REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-547/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Luka Vukšić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelić, Vuković & Vukšić j.t.d., Zagreb, Ulica kneza Domagoja 4, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi prestanka službe javnobilježničkog prisjednika, 11. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-714-02/25-01/10, URBROJ: 514-03-03/01-25-01 od 31. siječnja 2025. i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog za odgodnim učinkom tužbe.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-714-02/25-01/10, URBROJ: 514- 03-03/01-25-01 od 31. siječnja 2025. pod točkom I. izreke tužiteljici prestaje služba javnobilježničkog prisjednika u javnobilježničkom uredu KT, javnog bilježnika iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod točkom II. da je danom dostave ovog rješenja tužiteljica je dužna prestati obavljati službu javnobilježničkog prisjednika, a pod točkom III. Hrvatskoj javnobilježničkoj komori se nalaže da po zaprimanju obavijesti tuženika tužiteljicu briše iz Imenika javnobilježničkih prisjednika te poduzme radnje za opoziv njezinog kvalificiranog certifikata za elektronički potpis.

2. Tužiteljica u tužbi pobija zakonitost osporavanog rješenja, te smatra pogrešnim stav tuženika da je u odnosu na javnobilježničke prisjednike relevantna odredba članka 122. stavka 3. Zakona o javnom bilježništvu koja upućuje da se u postupku izbora i postavljanja javnobilježničkih prisjednika primjenjuju odredbe koje se odnose na uvjete za imenovanje javnih bilježnika, osim uvjeta radnog staža nakon položenog pravosudnog ispita te uvjeta osiguravanja prostora i opreme za javnobilježnički ured, te da unatoč nepostojanju izričite odredbe koja bi upućivala na primjenu dobne granice izrijekom propisane za javne bilježnike, nesporno je da se ista mora primijeniti i na javnobilježničke prisjednike.

3. Ističe da su pobijanom odlukom povrijeđena načela zakonitosti, razmjernosti i pravne sigurnosti, jer je nepravilno primijenjeno materijalno pravo, a čime se izravno ugrožava ustavno pravo tužiteljice na rad, a čime tužiteljici prijeti nastanak značajne materijalne štete, jer je tužiteljica zaposlena u javnobilježničkom uredu javnog bilježnika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

4. Smatra da nigdje u odredbama Zakona o javnom bilježništvu ne postoji ekvivalentna pravna norma propisana člankom 19. stavkom 1. točkom 2. prema kojoj javni bilježnik prestaje obavljati službu po sili zakona navršenjem 70 godina života kojom bi se propisivao prestanak službe javnobilježničkih prisjednika po osnovi navršenja 70 godina života, već je člankom 122. stavkom 3. navedenog Zakona propisano da javnobilježnički prisjednik mora ispunjavati uvjete iz članka 13. stavka 1. točke 1., 2., 3., 4., 6., 7. i 8., pri čemu nigdje nije predviđena gornja dobna granica za prestanak službe, te ista nije propisana niti u članku 122. stavku 7. navedenog Zakona.

5. Navodi sadržaj članka 5. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku o nužnosti postupanja sukladno načelu zakonitosti, a upravo primjena dobnog ograničenja na javnobilježničke prisjednike bez izričite zakonske osnove predstavlja očitu povredu ovog načela.

6. Poziva se na članak 2. stavak 1. Zakona o radu koji propisuje da se radni odnosi uređuju ugovorom o radu, a prestanak radnog odnosa može biti utvrđen samo u slučajevima propisanim zakonom te niti ovaj Zakon ne propisuje dobno ograničenje za javnobilježničke prisjednike.

7. Smatra da su upravna tijela dužna postupati sukladno načelu pravne sigurnosti u smislu predvidljivosti zakonskih pravila te ne smiju primjenjivati pravnu analogiju na način koji bi doveo do ograničenja prava pojedinaca, te je pravna analogija dopuštena samo u slučaju pravne praznine, a u ovom slučaju je status javnobilježničkih prisjednika detaljno reguliran zakonom.

8. Donošenjem rješenja o dobnom ograničenju na javnobilježničke prisjednike tuženik je povrijedio članak 55. Ustava Republike Hrvatske koji jamči pravo na rad, a prema ustavnoj praksi svako ograničenje prava na rad mora biti propisano zakonom i mora biti razmjerno i opravdano, a čime je tuženik proizvoljno proširio primjenu normi na pravni status koji uopće nije predviđen zakonodavnim okvirom.

9. Protuustavna je i nedokazana tvrdnja tuženika da dob tužiteljice automatski predmnijeva gubitak psihofizičkih sposobnosti za obavljanje službe, jer paušalno iznošenje medicinske dijagnoze nije potkrijepljeno nikakvih dokazima, te predstavlja ozbiljnu diskriminaciju tužiteljice temeljem dobi radi koje tužiteljica pridržava pravo na objavu u medijima i ustavnu tužbu.

10. Uz tužbu dostavlja mišljenje tuženika od 13. listopada 2023. kojim tuženik povodom upita zainteresirane strane za postavljanje na mjesto javnobilježničkog prisjednika koji je istodobno korisnik starosne mirovine, potvrđuje kako su uvjeti za izbor, postavljanje i rad javnobilježničkih prisjednika utvrđeni člankom 122. Zakona o bilježništvu, a koji ne sadrži odredbe prema kojima bi korištenje starosne mirovine sukladno posebnim propisima bilo zapreka za rad u svojstvu javnobilježničkog prisjednika.

11. Predlaže sudu da bez provođenja usmene rasprave poništi rješenje tuženika i naloži tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku petnaest dana.

12. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod svih navoda iznesenih u osporavanom rješenju, te ističe da su razlozi na koje se tužiteljica poziva u tužbi neosnovani, jer ne postoje povrede na koje tužiteljica ukazuje. Hrvatska javnobilježnička komora upoznata je sa stajalištem tuženika u vezi primjene ograničenja životne dobi iznad 70 godina i na javnobilježničke prisjednike i to dopisom od 22. kolovoza 2024. u kojem je navedeno da se u postupku izbora i postavljanja javnobilježničkog prisjednika primjenjuju odredbe koje se odnose na uvjete za imenovanje javnih bilježnika, osim uvjeta radnog staža nakon položenog pravosudnog ispita i uvjeta osiguravanja prostora i opreme za javnobilježnički ured, iz čega proizlazi da se na javnobilježničke prisjednike također primjenjuje dobna granica propisana za obnašanje službe javnog bilježnika u vezi s odredbom članka 19. stavka 1. točke 2. Zakona o javnom bilježništvu, te je to bio prvi put da se s Komorom komuniciralo po navedenom pitanju, jer tuženiku do tada nije bilo poznato da bi u svojstvu javnobilježničkih prisjednika bile zaposlene osobe s navršenih 70 godina života odnosno da bi postojala namjera zapošljavanja takvih osoba.

13. U zaprimljenoj obavijesti Hrvatske javnobilježničke komore od 27. kolovoza 2024. utvrđeno je da je tužiteljica na taj dan upisana u Imenik javnobilježničkih prisjednika Hrvatske javnobilježničke komore, ali nije bile nikakvog dodatnog očitovanja o eventualnoj spornosti prethodno navedenog shvaćanja tuženika, pa je tuženik smatrao nespornim da će se iz Imenika javnobilježničkih prisjednika brisati sve javnobilježničke prisjednike u odnosu na koje se utvrdi navedena dobna kategorija.

14. Uvidom u navedeni imenik 26. rujna 2024. tuženik je utvrdio da je tužiteljica i dalje evidentirana kao javnobilježnički prisjednik s aktivnim statusom, iz kojeg razloga je dopisom od 26. rujna 2024. od javnog bilježnika KT zatraženo očitovanje na okolnost radnopravnog statusa tužiteljice odnosno dokaz o navedenom statusu s obzirom na primjenu dobne granice za obnašanje javnobilježničke službe na javnobilježničke prisjednike.

15. U očitovanju od 18. listopada 2024. javni bilježnik navodi da je zatražila očitovanje Hrvatske javnobilježničke komore, koja je tuženiku dostavila svoje očitovanje od 30. rujna 2024. u kojoj je zatraženo održavanje zajedničkog sastanka zbog problema postojanja javnobilježničkih prisjednika koji su u Imeniku javnobilježničkih prisjednika Komore evidentirani, a navršili su 70 godina života.

16. Kako Hrvatska javnobilježnička komora nije brisala tužiteljicu iz Imenika javnobilježničkih prisjednika, a javni bilježnik KT tuženiku je odbila dostaviti dokaz o radnopravnom statusu tužiteljice, podaci o trenutnoj osnovi mirovinskog osiguranja tužiteljice zatraženi su od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji je dopisom od 8. siječnja 2025. za tužiteljicu kao osnovu osiguranja kod poslodavca KT naveo radni odnos na puno radno vrijeme od 10. studenog 2003., te je iz navede činjenice utvrđeno da javni bilježnik s tužiteljicom ima sklopljen ugovor o radu.

17. Tuženik ističe da je u odnosu na statusna pitanja javnih bilježnika i javnobilježničkih prisjednika Zakon o javnom bilježništvu poseban propis koji propisuje uvjete imenovanja javnih bilježnika u članku 13., te izbora i postavljanja odnosno upisa u Imenik javnobilježničkih prisjednika u članku 122. i prestanak javnobilježničke službe u člancima 19. do 21., a jedna od osnova prestanka javnobilježničke službe je sukladno članku 19. stavku 1. točci 2. ovoga Zakona i navršenje 70 godina života, iz koje nesporno proizlazi da službu javnog bilježnika može obavljati samo osoba do navedene dobne granice, iako konkretan uvjet životne dobi nije propisan kao posebni uvjet imenovanja.

18. Prema članku 126. stavku 2. Zakona o javnom bilježništvu javno bilježnički prisjednici mogu obavljati sve poslove koje je po Zakonu ovlašten obavljati javni bilježnik, a Komora im na zahtjev javnih bilježnika može ograničiti obavljanje pojedinih poslova iz djelokruga poslova javnih bilježnika, javnobilježnički prisjednik potpisuje javnobilježničke isprave s napomenom da potpisuje u svoje ime, a za javnog bilježnika kod kojeg radi svi poslovi koje obavi javnobilježnički prisjednik imaju isti pravni učinak kao da ih je neposredno obavi sam javni bilježnik, koji odgovara za obavljanje tih poslova u skladu s ovim i drugim zakonom.

19. Obzirom na ovlasti, narav i vrstu poslova u javnobilježničkoj službi, odredbe Zakona o javnom bilježništvu koje se odnose na javne bilježnike na odgovarajući se način moraju primijeniti na javnobilježničke prisjednike, pa onda i dobna granica od 70 godina života zbog prirodne predmijevane granice psiho-fizičkih sposobnosti za obavljanje službe, a koja je istovjetno određena i za pravosudne dužnosnike, pa se racionalno i logički s istim ciljem i svrhom primjenjuje i na javnobilježničke prisjednike, a zbog čega se ne radi o ograničenju prava na rad zaposlenih u javnobilježničkim uredima niti diskriminaciji na temelju dobi već isključivo o zaštiti javnog interesa da se funkcioniranje javnobilježničke službe osigura na zadovoljavajući način i da se zaštite interesi korisnika javnobilježničkih usluga.

20. U državnoj službi takva granica postavljena je na 67 godina, te kada se takvo ograničenje ne bi primjenjivalo, ocjena sposobnosti obnašanja službe odnosno dužnosti bila bi prepuštena subjektivnoj procjeni pojedinaca što je za javni sektor nedopustivo jer u takvim okolnostima pravni poredak ne može jamčiti zakonitost i ispravnost postupanja, a sam Ustav s člankom 44. svima jamči pravo da pod jednakim uvjetima sudjeluju i budu primljeni u javne službe.

21. Tuženik smatra da se radi o pravnom praznini koju je obzirom na postojanje dobnog ograničenja rada javnih bilježnika i istovjetnosti ovlasti javnih bilježnika i javnobilježničkih prisjednika nužno popuniti smislenom i odgovarajućom primjenom drugih normi, te se ne radi o nekoj posebnoj iznimci u rješavanju statusnih pitanja jer su se odgovarajućom primjenom odredaba Zakona o javnom bilježništvu određivali i zamjenici javnobilježničkih prisjednika sve do konačno 2022. navedeni institut nije i normativno uveden i uređen odredbama članka 122. stavka 9. i 10. Zakona o javnom bilježništvu te je posljednja izmjena Zakona bila upravo 2022. kada još nije bilo potrebe za normativnim uređenjem ovog pitanja jer takvih slučajeva u praksi nije bilo.

22. U međuvremenu su izmijenjeni propisi koji reguliraju prava iz mirovinskog osiguranja i koji omogućuju u širem opsegu rad korisnicima starosne mirovine, a što je doprinijelo pojavi slučajeva da su u javnobilježničkoj službi zaposlene osobe s više od navršenih 65 godina života, a zbog čega su faktično postale moguće i situacije u kojoj se našla i tužiteljica, pa je u navedenim slučajevima potrebno unatoč nepostojanju izričite zakonske odredbe djelovati preventivno i u javnom interesu.

23. Ističe da je javno bilježništvo javna služba, pa se organizacija rada u javnobilježničkim uredima ne može promatrati isključivo kroz privatnopravni radni odnos javnog bilježnika i javnobilježničkog prisjednika, što tužiteljica i javni bilježnik KT u konkretnom slučaju potpuno zanemaraju, jer tuženik ima zakonom povjerenu ovlast sukladno zakonskim kriterijima i u zakonom propisanom postupku imenovati javne bilježnike i postavljati javnobilježničke prisjednike, jer bi u protivnom javni bilježnik mogao sasvim samostalno odlučivati o javnobilježničkim prisjednicima zaposlenim u svom uredu, a što prema važećem normativnom uređenju nije moguće.

24. Kada se dobno ograničenje rada javnih bilježnika ne bi istovjetno primjenjivalo i na javnobilježničke prisjednike, mogle bi nastati apsurdne situacije, jer bi u sustavu bilo moguće da istodobno javni bilježnik ne može raditi dulje od 70 godina, a da njegov vršitelj dužnosti bude osoba starija od 70 godina, te se Zakon o javnom bilježništvu kao poseban zakon ne može prosuđivati samo na temelju odredbi Zakona o radu.

25. Tuženik javnim bilježnicima odobrava otvaranje odnosno popunu mjesta javnobilježničkih prisjednika te provodi postupak izbora i postavljanja javnobilježničkih prisjednika sukladno članku 122. Zakona o bilježništvu i tek nakon toga javni bilježnik s izabranim i postavljenim prisjednikom sklapa ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a Komora prisjednika upisuje u Imenik javnobilježničkih prisjednika, a tuženik ima i samostalnu ovlast utvrđivanja prestanka službe javnobilježničkog prisjednika u slučaju prestanka postojanja potrebnih uvjeta, u kojem slučaju radnje raskida ugovora o radu i brisanja iz Imenika nastupaju nakon izvršnosti navedenog rješenja, a koja praksa je potvrđena i pravomoćnim sudskim odlukama, primjerice u predmetu Upravnog suda u Rijeci posl. br. UsI-991/2023.

26. Postupanje tuženika je u cijelosti zakonito i ne predstavlja nedopušteno zadiranje tuženika u privatni radno pravni odnos tužiteljice i javnog bilježnika, jer tužiteljica s bilježnikom može zasnovati radni odnos čiji će sadržaj sporazumno dogovoriti, ali bez da tužiteljica ima svojstvo javnobilježničkog prisjednika.

27. Napominje da tužiteljici mogućnost obavljanja službe nije uskraćena jer je korisnica mirovine, već zato što je navršila 70 godina, te je izvršenje rješenja u cijelosti na Hrvatskoj javnobilježničkoj komori kojoj je naloženo da da u skladu s izvršnom odlukom tuženika briše tužiteljicu iz Imenika javnobilježničkih prisjednika, a što je izvršeno 5. veljače 2025.

28. Opreza radi, potrebo je utvrditi i činjenicu prijevremenosti podnesene tužbe, jer je rješenje dostavljeno tužiteljici 17. veljače 2025., a tužba je podnesena 10. veljače 2025,

29. U konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za priznanje odgodnog učinka tužbe, jer je rješenje već izvršeno, a eventualna materijalna šteta nije takva da bi se teško mogla popraviti, jer u slučaju uspjeha u upravnom sporu, naplata naknade štete na teret državnog proračuna nije upitna, te bi drugačija odluka bila suprotna javnom interesu i samom Zakonu o javnom bilježništvu.

30. Predlaže sudu odbaciti tužbu i prijedlog za odgodnim učinkom tužbe, a podredno odbiti tužbeni zahtjev i prijedlog.

31. U podnesku tužiteljica se očitovala da prijedlog za imenovanje javnobilježničkog prisjednika podnosi bilježnik kod kojeg bi prisjednik obavljao službu, te javni bilježnik ima pravo odbiti osobu koju je predložilo Ministarstvo, te se radi o kombiniranom mehanizmu administrativnog i profesionalnog odabira, te javnobilježnički prisjednici nisu nositelji javnih ovlasti, niti imaju status službenih osoba, već je njihov položaj bliži institutima radnog prava, te u Zakonu o javnom bilježništvu ne postoji odredba o prestanku službe javnobilježničkog prisjednika zbog navršenih 70 godina života, pa se u nedostatku odredbe lexa specialis primjenjuje opći zakon, tj. članak 112. Zakona o radu.

32. Navršenje određene životne dobi kao samostalan i automatski razlog za prestanak radnog odnosa u nacionalnom zakonodavstvu dopušten je samo ako postoji jasna zakonska osnova, razlog proporcionalan cilju koji se želi postići i ako postoji mogućnost individualne procjene, odnosno uvažavanja specifičnih okolnosti svakog pojedinca, a što je zaključeno u presudama Suda EU u predmetu C-447/09 (L), C-141/11 (K) i presudi ESLJP, Baka protiv Mađarske br. 20261/12.

33. Tuženik je bez izričite zakonske osnove i bez prethodne individualne procjene npr. zdravstvene sposobnosti i radne učinkovitosti, automatizmom prekinuo radni odnos zbog dobi, čime je povrijeđene Direktiva 2000/78/EZ i članci 21. i 30. Povelje europske unije o temeljnim pravima, kao i članak 6. Europske konvencije o ljudskim pravima, pravo na pravično suđenje i pristup sudu,

34. Europski sud za ljudska prava u više je navrata naglasio da razlozi za razrješenje ili prestanak službe moraju biti dovoljno precizni, predvidivi i utemeljeni na zakonu, kako bi pojedinac mogao razumjeti i osporavati mjeru koja mu ograničava profesionalna prava, npr. u presudi Vilho Eskalinen i drugi protiv Finske, br. 63235/00.

35. Tužiteljica ponavlja da navršenje 70 godina života ne predstavlja zakonitu osnovu za prestanak službe javnobilježničkog prisjednika, jer Zakon o javnom bilježništvu to izričito ne propisuje, opći propisi zakona o radu takvu osnovu ne poznaju, a automatizam odluke suprotan je europskom pravu i praksi Suda EU i ESLJP-a.

36. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

37. Sudu nije sporno da je osporavano rješenje od 31. siječnja 2025. doneseno i dostavljeno adresatima u veljači 2025., pa nije od utjecaja na pravovremenost tužbe to što je tužiteljica za navedeno rješenje mogla saznati od svog poslodavca kojem je rješenje elektroničkom poštom dostavljeno 4. veljače 2025., a sama ga je poštom primila 17. veljače 2025., te se tužba podnesena 10. veljače 2025. ne može smatrati prijevremeno podnesenom, samo iz razloga što je tužiteljica za isto rješenje saznala prije nego što joj je rješenje osobno dostavljeno, i od dana saznanja u zakonskom roku podnijela tužbu, pa u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta da se tužba odbaci kao prijevremeno podnesena.

38. Sud je upravni spor riješio bez održavanja usmene i javnu raspravu, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), jer se radi o pravnom pitanju, te je tužiteljica sama predložila da se spor riješi bez održavanja rasprave, a čemu se tuženik nije protivio.

39. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.

40. Prema podacima spisa predmeta osporavanim rješenjem od 31. siječnja 2025. po službenoj dužnosti određeno je da tužiteljici prestaje služba javnobilježničkog prisjednika u javnobilježničkom uredu KT, te je danom dostave rješenja tužiteljica dužna prestati obavljati službu javnobilježničkog prisjednika, a Hrvatskoj javnobilježničkoj komori je nalaženo da po zaprimanju obavijesti tuženika tužiteljicu briše iz Imenika javnobilježničkih prisjednika te poduzme radnje za opoziv njezinog kvalificiranog certifikata za elektronički potpis.

41. Osporavano rješenje tuženika doneseno je pozivom na članak 13. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine, br. 78/93, 29/94, 16/07, 75/09, 120/16 i 57/22) koji se odnosi na uvjete za imenovanje javnih bilježnika, na članak 19. do 21. navedenog Zakona koji se odnosi na prestanak javnobilježničke službe, na članak 122. koji se odnosi na izbor i postavljanje odnosno upis u Imenik javnobilježničkih prisjednika, te na članak 126. stavak 2. u kojem se navodi da javnobilježnički prisjednici mogu obavljati sve poslove koje je po zakonu ovlašten obavljati javni bilježnik, a Komora im na zahtjev javnih bilježnika može ograničiti obavljanje pojedinih poslova iz djelokruga poslova javnih bilježnika.

42. U obrazloženju se navodi da unatoč nepostojanju izričite odredbe koja bi upućivala na primjenu dobne granice izrijekom propisane za javne bilježnike, nesporno je da se ista mora primijeniti i na javnobilježničke prisjednike, jer se obzirom na značaj i ulogu javnobilježničkih prisjednika i njihove ovlasti, narav i vrstu poslova u javnobilježničkoj službi, odredbe Zakona o javnom bilježništvu koje se odnose na javne bilježnike, na odgovarajući način primjenjuju na javnobilježničke prisjednike.

43. Tuženik navodi da je navedena dobna granica za javne bilježnike propisana zbog prirodne predmnijevane granice psiho-fizičkih sposobnosti za obavljanje službe, koja je iz istog razloga unutar pravosudnog sustava istovjetno određena i za pravosudne dužnike, pa se racionalno i logički primjenjuje, s istim ciljem i svrhom i na javnobilježničke prisjednike.

44. Odredbom članka 126. stavka 2. Zakona o javnom bilježništvu propisano je da javnobilježnički prisjednik može obavljati sve poslove koje je po zakonu ovlašten obavljati javni bilježnik, a Komora mu na zahtjev javnog bilježnika može ograničiti obavljanje pojedinih poslova iz djelokruga poslova javnog bilježnika.

45. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

46. Naime, tuženik je u osporavanom rješenju dao logične i razumne razloge zbog kojih je u konkretnom slučaju i za javnobilježničkog prisjednika trebalo odrediti prestanak službe nakon navršenih 70 godina života, iako to nije propisano Zakonom o javnom bilježništvu kao razlog za prestanak službe javnobilježničkog prisjednika, jer se radi o pravnoj praznini koju je trebalo popuniti primjenom analogije u odnosu na uvjet prestanka službe za javnog bilježnika, a koji je istovjetan i za sve pravosudne dužnosnike.

47. Tužiteljica pogrešno smatra da je u konkretnom slučaju na uvjet prestanka službe javnobilježničkog prisjednika primjenjiv Zakon o radu, jer nije sporno da je tužiteljica rješenjem tuženika od 20. travnja 2004. izabrana na temelju javnog natječaja za javnobilježničkog prisjednika i postavljena u javnobilježnički ured KT, kojoj je naloženo da s istom sklopi ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

48. Slijedom iznesenog, tužiteljica prestankom službe nakon navršene dobne granice od 70 godina nije diskriminirana na osnovi dobi u odnosu na bilo kojeg drugog javnobilježničkog prisjednika ili javnog bilježnika ili pravosudnog dužnosnika, jer u odnosu na obavljanje javnobilježničke službe usporediva skupina nisu zaposlenici koji rade samo na temelju ugovora o radu, a obzirom da je takav radni odnos i tužiteljica u mogućnosti sklopiti i nakon navršenih 70 godina i nakon korištenja prava na mirovinu ukoliko se tako dogovori s poslodavcem.

49. Nadalje, iz samog sadržaja poslova i ovlasti javnobilježničkog prisjednika proizlazi da se radi o poslovima i ovlastima prenesenim iz zakonskih ovlaštenja javnog bilježnika, pa i sukladno načelu rimskog prava, koje čini dio ustavnih tradicija na kojima se temelji pravna stečevina Europske unije, nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima (Nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet), što znači da da ne mogu postojati stroži uvjeti za prestanak službe javnog bilježnika, od uvjeta za prestanak službe javnobilježničkog prisjednika, koji obavlja poslove u svoje ime, a za javnog bilježnika koji odgovara za obavljanje tih poslova i koji imaju isti pravni učinak kao da ih je neposredno obavio sam javni bilježnik.

50. Iz navedenih razloga, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim.

51. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

52. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci presude.

53. Nadalje, sud je riješio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti za odobrenje odgodnog učinka tužbe iz članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, jer tužiteljica nije dokazala da bi izvršenjem rješenja za nju nastupila šteta koja bi se teško mogla otkloniti, obzirom da tuženik u odgovoru na tužbu pravilno ističe da u slučaju uspjeha u upravnom sporu, naplata naknade štete na teret državnog proračuna nije upitna, te bi drugačija odluka bila suprotna javnom interesu i samom Zakonu o javnom bilježništvu.

U Zagrebu 11. studenoga 2025.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ. spec. iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Luka Vukšić, putem e-kom.

2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, putem e-kom

3. U spis