. o. [katastarska općina] evidentiran posjed FL, supruga tužiteljice, na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 5899 m2, dok su u posjedovnom listu br. [broj] k. o. [katastarska općina], kao suposjednice svaka u ½ dijela, evidentirane 1. i 4. tuženice u površini od 2946 m2 (list 13 i 14 spisa),

- da je na licu mjesta stalni sudski vještak geometar Zdravko Pavelić naveo kako je izvršio uvid u skicu mjerničkog vještaka Antonia Labinca iz Poreča (temeljem kojeg je postavljen prvi tužbeni zahtjev) i istu usporedio s koordinatama koje je kontrolirao GPS uređajem i kartom na Geoportal mediju i da je iskaz tužiteljice pratio cijelim putem na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] od zapada ka istoku, navodeći i to da skica lica mjesta iz spisa i koordinate s DKP-a i Geoportal medija u cijelosti odgovaraju tumačenju stanja uživanja po kazivanju tužiteljice, da je u posjedovnom listu predmetna k. č. br. [katastarska čestica] evidentirana u dva dijela i to u pl. [broj] na FL (koji je suprug tužiteljice) u površini od 5899 m2, a drugi dio u pl. br. [broj] na ŽL u ½ dijela i DL u ½ dijela u površini 2946 m2, pa da je evidentno da su postojala dva posjednika,

- da je vještak saslušan na ročištu 4. listopada 2019. pojasnio kako predmetna kat. čestica [katastarska čestica] na terenu odgovara grafičkom dijelu katastarskog operata površine 13011 m2, a da pisani dio u posjedovnom listu broj: [broj] - dio tužiteljice iznosi 5899 m2, dok dio u posjedovnom listu broj [broj] - dio tuženih iznosi 2946 m2, što je ukupno 8845 m2, što odgovara i površini iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] tj. 1 jutro i 859 čhv, pa zaključuje da je razlika u površini na licu mjesta 13011 m2 u odnosu na stanje u operatu 8845 m2 - 4166 m2,

- da je, kako bi se razjasnile dileme u zapadnom dijelu nekretnine, sud ponovno izašao s vještakom na lice mjesta 11. studenoga 2019., kada je vještak konačno definirao prijepor napominjući kako se bunar nalazi na dijelu uživanja tužiteljice, s obzirom na ogradu tužene i granicu sa susjednom k. č. br. [katastarska čestica] (list 190 spisa) te je vještaku naloženo izraditi prijedlog parcelacije po kazivanju tužiteljice (list 195-196 spisa),

- da je vještak zaključno naveo kako je skica sačinjena kada su obje strane bile prisutne, kada su i definirani dijelovi koje uživaju, o čemu su iste na licu mjesta bile sporazumne da je tome tako, da je sve navedeno i snimljeno i predano u spis zajedno s nalazom i mišljenjem s iskazujućim površinama stanja uživanja svake od stranaka, pri čemu vještak zaključno smatra da je snimak pogodan za izradu parcelacijskog elaborata zavisno od daljnjeg raspravljanja, uz naglasak da katastarski i ZK operat ne odgovaraju u površinskom smislu, radi čega je iz tog razloga na licu mjesta iskolčio grafički plan katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i time definirao gabarite, odnosno oblik katastarske čestice kakav egzistira na katastarskom planu, iz kojeg razloga je htio strankama u postupku na licu mjesta pokazati koja se k.č. dijeli, s time da su, s obzirom na vanjske granice na skici prikazano crnom bojom, stranke unutar toga pokazivale svoje dijelove koje je obilježio drvenim kolcima, još jednom napominjući da je prenesen grafički plan unutar kojeg su stranke sporazumno definirale prijepor na dan snimanja, a da je on postavio vanjsko razgraničenje da ne bi išlo preko crte, odnosno izvan granice,

- da je takav nalaz i mišljenje vještaka sud prihvatio, cijeneći da je vještak osoba sa stručnim znanjima koji je otklonio sve izjavljene primjedbe, a da je konačno i tužiteljica u skladu s njegovom skicom uredila svoj zahtjev,

