- 1 -

Broj: Ppž-10734/2022

 

                                                                                  Broj: Ppž-10734/2022

 

                                  U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                                                                     

                                                                     

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. Đ.K., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19.), odlučujući o žalbi okr. Đ.K. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 23. rujna 2022., broj: 80. Pp- 3373/2022, u sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I.              U povodu žalbe okr. Đ.K., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci i kazni te izriče da je okrivljenik djelom za koje je proglašen krivim, činjenično opisanim u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17.,126/19., 84/21. i 114/22.), za koji mu se, na temelju tog zakonskog propisa, izriče novčana kazna 260,00 eura (dvjesto šezdeset eura)/1.959,00 kuna (tisuću devetsto pedeset devet kuna)[1], te mu se na temelju čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13, 152/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) određuje obročna otplata izrečene novčane kazne u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik na taj način uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

 

II.               Odbija se kao neosnovana žalba okr. Đ.K. te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

III.               Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. Đ.K. obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 40,00 eura (četrdeset)eura/301,38 kuna (tristo jedna kuna i trideset osam lipa), u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 23. rujna 2022., broj: 80. Pp- 3373/2022, proglašen je krivim okr. Đ.K. da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 12.000,00 kuna/1.592,67 eura, koju je dužan platiti u 6 jednakih mjesečnih obroka, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

1.1.              Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka 200,00 kuna/26,54 eura.

 

2.              Protiv te presude okr. Đ.K. po braniteljici odvjetnici M.J. podnio je žalbu zbog svih žalbenih osnova, iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljenik oslobodi optužbe, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno izrekne blaža novčana kazna i podredno zamijeni radom za opće dobro.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu.

 

5.              Žalbom zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ističe se da okrivljeniku nedvojbeno nije dokazano da je počinio predmetno prekršajno djelo, odnosno iz njegovog postupanja ne proističe osnovno biće tog prekršajnog djela, osobito je sud pogrešno zaključio da je okrivljenik na bilo koji način priznao počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret. Okrivljenik u toku cijelog postupka poriče učin prekršaja, zato je nezakonito postupanje suda zaključujući da je okrivljenik priznao učin predmetnog prekršaja. Okrivljenik navodi da ne postoji nikakav materijalni dokaz koji bi nesporno upućivao da je počinio predmetni prekršaj, a koji bi trebali uistinu postojati da je eventualno i počinio prekršaj za koji je proglašen krivim, a iskaz oštećenice nije dostatan da ga se proglasi krivim.

 

6.              Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, valjano ocijenio izvedene dokaze i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.  Iz sadržaja pobijane presude razvidno je da je zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika temeljen na obrani okrivljenika, iskazu svjedokinje ošt. S.K. i materijalnim dokazima izvedenih u postupku. Iako se okrivljenik u odnosu na optužbu branio da nisu točni navodi optužbe, iz sadržaja njegove obrane proizlazi da zapravo ne poriče objektivni učin prekršaja koji je predmet ovog postupka, nego isključivo osporava svoju prekršajnu odgovornost, smatrajući da svojim postupanjem nije počinio prekršaj. Naime, okrivljenik u obrani dopušta mogućnost da je stavio nogu na vrata, ali nije bio nasilan, htio je sa suprugom razgovarati, a kada je tražila da otiđe, otišao je. Nadalje, naveo je, nakon što je utvrdio da se S. neće vratiti kući, zamijenio je bravu na ulaznim vratima stana obiteljske kuće, a to je učinio samo kako bi bio kod kuće kada bude dolazila po stvari. Međutim, svjedokinja S.K. je pred sudom detaljno opisala događaje, opisujući postupanje okrivljenika upravo na način kako mu se to optužbom stavlja na teret. Prvostupanjski sud je sukladno slobodnoj ocjeni dokaza u smislu čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona prihvatio vjerodostojnim iskaz svjedokinje, a i po ocjeni ovog suda, u njenom iskazu nije bilo nelogičnosti i kontradiktornosti i nema elemenata koji bi upućivali na njegovu nevjerodostojnost. Cijeneći iskaz svjedokinje, povezan sa obranom okrivljenika i materijalnim dokazima izvedenim u postupku, prvostupanjski je sud osnovano zaključio da su se u ponašanju okr. Đ.K. stekla bitna obilježja prekršaja koji mu se optužbom stavlja na teret. 

 

7.               Okrivljenik, nadalje, navodi da ničim nije izazvao strah kod oštećenice, jer da je tako, oštećenica ne bi iskazivala u postupku kako je sa okrivljenikom sada u dobrim odnosima i da odlazi kod njega kako bi se brinula o životinjama. Međutim, čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisani su pojmovni oblici nasilja u obitelji, te je u smislu t. 3. navedenog članka nasilje u obitelji „psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost“. U smislu navedene zakonske odredbe psihičko nasilje je netjelesno nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, a podrazumijeva svako ponašanje kojim nasilnik ugrožava psihičku opstojnost drugog člana obitelji, primjenom postupaka za koje zna (ili pretpostavlja) da kod žrtve mogu izazvati nelagodu, strah, duševnu nestabilnost, s ciljem uspostave kontrole nad žrtvom. Nedvojbeno je da je oštećenica, jer više nije mogla trpjeti ponašanje okrivljenika, istog napustila i otišla stanovati kod prijateljice.  U odnosu na događaj od 14. lipnja 2022. ošt. S.K. navela je da je okrivljenik došao na tu adresu, otvorio je ulazna vrata, a kada je vidjela da okrivljenik želi ući u kuću, pokušala je vrata zatvoriti i rekla mu da otiđe, ali je on postavio nogu između vrata i praga i nije htio odmah otići, a sam okrivljenik dopustio je mogućnost da je stavio nogu na vrata, ali smatra da nije bio nasilan. Međutim, po ocjeni ovog suda, onemogućivši oštećenicu da zatvori vrata postavljanjem noge, okrivljenik je postupio na način za koji zna (ili pretpostavlja) da kod nje može izazvati nelagodu i strah, upravo s ciljem uspostave kontrole nad njom. Činjenica je da je oštećenica izjavila pred sudom da je u posljednje vrijeme odlazila okrivljeniku pomagati mu oko životinja, s njim više nema problema i normalno razgovaraju, ali je isto tako izjavila da se imaju namjeru razvesti, želi da se ovo završi i predat će papire za razvod braka.

 

8.               Nadalje, okrivljenik smatra da mijenjanjem cilindar brave na ulaznim vratima kuće nije počinio ekonomsko nasilje prema supruzi, navodeći u žalbi da je dolazak u kuću oštećenica bila dužna najaviti jer se radi o kući koju je okrivljenik naslijedio od svojih roditelja, a ne o zajedničkoj imovini. Međutim, u smislu čl. 10. t. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji nasilje u obitelji je ekonomsko nasilje kao, između ostalog, zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine. Stoga nema nikakve dvojbe da je okrivljenik na opisani način, onemogućivši ulazak u kuću supruzi, istu onemogućio u korištenju zajedničke i osobne imovine koja se u kući nalazila.

 

9.               Navodi žalbe kojima okrivljenik umanjuje i relativizira svoje ponašanje, prebacujući odgovornost na oštećenicu koja je „doslovce otišla preko noći iz zajedničkog kućanstva bez da je okrivljeniku rekla da odlazi i želi razvod ……..“, predstavlja bezuspješan pokušaj opravdavanja njegovog protupravnog ponašanja i ne može ga ekskulpirati za počinjeni prekršaj.

 

10.  Iz navedenih razloga, pravilno je prvostupanjski sud proglasio okrivljenika krivim zbog počinjenog psihičkog i ekonomskog nasilja prema supruzi, slijedom čega je neosnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

11.              Međutim, ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je, u smislu odredbe čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.

 

11.1.              Naime, okrivljenik je proglašen krivim da je počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dakle, za osnovni oblik prekršaja nasilja u obitelji, za koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bila propisana novčana kazna od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana. Prilikom izbora vrste i mjere kazne sud je cijenio olakotnim priznanje okrivljenika, da prima plaću u visini znatno nižoj od Zakonom propisane za prekršaj za koji se vodi ovaj postupak (optužni prijedlog podnesen je zbog kvalificiranog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji), prekršajnu nekažnjavanost unazad 3 godine, okolnosti počinjenja prekršaja, dok je otegotnim cijenio da se duže vrijeme prema supruzi nedolično ponašao, zbog čega ga se bojala te ga napustila.  Sud je zaključio da će se izrečenom minimalnom novčanom kaznom dovoljno utjecati na okrivljenika da ubuduće neće ponoviti djelo prekršaja te okrivljeniku izrekao novčanu kaznu 12.000,00 kuna/1.592,67 kuna.

 

11.2.              Na opisani način počinjena je povreda materijalnog prava na štetu okrivljenika iz čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona, jer je odlukom o kazni prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu, na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. 

 

12.              Jednako tako, ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je, u smislu odredbe čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.

 

12.1.              Naime, nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" br. 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje niži minimum i maksimum novčane kazne pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, blaži za okr. Đ.K., budući mu je ovom presudom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma.

 

12.2.              Kako je već rečeno, za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je okrivljenik proglašen krivim, bila je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 (do općeg maksimuma od 50.000,00 kuna), dok je prema odredbi čl. 22. st. 1. „novog“ Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" br. 114/22.) propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 260,00 eura (1.958,98 kuna do općeg maksimuma od 6630,00 eura, odnosno 49.953,74 kuna preračunavanjem prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450).

 

12.3.              Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

 

12.4.              Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 18. lipnja 2022., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17.,126/19., 84/21. („Narodne novine“ br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.,) a 1. siječnja 2023. stupio je na snagu „novi“ Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" br. 114/22.), koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okrivljenika, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. 

 

12.5.              Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

13.              Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), preinake u iznosu novčane kazne i navoda žalbe u odnosu na novčanu kaznu 12.000,00 kuna izrečenu prvostupanjskom presudom.

 

13.1.              Budući da više ne egzistiraju navodi žalbe u odnosu na novčanu kaznu izrečenu u previsokom iznosu (12.000,00 kuna) u odnosu na olakotne okolnosti i niska primanja okrivljenika, ovaj drugostupanjski sud smatra, ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te uzimajući u obzir da je u povodu podnesene žalbe izmijenjena pravna oznaka djela prekršaja u pravcu primjene blažeg zakona u odnosu na zakon primijenjen u pobijanoj presudi, da je za okr. Đ.K. novčana kazna u visini posebnog minimuma novčane kazne, propisana „novim“ Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji i izrečena ovom presudom za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je proglašen prvostupanjskom presudom, primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, pri čemu je rok za plaćanje novčane kazne (obročna otplata u 6 jednakih obroka) određen kao u prvostupanjskoj presudi.

 

14.               Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Prema stanju spisa okrivljenik ostvaruje redovna primanja te ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 40 eura/301,38 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.  

 

15.              Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t. II.) Prekršajnog zakona odlučeno kao u izreci ove presude.

 

       Zagreb, 4. listopada 2023.

 

Zapisničar:                                                                                                    Predsjednica vijeća:                                                                                                            

Robert Završki, v. r.                                                                                    Gordana Korotaj, v.r.                                                       

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, braniteljicu, oštećenicu i tužitelja.