Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1199/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Braut & Petrinić iz Rijeke, protiv tuženice SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Lara Denona, odvjetnica u Rijeci, radi utvrđenja ništetnosti oporuke, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1148/2020-29 od 13. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1148/2020-29 od 13. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Poništava se pisana oporuka pred svjedocima ostavitelja pok. ZC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od 20.travnja 2009.
Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u roku od 15 dana po primitku ove presude."
Pod točkom II. izreke nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.420,30 eura/25.770,25 kn u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 621,89 eura/4.685,63 kn odbija kao neosnovan.
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) predlažući da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenjem pisane oporuka pred svjedocima ostavitelja pok. ZC.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi i po službenoj dužnosti.
6. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim polazeći od utvrđenja i zaključaka:
-da je rješenjem ovoga suda posl.br. O-1283/20 od 27.srpnja 2020. tužitelj upućen da u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu protiv tužene kao oporučne nasljednice radi utvrđenja ništetnosti oporuke pred svjedocima ostavitelja od 20.travnja 2009. proglašene kod javnog bilježnika 25.lipnja 2020.,
-da je iz Izjave od 20. travnja 2009. razvidno da ista predstavlja pisanu oporuku pred svjedocima CC kojom je raspolagao s ½ dijela stana u [adresa], u suvlasničkom dijelu od 173/1000 za slučaj smrti u korist SC, ovdje tužene,
-da su istu oporuku u svojstvu svjedoka potpisali VC i LC koje su u postupku saslušani kao svjedoci,
-da iz suglasnih iskaza saslušanih svjedoka VC i LC, koje prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća kao istinite, proizlazi da se je oporuka potpisivala krajem travnja 2020. u stanu u [adresa] te da je oporuku najprije potpisao oporučitelj koji je rekao da je to njegova oporuka i da želi osigurati tuženu obzirom da je sinu – tužitelju već ostavio kuću,
-da prvostupanjski sud u potpunosti prihvaća istinitost iskaza svjedoka i u dijelu u kojem navode da je oporuku svatko potpisivao svojom kemijskom olovkom obzirom da je u tom razdoblju bila epidemija COVID-a pa su se oporučitelj i svjedoci na taj način štitili od eventualnog prijenosa virusa,
-da iskazi svjedoka potvrđuju utvrđenje vještaka da je oporučitelj potpisao predmetnu oporuku, a što tvrdi i tuženica u svom iskazu, dok ne prihvaća tvrdnju tužitelja da su svjedoci naknadno potpisali oporuku jer ova tvrdnja nije ničim potkrijepljena,
-da je navod tužitelja da je vidio nepotpisanu oporuku od strane svjedoka logično demantirala tuženica u svom iskazu da se je bojala da joj tužitelj ne uništi tu oporuku obzirom na loše odnose između stranaka, a što potvrđuje i činjenica da je prilikom jednog susreta kod tuženice morala uredovati policija,
-da je oporuka pisana 20.travnja 2009., a potpisana kasnije 2020. nedugo pred smrt ostavitelja,
-da u odnosu na prigovor tužitelja da je oporučitelj upisan s adresom [adresa] prvostupanjski sud ističe da je oporučitelj prijavio promjenu adrese 30. prosinca 2008. iz [adresa] u [adresa], a što je razvidno iz prijave o promjeni adrese stanovanja od 30. prosinca 2008. (list 26 spisa),
-da je daljnji navod tužitelja da se u oporuci navodi OIB, iako se je dodjeljivanje OIB [osobni identifikacijski broj]a trebalo završiti najkasnije do 31. prosinca 2010. neosnovan jer se je dodjeljivanje OIB [osobni identifikacijski broj]a vršilo postepeno, ne svim građanima odjednom te je pokojnom OIB izdan 2.siječnja 2009., dakle prije sastavljanja oporuke te je iz tog razloga oporučitelj naveden s OIB [osobni identifikacijski broj]om (list 25 spisa),
-da je vještak za rukopise Darinka Tratnik imala na raspolaganju za vještačenje potpisa oporučitelja na oporuci karton osobne iskaznice izdane 2.siječnja 2019., karton osobne iskaznice izdane 30.prosinca 2008. i pripadajući zahtjev za njezinim izdavanjem u izvornicima, a također i original oporuke,
-da je nakon analize dokumentacije iznijela mišljenje da je HC ispisao svojom rukom potpis na oporuci od 20.travnja 2009. ,
-da vještak nije mogao utvrditi da li su potpisi svjedoka i oporučitelja iste starosti ili su eventualno potpisi svjedoka nastali kasnije u odnosu na potpis oporučitelja CC,
-da stranke na citirani nalaz nisu imali primjedbu te je sud isti prihvatio kao stručan, objektivan i učinjen sukladno pravilima struke, obzirom da je vještak imao na raspolaganju dostatnu dokumentaciju u originalu za donošenje mišljenja, a također je detaljno opisao što je uzeo u obzir prilikom donošenja mišljenja,
-da je odredbom čl. 31. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015., 14/2019., dalje: ZN) propisano da oporučitelj koji zna, može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te se pred njima potpisati, svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti lakšem pronalaženju,
-da je u konkretnom slučaju oporučitelj potpisao pisanu oporuku pred svjedocima VC i LC kazujući da je tekst ove izjave njegova oporuka te da je već ranije kuću ostavio sinu,
-da je činjenica da su na oporuci različiti otisci kemijskih olovaka već objašnjena da je glavni razlog bio COVID i želja da se maksimalno spriječi prijenos tog virusa, a obzirom na teško zdravstveno stanje oporučitelja.
7. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženica dokazala da su ispunjene sve pretpostavke da je oporuka oporučitelja sastavljena sukladno odredbi čl. 31. ZN, a također da su svjedoci osobe koje mogu biti svjedoci u smislu odredbe čl. 35. st. 1. ZN, a nisu osobe koje ne mogu biti svjedoci iz st. 2. istog članka, pa je slijedom navedenog odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.
8. Odredbom čl. 31. st. 1. ZN propisano je da oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati. Nadalje, odredbom čl. 35. st. 1. ZN propisano je da pri sastavljanju pisane oporuke pred svjedocima (članak 31.) i javne oporuke (članak 33.) svjedoci mogu biti punoljetne osobe kojima nije oduzeta poslovna sposobnost i koje znaju i mogu čitati i pisati, a prema stavku 2. ne mogu biti svjedoci pri sastavljanju pisane oporuke pred svjedocima ni javne oporuke, niti oporuku sastaviti po oporučiteljevu kazivanju u svojstvu ovlaštene osobe: oporučiteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, njegovi predci i posvojitelji, njegovi srodnici u pobočnoj lozi do zaključno četvrtog stupnja, bračni drugovi svih tih osoba ni oporučiteljev bračni drug.
9. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tužitelj navodima žalbe nije s uspjehom osporio, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tužitelja takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.
10. U postupku je utvrđeno da su svjedokinje VC i LC u trenutku potpisivanja bile sposobne da budu svjedoci i da ne postoje pretpostavke za isključenje sukladno čl. 35. ZN. Obje svjedokinje su u odnosu na bitne okolnosti iskazale da su istovremeno bile nazočne pred ostaviteljem pok. FC, da je pok. FC izjavio da dokument koji potpisuju njegova oporuka, da je njegova želja da stan u kojem je stanovao s tuženicom, odnosno njegova polovica stana pripadne tuženici, obje svjedokinje svojim iskazom potvrđuju da je pok. CC predmetnu oporuku pred njima potpisao prvi te su potom istovremeno pred ostaviteljem svjedokinje potpisale oporuku, prvo VC, a zatim LC. Nadalje, grafološkim vještačenjem je utvrđeno da je pok. CC potpisao spornu oporuku.
11. Prvostupanjski sud je pravilno na temelju navedenih utvrđenja utvrdio da je oporuka pok. CC sastavljena u zakonskom obliku, da je potpisana od oporučitelja pred svjedokinjama i da su je istovremeno pred oporučiteljem potpisala 2 svjedoka, i to VC i LC.
12. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nalaze uporišta u izvedenim dokazima i njihovoj valjanoj ocjeni što tužitelj drugačijom interpretacijom dijela činjenične građe i drugačijom ocjenom izvedenih dokaza nije doveo u pitanje.
13. Prvostupanjski sud je, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih odlučnih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenih dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude.
14. Stoga žalbeni navodi tužitelja kojima obrazlaže svoje tvrdnje da je prvostupanjski sud bio dužan uzeti o obzir navode grafološkog vještaka da nije u mogućnosti utvrditi starost potpisa svjedoka, odnosno da li su dodani naknadno, tvrdnje da saslušani svjedoci i tuženica nisu suglasno iskazivali vezano za činjenicu tko je pozvao svjedoke, tuženica ili ostavitelj i vezano za činjenicu da li je ostavitelj otežano hodao ili nije uopće mogao hodati, žalbeni navodi kojima osporava vjerodostojnost iskaza saslušanih svjedoka i utvrđenja prvostupanjskog suda da je povjerovao tužiteljici da je tužitelju dala na uvid verziju oporuke bez potpisa zbog straha od tuženika jer je jednom zbog poremećenih odnosa već morala uredovati policija, nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.
15. Odluka o trošku je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i 155 ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pri čemu drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).
16. Slijedom svega navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
17. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe je odbijen jer tužitelj sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 11. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
Vesna Žulj