- da su u prilog navodima 1. i 4. tuženica govorili svjedoci SL, suprug 4. tuženice te kćeri 4. tuženice, ČL i JL, koje iskaze sud cijeni nelogičnima,

- da je svjedokinja KL, kći tužiteljice, točno znala nazive dijelova predmetne kčbr. [katastarska čestica] i kako su locirane ([adresa]), a kako je to kasnije potvrdila i sama tužiteljica,

- da je svjedok EL detaljno pojasnio na koji način je po odobrenju tužiteljice i njezinog supruga obrađivao predmetnu kčbr. [katastarska čestica], navodeći da je istu obrađivao gledano s glavnog puta (koji je inače na skici krajnje desno), u dijelu koji bi bio sjeverno od puta koji presijeca nekretninu, kao i dio koji se dalje naslanja i južno je od tog puta koji prolazi kroz nekretninu; što načelno odgovara skici vještaka i onome što je tamo naznačeno kao dio tužiteljice,

- da je jedino svjedokinja ZL, od ostalih svjedoka koji nisu u srodstvu sa strankama, kazala da tužiteljicu nije viđala na ovoj nekretnini, već prednike tuženika, međutim da je navela i da joj tužiteljica brani da napasa svoje krave tamo gdje imaju kuću, iako se to prije moglo slobodno, pa po ocjeni suda prvog stupnja, time postavlja sumnja u vjerodostojnost takvog iskaza,

- da je svjedok HL, za kojega 4. tužena DL tvrdi da mu je dala predmetnu zemlju da je koristi uz njezino odobrenje, kazao da je radio isključivo uz odobrenje tužiteljice, dok tuženicu DL nikada nije vidio na ovoj nekretnini već jedino tužiteljicu i njezinog supruga koji su ovdje obrađivali te je potvrdio da se tužiteljica nakon Domovinskog rata ubrzo vratila i da su joj kuću obnovili među prvima,

- da je svjedokinja ŠL također potvrdila da je viđala tužiteljicu na ovoj nekretnini i to posebice na sjevernom dijelu oko bunara (što bi odgovaralo dijelu tužiteljice na skici) te da tužiteljici nitko nije branio da koristi ovu nekretninu, a da tuženicu DL i njezinog supruga nikada nije ovdje vidjela,

- da iz provedenog dokaznog postupka sud zaključuje da su tužiteljica, odnosno njezini pravni prednici, bili u posjedu dijela nekretnine kako je isti naznačen u uređenom tužbenom zahtjevu, koji dio je 3. tuženi TL priznao tužiteljici, dok da je 5. tužena IL tijekom postupka ostala pasivna, pri čemu da 2. tužena BL nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

13. Prvostupanjski sud je, cijeneći naprijed navedene dokaze, rukovodeći se odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15, dalje: ZV), konkretno čl.. 159., kao i odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91 - dalje: ZOVO), te pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (koji se primjenjuje do 31. kolovoza 1980. temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, „Narodne novine“, broj: 73/91, dalje OGZ), konkretno paragrafima 1460., 1463., 1468., 1470., 1472., 1477. i 1493. OGZ-a, usvojio postavljeni tužbeni zahtjev, utvrdivši da su se na strani tužiteljice stekli svi uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na spornom dijelu nekretnine, a da tuženici nisu dokazali nepoštenje na strani tužiteljice i njezinih prednika, odnosno da bi oni kao faktični posjednici na terenu znali ili posumnjali da im nekretnina u predmetnom dijelu ne pripada, dok da kratkotrajni odlazak tužiteljice iz [adresa] za vrijeme ratnih okolnosti, sud ne može uzeti kao napuštanje posjeda i time prestanak istoga, jer se radi o izvanrednim okolnostima, ne slobodnoj volji tužiteljice, pri čemu cijeni da su se na strani tužiteljice ispunili uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću do 1995., uzevši u obzir vrijeme posjedovanja nje same i njezinih prednika, s obrazloženjem da niti tužiteljici, niti njezinim prednicima nije posebno branjeno, tako da je nastavljajući pošten posjed iza svojih prednika, stekla pravo vlasništva na dijelu koji je označen na skici vještaka.

14. Sud prvog stupnja pobijanom presudom navodi i to da je prihvatio postavljeni zahtjev, iako nije izrađen geodetski elaborat, obrazlažući da je postavljeni zahtjev dovoljno individualiziran i da predstavlja pojedinačnu stvar u smislu čl. 5. st. 1. ZV-a, a da će se elaborat moći izraditi sukladno presudi, izvan ovoga postupka, jer je tužiteljica, koja je dokazala da je stekla dosjelošću realni dio nekretnine, ovlaštena temeljem ove pravomoćne presude izvršiti parcelaciju nekretnine na kojoj su upisani tuženici, na način da iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio koji joj po skici vještaka, koja je sastavni dio ove presude, pripada, te da navedeni dio formira kao samostalnu česticu zemlje s novim katastarskim brojem, kao što je ovlaštena i da provede parcelaciju u katastru zemljišta s novim katastarskim brojem i u zemljišnim knjigama, pri čemu su tuženici, po pravomoćnosti ove presude, dužni navedeno trpjeti, odnosno dopustiti da se tužiteljica upiše kao samovlasnik navedenog realnog dijela koji postaje nova zemljišnoknjižna čestica kojoj je tužiteljica vlasnik.

15. Žalbenim navodima sve tuženice prigovaraju zaključku suda prvog stupnja da je tužiteljica dokazala zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetu spora te zaključku suda o tome da se 2. tuženica, s obzirom na činjenicu da se nije protivila nalazu i mišljenju vještaka, faktično složila s traženjem tužiteljice, prigovarajući i ocjeni iskaza saslušanih svjedoka, pri čemu su 1. i 4. tuženice određeno ukazale i na pogrešan zaključak suda o osobi svjedoka HL koji je saslušan u ovom postupku, temeljem kojeg iskaza je posljedično tome pogrešno doveo u pitanje istinitost iskaza 4. tuženice. Žalbenim navodima 1. i 4. tuženice prigovaraju i identifikaciji predmeta spora kako ga je definirao vještak Zdravko Pavelić, ing. geod., uz tvrdnju da je vještak u nalazu pogrešno pošao od pretpostavke o postojanju sporazuma stranka o uživanju predmeta spora (tužiteljske i tužene strane), naročito s obzirom na pogrešnu konstataciju vještaka da je na licu mjesta prilikom terenskog snimanja zajedno sa svim strankama definirao posjed tužiteljice i posjed tuženika (kako je to iskazao saslušan na ročištu za glavnu raspravu od 4. listopada 2019, list 14-143 spisa), jer na licu mjesta nisu bili prisutni svi tuženici, pa tako niti 1. tuženica, niti između stranaka postoji sporazum o uživanju sporne nekretnine, ukazujući pri tome, s obzirom na specifičnost predmeta spora koji graniči s drugom nekretninom tužiteljice (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), kao i s obzirom na njegov specifičan položaj i izgled te činjenicu da graniči i s nekretninom tuženika, na nužnost neposrednog opažanja suda na licu mjesta, izlaskom na lice mjesta novog raspravnog suca kojemu je spis dodijeljen u rad nakon presignacije i nakon već izvedenog uviđaja i geodetskog vještačenja, ali isto tako i na nužnost saslušanja svjedoka na licu mjesta, jer je i kod svjedoka iz istih razloga moglo doći do krive predodžbe o korištenju i uživanju predmeta spora, na čemu su ove tuženice inzistirale i tijekom prvostupanjskog postupka. Također, žalbenim navodima 1. i 4. tuženice ukazuju i na neprovedivost parcelacijskog elaborata koji nije izrađen, a predmet je tužbenog zahtjeva, s obzirom na to da predmet spora kako ga je u konačnome definirao vještak, u skladu s čim je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev, jednim dijelom ulazi i u kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na koju je kao vlasnica upisana treća osoba koja nije obuhvaćena tužbenim zahtjevom u ovome sporu, VL.

