Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-962/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Hani Lukić Hob, odvjetnici u Vinkovcima, Bana Jelačića 12, protiv tuženika EOS Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici u Samoboru, Ferka Ivanščaka 3, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P- 44/2023-17 od 11. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. studenog 2025.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-44/2023-17 od 11. prosinca 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke i u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.084,52 eura odbijen, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u stadij prethodnog postupka.
II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja proglašena je nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja-tuženika Eos Matrix d.o.o. protiv ovršenika–tužitelja ZV iz Zahtjeva za naplatu od 24. studenog 2022.god. koji je urudžbiran kod Financijske agencije dana 24. studenog 2022., temeljem Zadužnice br. OV-15291/2005 od 29. srpnja 2005., ovjerene kod javnog bilježnika Mirodara Kovač u Vinkovcima 8. kolovoza 2005. (točka I. izreke). Također, naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.687,64 eura / 20.250,00 kuna[1] sa zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2023. do isplate (točka II. izreke). Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 7.067,48 eura / 53.250,00 kuna, jednako kao i tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.084,52 eura (točka III. izreke).
2. Protiv točke I., II. izreke i točke III. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka odbijen, žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji je, temeljem zadužnice izdane 29. srpnja 2005. pokrenuo tuženik zahtjevom za izravnu naplatu od 24. studenog 2022.
5. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:
- da je tužitelj dana 29. srpnja 2005. trgovačkom društvu VB Leasing d.o.o. izdao zadužnicu kojom je dao suglasnost da se radi naplate tražbine trgovačkog društva VB Leasing d.o.o. prema dužniku OPG ABC zapljene svi računi koji su ili budu otvoreni u bilo kojoj banci u Republici Hrvatskoj,
- da je tuženik kao ovrhovoditelj temeljem zadužnice od 29. srpnja 2005. protiv tužitelja kao ovršenika dana 24. studenog 2022. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu,
- da je tužitelj kao ovršenik podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim,
- da je zaključkom suda prvog stupnja posl. broj Ovr-1448/2022 od 12. siječnja 2023. tužitelj kao ovršenik upućen da na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog postojanja razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 10. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje: OZ).
6. Gore navedene činjenice između stranaka i nisu sporne, a iste proizlaze i iz isprava koje su pročitane tijekom prvostupanjskog postupka. U prvostupanjskom, a i sada u žalbenom postupku, sporno je prije svega da li je tražbina tuženika kao ovrhovoditelja zastarjela.
7. Sud prvog stupnja odlučujući o tom razlogu za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim utvrdio je da je rok zastare bio prekinut do 2 svibnja 2014. kada je pravomoćno okončan ovršni postupak koji se pod posl brojem Ovr-2774/09 vodio protiv glavnog dužnika, pa kako je rok zastare od pet godina istekao 2 svibnja 2019. a tuženik je kao ovrhovoditelj zahtjev za izravnu naplatu podnio 22. studenog 2022. to je sud prvog stupnja smatrao da je tražbina tuženika radi čije je naplate pokrenut postupak izravne naplate zastarjela, te je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio. Pritom je sud prvog stupnja ocijenio da tuženik činjeničnu tvrdnju da se zadužnica koju je potpisao glavni dužnik nalazila na naplati od 2006. do isknjiženja u kolovozu 2018. nije dokazao jer nije priložio dokaze u smislu odredbe čl. 1019. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96 112/99, 88/01 – dalje: ZOO/91).
8. Međutim, utvrđenja suda prvog stupnja o nepostojanju prekida zastare u razdoblju od 2006. do 2018. godine ne mogu se za sada prihvatiti. Naime, tuženik je već u odgovoru na tužbu (str. 5 odgovora na tužbu) istaknuo činjeničnu tvrdnju da je i glavni dužnik ČV izdao zadužnicu 29. srpnja 2005 koja je ovjerena dana 4. kolovoza 2005. kod javne bilježnice Lidije Perić pod brojem OV-17283/2005 koju je i priložio uz odgovor na tužbu (str. 64 spisa), te da se ista nalazila na naplati u razdoblju od 2006. do 2018. godine sve do isknjiženja iste u kolovozu 2018. U svrhu dokazivanja predmetne činjenične tvrdnje tuženik je istaknuo i dokazni prijedlog da se službenim putem od Financijske agencije pribave podaci vezanu za naplatu i isknjiženje zadužnice koju je izdao dužnik ČV.
9. Međutim, iako je dokazni prijedlog o pribavi podataka o postupanju po zadužnici koju je izdao glavni dužnik ČV istaknuo već u odgovoru na tužbu, dakle, prije održavanja pripremnog ročišta i zaključenja prethodnog postupka, sud o tom prijedlogu na pripremnom ročištu nije odlučio. Neovisno o navedenom, na ročištu održanom dana 26. listopada 2023 sud prvog stupnja je odlučio da daljnje dokaze neće izvoditi, iz čega proizlazi da sud prvog stupnja odlučio da ne pribavlja podatke od Financijske agencije o naplati i isknjiženju zadužnice koju je izdao glavni dužnik ČV. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ističe da je navedeni dokaz bilo potrebno provesti u svrhu dokazivanja njegove činjenične tvrdnje o prekidu zastare u razdoblju od 2006. do 2018. godine. Stoga je neprovođenjem predmetnog dokaza odnosno odbijanjem provođenja istog počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. .1 u svezi čl. 220. st. 2. ZPP koju je sadržajno istaknuo tuženik, a koja je imala za posljedicu donošenje nepravilne i nezakonite odluke. Uslijed navedenog ne može se za sada prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja da je zastara bila prekinuta samo do 2 svibnja 2014. pa je stoga i činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno tako da je ostvaren i žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.
10. Osnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima tuženik ukazuje na nepravilno postupanje suda prvog stupnja u odnosu na postupanje prvostupanjskog suda kod utvrđivanja vrijednosti predmeta spora. Naime, tuženik je već u odgovoru na tužbu prigovorio vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi, pa je sud prvog stupnja bio dužan, sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP, najkasnije na pripremnom ročištu, rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba, odrediti vrijednost predmeta spora. Sud prvog stupnja o vrijednosti predmeta spora nije međutim, donio bilo kakvo rješenje, bilo na pripremnom ročištu bilo na onima koja su kasnije održana, tako da je i u tom dijelu postupanje prvostupanjskog suda nepravilno.
11. Dakle, u konkretnom slučaju sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. st. 2. ZPP, što je posljedično dovelo do toga i daje činjenično stanje nepravilno i nepotpuno utvrđeno. Slijedom toga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP, prvostupanjsku presudu ukinuti u pobijanom dijelu i u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
12. Kako obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka u pobijanom dijelu.
13. S obzirom da je sud prvog stupnja na pripremnom ročištu održanom dana 26. svibnja 2023. zaključio prethodni postupak, a bitna povreda odredaba parničnog postupka se odnosi i na prethodni postupak, sukladno čl. 377. st. 1. ZPP, odlučeno je da se predmet vraća sudu prvog stupnja u stadij prethodnog postupka, a kako bi sud provođenjem novog prethodnog postupka mogao otkloniti bitne povrede na koje mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem.
14. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povredu odredaba parničnog postupka, te će ponovno provesti prethodni postupak i odlučiti o svim dokaznim prijedlozima stranaka. Također, sud prvog stupnja će u ponovljenom postupku pravilno primijeniti odredbu čl. 40. st. 3. ZPP, te će na ročištu rješenjem, protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba, odrediti vrijednost predmeta spora. Nakon toga moći će donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 11. studenog 2025.
Predsjednica vijeća:
Vesna Žulj
