Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3633/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i drugotužitelja ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Rajku Radeliću, odvjetniku u Koprivnici, protiv prvotuženika Komunalac d.o.o., OIB: 41412434130, Koprivnica, Mosna 15, zastupanog po zaposlenici TS i drugotuženika Plinacro d.o.o. OIB: 69401829750, Zagreb, Savska cesta 88 a, zastupanog po punomoćniku Frani Gavraniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šeparović, Špehar & Gavranović u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, posl.br. P-325/2024-81 od 20. ožujka 2025., u sjednici vijeća, održanoj dana 11. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Koprivnici, posl.br. P-325/2024-81 od 20. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, u toč. I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku PLINACRO d.o.o. Zagreb, Savska cesta 88A, OIB: 69401829750 da plati tužitelju MS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i OS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 23.725,17 EUR-a(178.757,32 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 2.052,96 EUR (15.468,04 kn) od 01.01.2009.g. do isplate

na iznos od 3.952,38 EUR (29.779,20 kn) od 01.01.2010.g. do isplate

na iznos od 3.952,38 EUR (29.779,20 kn) od 01.01.2011.g. do isplate

na iznos od 3.952,38 EUR (29.779,20 kn) od 01.01.2012.g. do isplate

na iznos od 3.952,38 EUR (29.779,20 kn) od 01.01.2013.g. do isplate

na iznos od 3.952,38 EUR (29.779,20 kn) od 01.07.2013.g. do isplate

na iznos od 1.910,32 EUR (14.393,28 kn) od 01.01.2010.g. do isplate.

2. Nalaže se tuženiku KOMUNALAC d.o.o. [adresa], OIB:,41412434130 da plati tužitelju MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i OS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 10.891,26 EUR-a (82.060,37 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 942,46 EUR ( 7.101,01 kn) od 01.01.2009.g. do isplate

na iznos od 1.814,37 EUR (13.670,40 kn) od 01.01.2010.g. do isplate

na iznos od 1.814,37 EUR ( 13.670,40 kn) od 01.01.2011.g. do isplate

na iznos od 1.814,37 EUR ( 13.670,40 kn) od 01.01.2012.g. do isplate

na iznos od 1.814,37 EUR ( 13.670,40 kn) od 01.01.2013.g. do isplate

na iznos od 1.814,37 EUR ( 13.670,40 kn) od 01.07.2013.g. do isplate

na iznos od 876,95 EUR ( 9.071,85 kn) od 01.01.2010.g. do isplate.

3. Nalaže se tuženicima da tužiteljima nadoknade parnične troškove u roku od

dana.“

Točkom II. izreke naloženo je tužiteljima da drugotuženiku Plinacro d.o.o. Zagreb, naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.880,17 Eur, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. ožujka 2025. pa do isplate, dok je zahtjev drugotuženika Plinacro d.o.o. za naknadu troškova u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan.

Točkom III. odbijen je kao neosnovan zahtjev prvotuženika Komunalac d.o.o. Koprivnica, Mosna 15, OIB: 41412434130 za naknadu troškova postupka.

2. Presudu u dijelu pod toč. I. i II. izreke pobijaju tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o trošku. Predlažu, prihvatiti navode žalbe i ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim potražuje naknadu za korištenje kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj nesporno postoji postrojenje Plinacra, za razdoblje od 24. lipnja 2009. do 24. lipnja 2013.

6. U ovom predmetu nije sporno da se na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi mjerno- redukcijska stanica (MRS) koju posjeduje Plinacro d.o.o. te da se do te stanice pristupa asfaltiranim putem, koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7. Među strankama je sporno jesu li tužitelji suvlasnici kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i u kojem omjeru, te je li drugotuženik stekao vlasništvo predmetnog dijela čestice, a ako nije, koristi li tu česticu temeljem valjane pravne osnove. Sporno je i je li prvotuženik u spornom razdoblju koristio predmetnu česticu bez valjane pravne osnove.

8. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na sljedećim činjeničnim utvrđenjima: uvidom u povijesni zk izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u koji je upisana kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (str. 67-111) utvrđeno je da je navedena čestica od 1977. do 1997. bila upisana kao društveno vlasništvo uz upisano pravo korištenja u korist RS, CS i GS u neodređenim udjelima, da bi temeljem rješenja zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda broj Z-3544/1997 bilo izvršeno brisanje društvenog vlasništva uz upis prava suvlasništva u korist ranijih nositelja prava korištenja i to CS FS, CS ZS, IS, CS ZS, FS, ES, FS, MS, ES, DS i NS, svih u neodređenom udjelu, koji su bili upisani u zemljišnu knjigu kao nositelji prava vlasništva tijekom cijelog utuženog razdoblja od 24. lipnja 2009. do 24. lipnja 2013.; da u postupku u kojem suvlasnici poslužne nekretnine zahtijevaju naknadu za korištenje njihove nekretnine isti nemaju status nužnih suparničara jer je ta tražbina djeljiva, stoga nema zapreke da tužbu u ovom predmetu podnesu samo neki od suvlasnika, te su tužitelji u ovom predmetu aktivno legitimirani na podnošenje tužbe; sama činjenica da veličina njihovih suvlasničkih omjera nije određena, dovodi do primjene odredbu čl. 36. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje ZV) kojom je propisano da u sumnji, koliki su suvlasnički dijelovi, smatra se da su jednaki; da su tužitelji tek nakon provedenog uviđaja na licu mjesta precizirali da drugo tuženik koristi njihovu cijelu nekretninu, a da prvotuženik koristi samo asfaltirani put koji prolazi preko kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je u vlasništvu prvo tuženika; vezano uz izgradnju plinovoda i MRS [adresa] iz razdoblja 70.-ih godina, temeljem iskaza tužiteljice IS i BS, danih na ročištu dana 9. prosinca 2009., u predmetu posl.br. P- 851/09 utvrđeno je da su djed tužitelja ĆS i otac tužitelja JS sa radnom organizacijom INA-Naftaplin sklopili sporazum, odnosno nagodbu, kojom su dopustili postavljanje plinskih cijevi, izgradnju plinske stanice te prilaznog puta; iako su svojim iskazima u ovom predmetu tužitelji i BS nastojali prikazati kako nikakve suglasnosti, od strane njihovih prednika nije bilo, prvostupanjski sud je kao istinite prihvatio iskaze tužitelja i BS iz ovosudnog postupka poslovni broj P-851/09 u dijelu u kojem su IS i BS navele da je postojao sporazum o izgradnji postrojenja i ukopavanja cijevi između INA- Naftaplin i prednika tužitelja CS i RS; uvidom u Građevinsku dozvolu od 4. travnja 1985. i Rješenje o dozvoli uporabe od 20. ožujka 1986. prvostupanjski sud utvrđuje da iz popisa priloga zahtjeva za izdavanje Građevinske dozvole, prednik drugotuženika INA-Naftaplin je za potrebe izdavanja dozvole priložila elaborat za odštetu sa popisom posjednika i 309 ugovora o pravu ukopavanja cjevovoda na zemljištu sa privatnim posjednicima; da iz navedenog proizlazi da su posjednici zemljišta na trasi plinovoda dali dozvolu za izvođenje radova i da su obeštećeni, a samim tim i RS ĆS, RS JS te GS, kao posjednici kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prilikom izgradnje plinovoda 1985., dali su dozvolu za ukopavanje cijevi i dobili obeštećenje za korištenje njihove nekretnine u svrhu izgradnje plinovoda; da iz izvatka iz sudskog registra za društvo Plinacro d.o.o. i Elaborata o provedenom popisu i procjeni dugotrajne materijalne imovine i zaliha materijala na skladištu koja se unosi u Plinacro d.o.o. utvrđeno je da je prilikom osnivanja društva Plinacro d.o.o. od strane osnivača INA-Industrija nafte d.d. u dugotrajnu imovinu tog društva unesena MRS [adresa]-I i plinovod [obrt], a time je na drugotuženika Plinacro d.o.o. preneseno i pravo posjedovanja dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem je izgrađeno plinsko postrojenje te pravo korištenja pristupnog puta koji od [adresa] vodi do plinskog postrojenja; da prvotuženik Komunalac d.o.o. u razdoblju nakon 19. prosinca 2008. više nije koristio niti posjedovao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da je u razdoblju prije 19. prosinca 2008. navedenu nekretninu koristio temeljem valjane pravne osnove.

9. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje kako tuženi ne koristi i ne posjeduje kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez valjane pravne osnove, već da tu česticu koristi i posjeduje temeljem suglasnosti pravnih prednika tužitelja, RS i RS CS, te tužitelji nemaju pravo od tuženika potraživati naknadu u smislu odredbi čl. 1120. u vezi sa čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. – dalje u tekstu ZOO).

10. Sa ovakvim zaključkom prvostupanjskog suda nije suglasan ovaj žalbeni sud.

11. Osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, odredbom članka 1120. ZOO, na koju se u obrazloženju pobijane presude poziva prvostupanjski sud, je propisano da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe. Dakle, citiranom odredbom reguliran je institut uporabe tuđe stvari u svoju korist koji omogućuje vlasniku stvari da od svake osobe koja neovlašteno upotrebljava njegovu stvar zahtijeva naknadu štete i/ili koristi koju je neovlašteni korisnik imao od takve uporabe. U takvim okolnostima vlasnik stvari može od neovlaštenog korisnika zahtijevati i naknadu štete i naknadu koristi koju je neovlašteni korisnik imao od takve uporabe.

12. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da tuženi koriste nekretninu tužitelja temeljem valjane pravne osnove, to je utvrdio da tužitelji nemaju pravo zahtijevati isplatu naknade od tuženika po navedenoj osnovi.

13. Dakle, tužitelji zahtijevaju isplatu naknade za uporabu tuđe stvari u svoju korist zbog korištenja Mjerno redukcijske stanice (MRS).

14. Međutim, u konkretnom slučaju se radi o zahtjevu tužitelja prema tuženima, za naknadu uslijed tuženikove uporabe tužiteljeve stvari u svoju korist, a koja uporaba tuđe stvari se sastoji od korištenja MRS i plinskih vodova, u svrhu distribucije i opskrbe plinom Grada Koprivnice, a što je obveza tuženika u njegovoj energetskoj djelatnosti.

15.1. Pravo energetskog subjekta, ovdje drugo tuženika da koristi nekretnine koje nisu u njegovu vlasništvu za izgradnju i održavanje mreža, odnosno sustava koji služe za prijenos i distribuciju plina, propisano je odredbom čl. 40. Zakona o energiji ("Narodne novine" br. 120/12, 14/14, 95/15, 102/15, 68/18 dalje: ZE).

15.2. Stavkom 1. čl. 40. ZE propisano je da energetski subjekt ima pravo koristiti nekretnine koje nisu u njegovom vlasništvu za izgradnju i održavanje mreža, odnosno sustava koji služe za prijenos, odnosno transport i distribuciju energije u skladu s posebnim propisima. Stavkom 2. istog članka, propisano je da pravne i fizičke osobe dužne su energetskom subjektu omogućiti pristup na njihove nekretnine na kojima su izgrađeni objekti, uređaji, mreža, odnosno sustav energetskog subjekta radi njihovog pregleda i održavanja te sječe drveća i drugog raslinja koje ugrožava ove objekte, uređaje, mrežu ili sustav. Stavkom 3. propisano je da pravne i fizičke osobe dužne su energetskom subjektu omogućiti pristup mjernim uređajima koji se nalaze na njihovim nekretninama te ne smiju sprječavati energetskog subjekta da isključi mjerne uređaje ili druge uređaje energetskog sustava, a st. 4. da pravne i fizičke osobe iz stavaka 2. i 3. ovoga članka imaju pravo na naknadu, odnosno naknadu štete prema općim propisima.

16. Stoga tuženik, kao opskrbljivač plinom Grada Koprivnice, čija je zakonska obveza redovita i sigurna opskrba plinom, u koju svrhu drugo tuženik i koristi MRS i plinske vodove, te se radi o ovlaštenoj uporabi tuđe stvari u svoju korist, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

17. Naime, navedeno tuženikovo ovlaštenje, odnosno pravo predstavlja zakonsko ograničenje tužiteljevog prava vlasništva, te je stoga pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju primjenjuje institut stjecanja bez osnove kao opći propis, jer je ovdje riječ o pravnom odnosu koji je uređen Zakonom o energiji koji izrijekom regulira pravo vlasnika nekretnine na naknadu. Pritom pojam naknade ne obuhvaća samo pravo na naknadu u užem smislu (naknada zbog ograničenja prava), već i pravo vlasnika nekretnine na naknadu za korištenje nekretnine u svrhu distribucije plina.

18. Vezano uz gore navedeno, prvostupanjski sud nije otklonio prigovore koje se odnose na nalaz i mišljenje gospodarskog vještaka, u svezi izračuna naknade koja bi pripala tužiteljima, a sud je odbio i prijedlog da se pozove gospodarstveni vještak na dopunu svoga nalaza ili provede građevinsko vještačenje na okolnost vrijednosti korištenja zemljišta u građevinskoj zoni, kao i korištenje zemljišta koje je obuhvaćeno ogradom, a koju koristi drugo tuženik, a koja potreba za građevinskim vještačenjem se je pojavila nakon provedenog gospodarskog vještačenja, te tužitelji nisu ranije niti mogli iznijeti navedeni dokazni prijedlog, valjalo je temeljem odredbe čl. 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

19. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će provesti dokaze koje stranke budu predložile, te će, imajući u vidu navode ovog ukidnog rješenja, donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

20. O troškovima žalbenog postupka, odlučit će se u konačnoj odluci.

U Zagrebu, 11. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis