Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2576/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Roberte Pandža, predsjednice vijeća, Jadranke Travaš članice vijeća - sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Toni Babić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Maja Vojnić, odvjetnica u Dubrovniku, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn- 119/2018-44 od 30. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Adriatic osiguranja d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-119/2018-44 od 30. siječnja 2025. u dijelu pod točkom I. izreke za iznos od 2.296,59 eura.

II. Odbija se žalba tužitelja UK kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu pod točkom II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se navedena presuda u dijelu pod točkom III. izreke za iznos od 285,00 eura.

II. Ukida se navedena presuda u dijelu pod točkom III. izreke za iznos od 2.891,99 eura, IV. i V. izreke i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

III. O troškovima drugostupanjskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke naložio tuženiku isplatiti tužitelju pravičnu naknadu sa naslova pretrpljene neimovinske štete u iznosu od 7.796,59 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. ožujka 2017.g. do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske štete u iznosu od 6.139,30 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2017. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju pravičnu naknadu sa naslova pretrpljene imovinske štete u iznosu od 4.504,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. siječnja 2025. do isplate. Pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete u iznosu od 5.496,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 30. siječnja 2025.g. do isplate.

2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I. za iznos od 2.296,59 eura i pod točkom III. za iznos od 3.176,99 eura te zbog odluke o troškovima postupka žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Protiv ove presude u dijelu pod točkom II., IV i V. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška za sastav žalbe.

4. Žalbe stranaka su djelomično osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u svezi ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi 5. listopada 2015. u kojoj je tužitelj stradao kao pješak te imovinske štete radi tuđe pomoći i njege, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Između stranaka u ovoj fazi postupka nisu sporne činjenice pasivne legitimacije tuženika, nastanka štetnog događaja i odgovornosti osiguranika tuženika za nastalu prometnu nesreću, a time i odgovornosti tuženika.

7. Nesporno je da je tuženik s osnova posljedica nastalih u predmetnoj prometnoj nezgodi u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 24.700,00 kuna (3.278,25 eura).

8. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka prof.dr.sc. Slavka Davile, specijalista opće kirurgije, subspecijalista traumatologije i prof.dr.sc. MK, specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije, subspecijalista reumatologije utvrdio da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio iščašenje desnog gležnja, višeiverni prijelom maleola lisne kosti sa pomakom, puknuće četvrnaste sveze i ligamenta u području desnog gležnja, natučenje zgloba gležnja desno, oštećenje kože u području unutarnjeg dijela desnog gležnja. Isto tako je utvrđeno da je tužitelj bio podvrgnut hitnom operativnom zahvatu te mu je urađena repozicija i osteosinteza gležanjskog zgloba kao i stabilizacija ulomaka gležanjske kosti i petne kosti.

8.1. Sud prvog stupnja je navedenim vještačenjem utvrdio da je tužitelj prilikom štetnog događaja zadobio teške tjelesne ozljede u vidu otvorenog prijeloma gležnja i dijela stopala, da je tužitelj trpio jake bolove nakon povređivanja i operativnih zahvata u trajanju 12 dana kumulativno, nakon toga srednje jake bolove 24 dana te slabije bolove zbog kojih povremeno uzima analgetike nakon početka rehabilitacije. Utvrđeno je da je kod tužitelja primarni strah trajao koliko i sama nezgoda, sekundarni strah jakog intenziteta je trajao 4 dana, srednjeg intenziteta 19 dana, te slabog intenziteta mjesec dana. Utvrđeno je da je kod tužitelja smanjena životna aktivnost 18%.

8.2. Prvostupanjski sud je temeljem nalaza i mišljenja vještaka prof.dr.sc. Slavka Davile, specijalista opće kirurgije, subspecijalista traumatologije i prof.dr.sc. MK, specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije, subspecijalista reumatologije utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega nakon izlaska iz bolnice i to od 23. listopada 2015. do 1. prosinca 2015. 8 sati dnevno (od toga 1 sat stručne pomoći) a nakon toga u periodu od 1. prosinca 2015. -25. siječnja 2016. 6 sati dnevno, 25. siječnja 2016. do 3. ožujka 2016. po 4 sata dnevno, a nakon toga mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega četiri sata tjedno kroz dva mjeseca, a iza tog razdoblja četiri sata mjesečno kroz godinu dana.

