Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-165/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Ana Ivšić, odvjetnica u Zagrebu, Dalmatinska 8, protiv tuženika GRAMAT d.o.o., OIB: 27564553094, Radnička cesta 184, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Nataša Bratković, odvjetnica u Zaboku, Matije Gupca 45a, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj P-568/2023-16 od 17. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj P-568/2023- 16 od 17. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.- Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčane tražbine tuženika GRAMAT d.o.o. OIB 27564553094 Radnička cesta 184, Zagreb, u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, s temelja bianko zadužnice posl. broj. OV- 2642/2010 od dana 9. svibnja 2023. na kojoj je ovjeren potpis tužitelja, ovršenika kod Javne Bilježnice Branke Rački iz Svetog Ivana Zeline, s računa tužiteljice JE, koji ima kod Zagrebačke banke d.d., Zagreb, poslovnica [adresa], broj: IBAN: [broj bankovnog računa].

2.- Nalaže se tuženiku GRAMAT d.o.o. OIB 27564553094 Radnička cesta 184, Zagreb nadoknaditi tužiteljici JE OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] prouzročeni trošak ovog postupka u zatraženom iznosu od 400,00 EUR-a uz PDV što ukupno iznosi 500,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana." (točka I. izreke). Naloženo je tužiteljici u roku od 15 (petnaest) dana nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja ove presude do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (točka II. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu žalbu uvažiti te preinačiti pobijanu presudu, i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava na računima tužiteljice u postupku izravne naplate koji se provodi na temelju tuženikovog zahtjeva od 9. svibnja 2023., a na temelju bjanko zadužnice ovjerene 13. travnja 2010. po javnoj bilježnici Branki Rački, pod brojem OV-2642/10.

5. U postupku koji je prethodio žalbi nije bilo sporno:

- da je tuženik kod FINA-e dana 9. svibnja 2023. podnio zahtjev za izravnu naplatu protiv tužiteljice, a na temelju ovršne isprave - bjanko zadužnice ovjerene 13. travnja 2010. po javnoj bilježnici Branki Rački pod brojem: OV-2642/10 radi namirenja iznosa od 663,61 eura sa zateznim kamatama;

- da je tužiteljica zaključkom Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj Ovr-492/2023-5 od 29. rujna 2023. upućena u roku od petnaest dana od dostave zaključka, pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate na temelju naprijed označene ovršne isprave – bjanko zadužnice i to iz razloga iz kojih je izjavila žalbu propisanih člankom 50. stavkom 1. točkama 7. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 73/2017., 131/2020., 114/2022. - dalje: OZ)

6. U postupku je utvrđeno sljedeće:

- da je bjanko zadužnicu (spis OVR-492/2023) izdala tužiteljica dana 13. travnja 2010. radi naplate tuženikove tražbine u iznosu od 500.000,00 kuna, da predmetna zadužnica sadržava suglasnost tužiteljice kao dužnika o zapljeni svih njezinih računa kod svih banaka te suglasnost da se novčana sredstva s tih računa isplate vjerovniku Gramat d.d. ovdje tuženiku, a radi naplate tražbine vjerovnika, da je potpis na zadužnici javnobilježnički ovjeren 13. travnja 2010., da se u konkretnom slučaju, s obzirom na to da se radi o zadužnici kao privatnoj ispravi sastavljenoj 13. travnja 2010., dakle prije 1. siječnja 2011., koja nije potvrđena (solemnizirana) od javnog bilježnika, već da je na njoj samo ovjeren potpis, na predmetno potraživanje primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina;

- da, prema navodima tuženika, a što proizlazi i iz stanja spisa (list 121 spisa predmeta) te priklopljenih spisa Ovr-4870/2016 i Ovr-492/2023, proizlazi da je zastara u ovom postupku prekinuta pokretanjem postupka, odnosno prijedlogom za ovrhu na temelju ovršne isprave, bjanko zadužnice, pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama, dana 3. studenoga 2010. u kojem je doneseno rješenje o ovrsi ovog suda broj: Ovr-1886/10 od 4. studenoga 2010., da je taj postupak rješenjem istog suda posl. br. Ovr-1228/15 od 3. srpnja 2015. obustavljen jer nekretnina tužiteljice nije prodana na drugom ročištu za dražbu, nakon čega je rješenjem istog suda poslovni broj. Ovr-4870/16-62 od 27. listopada 2016. (na temelju rješenja o ovrsi Ovr-1886/10 od 4. studenoga 2010.) određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist ovdje tuženoga na nekretnini tužiteljice, da je nakon toga zastara prekinuta 26. ožujka 2019. podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju predmetne zadužnice podnesene FINA- i, te pokretanjem postupka izravne naplate kod FINA-e dana 9. svibnja 2023.

7. Slijedom navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja je ocijenio kako zbog poduzimanja radnji tuženika koje dovode do prekida zastare u smislu odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023. - dalje: ZOO)., između ponovnog tijeka zastare i novog prekida zastare, nije proteklo petogodišnje razdoblje potrebno za nastupanje zastare u konkretnom slučaju.

8. Slijedom navedenoga, a s obzirom na pravnu prirodu predmetnog parničnog postupka u kojem se odlučuje samo unutar razloga zbog koji je tužiteljica upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, sud prvog stupnja je ocijenio da u konkretnom predmetu nije nastupila zastara, jer je dolazilo do prekida tijeka zastare u odnosu na predmetno potraživanje iz ovršne isprave - bjanko zadužnice.

9. U odnosu na prigovor koji se tiče aktivne legitimacije ovdje tuženika /ovrhovoditelja u ovršnom postupku/ za pokretanje ovršnog postupka, sud prvog stupnja je utvrdio kako je tuženik promijenio samo pravni oblik iz dioničkog društva u društvo s ograničenom odgovornošću, te da je novo društvo u konkretnom slučaju pravni sljednik ranijeg društva (povijesni izvadak iz sudskog registra (list 17-120 spisa predmeta) jer je naime, Odlukom Glavne skupštine društva od 14. prosinca 2020. odnosno nakon izdavanja bjanko zadužnice dioničko društvo preoblikovano u društvo s ograničenom odgovornošću, a da navedena promjena pravnog oblika ne utječe na tražbine sljednika odnosno Gramata d.o.o. prema njegovim dužnicima. Stoga je ocijenio neosnovanim navod tužiteljice o nedostatku aktivne legitimacije ovrhovoditelja u ovom postupku tuženika za pokretanje postupka izravne naplate na temelju bjanko zadužnice.

10. Slijedom prethodno navedenih razloga sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

11. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u okviru žalbenih navoda, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, utvrđeno je da sud prvog stupnja, nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju povredu određeno upire žaliteljica u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda se može ispitati te sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge o činjenicama odlučnim za pravilnu primjenu materijalnog prava. Jednako tako sud prvog stupnja, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

11.1. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pobijanu presudu, donio u skladu s mjerodavnim odredbama materijalnog i procesnog prava, a pravna su shvaćanja suda prvog stupnja obrazložena jasno i neproturječno, dok iz postupka proizlazi kako je tužiteljica bila u mogućnosti sudjelovati u postupku i poduzimati sve zakonom dopuštene procesne radnje. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice o povredi njezinih ustavnih prava (članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/1990., 135/1997, 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014.). Naime, pravo na pravično suđenje, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava (i člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, "Narodne novine" - Međunarodni ugovori, br. 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006. i 2/2010.), jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela. Obrazloženja sudskih odluka, odnosno odluka drugih nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalnopravnom smislu, a što ovdje, kako je prethodno navedeno nije slučaj, jer presuda sadrži relevantne i dostatne razloge o činjenicama odlučnim za pravilnu primjenu materijalnog prava koja je pravilno rezultirala odbijanjem tužbenog zahtjeva.

12. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, kao neosnovan, u cijelosti, i za svoju je odluku, kako je prethodno navedeno, dao jasne, iscrpne i neproturječne razloge koje ovaj sud prihvaća u cijelosti, a što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

13. Pravilno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da potraživanje iz bjanko zadužnice koja je sastavljena 13. travnja 2010. koja nije potvrđena (solemnizirana), već je na njoj ovjeren potpis, zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz odredbe članka 225. ZOO.

14. Prema odredbi članka 241. ZPP, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage (članak 242. stavak 2. ZOO).

15. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja pravilno je zaključio kako je neosnovan prigovor zastare, a s obzirom na pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da je zbog poduzimanja radnji tuženika koje su dovele do prekida zastare u smislu odredbe članka 241. ZOO, pokretanjem ovršnog postupka na temelju predmetne ovršne isprave - bjanko zadužnice, pred Općinskim sudom u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini, dana 3. studenoga 2010. u kojem je doneseno rješenje o ovrsi ovog suda broj: Ovr-1886/10 od 4. studenoga 2010. (spis predmeta sada poslovni broj Ovr-4870/2016), koji je pravomoćno obustavljen rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama, poslovni broj Ovr-1886/10 od 3. srpnja 2015., te potom, unutar zastarnog roka od 5 godina, podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu FINA-ina temelju predmetne bjanko zadužnice, dana 26. ožujka 2019., a kada je ponovno došlo do prekida zastare.

16. Suprotno žalbenim navodima, ovršni postupak koji je vođen pred Općinskim sudom u Sesvetama, Stalnom službom u Svetom Ivanu Zelini, odnosno, kasnije, Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, Stalnom službom u Sesvetama, (poslovni broj Ovr-1886/10, kasnije Ovr-4870716), radi ostvarenja tražbine tuženika na temelju predmetne ovršne isprave, nije bio obustavljen krivnjom ovrhovoditelja (u ovom postupku tuženika), budući da je ovršni postupak obustavljen (3. srpnja 2015.) iz razloga što nekretnina nije prodana na drugom ročištu za dražbu, jer se nije pojavo niti jedan zainteresirani kupac (rješenje o obustavi postupka poslovni broj Ovr- 1886/10 od 3. srpnja 2015.), a ne iz razloga koje navodi žaliteljica u žalbi. Pored navedenog, valja reći kako je radi osiguranja novčane tražbine ovrhovoditelja na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj Ovr-1886/10 od 4. studenoga 2010., određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist ovrhovoditelja, ovdje tuženika, na nekretninama tužiteljice,u tom postupku protivnice osiguranja/ovršenice. Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da u konkretnom slučaju nije došlo do prekida zastare u smislu odredbe članka 242. stavka 2. ZOO.

17. Sud prvog stupnja je prigovor nedostatka aktivne legitimacije ovrhovoditelja/tuženika ocijenio neosnovanim i svoju je ocjenu opravdao valjanim razlozima koje prihvaća i ovaj sud.

18. Slijedom navedenog, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio u cijelosti.

19. I odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članaka 154. stavku 1. i 155. stavku 1. ZPP.

20. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, žalbu tužiteljice odbiti, kao neosnovanu, i pobijanu presudu suda prvog stupnja, potvrditi.

U Zagrebu 11. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor