Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-737/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sandri Wagner, odvjetnici u Metkoviću, Andrije Hebranga 6, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Iliji Kriviću, odvjetniku u Grgić & partneri odvjetničko društvo d.o.o., Pisarnica Split I., Varaždinska 54, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, poslovni broj Pn-26/2021-32 od 26. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, poslovni broj Pn-26/2021-32 od 26. listopada 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 3.657,26 eura / 27.555,63 kuna[1] .

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, poslovni broj Pn-26/2021-32 od 26. listopada 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tužitelju naloženo da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.368,11 eura / 10.308,02 kune sa zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2023. do isplate i u dijelu u kojem zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 638,20 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2025. do isplate, te se u tom dijelu sudi:

1. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 638,20 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2025. do isplate po stopi koja se za ostale odnose određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka za daljnji iznos od 1.368,11 eura sa zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2023. do isplate.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 300,00 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 249,44 eura / 1.879,41 kuna sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, dok je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 3.657,26 eura / 27.555,63 kuna odbijen kao neosnovan (točka I. izreke), Tužitelju je naloženo i da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.368,11 eura / 10.308,02 kuna sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, dok je za iznos od 621,89 eura / 4.685,63 kune tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

2. Protiv točke I. izreke u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, kao i protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u točki II. izreke presude žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev i u tom dijelu prihvatiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete na vozilu koja je tužitelju prouzročena u štetnom događaju koji se dogodio dana 26. prosinca 2019.

5. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je dana 26. prosinca 2019. tužitelju oštećeno vozilo marke Audi A6 i to na način da je prilikom izlaska sa parkirnog mjesta u vozilo tužitelja udarilo vozilo marke Toyota Rav4 kojim je upravljao MF,

- da je vozilo marke Toyota imalo kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske autoodgovornosti,

- da je tužitelju u štetnom događaju prouzročena imovinska šteta u vidu oštećenja na njegovom vozilu,

- da je za štetu koja je prouzročena tužitelju odgovoran osiguranik tuženika,

- da visina štete na tužiteljevom vozilu iznosi 249,44 eura / 1.879,42 kuna.

6. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev za iznos od 249,44 eura / 1.879,42 kuna, dok je isti za iznos od 3.657,26 eura / 27.555,63 kune odbio kao neosnovan.

7. Tužitelj žalbenim navodima osporava pobijanu presudu u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen smatrajući da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i visinu štete na vozilu u vlasništvu tužitelja. Naime, tužitelj smatra da je sud prvog stupnja neosnovano odbio njegov dokazni prijedlog za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka ĆF, te da je pogrešno utvrdio visinu štete prihvaćajući varijantu nalaza i mišljenja prema kojoj visina štete iznosi 249,44 eura.

8. Međutim, takvi žalbeni navodi tužitelja su neosnovani. Naime, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka ĆF. To iz razloga što je visina štete utvrđena na temelju izvida štete i nalaza i mišljenja prometnog vještaka tako da izvođenje navedenog dokaza, neovisno o njegovoj ulozi prilikom izvida štete, nije bilo potrebno. Stoga u tom dijelu činjenično stanje nije pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a niti je neizvođenjem tog dokaza počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. st. 2. ZPP koju u žalbi sadržajno ističe tužitelj.

9. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na visinu štete koja je prouzročena na vozilu tužitelja. Naime, prometni vještak prometne struke LF, dipl. ing. je očitujući se na prigovore tužitelja na nalaz i mišljenje u svom usmenom očitovanju naveo da je vozilo tužitelja staro 14 godina i da stoga nije realno očekivati da bi se vozilo tužitelja popravilo uz izmjene novih dijelova, dok se u odnosu na prigovore tužitelja koji se odnose na senzore naveo da u izvidu štete nije utvrđeno oštećenje senzora, te da stoga njihov popravak nije uzimao u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja. Imajući u vidu navedeno, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio visinu štete te je pravilno ocijenio nalaz i mišljenje vještaka tako da u tom dijelu nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju sadržajno ističe tužitelj.

10. Sud prvog stupnja je dakle, u odnosu na glavnu stvar u prvostupanjskom postupku pravilno, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ocijenio izvedene dokaze, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje Stoga nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, a niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. i čl. 220. st. 2. ZPP koje ističe tužitelj. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio za iznos od 249,44 eura / 1.879,42 kuna i odbio za iznos od 3.657,26 eura / 27.555,63 kune. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tužitelj.

11. Tužitelj u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je pobijana presuda proturječna, te ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Međutim, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije ostvaren niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

12. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, u odnosu na glavnu stvar žalbu tužitelja odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

13. Međutim, iako je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o glavnoj stvari, isto je pogrešno primijenio prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka, te je u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka žalba tužitelja djelomično osnovana.

14. Naime, nejasno je iz kojih razloga sud prvog stupnja tuženiku dosuđuje troškove primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP kada tuženik nedvojbeno nije u cijelosti uspio u parnici, što je pretpostavka za primjenu navedene odredbe. Međutim, neovisno o navedenom, sud prvog stupnja pogrešno je utvrdio uspjeh stranaka u sporu na što osnovano tužitelj ukazuje u podnijetoj žalbi. Naime, u konkretnom slučaju, tužitelj je djelomično uspio u sporu, pa je sud prvog stupnja, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP koja je u ovom konkretnom slučaju mjerodavna, trebao omjer uspjeha u parnici utvrditi vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tuženik je u parnici osporavao osnovu tužiteljeva zahtjeva u čemu nije uspio tako da je tužitelj u odnosu na dokazivanje osnove svog zahtjeva uspio u potpunosti.

15. U konkretnom slučaju dakle, tužitelj je u cijelosti uspio s osnovom svoga zahtjeva s obzirom da je tuženik u postupku osporavao odgovornost za štetu, dok je u odnosu na visinu uspio u omjeru od 6 %. To nadalje znači da je tužitelj u parnici uspio u omjeru od 53 % (100 % osnova zahtjeva + 6 % visina podijeljeno sa 2), što, s druge strane, znači da je tuženik u parnici uspio u omjeru od 47 %. Kada se, sukladno čl. 154. st. 2. ZPP, od postotka uspjeha tužitelja (53 %) kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u postupku, oduzme postotak uspjeha tuženika (47 %) kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u parnici, proizlazi da je tuženik dužan nadoknaditi 6 % troškova koji su priznati tužitelju.

16. Slijedom iznijetog, tužitelju je, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje: OT), valjalo priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 199,08 eura (Tbr. 7.1. OT), trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 199,08 eura (Tbr. 28. OT), trošak zastupanja na ročištima održanim dana 7. ožujka 2022., 12. svibnja 2022., 7. rujna 2022., 19. listopada 2022., 26. travnja 2023. i 19. rujna 2023. u iznosu od po 199,08 eura (Tbr. 9.1. OT) za svako ročište i trošak sastava podnesaka 22. veljače 2023. u iznosu od 199,08 eura (Tbr. 8.1. OT), što sveukupno iznosi 1.791,72 eura.

17. Priznati troškovi zastupanja tužitelja iznose dakle, 1.791,72 eura, ali kako je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju 6 % priznatih troškova tužitelja, to su tužitelju s te osnove priznati troškovi u iznosu od 107,50 eura (6 % od 1.791,72 eura). Kako su troškovi prometnog vještačenja u iznosu od 530,70 eura tužitelju priznati u cijelosti jer su isti bili nužni za utvrđivanje osnove tužiteljeva zahtjeva, to troškovi koje je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju iznose ukupno 638,20 eura.

18. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačiti presudu u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tužitelju naloženo da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.368,11 eura / 10.308,02 kune sa zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2023. do isplate i u dijelu u kojem zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 638,20 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2025. do isplate, te naložiti tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 638,20 eura, a zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka odbiti u odnosu na dosuđeni iznos od 1.368,11 eura.

19. Tužitelju su, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP, na dosuđene troškove postupka dosuđene i zatezne kamate tekuće od dana donošenja drugostupanjske presude, kao presude kojom je tuženiku naloženo plaćanje daljnjih troškova postupka, pa do isplate.

20. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer je sa žalbom uspio samo djelomično u odnosu na troškove postupka čime je u žalbenom postupku uspio u razmjerno neznatnom dijelu žalbe (čl. 154. st. 5. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 11. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj