Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3913/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice GT iz [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Inoslavu Korinčiću, odvjetniku u Zaprešiću protiv tuženice ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Azri Garankić, odvjetnici iz Zagreba, radi predaje suposjeda, odlučujući o žalbi 1. i 2. tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 125/2020-72 od 5. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 11. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-125/2020-72 od 5. lipnja 2025. u dijelu izreke pod točkom I. i II. kao i u dijelu u kojem tužiteljima nije dosuđen parnični trošak, te se sudi :

1. Nalaže se tuženici ET, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da preda 1. tužiteljici GT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelju PT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u suposjed dio nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sagrađene na zkč. br. [katastarska čestica] koju u naravi čini dvoetažni stan u zapadnom dijelu obiteljske stambene zgrade površine 90 m2, u roku 15 dana

2. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 812,50 €.

3. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljima trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 € u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženici da preda 1. tužiteljici te 2. tužitelju u suposjed dio nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sagrađene na zkč. br. [katastarska čestica] koju u naravi čini dvoetažni stan u zapadnom dijelu obiteljske stambene zgrade površine 90 m2, kao i da se naloži tuženici naknaditi tužiteljima parnični trošak dok je pod točkom II. izreke naloženo tužiteljima da tuženici solidarno isplate na ime parničnog troška iznos od 1.875,00 €.

2. Protiv navedene presude žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlažu pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev 1. tužiteljice te 2. tužitelja na predaju u suposjed dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sagrađene na zkč. br. [katastarska čestica] koja u naravi čini dvoetažni stan u zapadnom dijelu obiteljske stambene zgrade površine 90 m2, a koju nekretninu su stekli na temelju rješenja o nasljeđivanju O-6750/1990 od 7. lipnja 1994.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP kao i žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su razlozi na kojima se temelji zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva nejasni i proturječni te pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, kako to osnovano ističu žalitelji, a i materijalno pravo je pogrešno primijenjeno. Stoga je ovaj žalbeni sud primjenom odredbe čl. 373. a ZPP kroz ocjenu izvedenih dokaza utvrdio bitne činjenice te izveo drugačiji zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

6. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da je predmet postupka dio nekretnine upisane u u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sagrađene na zkč. br. [katastarska čestica] koju u naravi čini dvoetažni stan u zapadnom dijelu obiteljske stambene zgrade površine 90 m2. Naime, nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] sastoji se od dva zemljišnoknjižna tijela, ZK tijelo I jest dvorište u [adresa] od 82 čhv, dok je ZK tijelo II. obiteljska stambena zgrada u [adresa], sagrađena na čestici katastarski broj [katastarska čestica], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], gdje su u vlastovnici evidentirana dva zemljišnoknjižna tijela, ZK tijelo I još uvijek uknjiženo kao društveno vlasništvo 1/1, dok je ZK tijelo II uknjiženo kao suvlasništvo BT u 4/16 dijela, MT 2/16 dijela, PT u 1/16 dijela, VT u 1/16 dijela, NT u 4/16 dijela i

NT u 4/16 dijela;

- da iz izjava stranaka proizlazi da je predmetna zgrada faktično podijeljena na dvije polovice, i to vertikalno, s tim da je zapadna polovica bila izvanknjižno vlasništvo pokojnog ŽT, a istočna polovica njegovog brata pokojnog NT dok podjela među braćom ŽT i NT nikad nije provedena u zemljišnim knjigama tako da je pravno čitava čestica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] još uvijek jedna stvar;

- da iz rješenja o nasljeđivanju posl. broj O-6750/1990 od 20. travnja 1994. proizlazi da je ŽT preminuo **.**.1989. a naslijedili su ga, glede predmetne nekretnine, njegova udovica ET u 4/8 dijela, sestra UT u 2/8 dijela i nećaci PT u 1/8 dijela te nećakinja GT u 1/8 dijela, djeca njegovog pokojnog brata NT;

- da iz iskaza tuženice proizlazi da ne živi u stanu koji je predmet spora jer međuljudski odnosi nisu bili dobri te su je tužitelji tražili ključ da bi ušli u posjed 1/8 stana ali su bili takvi odnosi da ne bi mogli živjeti skupa te smatra da kuća nije djeljiva jer ta njena cjelina koju koristi se sastoji od u donjem dijelu boravak, kuhinja i kupaona te zatvoreno stubište koje vodi na gornji kat gdje su spavaće sobe, dakle, odvojeni su i struja i voda s time da u spavaćoj sobi joj je probijena rupa sa stubišta koje koriste tužitelji koju nisu popravili. Također, proizlazi da je iz predmetnog stana iselila prije 12 - 13 godina te plaća sve režije kao da tamo stanuje dok tužitelji ne sudjeluju u snašanju režija u cjelini koju ona koristi, a ne sprječava tužitelje da u svoj posjed uzmu svaki 1/8 predmetnog zemljišta;

7. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud utvrđuje da iz iskaza stranaka proizlazi da 1. i 2. tužitelji u predmetnoj nekretnini su suvlasnici stana od 90 m2 koji predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, a drugu takvu identičnu cjelinu koristio je ostavitelj odnosno tuženica i njen pok. suprug. Stoga, iako tužitelji tvrde da im pripada sukladno suvlasničkim omjerima, i to prema rješenju o nasljeđivanju iza pok. supruga tužene broj O-6750/1990, dio stana koji pripada tuženoj, prvostupanjski sud zaključuje da je u času smrti ostavitelja posjed prava korištenja bio je identičan kao i danas te da prema odredbi čl. 17. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 29/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZV) ostaviteljeva prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja, slijedom čega tuženici pripada temeljem citirane odredbe pravo posjeda predmetnog stana pa odlučuje kao u izreci pobijane odluke pod točkom I.

8. Međutim, takav zaključak suda prvog stupnja nije utemeljen na izvedenim dokazima i ne može se prihvatiti, a isto tako pogrešno je primijenjeno materijalno pravo.

9. Naime, prvostupanjski sud zanemaruje činjenicu da su 1. i 2. tužitelji zakonski nasljednici upisanog vlasnika i suposjednika predmetnog stana čija je ostavina u smislu čl. 135. u vrijeme njegove smrti važećeg Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj: 52/71., 48/78., 56/00.) po sili zakona prešla na njegove nasljednike pa tužitelji u smislu odredbe čl. 42. st. 1. ZV-a imaju pravo i na suposjed stana.

10. Riječ je o nasljedničkom posjedu u smislu odredbe čl. 17. st. 1. ZV-a koja propisuje da ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegove nasljednike zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja, a kad su ostaviteljevi posjedi prešli na dva ili više nasljednika, svi su oni time postali suposjednici (st. 2). pa tužitelji kao zakonski nasljednici (zajedno sa ostalim nasljednicima) imaju pravo suposjeda bez obzira što nakon smrti svog prednika nisu bili u faktičnom suposjedu.

11. Drugim riječima, svi sunasljednici pokojnog ŽT su časom njegove smrti postali su suposjednici njegovog vlasništva - faktično podijeljene zapadne polovice predmetne kuće. Dakle, oni jesu posjednici pa makar i ne vršili faktičnu vlast na stvari što je jedini zakonski izuzetak od načela kako posjed predstavlja faktičnu vlast na stvari.

12. Prema tome, nasljednička zajednica, pravna je zajednica sunasljednika u kojoj nasljedna prava ne pripadaju nijednom sunasljedniku samom, nego i njemu i svima ostalim potencijalnim, presumptivnim nasljednicima. Dakle, svim nasljednicima pripada i pravo na suposjed ostavinske imovine što znači, u konkretnom slučaju, tuženica nije ovlaštena isključiti tužitelje iz suposjeda predmetne nekretnine.

13. Naime, zapadna polovina zgrade kao faktično odijeljeni dio zgrade predstavlja samostalnu stvar i treba ju kao takvu i tretirati u ovom sporu. Naime, ispunjeni su preduvjeti za takvo tumačenje definirani u presudi Vrhovnog suda Hrvatske poslovni broj Rev x - 1075/12 od 29. sijećnja. 2014., a isto se mišljenje u recentnoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske proteglo i na odvojeni dio zgrade koji faktično predstavlja posebni dio nekretnine. To stoga što se faktična podjela nekretnine između dva brata ŽT i NT zbila veoma davno, znatno prije stupanja na snagu novog ZV, pa čak i prije ZOVO, još u vrijeme važenja propisa OGZ, jer je BT umro **.**.1989., a podjela je bila znatno prije pri čemu i same stranke tu podjelu priznaju i ne problematiziraju ju, a u skladu s njome se kuća i posjeduje barem od 1980.

14. Stoga kada je tome tako, svi suvlasnici iste, a to su svi nasljednici pokojnog ŽT to jest: njegova udovica ET u 4/8 dijela, sestra UT u 2/8 dijela, i nećaci PT u 1/8 dijela te nećakinja GT u 1/8 dijela, imaju pravo na suposjed iste. Prema čl. 38. st. 1. ZV, "Nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika." Prema tome, kako zapadnu polovinu kuće posjeduje faktično samo tuženica, ona je dužna omogućiti suposjed i ostalim suvlasnicima, pa i tužiteljima.

15. Slijedom navedenog, tužitelji imaju pravo zahtijevati od tuženice predaju predmetne nekretnine (zapadne polovine zgrade) u suposjed, a ako među njima postoji spor o načinu korištenja suvlasničke stvari, mogu od suda tražiti uređenje odnosa među suvlasnicima ili razvrgnuće suvlasničke zajednice, a u posebnim za to predviđenim postupcima.

16. Slijedom navedenog, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja u cijelosti te pobijanu presudu preinačiti temeljem odredbe čl. 373. a st. 1. i 3. ZPP-a te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

17. Stoga je obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP preinačena i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi, a koja je sadržana u točki II. pobijane presude.

18. Kako je tužbeni zahtjev prihvaćen, tužitelji su u cijelosti uspjeli u parnici tako da im je valjalo priznati sukladno predanom troškovniku u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23, 107/25), za trošak pristupa na ročište 20. travnja 2021. – 200,00 € (Tbr. 9/1), za trošak pristupa na ročište 20. rujna 2023. – 50,00 € (Tbr. 9/5), trošak sastava podneska od 27. veljače 2024. – 50,00 € (Tbr. 8/3), za trošak pristupa na ročište 15. svibnja 2024. – 50,00 € (Tbr. 9/5), trošak pristupa na ročište 26. studenog 2024. – 100,00 € (Tbr. 9/2) te trošak pristupa na ročište 14. travnja 2025. – 200,00 € (Tbr. 9/1), što ukupno iznosi 650,00 € uz PDV od 25% odnosno ukupno 812,50 €.

19. Pri tome valja reći da tužiteljima nije priznat trošak pristupa na ročište 20. rujna 2024. jer takvo ročište nije ni održano kao ni trošak sastava podneska od 15. svibnja 2024. budući da takav podnesak nije bio potreban radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

20. Isto tako, kako su tužitelji uspjeli sa žalbom valjalo je po čl. 166. st. 2. ZPP naložiti tuženici da im naknadi i troškove sastava pravnog lijeka koji su dosuđeni u granicama troškovnika, prema Tbr. 10./1. OT u iznosu od 312,50 € (125 bodova po vrijednosti boda od 2,00 eura + 25% PDV) te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 11. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić