Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1404/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari prvotužitelja JR, OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljice IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Miroslav Biloglav, odvjetnik u Zadru, protiv prvotuženice ĐR iz [adresa], kao pravna slijednica TR. J HR. VR, drugotuženice ŽR iz [adresa], trećetuženika GR iz [adresa], četvrtotuženika PR iz [adresa] i petotuženice MR iz [adresa], drugo, treće, četvrtotuženici i petotuženici kao nasljednici ZR pok. I iz [adresa], šestotuženika SR iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ante Bogdanić, odvjetnik u Biogradu na moru, sedmotuženice JRB iz [adresa], šesto i sedmotuženici kao nasljednici NR rođ. ZR iz [adresa], a ova istovjetna s osobama u zk. ul. uknjižene kao ĆR pok. I i BR ž. Đ, koja je tužena osobno i kao nasljednica CR. I, osmotuženika RR iz [adresa], devetotuženika FR iz [adresa], kao i na adresi [adresa], desetotuženika OR iz [adresa], jedanastototuženika KR iz [adresa] Dr. [adresa], dvanaestototuženice ŠR [adresa], osobno i kao nasljednica IRB, deveto do dvanestotuženici zastupani po punomoćnici mr. sc. Gordani Šimunov, odvjetnici u Zadru, trinaestostotuženice AR iz [adresa], Anina 1-9, četrnaestostotuženika UR pok. T iz [adresa], petnastostotuženika ČR ud. T iz [adresa], šesnaestotuženice DR iz [adresa] ili [adresa], sedamnestotuženika LR iz [adresa], osamnaestotuženika JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednik IL ud. H iz [adresa] i devetnaestototuženice ĐRB iz [adresa], koji su zastupani po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom Rikardo Petković & Sanja Perković u Zadru, radi utvrđenja i uknjižbe, uz sudjelovanje umješača ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Korljan & partneri d.o.o. Zadar, na strani devetnaestotuženice ĐRB, odlučujući o žalbi tužitelja prvotužitelja JR i drugotužiteljice IR te devetnaestotuženice ĐRB protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1754/2020 od 28. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 11. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba prvotužitelja JR i drugotužiteljice IR kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1754/2020 od 28. lipnja 2021.

II. Odbija se žalba devetnaestotuženice ĐRB kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1754/2020 od 28. lipnja 2021. u dijelu u kojem devetnaestotuženice ĐRB nije uspjela sa zahtjevom za naknadu troškova.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da su tužitelji JR, OIB: [osobni identifikacijski broj] i TRB, OIB: [osobni identifikacijski broj], stekli za cijelo valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva i to JR za 2/3 dijela od cijelog, a TRB za 1/3 dijela od cijelog na točno određenom dijelu kat. čest. br. [katastarska čestica], šuma površine 2757 m2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji dio je prikazan i omeđen na skici lica mjesta popisom koordinatnih točaka izrađenog od Geoing d.o.o. [adresa] od svibnja 2010. godine kao lik slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-A u površini od 2436 m2, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelji temeljem ove presude zatraže i ishode uknjižbu prava vlasništva na naprijed navedenoj nekretnini po pravomoćnosti ove presude, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika, odnosno njihovih umrlih prednika.“

Pod točkom II. izreke nalaže se tužiteljima da naknade parnični trošak ovog postupka trećetuženici NR u iznosu od 6.250,00 kuna, te petnaestotuženici ĐRB u iznosu od 5.000,00 kuna, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

1.1. U tijeku postupka su umrli ranija trećetuženica HL, raniji drugotuženik ZR i ranija četrnaestotuženica IL pa je pravomoćnim rješenjima nastavljen postupak u odnosu na njihove nasljednike (list 456, 482 i 490 spisa).

2. Protiv prvostupanjske presude žale se prvotužitelj JR i drugotužiteljica IR zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:

53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.- dalje: ZPP), predlažu prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.

3. Protiv odluke o troškovima sadržane u prvostupanjskoj presudi u kojem nije uspjela sa zahtjevom za naknadu troškova žali se devetnaestotuženica ĐRB ne navodeći posebno zakonske žalbene razloge.

4. Žalba prvo i drugotužitelja i žalba devetnaestotuženice ĐRB su neosnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da su stekli za cijelo valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva i to JR za 2/3 dijela od cijelog, a TRB za 1/3 dijela od cijelog na točno određenom dijelu kat. čest. br. [katastarska čestica], šuma površine 2757 m2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji dio je prikazan i omeđen na skici lica mjesta popisom koordinatnih točaka izrađenog od Geoing d.o.o. [adresa] od svibnja 2010. godine kao lik slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-A u površini od 2436 m2, što da su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelji temeljem ove presude zatraže i ishode uknjižbu prava vlasništva na naprijed navedenoj nekretnini po pravomoćnosti ove presude, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika, odnosno njihovih umrlih prednika.

6. Tužitelji svoj zahtjev temelje na tvrdnjama da je između pravnih prednika stranaka izvršena dioba suvlasničke zajednice nasljednika 1948. godine, kada je nekretnina koja je predmet ovog postupka u diobi pripala UR (Mili) Paviću, a nakon njegove smrti na temelju nasljeđivanja njegovoj supruzi V (Božici) VL, nakon smrti Ž (Božica) Drine Pavić na temelju nasljeđivanja njezinim sestrama ŽL, GL i PL, koje su istu nekretninu darovale ML i TR, zatim da je zk.č.br. 412/17 ušla u ostavinsku masu ML kao zk. vlasništvo za 300/28800 i 1152/28800 dijela, pa je tužiteljima pripala na temelju nasljeđivanja od ML svakom u 1/2 dijela te su tužitelji na temelju ugovora o diobi od **.**.2008. sa ĐR, kćerkom TR podijelili nekretnine od VL među kojima se navodi i utužena 412/17 tzv. ograda 2186 m2, te je istim ugovorom utvrđeno da navedena nekretnina pripada IR za 1/3 dijela i JR u 2/3 dijela, dok je ĐR dobila druge točno određene nekretnine.

7. Iz pobijane prvostupanjske presude i sadržaja spisa proizlazi:

-da je prema skici lica mjesta Geoing d.o.o. [adresa] od svibnja 2010. godine (list 8 i 8a spisa) utuženi realni dio čest. zem. označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-A koji ima površinu od 2436 m2,

-da je radi identifikacije predmeta spora proveden očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika Nevena Korljana 24. listopada 2014.(list 133 do 138 spisa), te je sudski vještak utvrdio da sporni dio čini dio čest. zem. [katastarska čestica] označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-A ima površinu od 2436 m2, sve kako je prikazano na skici lica mjesta Geoing d.o.o. [adresa] od svibnja 2010. godine (list 143 spisa),

-da je vlasnik cijele čest. zem. [katastarska čestica] bio sada pokojni VR,

-da je VR imao tri sina ZL, G (I) i UR (HR) i dvije kćerke P i M,

-da je 1948. godine napravljena pismena „razdioba“ cijele čestice (list 39 spisa) između sina ZL, sina G (Stipe) kojeg je zastupala supruga CR jer je umro i sina UR (HR) Pavić kojeg je predstavljala njegova supruga, V (Božica) Drina Pavić jer je ilegalno otišao u Ameriku i nije se više vraćao,

-da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se sestra P odrekla svog nasljedničkog dijela,

-da sin pokojne sestre M, SL, nije pristupio na „razdiobu“,

-da je nekretnina koja je predmet ovog spora u diobi pripala UR (Mili) Paviću, a nakon njegove smrti (list 15 spisa) njegovoj supruzi V (Božica) Drini Pavić, koju su naslijedile njezine sestre ŽL, GL i PL, koje su predmetnu nekretninu darovale prednicima tužitelja ML i prednici prvotuženice TR,

-da je pok. SL, nakon 1948. godine pozivao prednike tužitelja na dogovornu diobu nekretnina,

8. Sporno je da li je prekinut niz stjecanja prava vlasništva iza pokojnog VR, s obzirom da prednik devetnaestotuženice ĐRB, sada pokojni SL (sin M, a kćerke pok. VR, koja je bila pokojna u vrijeme diobe) nije sudjelovao u diobi dijela nasljednika pok. VR 1948. godine, te je sporna površina realnog dijela koji je predmet tužbenog zahtjeva od 2436 m2, s obzirom da iz pravnih osnova na koji se pozivaju tužitelji dio čest. zem. je površine 2186m2.

9. Prvostupanjski sud je, u odnosu na sporne okolnosti, utvrdio:

-da nije dokazano da je prednik devetnaestotuženice, sada pokojni SL, bio pozivan da sudjeluje u diobi 1948. godine i da je odbio sudjelovati u istoj,

-da nije dokazano da se odrekao prava vlasništva naslijeđenih nekretnina (tako i sporne) iza smrti svoje majke M,

-da imajući u vidu pravna pravila paragrafa 846. i 841. tada važećeg Općeg građanskog zakona koji se primjenjivao na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ br.73/1991., a koji se imaju primijeniti sukladno odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014.- dalje: ZV), da se tužitelji ne mogu pozivati na diobeni ugovor iz 1948. kao valjani pravni osnov stjecanja prava suvlasništva na realnom djelu sporne nekretnine jer prednik devetnaestotuženice, sada pokojni NL, nije sudjelovao u toj diobi,

-da nije sporno da tužitelji postavljenim tužbenim zahtjevom traže utvrđenje prava suvlasništva na realnom dijelu sporne čest. 412/17 k. o. [katastarska općina] u površini od 2436 m2, a što je sud identificirao i utvrdio provedenim očevid na licu mjesta u nazočnosti sudskog vještaka Nevena Korljana,

-da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl. br. O-1214/08 od 27. ožujka 2009.(list 9 do 10 spisa) slijedi da je iza smrti ML (list 9 do 10 spisa) proveden ostavinski postupak tijekom kojeg je između stalog utvrđenu da njenu ostavinsku imovinu čini i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao zk. vlasništvo za 300/28800 i 1152/28800 dijela i njezinim nasljednicima da su proglašeni sin JR i kći IR za ½ dijela svatko,

-da iz ugovora o diobi od 29. studenog 2008., naslova: Završni sveukupni sporazum (list 12 do 13 spisa) slijedi da je isti zaključen između ĐR, IR i JR u odnosu na nekretnine od V (Božica) VL, među kojima se navodi i utužena 412/17 ograda 2186 m2, te je između stranaka utvrđeno da navedena nekretnina pripada IR za 1/3 dijela i JR u 2/3 dijela, dok ĐR da je dobila druge točno određene nekretnine,

-da iz popisa katastarskih čestica sa posjednicima u k. o. [katastarska općina] DGU, Područni ured za katastar Zadar od 28. srpnja 2008., i od 28. lipnja 2010. (list 43 do 44 spisa) slijedi da su na spornoj čest. 412/17 k. o. [katastarska općina] u površini 1115 m2 kao posjednici bili upisani NR i ZR svaki za po 3/10, te TR i ML svaka za po 2/10, s tim da su TR i ML bile upisane kao suposjednice na spornoj čestici i u površini od 2186m2, i to svaka za po ½ dijela,

-da iz naprijed izloženih dokaza slijedi da površina sporne nekretnine koja je bila posjed prednica tužitelja i prvotuženice iznosi 2186m2, što znači da su tužitelji mogli steći pravo suvlasništva na realnom dijelu samo u toj površini, a ne kako su to prilikom očevida pokazali u površini od 2436 m2,

-da prvostupanjski sud u pogledu površine realnog dijela ne prihvaća navode tužitelja da bi spornu česticu njihove prednice stekle i po pok. ocu Z (I) Paviću, jer je prvostupanjski sud po izvršenom uvidu u predmet I-3668/92 utvrdio da je doneseno rješenje u pravnoj stvari vjerovnika ZR, ML i TR protiv dužnice NR na temelju pravomoćne i izvršne presude posl. br. P-1518/90 kojim rješenjem je razvrgnuta suvlasnička zajednica nekretnina, u kojoj zajednici nekretnina je i građevinska parcela tzv. „Ograda“ oznake 412/17 površine 1115m2, 412/230 površine 526m2 i 412/31 površine 545m2, odnosno ukupne površine 2186m2, te je NR na ime njezinog suvlasničkog udjela u odvojen posjed i vlasništvo pripala čestica 412/230 i412/231, te sjeverni dio čest. 412/17 u površini od 156m2, što znači da su prednice tužitelja i prvotuženice i izvršile podjelu dijela pok. oca na čest. 412/17 sa bratom ĆL i sestrom NR, pa da se sada ne mogu pozivati da bi u označenu površinu realnog dijela ulazio i dio pok. G (Stipe) Pavića,

-da je upravo dio pok. oca G (I), a koji su dijelili na spornoj nekretnini iznosio 2186 m2, pa nije jasno kako bi prednici tužitelja imale više, ako je V (S) VL na ovoj parceli dobila jednak dio kao i CR i ZL.

10. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja neosnovan i to ne samo u odnosu na ranije treće tuženicu NR i devetnaestotuženice ĐRB, već i u odnosu na sve tuženike jer se u konkretnom slučaju radi o jedinstvenim suparničarima, s obzirom da je utvrdio da je prekinut niz stjecanja prava vlasništva iza pokojnog VR imajući u vidu da prednik devetnaestotuženice ĐRB, sada pokojni SL (sin M, a kćerke pok. VR, koja je bila pokojna u vrijeme diobe) nije sudjelovao u diobi koju je provodio dio nasljednika pok. VR 1948. godine te imajući u vidu da je površina realnog dijela koji je predmet tužbenog zahtjeva od 2436 m2, a iz pravnih osnova na koji se pozivaju tužitelji dio čest. zem. je površine 2186 m2.

11. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

12. Odredbom čl. 114. st. 1. ZV propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, a na temelju st. 1. toga članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom (st. 2.).

13. Nadalje, odredbom čl. 388. st. 2. ZV propisano je da će se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđivati prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

14. Pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ) su se primjenjivala na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/1991.) do 1. rujna 1980. kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim i vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, 53/1991.- dalje ZOVO), a ZV je stupio na snagu 1. siječnja 1997.

15. To znači da će se o osnovanosti pravnog temelja stjecanja, a u svezi s tim i relevantne činjenice, cijeniti prema propisima koji su do tada bili na snazi.

16. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tužitelji nisu s uspjehom osporili, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je prekinut niz stjecanja prava vlasništva u odnosu na prednika devetnaestotuženice, pokojnog SL, sina M, kćerke pok. VR, s obzirom da je utvrdio da isti nije sudjelovao u diobi nasljednika pok. VR 1948. godine.

17. U vrijeme diobe, glede pitanja stjecanja prava vlasništva bio je na snazi Opći građanski zakonik (dalje: OGZ). Odredbom paragrafa 846. OGZ bilo je propisano da se o učinjenoj diobi mora sastaviti isprava te da dionik nekretnine dobiva stvarno pravo na svoj dio tek onda, kada je to pravo upisano u javne knjige na temelju isprava sastavljenih radi diobe, s tim da pravni posao može konvalidirati usprkos nedostatku propisanog pisanog oblika ako su ugovorne obveze svake od stranaka dobrovoljno ispunjene u cijelosti ili u pretežnom dijelu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske primjerice u predmetu broj Rev-1701/01 od 17. travnja 2003. /objavljeno u Izbor odluka VSRH, broj: 1/2003, sentenca br. 30, str. 30-31/te u odluci broj Rev- 2088/1998-2 od 19. rujna 2001.). Tužitelji u konkretnom slučaju tvrde da se predmetna dioba nije mogla upisati u zemljišne knjige jer su nekretnine koje su se dijelile u diobnom ugovoru bile navedene „narodnim“ imenima.

18. Prema pravnom pravilu paragrafa 841. OGZ u diobi zajedničke stvari, pošto je ukinuta zajednica, ne valja većina glasova već se dioba ima preduzeti tako da svaki dionik bude zadovoljan.

19. Činjenica da vlasnik izvjesno vrijeme ne zahtijeva da mu se vrati stvar koju drži drugi sama po sebi ne dokazuje da je vlasnik napustio vlasništvo stvari. O napuštanju stvari može se suditi na temelju dokaza da je vlasnik napustio vlasništvo izričitom izjavom volje u tom smislu ili prešutno, takvim ponašanjem po kojem se sa sigurnošću može zaključiti da on napušta vlasništvo (Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Gž-95/56 od 23. studenoga 1956.). Niti situacija kada je nekretnina ostavljena u posjedu ostalih suvlasnika ne vodi automatski zaključku da je postignut dogovor oko vlasništva jer se može raditi samo o dogovoru oko podjele posjeda. Okolnost da prednik devetnaestotuženice nije pristupio diobi nekretnine samo za sebe ne može imati značaj napuštanja vlasništva.

20. Imajući u vidu navedeno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je prekinut slijed osnova za stjecanja prava vlasništva iza pok. VR.

21. Stoga, s obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda da prednik devetnaestotuženice, SL, kao pravni slijednik M, kćerke VR nije sudjelovao u diobi i da se nije odrekao vlasništva predmetne nekretnine, za koja utvrđenja je prvostupanjski sud dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, žalbeni navodi tužitelja kojima obrazlažu razloge zašto nagodba iz 1948. nije mogla biti upisana u zemljišnim knjigama te tvrdnje da su slijednici ostala dva brata svoju imovinu razdijelili raznim pravnim poslovima nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude i nisu od značaja za odlučivanje. Isto tako nisu od značaja žalbeni navodi kojima osporava tvrdnje ranije trećetuženice NR.

22. Pri čemu je prvostupanjski sud utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan i iz razloga što je površina realnog dijela koji je predmet tužbenog zahtjeva 2436 m2, a predmet pravnih osnova (dioba, nasljeđivanje i darovanje) na koje se pozivaju tužitelji je bio dio čest. zem. površine 2186 m2, koja utvrđenja prvostupanjskog suda tužitelji žalbom nisu osporili.

23. Vezano za žalbene navode tužitelja da su se u odnosu na tuženike na strani tužitelja ispunile pretpostavke i za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sukladno odredbi čl. 159. ZV, valja reći da u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva stečenog dosjelošću kao originarnog načina stjecanja vlasništva nije niti postavljen s obzirom da tužitelji samo traže utvrđenje da su stekli valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva (titulus), a dosjelost je originarni (izvorni) način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, odnosno ispunjenjem zakonom predviđenih činjenica.

24. Žalitelji u žalbi ne iznose relevantne razloge za drugačiju ocjenu utvrđenja prvostupanjskog suda, već ocjenjuju pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, međutim takvim navodima žalbe ne dovode s uspjehom u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

25. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP naložio tužiteljima da nadoknade trošak postupka time da tužitelji određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tuženicama dosuđen trošak.

26. Isto tako je pravilnom primjenom odredbe čl. 164. st. 2. ZPP, koja propisuje da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, odlučio o zahtjevu devetnaestotuženice ĐRB za naknadu troškova jer iz sadržaja spisa proizlazi da ostali trošak, osim dosuđenog, tuženica nije tražila niti na ročištima kada je zaključena glavna rasprava (list 168 i 369 spisa) niti tijekom postupka.

27. Stoga je slijedom svega navedenog, valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbe tužitelja i devetnaestotuženice ĐRB kao neosnovane.

28. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe je odbijen jer sa žalbom nisu uspjeli (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 11. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj