Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2987/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća - sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i
2. tužitelja GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Slađani Čanković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1371/2024-77 od 4. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1371/2024-77 od 4. travnja 2025., u dijelu pod točkom I. do IV. izreke.
II. O trošku žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženici da 1. tužiteljici isplati iznose od 43.798,53 eura i 4.111,09 eura, te 2. tužitelju iznos od 43.798,53 eura, kao i da 1. i 2. tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 27.887,75 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana.
2. Sa dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 7.630,09 eura sa zakonskim zateznim kamatama, 1. i 2. tužitelji su odbijeni.
3. Protiv te presude žali se tuženica, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.
4. Žalba je osnovana.
5. Osnovani su žalbeni navodi jer je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.
6. Osnovano tuženica u žalbi ističe da sud prvog stupnja nije donio prvostupanjsku presudu, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, nakon savjesne i brižljive ocjene dokaza, odnosno iskaza jedinog relevantnog svjedoka MD.
7. I prema ocjeni ovog, drugostupanjskog suda, ne može se, barem za sada, prihvatiti zaključak pobijane presude o postojanju dostatne i relevantne činjenične osnove za primjenu dokaznog standarda iz odluke Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Baljak protiv Hrvatske.
8. Prema stajalištu ESLJP prihvaćenom i u ustavnosudskoj praksi, u situaciji zarobljavanja nakon kojeg se nestalome gubi svaki trag, teret dokaza (da nije nezakonito ubijen od pripadnika vojnih postrojbi) leži na strani države čije vlasti imaju u cijelosti ili u velikoj mjeri isključiva saznanja o takvim događajima.
9. Međutim, čvrstoća takve pretpostavke uzročnosti (između nestanka zarobljene osobe i njezinog smrtnog stradavanja) koja opravdava primjenu takvog prebacivanja tereta dokaza na tuženu državu kao odgovornu osobu, mora biti utemeljena nakon konteksta zarobljavanja i odvođenja, te gubljenja svakog traga o toj osobi, koji mora biti dokazan izvan razumne sumnje i s punom izvješnošću.
10. S tim u vezi u pravu je žaliteljica kad ističe da pobijana presuda pogrešno i bez uporišta u za to potrebnom procesnom očitovanju (priznanju) tuženice, konstatira kao među strankama neprijeporno da je pok. ID **.**.1995. zarobljen od strane hrvatske vojske.
11. Sukladno čl. 221. st. 1. ZPP nespornom se može smatrati samo ona činjenica, odnosno tvrdnja o činjenicama, koju je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice, što ovdje nije slučaj, tim više što je tuženica, između ostalih, od početka parnice isticala i prigovor ratne štete i stradavanja u okviru vojnih operacija, a što već samo po sebi logički isključuje priznanje činjenice zarobljavanja kao nesporne.
12. To tim više što iz iskaza svjedoka MD proizlazi da su on i pokojni ID zajedno bili na položaju u [adresa] između Petrinje i Gline i to kao pripadnici takozvane krajiške vojske, te su 4. kolovoza 1995. godine bili na položaju i tada su bile ratne operacije, a on je tom prilikom bio ranjen. Tog 4. kolovoza poduzimane su određene vojne akcije, pucalo se s obje strane i bilo je granatiranje od strane artiljerije s jedne i druge strane, a on i ostali pripadnici takozvane krajiške vojske držali su položaje, s kojih su se kasnije pokušali povući u čemu nisu uspjeli.
13. Također, u odnosu na iskaz tog svjedoka koji jedini od saslušanih svjedoka iskazuje da je osobno vidio prednika tužitelja nakon što je zarobljen, proizlazi da je riječ o svjedoku koji bi imao neposredne spoznaje o štetnom događaju, a o svemu tome prvostupanjska presuda ne daje razloge iz kojih bi bilo razvidno da je provedena savjesna i brižljiva ocjena toga iskaza, u smislu odredbe čl. 8. ZPP.
14. Naime, takva je ocjena bila potrebna s obzirom na osporavanje vjerodostojnosti toga svjedoka od strane tuženice, čiji se prigovori na istinitost njegova iskaza, a koji su isticani tijekom parnice i ponovljeni u žalbi, ne mogu otkloniti kao očito neosnovani niti razumno neutemeljeni, nego zahtijevaju jasnu i konkretnu prosudbu i osvrt suda prvog stupnja.
15. Pri tome je za naglasiti da je na potrebu osobito razložne ocjene iskaza ovog svjedoka upozorio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev-324/24 od 5. ožujka 2024. godine, a prvostupanjski sud je zakonski vezan raspraviti pitanja na koja mu je ukazano, u smislu odredbe čl. 377. st. 2. ZPP.
16. Vrhovni sud je, naime, upozorio da na okolnost zarobljavanja i odvođenja pok. ID od strane pripadnika hrvatske vojske nema drugih dokaza osim jedinog iskaza svjedoka MD, pa je utoliko potrebna njegova "razložna ocjena", kako je to navedeno u toč. 12. rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
17. Iz toga proizlazi da je zbog naročitog dokaznog značaja ovog iskaza za utvrđenje odlučnih činjenica sud prvog stupnja propustio njegovu savjesnu i brižljivu ocjenu sukladno navedenoj odredbi čl. 8. ZPP, što ima izravan utjecaj na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.
18. Osim toga, sud prvog stupnja nije ocijenio i dao valjane i dostatne razloge o relevantnim okolnostima na koje je upozorio Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju u vezi s Potvrdom o smrti od 22. prosinca 2016. godine, u smislu primjedbi i upozorenja revizijskog suda na nejasnoće u vezi s navedenom potvrdom koja su sama po sebi u proturječju s rješenjem o proglašenju nestale osobe umrlom, a koje implicira da tijelo pok. ID nije pronađeno, a svojim sadržajem ("višestruke ozljede – vjerojatno strijelne" pa "rat" kao okolnost koja je rezultirala smrtnim ishodom) upućuje i na opciju stradavanja u ratnim operacijama, a na što još u odgovoru na tužbu, a i tijekom postupka ukazuje tuženica i o čemu iskazuje svjedok MD navodeći da su on i pokojni ID zajedno bili na položaju 4. kolovoza 1995. godine kada su se još vodile ratne operacije i pucalo se s obje strane, te da je on tada bio ranjen.
19. Prema tome, kako sud prvog stupnja ne daje valjane razloge o svim relevantnim okolnostima stradavanja pok. ID, pogotovo glede ocjene iskaza svjedoka MD, to je valjalo na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.
20. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedostatke na koje ovim rješenjem ukazano, te biti dužan, s obzirom na obvezu pridržavanja i postupanja po uputi revizijskog suda iz toč. 10., 11. i 12. ukidnog rješenja od 5. ožujka 2024. godine, utvrditi potpuno i pravilno sve odlučne činjenice, a po potrebi raspraviti i eventualno provesti i daljnje dokaze, te ocijeniti i dati valjane i dostatne razloge o relevantnim okolnostima glede činjenice smrti pok. ID.
21. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu 11. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Željka Rožić Kaleb
