Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2528/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BF, iz [adresa], koga zastupa punomoćnica Jasna Kotarac Jabuka, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4511/2024-109 od 8. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4511/2024-109 od 8. studenoga 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

"I Nalaže se tuženom PF iz [adresa] da isplati tužitelju BF iz [adresa],87 eura (sedamdesetjedna isućapetstoosamdeseteuraiosamdesetsedamcenti) sa zateznim kamatama od 8. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 218.726,46 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 8. studenog 2024. do isplate odbija se kao neosnovan.

III Nalaže se tuženom PF iz [adresa] da isplati tužitelju BF iz [adresa],34 eura sa zateznim kamatama od 8. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od

87.499,20 eura, odbija se kao neosnovan."

2. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod točkom I. i III. Izreke, žalbu je izjavio tuženik, zbog svih zakonskih razloga iz čl. čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 2/07- Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom za preinačenje a podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalbu je izjavio i tužitelj pobijajući zbog svih zakonskih razloga odluku pod točkom II. i IV. izreke, s prijedlogom za preinačenje, podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koji žalitelji opisno ističu. Suprotno paušalnom i neodređenom navodu tuženika, u obrazloženju presude navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama i ne postoje ikakvi nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati. Izostanak podatka o OIB [osobni identifikacijski broj]u tužitelja u uvodu presude nije od utjecaja na njenu zakonitost i pravilnost jer njegov identitet i ostali osobni podaci nisu sporni. Tužitelj također neosnovano i proturječno tvrdi da "sud nije obrazložio zašto nije uzeo u obzir kriterije iz vremena zaključenja kupoprodajnog ugovora 1998." jer iz obrazloženja presude proizlazi da je sud vrijednost nekretnine utvrdio upravo prema iznosu cijene iz kupoprodajnog ugovora kojim je predmetna nekretnina 1998. prodana trećoj osobi.

6. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene, tuženik u tom pogledu ne iznosi u žalbi ikakve konkretne navode. Navodi kojima tužitelj osporava utvrđenje vrijednosti nekretnine odnosno iznos naknade štete su proizvoljni i neosnovani. Naime, iako je u ovom slučaju teret dokaza tih činjenica bio na njemu, decidirano je izjavio da neće predlagati građevinsko vještačenje. Budući da prvostupanjski sud nije prihvatio kao valjane druge dokaze vrijednosti nekretnine i za takvu je odluku naveo valjane razloge, taj je iznos pravilno utvrđen temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog 1998. dok je odluka o tijeku zatezne kamate zakonita i dosuđena u granicama tužbenog zahtjeva.

7. U postupku pred sudom prvoga stupnja je utvrđeno:

- Ugovorom o zajmu od 10. lipnja 1991. tužitelj je pozajmio ZF iznos od 7.200.000 DIN sa rokom vraćanja od 15 dana, do 25. lipnja 1991., u svrhu osiguranja zajma osnovano je založno pravo na nekretnini ZF čest. zgr. [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvor od 778 m2 u korist tužitelja,

- Zajedničkom izjavom od 10. lipnja 1991. godine stranke ugovora o zajmu potvrdile su da je dana 10. lipnja 1991. tužitelj predao ZF iznos od 333.000 CHF koje se ovaj obvezao vratiti u roku od 15 dana, u ugovoru o zajmu je prema iskazu tužitelja naveden dvostruko već iznos zbog tadašnje inflacije i zbog "naknade za izvršenu pozajmicu",

- ovdje tuženik je kao punomoćnik tužitelja, radi osiguranja tražbine iz ugovora o zajmu, u zemljišnoj knjizi ishodio upis založnog prava na nekretnini zajmoprimca ZF, u naravi kuća u [adresa],

- nakon što mu ZF u ugovorenom roku ugovoreni iznos nije vratio, tužitelj je sa ZF **.**.1991. zaključio ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine za cijenu duga u iznosu od 7.200.000 DIN, ugovor je sastavio tuženik kao punomoćnik tužitelja,

- tužitelj je opunomoćio tuženika na poduzimanje pravnih radnji radi uknjižbe njegovog prava vlasništva u zemljišnim knjigama temeljem navedenog kupoprodajnog ugovora ali tuženik, protivno uputi tužitelja, nije ishodio upis njegovog vlasništva niti ga je obavijestio o eventualnim zaprekama.

U izvanparničnom postupku Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj R1-64/98, koji je pokrenuo ZF protiv ovdje tužitelja, radi otvaranja sudskog pologa i brisanja založnog prava, ovdje tuženik se suglasio sa osnivanjem sudskog pologa u iznosu od 7.200,00 kn na ime povrata zajma po ugovoru od 10. lipnja 1991. i brisanja založnog prava na nekretnini ZF, iako ga tužitelj nije za to opunomoćio.

8. Ugovorom o prodaji nekretnina od **.**.1998. ZF, kojeg je u tom pravnom poslu zastupao PF temeljem posebne punomoći, predmetnu nekretninu prodao je DF za iznos od 550.000,00 DEM. U čl. 2 predmetnog ugovora prodavatelj je izričito jamčio kupcu da je jedini i isključivi vlasnik nekretnine te da nema zasnovanih nikakvih knjižnih ili vanknjižnih stvarnopravnih tereta u korist trećih osoba osim hipoteke upisane u korist BF na ime osiguranja glavnog duga od tadašnjih 7.200.000 DIN. Kupac se obvezao isplatiti cijenu punomoćniku prodavatelja odmah nakon što prodavatelj oslobodi nekretninu tereta upisane hipoteke te ishodi brisanje tih tereta u zemljišnim knjigama. DF kupoprodajnu cijenu isplatio je u cijelosti što proizlazi iz tabularne izjave od 10. rujna 1999.

9. Dio kupoprodajne cijene po ugovoru o kupoprodaji zaključenom između ZF kao prodavatelja i DF kao kupca u iznosu od 410.000 DEM isplaćen je ovdje tuženiku kao punomoćniku prodavatelja, taj se iznos on obvezao isplatiti BF, umanjen za cijenu svoje odvjetničke usluge, dok je preostali iznos kupoprodajne cijene od 140.000 DEM trebao biti isplaćen prodavatelju ZF kao razlika između postignute kupoprodajne cijene i povrata duga na ime ugovora o zajmu iz 1991.

10. U dopisu od 9. studenoga 2001. tuženik je punomoćnici tužitelja odvjetnici Sonji Kotarac potvrdio da je tužitelju dužan iznos od 410.000 DEM koji mu se obvezuje isplatiti u tri rate i to iznos od 150.000 DEM do kraja 2001., iznos od 150.000 DEM do kraja veljače 2002. te iznos od 110.000 DEM do kraja travnja 2002.

11. Nadalje, nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2242/12 od 10. prosinca 2012. odbijen zahtjev tužitelja BF za utvrđenje vlasništva predmetne nekretnine i uknjižbu prava vlasništva uz brisanje prava vlasništva ČF jer su B nekretninu kupili u dobroj vjeri.

12. Tijekom ovoga postupka pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-3582/11-45 od 30. rujna 2011. naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 209.629,67 eura kao protuvrijednost iznosa od 410.000,00 DEM, ovdje pobijanom presudom je odlučno o preostalom dijelu zahtjeva tužitelja za naknadu štete prema tržišnoj vrijednosti predmetne nekretnine, utuženoj u iznosu od 500.000,00 eura.

13. Imajući u vidu utvrđene i nesporne činjenice, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je u konkretnom slučaju tuženik kao odvjetnik postupio suprotno obvezi propisanoj čl. 7. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine br. 9/94., 17/08., 50/09. i 75/09.) prema kojoj su dužni pružati pravnu pomoć savjesno, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, zakonima, statutu i drugim općim aktima Komore te Kodeksu odvjetničke etike te prema kojem imaju pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što po njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pravnu pomoć.

14. Također iz utvrđenih činjenice proizlazi da je kao posljedicu protupravne radnje tuženika tužitelj pretrpio štetu koja odgovara tržišnoj vrijednosti predmetne nekretnine čime su ispunjene zakonske pretpostavke odgovornosti tuženika za naknadu štete iz članka 154. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 129/00., 88/01., 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. - dalje: ZOO/91).

15. Kako je rečeno, tužitelj tijekom postupka nije predložio odgovarajući dokaz vještačenja na okolnost tržišne vrijednosti predmetne nekretnine kao što nalaže odredba čl. 219. st. 1. ZPP. Stoga je prvostupanjski sud iznos štete pravilno utvrdio prema kupoprodajnoj cijeni od 281.210,54 eura (550.000,00 DEM) po kojoj je nekretnina prodana trećoj osobi DF te uzevši u obzir već pravomoćno dosuđeni iznos od 209.629,67 eura, ovdje dosudio razliku od daljnjih 71.580,87 eura.

16. Odluka o isplati zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade nenovčane materijalne štete od presuđenja do isplate zakonita je u smislu odredbe čl. 186. ZOO 91.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na pravilnoj primjeni odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP a stranke njenu pravilnost i ne osporavaju konkretnim razlozima već posljedično s odlukom o glavnoj stvari.

18. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbe stranaka su odbijene kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda.

U Zagrebu, 11. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić