Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1689/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Emeru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Lidiji Klepo, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1476/2022-25 od 17. prosinca 2024., dana 11. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Adriatic osiguranje d.d. kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1476/2022-25 od 17. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici ZM na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos preko 600,00 EUR–a do 854,50 EUR–a (za iznos od 254,50 EUR–a), zajedno za zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 8. veljače 2022. pa do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Adriatic osiguranje d.d. kao djelomično neosnovana te potvrđuje rješenje o trošku parničnog postupka sadržano pod točkom II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1476/2022-25 od 17. prosinca 2024. u pobijanom dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici ZM trošak parničnog postupka u iznosu preko 800,00 EUR–a do 1.417,83 EUR–a (za iznos od 617,83 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 17. prosinca 2024. pa do isplate, kao i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1476/2022-25 od 17. prosinca 2024. u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 93,28 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 17. prosinca 2024. pa do isplate.

II. Uvažava se žalba tuženika Adriatic osiguranje d.d., preinačava rješenje o trošku parničnog postupka sadržano pod točkom II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1476/2022-25 od 17. prosinca 2024. u pobijanom dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici ZM trošak parničnog postupka u iznosu preko 1.417,83 EUR–a do 1.895,00 EUR–a (za iznos od 477,17 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 17. prosinca 2024. pa do isplate, kao i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1476/2022-25 od 17. prosinca 2024. u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu preko 93,28 EUR–a do 373,14 EUR–a (za iznos od 279,86 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i rješava:

1. Odbija se zahtjev tužiteljice ZM za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 477,17 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 17. prosinca 2024. pa do isplate, kao neosnovan.

2. Nalaže se tužiteljici ZM naknaditi tuženiku Adriatic osiguranje d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 279,86 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 11. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika Adriatic osiguranje d.d. za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 854,50 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 8. veljače 2022. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.895,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 17. prosinca 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke).

1.2. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 373,14 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 17. prosinca 2024. pa do isplate (točka I. izreke).

1.3. Ovdje valja napomenuti da je prvostupanjski sud dopunskim rješenjem poslovni broj Pn-1476/2022-30 od 2. lipnja 2025. dopunio prvostupanjsko rješenje na način da je pod točkom II. izreke istog utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 578,91 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 8. veljače 2022. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici zatezne kamate tekuće na iznos od 854,50 EUR–a na ime naknade neimovinske i imovinske štete za razdoblje od 8. veljače 2022. pa do 10. travnja 2022. i iznos preko 600,00 EUR–a do 854,50 EUR–a (za iznos od 254,50 EUR–a) na ime naknade neimovinske i imovinske štete, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu preko 800,00 EUR–a do 1.895,00 EUR–a (za iznos od 1.095,00 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i protiv navedenog rješenja, pod točkom I. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se presuda i rješenje u pobijanom dijelu preinače na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 91,40 EUR–a.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 25. rujna 2023. (list 62-63 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju prof. dr. sc. Igora Stipančića, stalnog sudskog vještaka za medicinu–kirurgiju od 9. lipnja 2023.

(list 55-57 spisa), da joj tuženik:

- na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredaba iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a,

- na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u smislu odredbe iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a,

isplati iznos od 854,50 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 8. veljače 2022., kada je odštetni zahtjev podnesen tuženiku pa do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.520,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos istog od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2. Tužiteljica je štetu čiju naknadu u ovom predmetu potražuje pretrpjela u i u svezi prometne nesreće koja se dogodila 2. prosinca 2021. u [adresa], kada je osobni automobil registarske oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao ŠM, naletio na osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao ŽM, a u kojem se tužiteljica nalazila kao putnica.

4.3. Osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka] bio je na dan nesreće osiguran kod tuženika na temelju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u smislu odredbe iz čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZOOP), u svezi čl. 2. st. 1. t. 2. ZOOP–a.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda i rješenje u pobijanom dijelu nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogli ispitati jer sadrže razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tuženik upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i rješenja u pobijanom dijelu te postupka koji im je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu utvrdio u bitnom:

- da je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev tuženiku 8. veljače 2022., a sukladno kojem joj je tuženik 5. svibnja 2022. isplatio na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 1.459,95 EUR–a, a na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege iznos od 26,55 EUR–a, dakle ukupan iznos od 1.486,50 EUR–a,

- da je tijekom postupka provedeno medicinsko vještačenje od strane prof. dr. sc. Igora

Stipančića, stalnog sudskog vještaka za medicinu–kirurgiju,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 9. lipnja 2023. proizlazi:

- da je tužiteljica (rođena **.**.1985.) u prometnoj nesreći od 2. prosinca 2021. zadobila trzajnu ozljedu vrata te istegnuće mišića uz prsnu kralješnicu,

- da je tužiteljica zbog navedenih ozljeda trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 6 dana, a slabog intenziteta 5 tjedana, kao i kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta i sekundarni strah jakog intenziteta 1–2 dana, srednjeg intenziteta 4–5 dana, a slabog intenziteta mjesec dana, s time da je povremeni strah i nelagodu pri sudjelovanju u prometu imala oko 2 mjeseca,

- da su ozljede koje je tužiteljica zadobila dovele do smanjenja njezine životne aktivnosti za 3%,

- da je tužiteljici zbog navedenih ozljeda nakon nesreće bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 2 tjedna po 2 sata dnevno zbog mirovanja i nošenja ovratnika te još 3 tjedna po 3 puta tjedno po 2 sata zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora, dakle ukupno 46 sati,

- da je liječenje tužiteljice završeno 11. travnja 2022.

8.1. Odredbom iz čl. 1100. st. 1. ZOO–a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sukladno odredbi iz čl. 1100. st. 2. ZOO–a, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

8.2. Isto tako, odredbom iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a propisano je da je onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan istome naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, a odredbom iz čl. 1089. st. 2. ZOO–a propisano je da se visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo, s time da će sud, sukladno odredbi iz čl. 223. st. 1. ZPP–a, ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

9.1. Uzimajući u obzir:

- trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha koje je tužiteljica pretrpjela zbog trzajne ozljede vrata te istegnuća mišića uz prsnu kralješnicu,

- da su navedene ozljede dovele do smanjenja životne aktivnosti tužiteljice za 3%,

- dob tužiteljice u trenutku nesreće (navršene 34 godine),

- cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom,

- pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.),

pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je utvrdio da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 3.402,49 EUR–a te na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege (po cijeni jednog sata od 3,32 EUR–a) ukupan iznos od 152,72 EUR–a, što zbrojeno iznosi 3.555,21 EUR–a, sve sukladno odredbama iz čl. 1089. st. 2., čl. 1095. st. 1. te čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO–a, u svezi čl. 223. st. 1. ZPP–a.

9.2. Prvostupanjski sud je zatim pravilno postupio kada je iznos od 3.555,21 EUR–a (koji se sastoji od utvrđenog iznosa od 3.402,49 EUR–a na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te utvrđenog iznosa od 152,72 EUR–a na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege) umanjio za iznos od 1.486,50 EUR–a koji je tuženik isplatio tužiteljici mirnim putem prije pokretanja postupka (iznos od 1.459,95 EUR–a na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a iznos od 26,55 EUR–a na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege), nakon čega joj je, umjesto tako dobivene razlike od 2.068,71 EUR– a, dosudio na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege (u smislu odredbe iz čl. 2. st. 1. ZPP–a) zatraženi iznos od 854,50 EUR–a (u kojem je sadržan i pobijani iznos od 254,50 EUR–a).

10. Slijedom toga, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZOO–a, kada je tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege dosudio iznos preko 600,00 EUR–a do 854,50 EUR– a, dakle (pobijani) iznos od 254,50 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

11.1. Tuženik neosnovano ističe i da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužiteljici zatezne kamate na (cjelokupni) dosuđeni iznos od 854,50 EUR–a pripadaju od 8. veljače 2022., kada je odštetni zahtjev podnesen tuženiku pa do isplate, a ne od 11. travnja 2022., kada je liječenje tužiteljice završeno pa do isplate.

11.2. Naime, imajući u vidu odredbu iz čl. 12. st. 4. ZOOP–a (koji u ovom predmetu predstavlja lex specialis), a kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku iz čl. 12. st. 1. ZOOP–a oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, vidljivo je da tužiteljici zatezne kamate tekuće na dosuđeni iznos od 854,50 EUR–a pripadaju upravo od 8. veljače 2022., kada je odštetni zahtjev podnesen tuženiku pa do isplate, po stopi koja je propisana odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO–a.

12. Nadalje, djelomično su osnovani preostali žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa), kada je tužiteljici na ime troška parničnog postupka dosudio iznos preko 800,00 EUR–a do 1.895,00 EUR–a, dakle iznos od 1.095,00 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, smatrajući da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o zahtjevu tužiteljice za naknadu istog pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora, kao i da joj je neopravdano priznao i dosudio pojedine parnične radnje.

13.1. Uzimajući pri tome u obzir da vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iznosi 854,50 EUR–a, kao i da je isti prvostupanjskom presudom (pravilno) u cijelosti prihvaćen, tužiteljica ima pravo na naknadu troška sastava odštetnog zahtjeva od 8. veljače 2022. u iznosu od 150,00 EUR–a, sastava tužbe od 24. svibnja 2022. u iznosu od 150,00 EUR–a, troška sastava obrazloženog podneska od 9. ožujka 2023. (kojim se tužiteljica očitovala na tuženikov odgovor na tužbu od 4. srpnja 2022.) u iznosu od 150,00 EUR–a, troška pristupa na ročište od 3. travnja 2023. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 150,00 EUR–a, troška sastava obrazloženog podneska od 25. rujna 2023. (kojim se tužiteljica očitovala na nalaz i mišljenje vještaka od 9. lipnja 2023.) u iznosu od 150,00 EUR–a, troška pristupa na ročište od 12. ožujka 2024. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od 75,00 EUR–a te troška pristupa na ročište od 4. studenog 2024. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 150,00 EUR–a, dakle pravo na naknadu troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku u iznosu od 975,00 EUR–a, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 243,75 EUR–a, što zbrojeno iznosi 1.218,75 EUR–a, sve sukladno odredbama iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1. i 2., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23 i 35/24), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

13.2. Tužiteljica također ima pravo na naknadu troška predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR–a, a koji je bio neophodan za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine istog, sve u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a.

13.3. No, tužiteljica u smislu odredbe iz čl. 151. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u dosuđenom iznosu od 35,00 EUR–a, niti na naknadu troška sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u dosuđenom iznosu od 35,00 EUR–a, budući da u spisu ovog predmeta ne prileži dokaz da su iste zaista i plaćene.

14.1. Dakle, tužiteljica ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu u ukupnom iznosu od 1.417,83 EUR–a (1.218,75 EUR–a + 199,08 EUR– a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 17. prosinca 2024., kada je prvostupanjska presuda donesena pa do isplate, a koje tužiteljici sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a također pripadaju.

14.2. Imajući u vidu da tuženik u pogledu troška parničnog postupka koji je tužiteljici dosuđen prvostupanjskom presudom pobija iznos preko 800,00 EUR–a do 1.895,00 EUR–a, dakle iznos od 1.095,00 EUR–a, vidljivo je da je tužiteljici od pobijanog iznosa pravilno dosuđen iznos od 617,83 EUR–a (1.417,83 EUR–a – 800,00 EUR– a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, dok joj to pravo u preostalom dijelu dosuđenog iznosa od 477,17 EUR–a (1.895,00 EUR–a – 1.417,83 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos, ne pripada.

15.1. Pri tome valja dodati da tuženik pogrešno smatra da se na sve parnične radnje koje su u prvostupanjskom postupku poduzete do 4. studenog 2022. kao vrijednost boda primjenjuje iznos od 1,32 EUR–a, a da se tek od 5. studenog 2022., kada je stupila na snagu Izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 126/22), kao vrijednost boda primjenjuje iznos od 1,99 EUR– a, odnosno 2,00 EUR–a.

15.2. Naime, tuženiku valja ukazati da je odredbom iz Tbr. 52. t. 3. Tarife propisano da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

15.3. Kako u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke o trošku parničnog postupka u ovom predmetu (17. prosinca 2024.) više nije bila na snazi Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), na temelju koje se kao vrijednost boda primjenjivao iznos od 1,32 EUR–a, već Tarifa na temelju koje se kao vrijednost boda primjenjuje iznos od 2,00 EUR–a, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je na trošak parničnog postupka koji je tužiteljici nastao zastupanjem po odvjetniku kao vrijednost boda primijenio upravo iznos od 2,00 EUR–a.

16.1. Na kraju valja reći i da su osnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tuženik nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u odnosu na povučeni dio tužbe.

16.2.1. Tuženik je u podnesku od 9. studenog 2023. naveo u bitnom:

- da je tužiteljica, time što je podneskom od 25. rujna 2023. konačno postavila tužbeni zahtjev na način da je umjesto prvotno utuženog iznosa od 1.433,41 EUR–a zatražila od tuženika na ime naknade neimovinske i imovinske štete konačan iznos od 854,50 EUR–a, ujedno i povukla tužbu za iznos od 578,91 EUR–a,

- da se ne protivi povlačenju tužbe u navedenom iznosu, ali da u odnosu na povučeni dio tužbe potražuje naknadu troška parničnog postupka i to: troška sastava odgovora na tužbu od 4. srpnja 2022. u iznosu od 124,38 EUR–a, troška sastava podneska od 9. studenog 2023. u iznosu od 124,38 EUR–a te troška pristupa na ročište od 3. travnja 2023. u iznosu od 124,38 EUR–a, dakle ukupan iznos od 373,14 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja odluke o njegovom zahtjevu pa do isplate.

16.2.2. Prema podacima iz sustava e–Spis, tuženik je tužiteljičin podnesak od 25. rujna 2023. primio 26. listopada 2023.

17. Budući da u odnosu na iznos od 578,91 EUR–a, za koji je tužiteljica povukla tužbu, nema mjesta procjenjivanju uspjeha u sporu u smislu odredaba iz čl. 154. ZPP–a, tuženik u odnosu na povučeni dio tužbe u konačnici ima pravo na naknadu troška parničnog postupka sukladno odredbi iz čl. 158. st. 1. ZPP–a.

18. Uzimajući pri tome u obzir da vrijednost povučenog dijela tužbe iznosi 578,91 EUR–a, tuženik ima pravo na naknadu troška sastava odgovora na tužbu od 4. srpnja 2022. u iznosu od 124,38 EUR–a, troška sastava (ostalog) podneska od 9. studenog 2023. u iznosu od 31,10 EUR–a i troška pristupa na ročište od 3. travnja 2023. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 124,38 EUR–a, što zbrojeno iznosi 279,86 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 11. studenog 2025., kada je ova drugostupanjska odluka donesena pa do isplate, a koje tuženiku sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a također pripadaju, sve sukladno odredbama iz Tbr. 8. t. 1. i 4., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25), u svezi čl. 155. st. 1. i čl. 164. st. 8. ZPP–a, dok mu to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 93,28 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos, ne pripada.

19. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude, dok je primjenom odredbe iz čl. 380. t. 2. ZPP–a, u svezi čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a primjenom odredbe iz čl. 380. t. 3. ZPP–a, u svezi čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

20. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer je s istom djelomično uspio u pogledu odluke o trošku parničnog postupka, koji predstavlja sporedno potraživanje, dok u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 11. studenog 2025.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović