Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1159/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, protiv tuženika ĆA, [adresa], sada nepoznatog boravišta, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po privremenom zastupniku Ozrenu Korušecu, odvjetniku u Bjelovaru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-900/2022-28 od 21. prosinca 2023., dana 11. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-900/2022-28 od 21. prosinca 2023. u točkama I. i II. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P- 900/2022-28 od 21. prosinca 2023. u točki IV. izreke, i odlučuje:

Nalaže se tužitelju Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, nadoknaditi privremenom zastupniku tuženika Ozrenu Korušecu, odvjetniku u Bjelovaru, trošak zastupanja tuženika u daljnjem iznosu od 62,20 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 125,00 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku ĆA OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju Republici Hrvatskoj OIB:52634238587, namiri tražbinu u iznosu od 491,86 eura / 3.705,90 kuna, zajedno sa zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom na slijedeće pojedinačne iznose:

- 44,71 eura / 336,90 kuna od 21. travnja 2021. g., pa do 31. prosinca 2023. godine,

- 44,71 eura / 336,90 kuna od 21. svibnja 2021. g., pa do 31. prosinca 2023. godine,

- 44,71 eura / 336,90 kuna od 21. lipnja 2021. g., pa do 31. prosinca 2023. godine,

- 44,71 eura / 336,90 kuna od 21. srpnja 2021. g., pa do 31. prosinca 2023. godine,

- 44,71 eura / 336,90 kuna od 21. kolovoza 2021. g., pa do 31. prosinca 2023. g.,

- 44,71 eura / 336,90 kuna od 21. rujna 2021. g., pa do 31. prosinca 2023. godine,

- 44,71 eura / 336,90 kuna od 21. listopada 2021. g., pa do 31. prosinca 2023. g.,

- 44,71 eura / 336,90 kuna od 21. studenog 2021. g., pa do 31. prosinca 2023. g.,

- 44,71 eura / 336,90 kuna od 21. prosinca 2021. g., pa do 31. prosinca 2023. g.,

- 44,71 eura / 336,90 kuna od 21. siječnja 2022. g., pa do 31. prosinca 2023. godine,

- 44,71 eura / 336,90 kuna od 21. veljače 2022. g., pa do 31. prosinca 2023. godine, a od 01. siječnja 2023. godine, pa sve do isplate prema stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ĆA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 482,78 eura / 3.637,50 kuna, zajedno sa zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 21. prosinca 2023. godine, pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana.

III. Privremenom zastupniku tuženika, odvjetniku Ozrenu Korušecu se na teret tužitelja dosuđuje iznos od 124,43 eura / 937,51 kuna u vezi naknade opravdanog parničnog troška, a kako je tužitelj već dana 14. veljače 2023. godine, uplatio na račun ovoga suda predujam u iznosu od 155,54 eura / 1.171,88 kuna u vezi pokrića troškova za rad privremenog zastupnika tuženika, naređuje se računovodstvu Općinskog suda u Bjelovaru da dosuđeni novčani iznos od 124,43 eura / 937,51 kuna isplati na račun odvjetnika Ozrena Korušeca na račun broj IBAN: [broj bankovnog računa], nakon pravomoćnosti ove odluke.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev privremenog zastupnika tuženika u vezi naknade troška preko dosuđenog iznosa od 124,43 eura / 937,51 kuna, do zatraženog iznosa od 186,63 eura / 1.406,16 kuna.“

2. Protiv točke I., II. i IV. prvostupanjske presude žali se tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je on (tuženik) koristio stan u vlasništvu tužitelja sve do 17. veljače 2022. Naime, iz stanja spisa proizlazi kako je tuženik ranije napustio posjed stana, a radi čega tužitelj nema pravo tražiti najamninu u utuženom razdoblju. Tuženik ponavlja da je tužba u ovom predmetu preuranjena, protivno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku. Naposljetku, ističe se da trošak privremenog zastupanja nije priznat u ispravnom iznosu, budući da se trošak privremenog zastupanja odmjerava u skladu s odvjetničkom tarifom, a ne u skladu s Pravilnikom o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika. Tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 EUR.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika. Ističe da je tuženik bio u posjedu predmetnog stana od 14. prosinca 2017. godine, a kada je tuženik preuzeo ključeve predmetnog stana. Ističe da je taj posjed trajao sve do veljače 2022. kada je tužitelj preuzeo posjed stana od tuženika, a sve do tog datuma tužitelj nije mogao dati stan na korištenje nekoj drugoj osobi. Osporava da je njegova tužba podnesena prije zakonskog roka. Smatra da je trošak zastupanja privremenog zastupnika priznat u ispravnom iznosu. Predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 491,86 EUR (3.705,90 kn), zajedno sa zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose prema njihovom dospijeću, s osnove mjesečne najamnine u razdoblju od travnja 2021. godine do veljače 2022. godine za stan u vlasništvu tužitelja na adresi [adresa], koji stan je dan na korištenje tuženiku temeljem Uredbe o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradalih i nestalih hrvatskih branitelja te hrvatskih ratnih vojnih invalida i dragovoljaca iz Domovinskog rata.

6. Predmetni postupak predstavlja spor male vrijednosti, budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, sukladno članku 458. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 dalje u tekstu: ZPP).

7. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, tako da žalbeni navodi, kojima se sadržajno upire na žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu predmet razmatranja u postupku pred drugostupanjskim sudom.

8. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8.1. U vezi sa bitnom povredom odredba parničnog postupka iz čl 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a, valja se posebno osvrnuti na navode tuženika da nije poštivan zakonom propisani rok iz čl. 186.a st. 5. ZPP-a, a radi čega je trebalo odbaciti tužbu u ovom postupku.

8.2. Naime, odredbom čl. 186.a ZPP-a propisana je posebna procedura u slučajevima kada osoba namjerava tužiti Republiku Hrvatsku, ali i kad Republika Hrvatska namjerava tužiti osobu s prebivalištem ili sjedištem u [adresa], a što je u konkretnom predmetu slučaj. Uz čl. 186.a ZPP-a, tada se primjenjuje i čl. 38. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“ broj: 67/2018, 21/2022, dalje u tekstu: ZDO). Dakle, kada Republika Hrvatska tuži osobu s prebivalištem u [adresa], nadležno državno odvjetništvo je dužno toj osobi podnijeti zahtjev za mirno rješenje spora, a koji zahtjev mora sadržavati sve što sadržava i tužba (čl 186.a st. 1. ZPP-a). Zahtjev se šalje poštom preporučeno uz povratnicu, i to na adresu prebivališta fizičke osobe odnosno sjedišta pravne osobe. Ako dostava ne uspije, ponovit će se nakon petnaest dana. Ako ne uspije ni ponovljena dostava, dostava će se izvršiti stavljanjem zahtjeva na oglasnu ploču državnog odvjetništva koje je uputilo to pismeno (čl. 38. st. 6. ZODO). Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmog dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču. (čl. 38. st. 7. ZODO). Ako osoba ne prihvati zahtjev za mirno rješenje spora u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, Republika Hrvatska može podnijeti tužbu nadležnom sudu (čl. 186.a st. 5. ZPP-a). Ako se tužba podnese prije isteka roka od tri mjeseca, sud će odbaciti tužbu (čl. 186.a st. 6. ZPP-a).

8.3. Iz stanja spisa proizlazi da je zakonski zastupnik tužitelja, tj. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, dana 5. svibnja 2022., uputio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora, koji sadrži sve što sadrži tužba, i to na adresu njegovog prebivališta u [adresa]. Međutim, dostava zahtjeva nije bila uspješna te je pošiljka vraćena zakonskom zastupniku tužitelja dana 20. svibnja 2022. godine (list 26-27 spisa). Zakonski zastupnik tužitelja je, dana 8. lipnja 2022., ponovno uputio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora, međutim, ponovni pokušaj dostave tog zahtjeva je također bio bezuspješan te je pošiljka opet vraćen zakonskom zastupniku tužitelja dana 28. lipnja 2022. godine (list 28-30 spisa). Zbog toga je dostava navedenog zahtjeva tuženiku izvršena stavljanjem zahtjeva na oglasnu ploču Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru dana 30. lipnja 2022. godine, te se ista, sukladno čl. 38. st. 7. ZDO-a, smatra izvršenom istekom osmog dana od dana njegova stavljanja na oglasno ploču, dakle dana 9. srpnja 2022.

8.4. Slijedom navedenog, tuženik je, počevši od 9. srpnja 2022., bio dužan se izjasniti prihvaća li zahtjev za mirno rješenje spora, i to u roku od tri mjeseca. Tek nakon isteka roka od tri mjeseca, tužitelj može podnijeti tužbu, sve u smislu odredbe čl. 186.a st. 5. ZPP-a. S obzirom da je tromjesečni rok istekao dana 9. listopada 2022., a iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženik prihvatio zahtjev za mirno rješenje spora, tužitelj je mogao podnijeti tužbu u konkretnom predmetu, počevši od dana 9. listopada 2022.

8.5. U konkretnom predmetu, tužba je podnesena dana 9. studenog 2022., stoga tužba nije podnesena prije isteka roka od tri mjeseca te nema uvjeta da se ista odbaci u smislu čl. 186.a st. 6. ZPP-a.

9. Prvostupanjski sud je u dokaznom postupku utvrdio:

- da je tužitelj vlasnik stana koji se nalazi na adresi [adresa]

- da je tuženiku, kao hrvatskom ratnom vojnom invalidu IX. grupe, odobren stambeni kredit za predmetni stan, temeljem Rješenja o pravu na stambeni kredit, donesenog od strane Republike Hrvatske, Ministarstva hrvatskih branitelja, dana 22. studenog 2017. (list 19-21 spisa)

- da je tuženik, dana 14. prosinca 2017., preuzeo ključeve od predmetnog stana i time stupio u posjed stana

- da je tuženik, nakon stupanja u posjed stana, koristio predmetni stan kao najmoprimac, uz obvezu plaćanja zaštićene najamnine

- da je tuženik prijavio prebivalište na adresi predmetnog stana

- da najamnina iznosi 336,90 kn, tj. 44,71 EUR mjesečno

- da je tuženik bio u posjedu predmetnog stana sve do 17. veljače 2022.

- da se utuženo potraživanje odnosi na neplaćene mjesečne najamnine u razdoblju od travnja 2021. do veljače 2022. (11 mjeseci)

- da utuženo potraživanje nije podmireno

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, a s takvom ocjenom se slaže i ovaj sud drugog stupnja.

11. Naime, člankom 85. st. 1. toč. c) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/2017, 98/2019, 84/2021, 156/2023) propisano je da pravo na stambeno zbrinjavanje dodjelom stambenog kredita ostvaruju hrvatski ratni vojni invalidi iz Domovinskog rata od I. do X. skupine.

12. Nadalje, čl. 23. st. 1. Uredbe o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradalih i nestalih hrvatskih branitelja te hrvatskih ratnih vojnih invalida i dragovoljaca iz Domovinskog rata („Narodne novine“ broj: 57/2018, 147/2020, dalje u tekstu: Uredba) propisano je da osoba iz članka 85. stavka 1. gore navedenog Zakona kojoj je dodijeljen stambeni kredit za kupnju stana u organiziranoj izgradnji odnosno stambeni kredit za kupnju korištenog stana može, prije sklapanja ugovora o stambenom kreditu, koristiti stan u statusu najmoprimca uz obvezu plaćanja najamnine.

13. Dakle, u smislu gore navedenih odredbi, tuženiku je, kao hrvatskom ratnom vojnom invalidu IX. grupe, odobren stambeni kredit za predmetni stan, a radi čega je, prije sklapanja ugovora o kreditu, imao pravo koristiti stan u statusu najmoprimca uz obvezu plaćanja najamnine, a koje pravo je tuženik i iskoristio.

14. S obzirom da je tuženik u utuženom razdoblju koristio predmetni stan u statusu najmoprimca i da nije platio najamninu u utuženom razdoblju, prvostupanjski sud je pravilno usvojio tužbeni zahtjev, budući da osnovanost istog proizlazi iz čl. 23. st. 1. Uredbe.

15. Tuženik u žalbi ističe kako u utuženom razdoblju nije bio u posjedu predmetnog stana i da je ranije napustio predmetni stan, a radi čega nije u obvezi platiti najamninu za utuženo razdoblje. Međutim, takav žalbeni navod ne može biti predmetom razmatranja ovog suda, budući da se radi o žalbenom razlogu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg razloga se u sporu male vrijednosti ne može izjaviti žalba.

16. Naime, tuženik u žalbi osporava činjenični zaključak prvostupanjskog suda da je bio u posjedu predmetnog stana sve do 17. veljače 2022., ali sud drugog stupnja nije ovlašten utvrđivati je li taj činjenični zaključak pogrešno utvrđen.

17. Svejedno valja istaknuti da na osnovanost tužbenog zahtjeva ne utječe eventualna okolnost da tuženik nije stanovao u predmetnom stanu u utuženom razdoblju, budući da je utvrđeno kako je tuženik raspolagao ključevima stana u utuženom razdoblju, što znači da je tuženik u utuženom razdoblju bio u posjedu stana, a tužitelj je preuzeo posjed stana tek 17. veljače 2022., dakle, nakon utuženog razdoblja.

18. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, tužitelj može potraživati od tuženika najamninu sve dok je tuženik bio u posjedu stana, a posjed stana se očituje u utvrđenoj činjenici da je tuženik posjedovao ključeve stana, a eventualna okolnost da tuženik nije stanovao u tom stanu u utuženom razdoblju nije od utjecaja na obvezu plaćanja najamnine.

19. Zbog svega navedenog, žalbeni navodi tuženika u pogledu odluke o glavnoj stvari, sadržanoj u točki I. izreke prvostupanjske presude, se ne mogu prihvatiti.

20. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio spor, odluka o trošku postupka, sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1 ZPP-a i 155. ZPP-a.

21. Međutim, žalba je osnovana u pogledu troška zastupanja privremenog zastupnika tuženika, tj. privremenom zastupniku je trebao biti priznat trošak zastupanja u punom iznosu, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a ne u polovičnom iznosu, sukladno Pravilniku o visini i načinu isplate naknade za skrbnika.

21.1. Valja istaknuti kako privremeni zastupnik, neovisno o uspjehu stranke koju zastupa, ima pravo na naknadu troška obavljenih parničnih radnji koje je poduzeo u korist stanke koju zastupa, a te troškove mu nadoknađuje protivna strana.

21.2. Odredbom čl. 84. st. 1. ZPP-a određeno je da, ako se u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženiku trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastati štetne posljedice, sud će tuženiku na njegov trošak postaviti privremenog zastupnika. Nadalje, odredbom čl. 85. st. 3. ZPP-a propisano je da je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan predujmiti tužitelj, osim ako se privremeni zastupnik postavlja tužitelju zbog razloga iz čl. 84. st. 2. toč. 4. i 5. ZPP-a na temelju rješenja suda protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba. Ako tužitelj ne predujmi ta sredstva u roku koji je odredio sud u svom rješenju, sud će tužbu odbaciti.

21.3. Dakle, ZPP ne propisuje izrijekom pravo, visinu i način isplate naknade za rad privremenog zastupnika, pa ni onoga postavljenog stranci u osobi odvjetnika, a kako je u predmetnom postupku privremeni zastupnik postavljen tuženiku odlukom suda za potrebe parničnoga postupka zbog razloga propisanog odredbama ZPP-a, tako u konkretnom slučaju ne postoji nadležnost Hrvatskog zavoda za socijalni rad za postavljanje skrbnika.

21.4. Dakle, postoji razlika između privremenog zastupnika – odvjetnika kojeg postavlja sud na temelju odredbe čl. 84. st. 1. ZPP-a te posebnog skrbnika imenovanog od strane nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad po odredbama čl. 218. do 246. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 103/15., 98/19, 47/20).

21.5. Stoga se na privremenog zastupnika kojeg imenuje sud ne odnose propisi o naknadi troškova na teret sredstava socijalne skrbi, već su u pitanju troškovi zastupanja odvjetnika na koji se odnose odredbe o parničnim troškovima (čl. 151. ZPP-a).

21.6. Prema tome, u predmetnom postupku privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a ne prema Pravilniku o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika.

21.7. Dakle, osnovani su žalbeni navodi da je nagrada privremenog zastupnika za zastupanje tuženika trebala biti priznata u punom iznosu od 186,63 EUR, sukladno Tarifi, a ne u iznosu od 124,43 EUR.

22. Slijedom svega navedenoga, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu te, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude, dok je, primjenom odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a, valjalo odlučiti kao u točki II. stavak 1. izreke drugostupanjske presude te preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen zahtjev privremenog zastupnika za naknadu troška zastupanja tuženika u iznosu od 62,20 EUR (točka IV. prvostupanjske presude) te naložiti tužitelju da nadoknadi trošak zastupanja privremenog zastupnika u iznosu od 62,20 EUR.

23. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom u pogledu glavne stvari, već jedino u pogledu troška privremenog zastupnika, tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen, a slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom III. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 11. studenog 2025.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević