Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1681/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), Zagreb, Antuna Mihanovića, 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici ES, diplomiranoj pravnici, protiv tuženika OS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-155/2022- 12 od 25. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 11. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika OS kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-155/2022-12 od 25. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika OS kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-155/2022-12 od 25. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„Nalaže se tuženiku OS iz [adresa], tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, na ime naknade štete, isplatiti na račun [broj bankovnog računa], poziv na broj:
HR26 5908-94-19-03279965187 iznos od 9.827,73 eura sa zateznim kamatama koje teku od 16. ožujka 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“
2. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
„Odbacuje se kao nedopušten prijedlog tuženika OS iz [adresa] da sud utvrđuje ništetnost rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 22. listopada 2014. i da ovaj sud poništi sve odluke Županijskih sudova i da se naloži Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da mu vrate sve iznose koje je do sada uplatio udovici ĆS.“
3. Protiv prvostupanjske presude i rješenja žalbu podnosi tuženik, pritom ne navodeći konkretne žalbene razloge iz Zakona o parničnom postupku. Tuženik ističe da je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) broj: 604, doneseno dana 22. listopada 2014., kojim je ĆS, udovici HS, priznato pravo na obiteljsku mirovinu, nezakonito i nepravilno. Naime, tuženik ističe kako HS, u trenutku smrti, nije bio zaposlen niti osiguranik HZMO-a, a radi čega njegova udovica nema pravo na obiteljsku mirovinu. Nadalje, tuženik ističe kako je u predmetnom rješenju mirovinski staž HS pogrešno izračunat, tj. HZMO mu je priznao 14 godina, 6 mjeseci i 24 dana, a ispravan mirovinski staž je 13 godina. Tuženik predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti. Nadalje, tuženik ostaje kod svog prijedloga da se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) broj: 604, doneseno dana 22. listopada 2014., proglasi ništavim i nezakonitim, zatim da se prijašnje presude županijskih sudova stave izvan snage te da HZMO vrati sva nezakonito zaplijenjena financijska sredstva koja su zaplijenjena u postupku prisilne naplate pred Financijskom agencijom.
4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.
5. Žalba tuženika je neosnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.827,73 EUR (74.047,02 kn), koji iznos je tužitelj, u razdoblju od 28. veljače 2019. do 31. prosinca 2021., isplatio osiguranici ĆS u vidu obiteljske mirovine iza smrti njezinog supruga HS, kojeg je tuženik usmrtio dana 1. siječnja 1998.
7. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
8. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:
- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, broj spisa: 604, od 22. listopada 2014., osiguranici ĆS priznato pravo na obiteljsku mirovinu iza smrti supruga HS
- da je predmetno rješenje o priznanju prava na obiteljsku mirovinu postalo pravomoćno dana 15. studenog 2014.
- da je HS preminuo uslijed ranjavanja u pucnjavi koja se dogodila 1. siječnja 1998. u [adresa], a njegovu smrt je prouzročio tuženik, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela, ubojstvo, opisano i kažnjivo po čl. 90. Kaznenog zakona
- da je tuženik pravomoćnom presudom Županijskog suda u Požegi broj K- 21/98-6 od 9. listopada 1998. proglašen krivim za kazneno djelo ubojstva i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 godina
- da je tužitelj, u razdoblju od 28. veljače 2019. do 31. prosinca 2021., isplatio ĆS iznos od 9.827,73 EUR (74.047,02 kn), na ime priznate obiteljske mirovine
9. Na temelju tako utvrđeno činjeničnog stanja, a kojeg ovaj sud drugog stupnja u potpunosti prihvaća, prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
10. U žalbenom postupku nije sporno da je tuženik OS usmrtio HS, budući da je pravomoćno osuđen za kazneno djelo ubojstva, a sud je u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, sukladno čl. 12. st. 3. ZPP-a.
11. Međutim, tuženik osporava pravo udovice preminulog HS na obiteljsku mirovinu, navodeći da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje obiteljske mirovine. Također tuženik osporava izračun mirovinskog staža preminulog HS. Drugim riječima, tuženik smatra da je ĆS neosnovano i nezakonito priznato pravo na obiteljsku mirovinu te osporava izračun mirovinskog staža HS, kako je to utvrđeno u pravomoćnom rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, broj spisa: 604, od 22. listopada 2014.
12. Dakle, ovdje valja istaknuti kako je pravo na obiteljsku mirovinu priznato pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, broj spisa: 604, od 22. listopada 2014. (list 4-7 spisa)
13. Parnični sudovi su vezani pravomoćnim odlukama upravnih tijela, pa tako i u pogledu utvrđenja prava na mirovinu i isplatu mirovine, stoga parnični sudovi ne mogu u parničnom postupku preispitivati takve odluke niti mogu drugačije odlučiti o tom pravnom pitanju. Valja istaknuti kako nije od značaja to što tuženik nije sudjelovao u upravnom postupku u kojem se odlučivalo o pravu na obiteljsku mirovinu, budući da odluke upravnog tijela djeluju erga omnes. Drugim riječima, parnični sud ne može preispitivati pravo na mirovinu i isplatu mirovine, o čemu je meritorno i pravomoćno odlučeno upravnim aktom. To parnični sud ne može ispitivati ni u slučaju kada parnična stranka nije sudjelovala u upravnom postupku (isto je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. travnja 2024., broj Revd-4605/2022-2, te u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. rujna 2020., broj U-III/3670/2019).
14. Nadalje, osim što su parnični sudovi vezan odlukama upravnog tijela u granicama njezine pravomoćnosti, vezani su i za činjeničnim utvrđenjima u toj odluci koja supstanciraju sadržaj izreke te odluke (isto je navedeno u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske od 20. svibnja 2008., broj: U-III/350/2006).
15. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud drugog stupnja nije ovlašten preispitivati pripada li ĆS pravo na obiteljsku mirovinu, budući da joj je to pravo priznato pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, broj spisa: 604, od 22. listopada 2014. Nadalje, ovaj sud drugog stupnja nije ovlašten ni preispitivati je li ispravno izračunat mirovinski staž preminulog HS, budući da je to činjenica koja supstancira sadržaj izreke navedenog rješenja, tj. izračunat mirovinski staž opravdava pravo ĆS na obiteljsku mirovinu.
16. Čak i da se zauzme stav da parnični sud može preispitivati je li izračun mirovinskog staža preminulog HS pravilno utvrđen, ovaj sud drugog stupnja ističe kako tuženik, u tijeku prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka, nije dokazao da je izračun mirovinskog staža pogrešno utvrđen.
17. Zbog svega navedenoga, žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.
18. Nadalje, prvostupanjski sud je, pravilnom primjenom materijalnog prava, usvojio tužbeni zahtjev.
19. Naime, člankom 161. stavkom 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022, 96/2025, dalje u tekstu: ZOMO) propisano je da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Nadalje, čl. 162. st. 1. ZOMO-a propisano je kako Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.
20. Budući da je tuženik OS prouzrokovao smrt osiguranika HS, a radi njegove smrti je njegovoj supruzi ĆS priznato pravo na obiteljsku mirovinu te je tužitelj, u razdoblju od 28. veljače 2019. do 31. prosinca 2021., isplatio ĆS iznos od 9.827,73 EUR (74.047,02 kn), na ime priznate obiteljske mirovine, tužitelj ima pravo zahtijevati da mu tuženik nadoknadi štetu u vidu isplaćene obiteljske mirovine, sukladno čl. 161. st. 1. i 162. st. 1. ZOMO.
21. Što se tiče prijedloga tuženika da se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) broj: 604, doneseno dana 22. listopada 2014., proglasi ništavim i nezakonitim, zatim da se prijašnje presude županijskih sudova stave izvan snage te da HZMO vrati sva nezakonito zaplijenjena financijska sredstva koja su zaplijenjena u postupku prisilne naplate pred Financijskom agencijom, prvostupanjski sud je pravilno rješenjem odbacio taj prijedlog.
22. Naime, oglašivanje rješenja ništavim te poništavanje nezakonitog rješenja su posebna pravna sredstva koja se mogu podnijeti protiv rješenja donesenih u upravnim postupcima, uređena Zakonom o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/2009, 110/2021, dalje u tekstu: ZOUP), i to čl. 128. do 132. ZOUP. Iz navedenih odredba proizlazi da je nadležnost za proglašenje ništavosti rješenja te poništavanje nezakonitog rješenja u rukama javnopravnog tijela koje je donijelo predmetno rješenje ili tijela koje obavlja nadzor nad tim javnopravnim tijelom, dakle, nije u nadležnosti parničnog suda.
23. Nadalje, prvostupanjski sud, a i ovaj sud drugog stupnja, nemaju zakonske ovlasti za ukidanje presuda drugih županijskih sudova, međutim, tuženik niti ne navodi o kojim je to točno presudama riječ.
24. Što se tiče nezakonite zapljene financijskih sredstava tuženika koja su zaplijenjena u postupku prisilne naplate pred Financijskom agencijom te prenesena tužitelju, tuženiku su na raspolaganju pravna sredstva uređena Ovršnim zakonom („Narodne novine“ broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje: OZ), točnije člankom 210. OZ, dok prvostupanjski sud, a i ovaj sud drugog stupnja, nisu nadležni u predmetnom postupku odlučivati je li tužitelj neosnovano predložio pljenidbu i prijenos novčanih sredstava tuženika u postupku prisilne naplate, budući da to nije predmet ovog spora.
25. Zbog svega navedenog, žalbeni navodi tuženika se ne mogu prihvatiti, a radi čega je, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu, dok je, primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a, valjalo potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Zagrebu, 11. studenog 2025.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Iris Gović Penić