16. Prvostupanjski sud svoju odluku o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na fizički i materijalno odijeljenom dijelu nekretnine, temelji na zaključku da su tužiteljica, odnosno njezini pravni prednici, bili u posjedu dijela nekretnine kako je isti naznačen u uređenom tužbenom zahtjevu, do kojeg zaključka je došao temeljem evidentiranog posjeda dijela predmeta spora na ime sada pok. supruga tužiteljice te na temelju izvedenih personalnih dokaza, rukovodeći se pri tome prihvaćenim nalazom i mišljenjem geodetskog vještaka koji je „iskazao da su na uviđaju bile prisutne tuženica DL i tužiteljica koje su mu pokazale dio koji uživaju, odnosno koji su uživali njezini prednici“.

17. S obzirom na specifičnost predmeta spora, osnovano 1. i 4. tuženice tvrde da je sud prvog stupnja donoseći pobijanu presudu počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1. u svezi s čl. 315. st. 3. ZPP-a, kako je to već naprijed i navedeno.

18. Naime, prema odredbi čl. 4. ZPP-a, sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na temelju usmene, neposredne i javne rasprave, dok je odredbom čl. 315. st. 3. ZPP-a propisano da ako se ročište drži pred sudom u izmijenjenom sastavu, da glavna rasprava mora početi iznova, ali da sudac pojedinac, odnosno vijeće može, nakon što se strankama omogući da se o tome izjasne, odlučiti da se ponovno ne saslušavaju svjedoci i vještaci i da se ne obavlja novi uviđaj, već da se pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza odnosno preslušaju tonske snimke.

19. Kako iz zapisnika s ročišta za glavnu raspravu od 17. kolovoza 2022. (list 315- 321 spisa), proizlazi da nakon presignacije spisa u rad drugom sucu, konkretno sucu koji je u ovom postupku donio pobijanu presudu, navedeni sudac na tom ročištu (a niti kasnije), nije konstatirao da ročište počinje iznova, niti je pročitao isprave u spisu i sadržaj ranijih zapisnika, pri čemu su žaliteljice u više navrata zahtijevale da glavna rasprava započne iznova te da novi raspravni sudac izađe na lice mjesta kako bi utvrdio položaj i izgled nekretnine koja je predmetom spora, iz navedenog proizlazi da sud prvog stupnja nije postupio u smislu odredbe čl. 315. st. 3. ZPP, čime je ostvarena povreda navedene zakonske odredbe u vezi s čl. 354. st. 1. ZPP-a i čl. 8. ZPP-a, koja je u ovom slučaju utjecala na donošenje pravilne i zakonite odluke.

20. To stoga što se radi o predmetu spora koji je, s obzirom na njegov specifičan položaj i izgled te činjenicu da graniči i s drugom nekretninom tužiteljice te s nekretninom tuženika, u naravi sada neobrađeno zemljište (livada), ničim jasno ograničeno u odnosu na nekretnine oko njega (prirodnom ili nekom drugom granicom), bitno otežano jasno identificirati, u kojoj situaciji je neposrednost suda kod izvođenja dokaza, na čemu su žaliteljice inzistirale tijekom prvostupanjskog postupka ( čemu sud porvog stupnja nije udovoljio, niti se o istome očitovao pobijanom presudom), konkretno uviđaja na licu mjesta, imajući ovdje u vidu i odredbu čl. 228. ZPP-a koja govori o potrebi neposrednosti opažanja (kojom je propisano da će vijeće ovlastiti predsjednika vijeća da obavi uviđaj ako se stvar koju treba razgledati ne može donijeti u sud ili bi njezino donošenje uzrokovalo znatne troškove, a vijeće smatra da nije nužno neposredno opažanje svih članova vijeća), od odlučnog značaja za identifikaciju i razumijevanje predmeta spora, a time i za ocjenu izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka i stranaka, čime je, po stavu ovoga suda, sud prvog stupnja propustio utvrditi sve odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, čemu žaliteljice žalbenim navodima osnovano prigovaraju sada u žalbi.

21. Slijedom iznesenoga, s obzirom na to da žalbenim navodima 1. i 4. tuženice određeno upiru na navedenu povredu odredaba parničnog postupka počinjenu pred prvostupanjskim sudom, kako je posljedično navedenom, činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, valjalo je već iz navedenog razloga pobijanu odluku ukinuti.

22. Vezano za naprijed obrazloženo, sa svrhom pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja odlučnog za pravilnu primjenu materijalnog prava, za nadodati je da 1. i 4. tuženice osnovano ukazuju i na to da je, s obzirom na specifičan položaj i izgled predmeta spora te činjenicu da isti graniči i s drugom nekretninom tužiteljice i nekretninom tuženika, bilo oportuno i opravdano saslušati svjedoka na licu mjesta (kod kojih svjedoka je upravo iz tih razloga moglo doći do krive predodžbe o korištenju i uživanju predmeta spora), na čemu su ove tuženice inzistirale i tijekom prvostupanjskog postupka, a o čemu sud prvog stupnja također nije odlučio, niti se o istome očitovao pobijanom presudom.

23. Pored navedenog, imajući u vidu da iz nalaza i mišljenja vještaka neupitnim proizlazi da je predmet spora (kako ga je vještak utvrdio nalazom i mišljenjem i u svim njegovim kasnijim dopunama i očitovanjima), znatno veće površine (13011 m2) u odnosu na površinu predmetne k. č. br. [katastarska čestica] oranica, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (1 jutro i 859 čhv), odnosno u odnosu na posjedovni list broj [broj] (u koji je kao posjednik upisan sada pok suprug tužiteljice na površini od 5899 m2), i posjedovni list broj [broj] (u koji su kao suposjednice upisane 1. i 4. tuženice na površini od 2946 m2), što je ukupno 8845 m2 (što odgovara površini predmetne čestice u zemljišnim knjigama od 1 jutro i 859 čhv), čime se dolazi do razlike u površini predmeta spora na licu mjesta od 13011 m2, u odnosu na stanje u operatu od 8845 m2, u iznosu od 4166 m2.

24. Stoga, kako je predmet tužbenog zahtjeva utvrđenje prava vlasništva tužiteljice na fizički određenom dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji zahtjev je sud prvog stupnja kao takav usvojio, dok iz naprijed navedenog slijedi da se radi o površini koja prelazi granice navedene zemljišnoknjižne čestice, time je za zaključiti da se u konkretnom slučaju ne radi o dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), već o površini koja prelazi granice navedene čestice, pri čemu iz stanja spisa i rezultata izvedenog vještačenja, ne proizlazi da je vještak površinu koja prelazi granice kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], identificirao u odnosu na stanje u zemljišnim knjigama, što je u konkretnom slučaja odlučno za ocjenu osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje vlasništva, očito i na površini čestice koja nije predmetom ovoga spora, naročito ako se radi o zadiranju u tuđu nekretninu koja nije vlasništvo stranaka ovoga spora.

25. Naime, prema odredbi čl. 2. st. 3. ZV-a, nekretnine su čestice zemljine površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drukčije određeno, dok je odredbom čl. 5. st. 1. ZV-a propisano da je objekt prava vlasništva pojedinačno određena stvar, pri čemu je čl. 9. st. 1. ZV-a propisano da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina, dok je zemljište u smislu Zakona o zemljišnim knjigama („ Narodne novine“, broj 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24, dalje ZZK), odredbom čl. 4. st. 1. toga Zakona definirano kao dio zemljine površine koji je u katastru označen posebnim brojem i imenom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica).

26. Dakle, da bi se moglo odlučivati o postavljenom tužbenom zahtjevu, od odlučnog značaja je utvrditi kojoj katastarskoj česticici pripada predmet spora, jer iz izvedenog vještačenja neupitnim slijedi da predmet spora pripada ne samo kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer je površinom veći od nje, na što 1. i 4. tuženice žalbenim navodima osnovano prigovaraju navodeći da je predmet tužbenog zahtjeva neprovediv u zemljišnoj knjizi, pri čemu ovaj sud na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, na pravilnu primjenu materijalnog prava pazi i po službenoj dužnosti.

27. Stoga, navedenim postupanjem, odlučne činjenice nisu u dovoljnoj mjeri raspravljene da bi se moglo pravilno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice, jer nije s dovoljnom sigurnošću utvrđeno može li predmet spora biti objekt prava vlasništva (o čemu sud prvog stupnja, barem za sada, pogrešno zaključuje da je postavljeni zahtjev dovoljno individualiziran i da predstavlja pojedinačnu stvar u smislu čl. 5. st. 1. ZV-a), ali ist tako s dovoljnom sigurnošću nije utvrđeno niti je li na predmetu spora tužiteljica stekla pravo vlasništva dosjelošću (tako da je nekretninu samostalno i putem svojih prednika posjedovala neprekidno kao zakonita, poštena, istinita i samostalna posjednica, sve to primjenom pravila koja su bila na snazi u vrijeme kada je započeo posjed stvari određene kvalitete), odnosno je li tužiteljica samostalno i putem svojih prednika vršila posjed predmeta spora, neprekidno kroz za to zakonom određeno vrijeme.

28. Stoga je i konačni zaključak prvostupanjskog suda o ispunjenim pretpostavkama za stjecanje prava vlasništva, po ocjeni ovog suda, a imajući u vidu sve ranije navedeno, za sada preuranjen, pri čemu je za napomenuti i to da sud prvog stupnja pobijanom presudom niti ne obrazlaže kroz koje vrijeme, odnosno od kada je tužiteljica samostalno ili putem svojih prednika, posjedovala predmet spora, niti istom obrazlaže kakvoću njezina posjeda (zakonitost i istinitost), koje činjenice su odlučne za ocjenu osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva, a time i za ocjenu pravilnosti primjene materijalnog prava.

29. Pri tome se ipak potrebno osvrnuti i na žalbene navode 1. i 4. tuženica kojima upiru na promjenu zamljišnoknjižnog stanja u vrijeme presuđenja, te naglasiti da je zabilježba ove tužbe postojala prije promjene vlasništva na predmetnoj nekretnini, pa stoga, nije osnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani nekih od tuženika.

30. Slijedom izloženog, kako je činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, čemu sve žaliteljice osnovano prigovaraju, valjalo je na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

31. Ovdje je potrebno naglasiti, imajući u vidu da su tuženici, svi kao nasljednici sada pok. ĆL, jednog od suvlasnika predmeta spora, jedinstveni i nužni suparničari (čl. 201. ZPP-a), te da se, slijedom toga, spor prema svima njima mora riješiti na jednak način (smatraju se jednom parničnom strankom), da se učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari, proteže i na one koji tu radnju nisu poduzeli, slijedom čega žalba 1. i 4. tuženice te žalba 2. tuženice, imaju učinak na sve suparničare, tako da je uvaženjem istih valjalo ukinuti presudu u cijelosti i u odnosu na preostale tuženike.

32. S tim u vezi, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka.

33. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka 2. tuženice, odlučeno je na temelju odredbe čl. 166 st. 3 ZPP (točka II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

34. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će utvrditi činjenice odlučne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, na način da će dopunski saslušati svjedoke (i po potrebi stranke), na licu mjesta, uz prisustvo vještaka (radi identifikacije predmeta spora), na temelju kojih pravilno i potpuno utvrđenih činjenica će dati jasne i prihvatljive razloge u pogledu predmeta spora (može li isti biti objekt prava vlasništva), u pogledu kakvoće posjeda tužiteljice i njezinih prednika i u pogledu vremena kroz koje je tužiteljica samostalno ili putem svojih prednika, posjedovala predmet spora (od kada je vršen posjed), sve to nakon što na adekvatan način raspravi i to na koji način je tužiteljica (odnosno njezini prednici), vršila posjed predmeta spora, te potom ocijeniti je su li se na strani tužiteljice ispunile zakonske pretpostavke (sukladno navedenim odredbama na koje se pravilno pozvao sud prvog stupnja) za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, odnosno jesu li nastupili pravni učinci dosjelosti (vodeći računa o činjenici da je teret dokaza o početku i trajanju posjeda na tužiteljici), u kom pravcu će, kao i u svemu naprijed navedenom, upotpuniti činjenično stanje, raspraviti i ostale žalbene prigovore žaliteljica (posebice onih koji se odnose na ocjenu iskaza saslušanih svjedoka te na sadržaj zapisnika broj 176), a potom na temelju rezultata cjelokupnog postupka, o tužbenom zahtjevu donijeti novu, zakonitu i pravilnu odluku, kojom odlukom će ujedno odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka.

35. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš