Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2039/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Velimiru Galiću odvjetniku u Požegi protiv tuženika Privredna banka Zagreb, d.d. OIB: 02535697732 iz Zagreba, Radnička cesta 50 zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, Zagreb, Domagojeva 18, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-269/2023-18 od 26. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 11. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-269/2023-18 od 26. ožujka 2025. u pobijanoj točki I izreke.

II. Preinačava se ista presuda u pobijanoj točki II i III izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb, d.d. Radnička 50, Zagreb, da tužitelju, OC, [adresa], isplati iznos od 4.298,94 EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom, koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, od dospijeća pa do 31.srpnja 2015 godine., a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022 godine, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referetno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023.godine do 29. prosinca 2023 godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%, a od 30. prosinca 2023 godine, pa do isplate sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja <, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, a u toku od 15 dana,, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe i to na dolje navedene iznose kako slijedi

-za iznos od 1,51 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.08.2007 godine, do isplate

-za iznos od 1,03 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.09.2005 godine, do isplate

-za iznos od 0,98 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.10.2005 godine, do isplate

-za iznos od 1,26 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.11.2005 godine, do isplate

-za iznos od 5,79 EUR sa z.z kamatom počevši od 31.10.2008 godine, do isplate

-za iznos od 6,46 EUR sa z,z,kamatom počevši od 31.12.2008 godine, do isplate

-za iznos od 8,11 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.01.2008 godine, do isplate

-za iznos od 8,84 EUR sa z.z.kamatom počevši od28.02.2009 godine, do isplate

-za iznos od 6,56 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.03.2009 godine, do isplate

-za iznos od 6,93 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.04.2009 godine, do isplate

-za iznos od 3,97 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.05.2009 godine, do isplate

-za iznos od 1,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.06.2009 godine, do isplate

-za iznos od 2,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.07.2009 godine, do isplate

-za iznos od 3,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.08.2009 godine, do isplate

-za iznos od 3,30 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.09.2009 godine, do isplate

-za iznos od 1,91 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.10.2009 godine, do isplate

-za iznos od 4,51 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.11.2009 godine, do isplate

-za iznos od 6,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.12.2009 godine, do isplate

-za iznos od 9,45 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.01.2010 godine, do isplate

-za iznos od 8,66 EUR sa z.z.kamatom počevši od 28.02.2010 godine, do isplate

-za iznos od 12,59 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.03.2010 godine, do isplate

-za iznos od 11,73 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.04.2010 godine, do isplate

-za iznos od 13,53 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.05.2010 godine, do isplate

-za iznos od 25,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.06.2010 godine, do isplate

-za iznos od 22,89 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.07.2010 godine, do isplate,

-za iznos od 29,76 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.08.2010 godine, do isplate

-za iznos od 27,55 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.09.2010 godine, do isplate

-za iznos od 22,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.10.2010 godine, do isplate

-za iznos od 31,91 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.11.2010 godine, do isplate

-za iznos od 43,17 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.12.2010 godine, do isplate

-za iznos od 35,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.01.2011 godine, do isplate

-za iznos od 38,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 28.02.2011 godine, do isplate

-za iznos od 34,45 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.03.2011 godine, do isplate

-za iznos od 35,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.04.2011 godine do isplate-

-za iznos od 50,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.05.2011 godine, do isplate

-za iznos od 51,07 EUR sa z.z kamatom počevši od 30.06.2011 godine, do isplate

-za iznos od 64,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.07.2011 godine, do isplate

-za iznos od 57,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.08.2011 godine, do isplate

-za iznos od 1.190,98 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.09.2011 godine, do isplate

-za iznos od 39,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.09.2011 godine, do isplate

-za iznos od 44,97 EUR sa z.z kamatom počevši od 31.10.2011 godine, do isplate

-za iznos od 44,42 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.11.2011 godine, do isplate

-za iznos od 47,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.12.2011 godine, do isplate

-za iznos od 50,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.01.2012 godine, do isplate

-za iznos od 50,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 29.02.2012 godine, do isplate

-za iznos od 48,33 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.03.2012 godine, do isplate

-za iznos od 49,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.04.2012 godine, do isplate

-za iznos od 50,20 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.05.2012 godine, do isplate

-za iznos od 48,76 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.06.2012 godine, do isplate

-za iznos od 49,24 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.07.2012 godine, do isplate

-za iznos od 48,43 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.08.2012 godine, do isplate

-za iznos od 46,38 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.09.2012 godine, do isplate

-za iznos od 48,55 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.10.2012 godine, do isplate

-za iznos od 49,75 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.11.2012 godine, do isplate

-za iznos od 49,33 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.12.2012 godine, do isplate

-za iznos od 44,68 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.01.2013 godine, do isplate

-za iznos od 48,64 EUR sa z.z kamatom počevši od 28.02.2013 godine, do isplate

-za iznos od 48,83 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.03.2013 godine, do isplate

-za iznos od 47,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.04.2013 godine, do isplate

-za iznos od 42,73 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.05.2013 godine, do isplate

-za iznos od 42,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.06.2013 godine, do isplate

-za iznos od 43,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.07.2013 godine, do isplate

-za iznos od 45,36 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.08.2013 godine, do isplate

-za iznos od 48,10 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.09.2013 godine, do isplate

-za iznos od 46,69 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.10.2013.godine, do isplate

-za iznos od 47,50 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.11.2013 godine, do isplate

-za iznos od 48,43 EUR sa z.z kamatom počevši od 31.12.2013 godine, do isplate

-za iznos od 49,31 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.01.2014 godine, do isplate

-za iznos od 50,54 EUR sa z.z.kamatom počevši od 28.02.2014 godine, do isplate

-za iznos od 50,17 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.03.2014 godine, do isplate

-za iznos od 48,72 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.04.2014 godine, do isplate

-za iznos od 48,13 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.05.2014 godine, do isplate

-za iznos od 48,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.06.2014 godine, do isplate

-za iznos od 50,16 EUR sa z.z kamatom počevši od 31.07.2014 godine, do isplate

-za iznos od 51,51 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.08.2014 godine, do isplate

-za iznos od 51,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 20.09.2014 godine, do isplate

-za iznos od 52,50 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.10.2014 godine, do isplate

-za iznos od 53,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.11.2014 godine, do isplate

-za iznos od 52,93 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.12.2014 godine, do isplate

-za iznos od 53,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.01.2015 godine, do isplate

-za iznos od 53,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 28.02.2015 godine, do isplate

-za iznos od 53,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.03.2015 godine, do isplate

-za iznos od 53,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.04.2015 godine, do isplate

-za iznos od 53,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.05.2015 godine, do isplate

-za iznos od 53,57 EUR sa z.z kamatom počevši od 30.06.2015 godine, do isplate

-za iznos od 53,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.07.2015 godine, do isplate

-za iznos od 53,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.08.2015 godine, do isplate

-za iznos od 53,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.09.2015 godine, do isplate II Svaka stranka snosi svoj trošak postupka".

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovane žalba tuženika i potvrđuje se rješenje u pobijanim točkama I i III izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I utvrđuje se da su ništetne odredbe članka 1. i 7. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] koji je tužitelj OC, zaključio sa tuženikom Privredna banka Zagreb d.d., dana 4. svibnja 2005. godine, a ovjeren kod Javnog bilježnika Ante Brekala iz Požege,a kojima je ugovorena otplata kredita u 360 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan isplate.

U točki II nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.298,94 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama dok se u točki III nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.525,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

U rješenju se u točki I dopušta preinaka tužbe sukladno prijedlogu tužitelja od 14. prosinca 2024., u točki II odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška sudske pristojbe dok se u točki III utvrđuje da je tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi.

2. Citiranu presudu u cijelosti i rješenje u točkama I i III izreke žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka. Predlaže, preinačiti pobijanu presudu i rješenje, podredno isto ukinuti i vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška parničnog postupka i troška sastava žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući presudu i rješenje suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik. Presuda i rješenje sadrže jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

5. Međutim iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio dio odluke iz stavka III izreke prvostupanjske presude, čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, dalje: ZZP/03).

6. Također je ostvaren i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO) radi čega je pobijana presuda u tom dijelu preinačena temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP-a kao u izreci.

7. Predmet prijepora je zahtjev za utvrđenjem ništetnom odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, i dosuditi preplaćene iznose na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

8. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev koji se odnosi na ništetnost odredbe valutnoj klauzuli, te sudi tužitelju iznosu od 4.298,94 eura, koliko prema nalazu i mišljenju vještaka iznosi razlika anuiteta, nastala uslijed promjene tečaja CHF za kune tijekom otplate kredita.

9. Između stranaka je nesporno da je predmetni ugovor izmijenjen sklapanjem dodatka tom ugovoru dana 8. prosinca 2015. sukladno odredbama zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. br. 102/15).

10. U odnosu na pobijanu točku kojom je prvostupanjski sud utvrdio ništetnim odredbe kojom je ugovorena otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za švicarski franaka žalba tuženika ukazuje se neosnovanom.

11. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude presnimi točke 10. i 11. Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbi Ugovora o kreditu br. 9010963024 u dijelu u kojem glavnica vezana uz valutu švicarski franak, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.

12. Naime prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je tuženik u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika o kojima se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenu tužiteljicu kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

13. U odnosu na odluku iz toč. II. izreke presude suda prvog stupnja kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 4.298,24 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama valja reći kako je ista u suprotnosti s zakonskim odredbama o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. Naime, nakon što je tužiteljičinim prihvatom izračuna konverzije učinjenog u skladu s odredbama čl. 19.a-19.e. ZPK zaključen Dodatak tom ugovoru od 8. prosinca 2015. sa suglasno utvrđenom preostalom obvezom otplate kredita, tužiteljica ne može s uspjehom tvrditi da je prilikom konverzije pogrešno utvrđena nedospjela glavnica.

14. Stoga je zbog ostvarenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP valjalo primjenom čl. 373. toč. 2. ZPP preinačiti odluku iz toč. II izreke presude suda prvog stupnja i odbiti kao neosnovan zahtjev za isplatu, kao u stavku II izreke ove presude.

15. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Dodatka ugovora određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužiteljici kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužiteljica prihvatila te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Dodatka ugovoru o kreditu od 8. prosinca 2015. za tužiteljicu. Oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju njegova obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.

16. Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

17. Slijedom navedenog Dodatka ugovoru zaključenog tužiteljevim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužiteljica i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora 4. svibnja 2005. na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužiteljica platila na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Dodatkom ugovoru o kreditu od 8. prosinca 2015., radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužitelju da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristio za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Dodatku ugovoru o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf iz Ugovora od 14. svibnja 2005., jer te razlike nema s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Dodatka ugovoru od 8. prosinca 2015. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

18. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja o pravu na isplatu razlike između početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf jer to pravo na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužitelj nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljičine obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Aneks od 8. prosinca 2015., čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

19. Obzirom da učinak Aneksa ugovora o kreditu s konverzijom i izračunom preplate obuhvaća razdoblje od zaključenja ugovora o kreditu 4. svibnja 2005. na dalje, tužitelju je uz izvršeno uračunavanje pretplate u obvezi plaćati anuitete kredita prema otplatnom planu s valutnom klauzulom u eurima i ugovorenom kamatnom stopom kao u Aneksu ugovoru o kreditu 8. prosinca 2015., toga u okolnostima pravilno izvršenog obračuna konverzije sukladno čl. 19.b i 19.c ZPK i po zaključenju sporazuma stranaka s obvezom tužiteljice iz čl. 6. i 7. Aneks ugovoru o kreditu referentna točka izračuna više ne može biti početna kamatna stopa i početni tečaj Chf jer su ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf zamijenjene odredbama navedenog Dodatka.

20. Polazeći od nastanka obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te od učinka obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO, primjena sporazumno ugovorenih odredbi iz Aneksa ugovora kreditu od 8. prosinca 2015. obuhvaća cijelo razdoblje kredita konverzijom u valutu euro s primjenom valutne klauzule u valuti euro i pripadajuće kamatne stope. Odgovarajućom primjenom čl. 19.b i čl. 19.c st. 1. toč. 1. i 2. ZPK početni tečaj Chf i početna kamatna stopa iz osnovnog Ugovora o kreditu od 4. svibnja 2005. zamijenjeni su odredbama Dodataka tom ugovoru s valutnom klauzulom u euru i pripadajućom kamatnom stopom, dakle nema razdoblja u kojem valutna klauzula i kamatna stopa nije ugovorena što ne ostavlja mjesta za navedenu razliku u odnosu na početni tečaj kao u stavku IV izreke prvostupanjske presude. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za isplatu iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

21. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Dodatak ugovoru o kreditu zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

22. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Dodatak ugovoru o kreditu otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.

23. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu LN protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C-118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.

24. U Aneksu ugovora o kreditu ne nalaze razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja na štetu potošača. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

25. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao nastala nova pravna osnova temeljem koje su isplaćeni anuiteti iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Dodatka U okolnostima predmetnog slučaja a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Dodatka kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva s obzirom na to da je tužiteljičinim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Dodatak.

26. Slijedom navedene nesporne činjenice zaključenja Dodatka kojim je po pristanku tužitelja izvršena konverzija kredita sukladno odredbama čl. 19.a. do čl. 19.e. ZPK izostale su pretpostavke za primjenu čl. 1111. ZOO što tužiteljevog zahtjeve za povrat isplaćenog čini neosnovanima.

27. Povodom zahtjeva za obeštećenje uočava se kako tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj nije naveo činjenice ni ponudio dokaze o ostvarenju pretpostavki za osnovanost zahtjeva kojim bi ona kao dužnik u predmetom ugovoru o kreditu aneksa istog imao pravo na naknadu neke daljnje štete, u vidu iznošenja činjenica i dokaza o nastanku štete, štetnoj radnji, tuženiku kao štetniku i uzročnoj vezi štete i štetne radnje, što primjenom odredaba čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP njegov zahtjev za daljnjim obeštećenjem čini neosnovanim.

28. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Sadržaj sudske presude uvjetovan je sadržajem činjenične osnove i pravne norme koje na nju treba primijeniti, pri čemu pravna osnova zahtjeva predstavlja pravnu kvalifikaciju spornog pravnog odnosa i pravna pravila koja opravdavaju ili, kao u ovom slučaju, ne opravdavaju traženje da sud donese odluku određenog sadržaja. Iz tužiteljevih navoda ne proizlazi da se tužitelj poziva na to da joj je zbog posljedica ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu nastala određena šteta i ne navodi da bi bile ostvarene pretpostavke iz čl. 323. st. 2. ZOO kao ni druge pretpostavke osnovanosti zahtjeva za naknadu štete.

29. Stoga je u odnosu na odluku iz toč. II ZREKE prvostupanjske presude odlučeno kao u točki II izreke ove presude primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP.

30. Odluka o parničnom trošku u ovoj odluci donijeta je cijeneći činjenicu da je tužitelj zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pristup sudu primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove s time, da je odlučeno sukladno odredbi čl. 166. st. 2.

ZPP o troškovima stranaka jednom odlukom.

31. Pobijano rješenje o dopuštenoj preinaci tužbe (toč. I) i rješenje u točki III kojim se utvrđuje da je tužitelj oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi a koje rješenje tuženik samo paušalno osporava ne navodeći konkretne žalbene razloge pravilno je doneseno temeljem čl. 190. st. 1. i 3. ZPP-a budući da i po ocjeni ovog žalbenog suda tužitelj bez svoje krivnje, a prije provođenja dokaza financijskim vještačenjem do zaključenja prethodnog postupka nije mogao odrediti točnu visinu tužbenog zahtjeva te je prvostupanjski sud pravilno zaključio da smatra kako je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, dok je odluka o tome da je tužitelj oslobođen plaćanja sudske pristojbe pravilno donesena temeljem odredbe članka 11. stavka 1. točke 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj:118/18., 51/23., dalje: ZSP/23) i to u odnosu na pristojbe koje su za tužitelja nastale nakon stupanja na snagu ZSP/23 (članak 4. stavak 1. točka 4. ZSP/23).

32. Slijedom iznesenog pobijana presuda je potvrđena temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a a pobijano rješenje temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a kao u izreci.

U Zagrebu 11. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Ksenija Jakovčević