9. Suprotno žalbenim navodima stranaka prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO), kada je tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, uz isplaćeni iznos od 3.278,25 eura u mirnom postupku, dosudio daljnji iznos od 7.796,59 eura te je pravilno tužitelju na dosuđeni iznos naknade neimovinske dosudio zatezne kamate kako je to tužitelj tražio u tužbenom zahtjevu od 27. ožujka 2017.

10. Sud prvog stupnja je pri utvrđivanju pravične novčane naknade za neimovinsku štetu imao u vidu obzir vrstu, intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i trajanje straha, trajne posljedice (18 %) kao i dob tužitelja (1998.) slijedom čega ovaj sud zaključuje da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 11.074,84 eura. Kako je tuženik isplatio tužitelju u mirnom postupku iznos od 3.278, 25 eura to je pravilno sud prvog stupnja dosudio tužitelju iznos od 7.796,59 eura. Stoga se neosnovanim ukazuju žalbeni navodi tužitelja da je sud nepravilno postupio kada je od utvrđenog iznosa pravične novčane naknade odbio iznos od 3.278,25 eura koji je tuženik tužitelju isplatio u mirnom postupku.

11. Na žalbene navode tuženika da je previsoko određen iznos naknade neimovinske štete valja reći da je takav žalbeni prigovor prema neosnovan obzirom da je ocjena ovog suda da utvrđeni iznos naknade neimovinske štete ni u kojem slučaju nije previsok, nego korespondira činjenicama ovog slučaja te predstavlja adekvatnu satisfakciju tužitelju za pretrpljenu povredu prava osobnosti.

12. Stoga žalbeni navodi stranaka koji se odnose na visinu dosuđene pravične novčane nakade nisu osnovani.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud prvog stupnja dosudio zakonsku zateznu kamatu na neimovinsku štetu od 27. ožujka 2017. U ovoj pravnoj stvari nesporno je da se štetni događaj desio dana 5. listopada 2015., da se radilo o prometnoj nezgodi u kojoj je tužitelj pretrpio neimovinsku i imovinsku štetu, koju naknadu štete tužitelj potražuje od osiguratelja temeljem obveznog osiguranja od odgovornosti, tako da bi se trebale primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09 - dalje: ZOOP).

14. Prilikom odlučivanja o tijeku zateznih kamata na iznos naknade neimovinske štete trebalo je primijeniti odredbu čl. 12. st. 4. ZOOP, koja predstavlja lex specialis u konkretnom slučaju, a kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade neimovinske štete u roku iz st. 1. tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

15. Kako je iz spisa razvidno tužitelj se obratio s odštetnim zahtjevom 28. travnja 2016. tuženiku za naknadu neimovinske štete, a kako tužitelj potražuje zateznu kamatu na neimovinsku štetu od dana 27. ožujka 2017., a šteta nije nastala nakon toga, to je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je dosudio zateznu kamatu od 27. ožujka 2017. na iznos neimovinske štete, kako je to tužitelj zatražio tužbenim zahtjevom.

16. Slijedom navedenog valjalo je djelomično odbiti žalbe stranaka i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. i II. izreke.

17. Međutim osnovano tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi, dosuđujući tužitelju pravičnu novčanu naknadu s naslova pretrpljene imovinske štete u iznosu od 4.504,00 eura koja se odnosi na tuđu pomoć i njegu za 876 sati od čega 39 sati po stručnoj osobi prekoračio tužbeni zahtjev obzirom da je tužitelj na glavnoj raspravi održanoj dana 12. prosinca 2024. preinačio tužbeni zahtjev na način da potražuje za tuđu pomoć i njegu za 819 sati od čega 39 sati stručne pomoći, a koju preinaku je sud prvog stupnja dozvolio ( 157 spisa).

17.1. Ovdje valja naglasiti da je sud vezan temeljnim načelom ZPP-a i to čl. 2. st. 1. ZPP-a kojim je propisano da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva.

17.2. Kako je sud prvog stupnja pobijanom presudom dosudio više od onoga što je traženo dosuđujući 876 sati tuđe pomoći i njege od čega minimalno 39 sati stručne pomoći, to je prekoračio tužbeni zahtjev za 57 sati po dosuđenih 5,00 eura za 285,00 eura.

17.3. Stoga je temeljem odredbe čl. 369. st. 5. ZPP-a valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu pod točkom III. izreke za iznos od 285,00 eura bez vraćanja na ponovan postupak te odlučiti kao u točki I. rješenja.

18. U svezi žalbenih navoda tuženika da je sud prvog stupnja nepravilno dozvolio preinaku tužbe pa da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 190., valja reći da takvi žalbeni navodi nisu osnovani. Ovo stoga što to tužitelj nije mogao ranije učiniti bez svoje krivnje jer ne raspolaže stručnim znanjem za točno utvrđenje obujma štete na ime tuđe pomoći i njege. Tužitelj je tek po provedenom medicinskom vještačenju mogao znati obujam štete i u skladu s istim postaviti tužbeni zahtjev. Nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju bi se nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06) pa nedopuštanje preinake tužbe u ovoj situaciji nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe članka 190. stavka 1. ZPP-a, a to je poštovanje načela pravne sigurnosti te ubrzanje postupka i osiguranje pravilnog djelovanja pravosudnog sustava, što bi za posljedicu imalo povredu prava na pristup sudu. Legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka je onemogućavanje zlouporabe procesnih ovlaštenja u cilju ubrzanja parničnog postupka. Nametnuti tužitelju nužnost provođenja medicinskog vještačenja prije pokretanja postupka kako bi postavio tužbeni zahtjev, također bi, po ocjeni ovoga suda, značilo nametanje ograničenja prava na pristup sudu i pravično suđenje, pa kako tužitelj preinačenom tužbom u pogledu visine zahtjeva na ime tuđe pomoći i njege ne traži ništa drugo nego ono što je naveo u činjeničnom supstratu tužbe, preinaku je, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja pravilno dozvolio.

19. U svezi odluke o naknadi za tuđu pomoć i njegu sud prvog stupnja je obrazlažući razloge zbog kojih je visinu naknade za tuđu pomoć i njegu obračunao u iznosu od 5,00 eura, a stručne u iznosu od 10,00 eura navodi da je imao u vidu cijenu sata rada nekvalificirane osobe u području Dubrovačko neretvanske županije. Međutim u situaciji o kakvoj je ovdje riječ, kada tužitelj nije imao novčanih izdataka za pomoć i njegu (obzirom da mu je istu pružala majka), a u spisu nema podataka da je za tu pomoć plaćao trećoj osobi) tužitelju pripada pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu zahtijevala i to prema neto zaradi osobe koja bi bila pružala takvu uslugu u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana. Međutim iz obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi da se isti, pri odlučivanju o cijeni sata tuđe pomoći i njege, rukovodio cijenom sata rada NKV radnika, pa je polazeći od pogrešnog pravnog shvaćanja o načinu utvrđenja visine naknade za sat pružanja tuđe pomoći i njege, visina tog zahtjeva nepravilno utvrđena. Valja reći da pobijana presuda nema niti razloga na temelju čega je sud odredio sat tuđe pomoći i njege od 10,00 eura za stručnu pomoć. Radi navedenog počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) je u tom dijelu presudu nije moguće ispitati.

20. Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu pod točkom III. za iznos od 2.891,99 eura, IV. i V. izreke i u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

21. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovom odlukom tako što će ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja za naknadom štete na ime tuđe pomoći i njege vodeći računa o tome da bi tužitelju pripadalo pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu zahtijevala i to prema neto zaradi te osobe u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana. Ukoliko navedeno nije moguće utvrditi sud će odlučiti o zahtjevu prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. st. 1. ZPP-a, te donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

22. Kako je ukinuti dio odluke o glavnoj stvari to je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka pod točkom V. izreke.

23. O troškovima drugostupanjskog postupka odlučeno je primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 11. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Roberta Pandža