-

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3974/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJE

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Milan Rimay, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeiseinbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnica Mateja Vidaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10721/2021-16 od 22. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 10721/2021-16 od 22. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja RČ i preinačuje odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10721/2021-16 od 22. siječnja 2024. u dijelu zahtjeva za parnični trošak sa kojim nije uspio u svoti od 125,00 eura i rješava:

Nalaže se tuženiku Raiffeiseinbank Austria d.d. naknaditi tužitelju RČ daljnji trošak parnice u svoti od 125,00 eura te trošak žalbe u svoti od 62,50 eura, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10721/2021-16 od 22. siječnja 2024. u dijelu zahtjeva za parnični trošak tužitelja RČ u svoti od 1.562,50 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. siječnja 2024. pa do isplate.

III Uvažava se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i preinačuje odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10721/2021-16 od 22. siječnja 2024. u dijelu zahtjeva za parnični trošak tužitelja RČ u svoti od 66,36 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. siječnja 2024. pa do isplate i rješava:

Odbija se tužitelj RČ sa zahtjevom za naknadu troška parnice u svoti od 66,36 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. siječnja 2024. pa do isplate.

IV Odbija se tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 1.737,67 eura sa pripadajućim pojedinačno označenim kamatama tekućim na pojedine obroke od dospijeća pa do isplate (točka I izreke) dok je pod točkom II izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parnice u svoti od 1.628,86 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. siječnja 2024. pa do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik "iz svih zakonom predviđenih razloga" s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

2.1. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom II izreke za parnični trošak sa kojim nije uspio a u svoti od 125,00 eura, žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže prvostupanjsku odluku o trošku preinačiti, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana dok je žalba tužitelja osnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju sadržajno upućuje žalitelj.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 14. prosinca 2023. (str. 127 spisa) nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na isplatu svota preplaćenih u ispunjenju ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu, kojega su nesporno 22. studenog 2005. sklopili tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita na svotu od 24.769,10 CHF uz rok otplate od 84 mjeseca (dalje: Ugovor o kreditu) kojom je ugovorena isplata kredita po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja a tečaj CHF se mijenjao tijekom korištenja kredita te je stoga ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ništetna.

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev utvrđujući kao prethodno pitanje ništetnim dio odredbi Ugovora o kreditu upućujući na direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, sukladno kojem je ništetna odredba zaključena između stranaka o valutnoj klauzuli i sudi isplatu nesporno utvrđene razlike između svota plaćenih po tečaju CHF na dan korištenja kredita u odnosu na tečaj koji je važio na dan plaćanja po tužitelju.

8. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

9. Primjena odredbe čl. 502.a i b ZPP međutim nije apsolutna i stoga je moguće u svakoj parnici dokazivati činjenice koje bi bile suprotne činjeničnom stanju iz kolektivnog spora ali pri tomu treba primijeniti i opća pravila odredbi čl. 219. st. 1. i 220. st. 1. ZPP glede prijedloga dokaza radi utvrđenja činjenica koje moraju biti potpuno određeno označene i ne mogu predstavljati opće, nejasne i paušalno iznijete navode.

10. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor, kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

11. S obzirom da tuženik radi utvrđenja činjenice pojedinačnog pregovaranja o odredbama ugovora, nije imao dokaznih prijedloga u smislu zaključka iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. a saslušanjem tužitelja je utvrđeno da je Ugovor o kreditu sklopio radi kupnje osobnog vozila te da ga je isplatio a koristio ga je isključivo za svoje osobne potrebe i to u auto kući Baotić koja je bila vezana za banku- tuženika te mu nije bio ponuđen kredit u drugoj valuti niti se o odredbama Ugovora pregovaralo, nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja glede pojedinačnog pregovaranja o spornim odredbama ukazivanjem tuženika na to, da je propušteno utvrditi kako su ugovorne strane pojedinačno pregovarale o valuti kredita i da je tužitelj upoznat sa svim pravnim posljedicama pravnog posla jer su sporne ugovorne odredbe, s obzirom na potrošačku narav ugovora o kreditu tužitelju trebale biti objašnjene na način koji predstavlja standard za takav tip ugovora što tuženik u ovom postupku niti činjenično ne iznosi.

12. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

13. Označenim dijelom Ugovora o kreditu gdje je određena isplata protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja te obveza tužitelja na pristanak rizika i učinaka vezanih uz promjenu tečajnih odnosa tuženik je, ugovarajući ih, postupio suprotno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP) koji je važio na dan sklapanja Ugovora o kreditu, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP.

14. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005, dalje u tekstu: ZOO) koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. čl. 210. st. 1. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koriste s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

15. Slijedom iznijetog je prvostupanjski sud pravilno o ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi odlučio sukladno odredbi čl. 12. st. 1. ZPP i na koju odluku ne utječe činjenica ispunjenja obveze tužitelja iz Ugovora o kreditu.

16. Kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te u smislu odredbi 210. i čl. 214. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

17. Tuženik također neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 214. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

18. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela VSRH 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine., te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.

19. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“

20. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka a predmetna tužba je podnijeta 27. prosinca 2021. dok je pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača glede ništetne i nepoštene ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu nastupila dana 14. lipnja 2018., tužba tužitelja je podnijeta u roku propisanom odredbom čl. 225. ZOO.

21. I naposlijetku, neosnovan je i žalbeni razlog povrede prava na pravično suđenje jer je pobijana prvostupanjska odluka obrazložena i niti na koji način nije došlo do povrede prava na procesnu jednakost s obzirom da stranke nisu imale nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga te su neosnovani žalbeni navodi kojima tuženik tvrdi da je prvostupanjski sud zanemario navode i dokazne prijedloga tuženika.

22. Slijedom svega iznijetog je prvostupanjski sud odluku donio pravilnom primjenom odredbe čl. 103. st. 1. ZOO kao i odredbe čl. 214. ZOO pa budući da visina zahtjeva između stranaka nije sporna a odluka o toj visini donijeta je sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22), nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika te je, glede dijela prvostupanjske presude pod točkom I izreke primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda u ovom označenom dijelu.

23. Odluka o parničnom trošku u dijelu pod točkom II izreke je donijeta sukladno odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 – dalje: Tarifa) prema čijoj odredbi Tbr. 52.2. kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka zbog čega je i u ovom dijelu pobijane odluke pravilno primijenjeno materijalno pravo te su žalbeni navodi tuženika o zabrani retroaktivnog djelovanja Tarife ocijenjeni neosnovanim.

24. Nadalje, prvostupanjski sud je za ročište održano 1. ožujka 2023., na koje tužitelj osobno nije pristupio zbog bolesti, obredio trošak pravilnom primjenom Tbr. 9.5. Tarife pa je slijedom iznijetog primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika i potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II izreke pobijane presude za parnični trošak tužitelja RČ u svoti od 1.562,50 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. siječnja 2024. pa do isplate.

25. Međutim, prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer je tužitelju obredio trošak pristojbe na tužbu i presudu u svoti od 66,35 eura odnosno, 33,18 eura za pristojbu na tužbu i 33,18 eura za pristojbu na presudu, koji trošak tužitelj nije imao pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP prihvaćena žalba tuženika i preinačena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II izreke pobijane presude za svotu od 66,36 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2023. pa do isplate, koji zahtjev je odbijen.

26. Tužitelju pripada pravo na trošak pristupa na ročište za objavu presude sukladno Tbr. 9.3. Tarife zbog čega je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažena žalba tužitelja i preinačena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II izreke prvostupanjske presude za svotu od 100,00 eura za trošak tog ročišta i trošak poreza u svoti od 25,00 eura.

27. Tužitelju je nadalje priznat i trošak sastava žalbe primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP a sukladno Tbr. 10.4. Tarife te je glede troškova ove parnične radnje primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno jednom odlukom.

28. Trošak sastava žalbe tuženiku nije priznat jer je sa ovom radnjom uspio samo u dijelu sporednog traženja (čl. 154. st. 1. u svezi odredbe čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 11. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis