REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-3550/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Željko Petrišić, odvjetnik u Zagrebu, Klanjčić 8A, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, nakon usmene i javne rasprave, 11. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/24-01/198, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od 10. srpnja 2024.

II Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Krapina, KLASA: UP/I-502-03/24-04/1, URBROJ: 338-02-02-24-4 od 8. veljače 2024.

III Tužiteljici se priznaje dijagnoza šifre M23.2 prema MKB-10 klasifikaciji posljedicom ozljede na radu nastale 17. listopada 2022. i sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu u svezi navedene ozljede. IV Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.920,00 eur (dvijetisućedevetstodvadeset eura) u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/24-01/198, URBROJ: 338-01-06-05-24- 04 od 10. srpnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Krapina, KLASA: UP/I-502-03/24-04/1, URBROJ: 338-02-02-24-4 od 8. veljače 2024. kojim tužiteljici zaposlenoj kod poslodavca Dom zdravlja Krapinsko-zagorske županije, Krapina, kojoj je kao posljedicom ozljede nastale 17. listopada 2022. pod evidencijskim brojem OR 11263 171022 0/2022, priznata kao posljedicom ozljede na radu dijagnoza izražena šifrom S80.0 prema MKB-10 klasifikaciji, a nije priznata posljedicom predmetne ozljede na radu dijagnoza izražena šifrom prema MKB-10 klasifikaciji M23.2, te joj u vezi navedene ozljede nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

2. Tužiteljica pobija zakonitost osporavanog rješenja i navodi da se nakon kontuzije koljena koja joj je priznata ozljedom na radu podvrgnula artroskopiji desnog koljena, parcijalnoj medijalnoj i lateralnoj meniscetomiji desno te toaleta desnog koljena, a zbog kojeg operativnog zahvata ne bi došlo da nije bilo ozljede na radu od 17. listopada 2022., zbog čega je zatražila da joj se dijagnoza M23.2 – poremećaj meniska zbog starog rascjepa ili ozljede prizna kao posljedica predmetne ozljede na radu.

3. Smatra da je tuženik u upravnom postupku propustio utvrditi pravo stanje stvari te predlaže sudu da provede neovisno medicinsko vještačenje po specijalistu ortopedu i da sasluša tužiteljicu.

4. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i tužiteljici naknadi trošak upravnog spora.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, opisuje kronologiju događaja i ističe da na temelju pribavljenih nalaza, mišljenja i ocjena liječničkih povjerenstva nisu ispunjeni uvjeti za priznanje traženog prava, a obzirom da u konkretnom slučaju nije medicinski moguće da bi poremećaj meniska bio traumatske prirode, jer ne postoji kontinuitet u liječenju desnog koljena tužiteljice u razdoblju od osam mjeseci, a obzirom na dostavljene nalaze traumatologa/ortopeda iz Opće bolnice Zabok od 12. siječnja 2023. i nalaza ortopeda iz Specijalne bolnice Biograd na moru od 12. rujna 2023. kada je obrada magnetskom rezonancom pokazala degenerativnu rupturu prednjeg roga lateralnog meniska, a naročito jer tužiteljica u spornom periodu nije koristila nikakve zdravstvene usluge vezano za tegobe s koljenom, pa nalaza mišljenje i ocjena nisu doneseni na temelju nepotpune dokumentacije.

6. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

7. Zainteresirana osoba Dom zdravlja Krapinsko-zagorske županije, iako uredno pozvana nije se uključila u ovaj upravni spor.

8. Tuženik se u podnesku na pribavljeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka očitovao da su u zdravstvenom kartonu jasno i nedvojbeno opisane brojne degenerativne promjene na više unutrašnjih struktura desnog koljena tj. hrskavice i tetiva, opisane u magnetskoj rezonanci od 29. prosinca 2022., a koje se nisu razvile unutar dva i pol mjeseca nakon ozljede desnog koljena, već su bile prisutne u trenutku ozljeđivanja.

9. Nadalje ističe da su sukladno članku 53. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ne može uzročno – posljedično povezati kao direktna i isključiva posljedica površinske ozljede desnog koljena zadobivene 17. listopada 2022. priznate pod dijagnozom S80.0, jer se radi o lakoj površinskoj ozljedi desnog koljena kod koje se ne očekuje da se unutar dva i pol mjeseca od površinske lake ozljede koljena razvije bolest opisana u magnetskoj rezonanci desnog koljena od 29. prosinca 2022. – degenerativna bolest lateralnog i medijalnog meniska uz rupturu istih, a zatražena dijagnoza mora biti direktna i isključiva posljedica dijagnoze koja je priznata ozljedom na radu.

10. Predlaže sudu da vještak dopuni svoje mišljenje odgovorom na pitanja je li se bolest pod dijagnozom M23.2 razvila kao direktna posljedica površinske, lake tjelesne ozljede zadobivene 17. listopada 2022. priznate pod dijagnozom S80.0 kontuzija koljena i je li za očekivati da se dva i pol mjeseca nakon provedenog liječenja lake površinske ozljede koljena razvije novonastala bolest pod dijagnozom M23.2 opisana u MR-u desnog koljena 29. prosinca 2022. koja se razvila nakon provedenog liječenja i rehabilitacije ozljede pod dijagnozom S80.0.

11. Stoga je liječničko povjerenstvo II Direkcije Zavoda suglasno samo s tvrdnjom stalnog sudskog vještaka da se radilo o lakim tjelesnim ozljedama, a u ostalom ostaju kod svoje ocjene od 25. lipnja 2024.

12. Tužbeni zahtjev je osnovan.

13. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu su tuženik i zainteresirana osoba bili upozoreni u pozivu za raspravu.

14. Na raspravi neovisni sudski vještak Davor Duvančić je usmeno izložio svoj nalaz i mišljenje, te se očitovao na prigovore tuženika iz podneska od 8. rujna 2025. U bitnome je istakao da je dijagnoza izražena šifrom MKB 10 klasifikacije M23.2 posljedica događaja od 17. listopada 2022. Na primjedbe tuženika odgovorio je da je kod tužiteljice bolest zamijenjena ozljedom. Dijagnoza M23.2 je direktna i isključiva posljedica ozljede meniskusa i to oba meniskusa od dana 17. listopada 2022. kada je štetni događaj bio. Tužiteljica je primarno nakon ozljede pregledana i shvaćena kao kontuzija koljena što se u MKB 10 klasifikacije označava kao S.80. Potpuno je nebitno je li tužiteljica prije štetnog događaja imala ili nije imala degenerativnu bolest koljena i unutarnjih koljenskih struktura. Radi se o specifičnom mehanizmu ozljeđivanja gdje rezultanta sila pri zadovoljenim uvjetima za to cijepa odnosno drobi meniskuse između snažnih koštanih kondilarnih masiva bedrene i golenjačne kosti koljena. Na prvo pitanje u podnesku tuženika radi li se kod tužiteljice o direktnoj i isključivoj posljedici iz štetnog događaja odgovorio je potvrdno tj. u trenutku događaja koljeno je doživjelo i kontuzionu ozljedu koljena i istovremeno i unutarnju ozljedu oba meniskusa. Zbog toga pod točkom 2. gdje se pita je li u medicini očekivano da se u razdoblju od dva i pol mjeseca nakon provedenog liječenja kontuzije koljena razvije novonastala bolest pod dijagnozom M23.2 odgovorio je da su se i kontuzija koljena i ozljede meniskusa dogodile istovremeno samo u prvom trenutku nisu istovremeno bile prepoznate. Kasniji klinički pregledi i učinjena magnetna rezonanca koljena je definitivno dovela do potvrde da se oštećenje odnosno rupture meniskusa poklapaju sa kontuzijom koljena odnosno sa štetnim događajem. Kasniji tijek liječenja tužiteljice u kojem je ona konačno u Specijalnoj ortopedskoj bolnici Biograd bila operirana više od dvije godine nakon štetnog događaja pokazuje da se je tužiteljica nakon operativnog zahvata počela oporavljati od zadobivenih ozljeda više od dvije godine ranije. Tužiteljicu je pregledao dana 16. srpnja 2025. i našao da je na pregled došla samostalno, da je hodala normalno bez šepanja i da je nakon postoperativne rehabilitacije stekla kompetentnu muskulaturu natkoljenice. Pri pregledu je desno koljeno tužiteljice bilo hladno i prazno pasivno punih pokreta uz znakove manje anteromedijalne rotatorne nestabilnosti što je također posljedica štetnog događaja jer se i na magnetnoj rezonanci i tijekom operativnog zahvata vidjelo da postoje i distenzione ozljede prednjeg križnog ligamenta desnog koljena tužiteljice. Ta blaga nestabilnost kao i terminalno nepotpuni čučanj desnog koljena su sada jedine posljedice koje tužiteljica zbog štetnog događaja ima.

15. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

16. Sud je proveo medicinsko vještačenje po neovisnom sudskom vještaku ortopedu-traumatologu dr. med. Davoru Duvančiću, koji je u mišljenju od 16. srpnja 2025. na zadani zadatak vještačenja od strane suda odgovorio da je dijagnoza izražena šifrom M23.2 (poremećaj meniska zbog starog rascjepa ili ozljede) prema MKB10 klasifikaciji posljedica događaja od 17. listopada 2022., jer tužiteljica prije štetnog događaja nije imala poteškoća s desnim koljenom, a od štetnog događaja do operativnog zahvata nije mogla svoj posao obavljati zbog bolova, otoka i ograničenja pokretljivosti u desnom koljenu, te je bez obzira na postojanje degenerativnih promjena, trauma u štetnom događaju uvjetovala gore navedene rupture i potrebu za operacijskim zahvatom.

17. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23) propisano je da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra:

1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

4. ozljeda, odnosno bolest iz točke 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe i u okolnostima iz članka 16 ovoga Zakona.

18. Prema mišljenju suda, tužiteljica je u upravnom sporu uspješno osporila zaključke tuženika u odnosu na činjenicu da nastala dijagnoza M23.2 ne bi bila posljedica ozljede na radu pretrpljene 17. listopada 2022., a kako to proizlazi iz pribavljenog nalaza i mišljenja neovisnog sudskog vještaka ortopeda-traumatologa, koji je svoj zaključak obrazložio na temelju svog stručnog znanja i iskustva, te relevantnih medicinskih činjenica, vještak je na raspravi odgovorio na primjedbu tuženika i dao razumno objašnjenje za postojanje uzročne veze između pretrpljene ozljede i utvrđene dijagnoze, te objasnio razloge za zaključak da degenerativne promjene nemaju utjecaja na nastanak ovakve vrste mehaničke ozljede koljena.

19. Iz navedenog razloga, sud nije prihvatio kao pravilne zaključke Liječničkog povjerenstva Zavoda od 25. lipnja 2024. da je tužiteljica 17. listopada 2022. zadobila površinsku ozljedu u vidu kontuzije desnog koljena zbog čega se ne očekuje bilo kakva ozljeda na unutarnjim strukturama desnog koljena tj. da bi se mogla kao posljedica lake površinske tjelesne ozljede desnog koljena razviti bolest pod dijagnozom M23.2

20. Slijedom iznesenog, sud nije ocijenio zakonitima ni drugostupanjsko ni prvostupanjsko rješenje, te je na osnovi činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom sporu, riješio o pravu tužiteljice.

21. O zahtjevu za trošak, sud je odlučio sukladno članku 144. stavku 1. i 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, ocijenivši da je tužiteljica uspjela u sporu, pa je sud prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev za naknadom troškova spora za sastav tužbe, sukladno Tbr. 27/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23) u iznosu od 1.000,00 eur i za pristup na ročište u istom iznosu sukladno Tbr. 27/2., uvećano za porez na dodanu vrijednost (25%), te za provedeno vještačenje po neovisnom sudskom vještaku ortopedu u iznosu od 420,00 eur, a što sveukupno iznosi 2.920,00 eur.

22. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.

U Zagrebu 11. studenoga 2025.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ. spec. iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Željko Petrišić, putem e-komunikacije

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, putem e-komunikacije

3. Dom zdravlja Krapinsko-zagorske županije, putem e-komunikacije

4. U spis