Poslovni broj:P-356/2025-26
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Osijeku, po sucu Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika ČJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Marinu Novakoviću, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja da je ugovor raskinut, podredno utvrđenje ništetnosti/pobojnosti, dana 11. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
I/ Tužba u ovoj pravnoj stvari smatra se povučenom.
II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.750,00 eura (tisućusedamstopedeseteura), sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj po punomoćniku navodi kako je dana 7. lipnja 2024., temeljem specijalne punomoći sastavljene od strane Advokatske kancelarije Marin Vilov, Subotica, Mirka Bogovića 5, Republika Srbija, ovjerene i potpisane od strane Javnog bilježnika Jasmine Filipović Uzelac iz Subotice, Maksima Gorkog 8, Republika Srbija, pod poslovnim brojem OUP-III:3227-2024, opunomoćila IJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao prodavatelja, da može u njeno ime i za njen račun prodati nekretninu u njezinom vlasništvu, pobliže opisanu pod I/izreke rješenja, te ući u posjed navedene nekretnine, vršiti pregovore oko ponude i cijene, a ukoliko dođe do sklapanja ugovora isti potpisati i obaviti sve pravne radnje neophodne oko prodaje nekretnine i uknjižbe prava vlasništva na kupca, no nije opunomoćen odrediti kupoprodajnu cijenu jer oko cijene ima ovlasti samo pregovarati, a cijenu je jedino mogla odrediti i odobriti tužiteljica, a što ista nije učinila. Temeljem navedene punomoći JJ sklopio je, u ime tužiteljice kao prodavatelja, sa tuženikom kao kupcem, Ugovor o kupoprodaji nekretnine opisane u točki I/tužbe, ovjeren kod vršitelja dužnosti javnog bilježnika Marijana Dumančića iz Osijeka, Vrt Jagode Truhelke 3, pod poslovnim brojem OV- 3064/2024 od dana 31. srpnja 2024. Kupoprodajnim ugovorom JJ je, bez prethodne suglasnosti tužiteljice, ugovorio kupoprodajnu cijenu nekretnine, stana u [adresa], veličine 111,00 m2 u iznosu od samo 20.000,00 eura, iako je nesporno da je tržišna cijena nekretnine barem petnaest puta veća. Slijedom navedenog, JJ je vrijednu nekretninu, za koju je tužiteljica imala ponudu od strane drugog kupca u iznosu od 280.000,00 eura, prodao za, malo je reći, apsurdno nisku cijenu. Jednostavnim pregledom bilo kojeg oglasnika na kojem se prodaju nekretnine, čak i bez procjene nekretnine od strane vještaka, lako se može utvrditi da se na tom području nekretnine ne prodaju ispod cijene od 3.000,00 eura po kvadratnom metru. Ugovaranjem tako apsurdno niske kupoprodajne cijene, suprotno odredbama specijalne punomoći i bez suglasnosti tužiteljice, ne samo da je tužiteljica prevarena već su grubo povrijeđena osnovna načela obveznih odnosa i to načelo savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO-a i načelo jednake vrijednosti činidaba iz članka 7. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/201, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), odnosno došlo je do prekomjernog oštećenja tužiteljice sukladno članku 375. ZOO, što predstavlja pobojan pravni posao. Tužiteljica ne samo da nije odobrila prodaju nekretnine po navedenoj cijeni, već nije niti znala koja je cijena ugovorena jer nikada nije dobila predmetni ugovor niti joj je isti dan na uvid, stoga je punomoćnik tužiteljice, JJ lako uvjerio tužiteljicu da je uplata u iznosu od 20.000,00 eura, koja je tužiteljici sjela na račun dana 9. kolovoza 2024., bila samo nekakav predujam za sve troškove koje će isti imati za poduzimanje radnji potrebnih za nalazak kupca i sklapanje kupoprodajnog ugovora, no tužiteljica, na kraju nije zadržala čak ni taj primljeni iznos, već je cjelokupni uplaćeni iznos od 20.000,00 eura bila prisiljena predati IJ, a zbog njegovih prijetnji. Tužiteljica je radi navedenog protiv IJ podnijela i kaznenu prijavu nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, zbog počinjenja kaznenog djela prijevare i iznude. Tužiteljica je sa sadržajem sklopljenog Ugovora o kupoprodaji upoznata tek nakon što je njezina punomoćnica isti ishodila od Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela u Trogiru. Pregledom navedenog ugovora utvrđeno je da je člankom 4. Ugovora o kupoprodaji ugovoreno da se prodavatelj obvezuje preuzeti parnični postupak pod brojem P-3307/2019 kod Općinskog suda u Osijeku u ime i za račun kupca, koji ima pravni interes stupiti u parnicu u svojstvu umješača na strani tužitelja, a u roku od 30 dana od dana sklapanja ugovora. Člankom 5. Ugovora o kupoprodaji ugovoreno je da ukoliko prodavatelj ne preuzme – nastavi postupak naveden u članku 4. ovog ugovora najkasnije do 15. rujna 2024., ili kupac ne isplati prodavatelju cjelokupnu kupoprodajnu cijenu najkasnije do 1. rujna 2024., ugovor se raskida s učinkom da svaka strana vrati drugoj ono što je primila, tj. prodavatelj se u tom slučaju obvezuje kupcu isplatiti primljeni iznos kupoprodajne cijene, a kupac se obvezuje izdati tabularnu izjavu radi povrata vlasništva na ime prodavatelja. Iz navedenog je vidljivo da su rok za nastavak parničnog postupka P-3307/2019 i rok za isplatu kupoprodajne cijene ugovoreni kao bitan sastojak ugovora o kupoprodaji, s posljedicom da se, ukoliko dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor raskida po samom zakonu, sukladno članku 361. stavak 1. ZOO-a. Slijedom navedenog tužiteljica smatra da je sporni ugovor raskinut po samom zakonu sukladno odredbi članka 361. stavak 1. ZOO-a, te predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje da je predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen između tužiteljice i tuženika raskinut, te da se naloži tuženiku izdati tužiteljici tabularnu ispravu da ishodi u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva na ime tužiteljice predmetnih nekretnina opisanih pod I/izreke rješenja i naloži Općinskom sudu u Splitu, Zemljišnoknjižnom odjelu Trogir, uspostavu prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja, kakvo je bilo prije uknjižbe prava vlasništva na temelju Ugovora o kupoprodaji. Opreza radi, ako sud smatra kako sporni ugovor nije raskinut po samom zakonu, tužiteljica smatra da su ispunjeni uvjeti da se poništi sporni ugovor o kupoprodaji jer se radi o prekomjernom oštećenju iz članka 375. ZOO-a, odnosno pobojnom pravnom poslu, sukladno odredbi članka 188. stavak 2. ZPP-a, ističe eventualno akumulirani tužbeni zahtjev i predlaže donošenje presude kojom se poništava predmetni kupoprodajni ugovor i nalaže Općinskom sudu u Splitu, Zemljišnoknjižnom odjelu Trogir, uspostavu prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja, kakvo je bilo prije uknjižbe prava vlasništva na temelju kupoprodajnog ugovora. Opreza radi, ako sud smatra kako sporni ugovor nije raskinut po samom zakonu, niti je pobojan pravni posao, tužiteljica smatra da su ispunjeni uvjeti da se utvrdi ništetnim sporni ugovor o kupoprodaji jer se radi o zelenaškom ugovoru iz članka 329. ZOO-a, sukladno odredbi članka 188. stavak 2. ZPP-a, ističe eventualno akumulirani tužbeni zahtjev i predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje ništetnim predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine i nalaže Općinskom sudu u Splitu, Zemljišnoknjižnom odjelu Trogir uspostavu prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja uspostavu prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja, kakvo je bilo prije uknjižbe prava vlasništva na temelju kupoprodajnog ugovora, sve to uz naknadu prouzročenog parničnog troška. Pored navedenog predlaže donošenje privremene mjere, a člankom 346. stavkom 1. Ovršnog zakona (dalje OZ) propisane su pretpostavke za određivanje privremene mjere za osiguranje nenovčane tražbine (kakva je predmetna), gdje stoji da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastavak nenadoknadive štete koja prijeti. Vjerojatnost postojanja predmetne tražbine proizlazi iz historijata same tužbe te dokaza priloženih uz istu; a opasnost sprječavanja odnosno znatnog otežanja ostvarenja tražbine, napose promjene postojećeg stanja stvari proizlazi iz opasnosti da tuženik otuđi vlasništvo predmetne nekretnine, a koja je opasnost realna, obzirom iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi da je Ugovor o kupoprodaji sklopljen kao posljedica unaprijed dogovorene prijevare između punomoćnika tužiteljice IJ i ovdje tuženika, odnosno postoji realna mogućnost da ovdje tuženik otuđi vlasništvo, te da vlasnikom postane neka treća osoba koja o svemu navedenom nema saznanja (tzv. treća poštena osoba) čime bi tužiteljica prema istoj osobi bila onemogućena u predmetnom traženju (sve u smislu članka 346. stavak 1. točka 1. OZ), a čime bi istovremeno tužiteljici nastala nenadoknadiva šteta (u smislu članka 346. stavak 1. točka 2. OZ).
2. Tuženik se po punomoćniku u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i svim postavljenim tužbenim zahtjevima tužiteljice, te navodi kako je točno da je tužiteljica putem punomoći sačinjene od strane Advokatske kancelarije Marin Vilov u Subotici, Srbija, a ovjerene od strane Javnog bilježnika Jasmine Filipović Uzelac iz Subotice, Srbija, pod brojem UOP-III: 3227-2024, dana 7. lipnja 2024., opunomoćila IJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da u njezino ime i za njezin račun kao prodavatelja može prodati nekretninu u [adresa] na adresi [adresa], upisanu u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru kao zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od 111/216 dijela nekretnina u A I k. č. br. [katastarska čestica] dvor 245 m², k. č. br. [katastarska čestica], ZGR kuća 175 m², povezano s vlasništvom dijela uspostavljenog vlasništva posebnog dijela nekretnine B, etažno vlasništvo (E-2) u naravi stambeni prostor na I katu koji se sastoji od P1 – sobe površine 13,10 m², P2 – sobe površine 12,96 m², P3 – sobe površine 13,03 m², P4 kupaone površine 5,17 m², P5 – hodnika površine 16,2 m², P6 – kuhinje površine 6,09 m², P7 – D.B. i blagovaone površine 27,94 m² ukupne površine 94,49 m² sa pripadajućim posebnim dijelovima P8 – terase površine 58,28 m², P9 – stepeništa površine 7,86 m², a sveukupne površine 111,00 m² (sve obojano plavom bojom i oznakom u nacrtu B) te ga je u tom pogledu opunomoćila da može ući u posjed navedene nekretnine, pribavljati i podizati svu dokumentaciju vezanu za isto, vršiti pregovore oko izbora, ponude, cijene, načina i uvjeta oko isplate kupoprodajne cijene i zaključenja ugovora, te da ukoliko dođe do zaključenja ugovora, može isti potpisati, ovjeriti umjesto tužiteljice kao prodavatelja potpis na ugovoru kod ovlaštenog javnog bilježnika, primiti novac na ime kupoprodajne cijene te učiniti sve druge pravne i faktične radnje neophodne oko prodaje navedene nekretnine i prijepisa vlasništva sa imena tužiteljice kao prodavatelja na ime budućeg kupca, gdje novčana sredstva u slučaju prodaje imaju biti isplaćena na račun davatelja punomoći BJ kod Addiko bank d.d., broj [broj bankovnog računa], SWIFT/BIC CODE HAABHR22, a posebno se navodi da će sve što bude učinio punomoćnik u pogledu gore navedenog opunomoćiteljica smatrati da je to sama učinila. Netočno je međutim da opunomoćeni IJ nije bio opunomoćen odrediti i dogovoriti s kupcem kupoprodajnu cijenu gore navedene nekretnine. Naime, u samom tekstu punomoći jasno je i nedvojbeno naznačeno da BJ opunomoćuje IJ da u njezino ime i za njezin račun može vršiti pregovore oko izbora, ponude, cijene, načina i uvjeta oko isplate kupoprodajne cijene i zaključenja ugovora. Logičkom analizom gore navedenog sadržaja punomoći, vršenje pregovora oko izbora, ponude, cijene, načina i uvjeta oko isplate kupoprodajne cijene u svakom slučaju podrazumijeva slobodu postavljanja cijene, pregovaranja oko cijene i ugovaranja konačne cijene s potencijalnim kupcima, a naročito kada imamo u vidu kontekst cijele punomoći gdje opunomoćiteljica ovlašćuje punomoćnika da provede sve navedene i druge nespecificirane radnje potrebne za prijenos vlasništva. Dakle, apsolutno bi bilo nelogično i neživotno da se IJ opunomoćuje za apsolutno sve radnje potrebite za prijenos vlasništva osim postavljanja cijene i pregovaranja o cijeni te dogovaranja konačne cijene, koji poslovi jesu eksplicitno obuhvaćeni predmetnom punomoći. Uz to, obzirom da je opunomoćiteljica posebno u punomoći naznačila da se kupovnina ima uplatiti na njezin bankovni račun dok je za sve preostale radnje opunomoćila IJ, logično bi bilo da je u tako detaljnoj, opsežnoj i sveobuhvatnoj punomoći sačinjenoj po odvjetniku bilo posebno uglavljena odredba da punomoćnik mora dobiti poseban nalog, odnosno suglasnost opunomoćiteljice za ugovaranje kupoprodajne cijene nekretnine, da je njezina volja bila takova, što prema svim okolnostima slučaja i dokumentaciji koja prileži spisu evidentno nije bio slučaj već je prema slovu punomoći i valjano izraženoj pravnoj volji tužiteljice IJ logično bio ovlašten i za dogovaranje kupoprodajne cijene za nekretninu. Nije sporno da je ovdje tuženik sa ovdje tužiteljicom zastupanom po punomoćniku IJ sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine opisane u tužbi, koji ugovor je ovjeren po Vršitelju dužnosti javnog bilježnika Marijanu Dumančiću u Osijeku pod poslovnim brojem OV-3064/2024 dana 31. srpnja 2024. Međutim, netočno je da bi punomoćnik IJ ugovorio kupoprodajnu cijenu bez prethodne suglasnosti tužiteljice, a netočno je i da su stranke ugovorile kupoprodajnu cijenu predmetnog stana u [adresa] za 20.000,00 eura, već je ukupna cijena stana upravo na insistiranje tužiteljice bila usmeno dogovorena na ukupan iznos od 80.000,00 eura, i to na način da je na bankovni račun naveden u punomoći i ugovoru o kupoprodaji tuženik dana 9. kolovoza 2024., uplatio iznos od 20.000,00 eura koliko je i navedeno u ugovoru, dok je preostali iznos kupovnine od 60.000,00 eura isplatio tužiteljici na ruke, u gotovini, u mjestu Bajmok u Srbiji dana 14. kolovoza 2024. Realna tržišna cijena nekretnine koja je predmet ovog postupka i te kako je sporna. Naime, kod utvrđivanja realne tržišne cijene valja prije svega uzeti u obzir cijeli niz pravnih nedostataka koji terete predmetni stan u [adresa], iz kojeg razloga se niti u kojem slučaju vrijednost te nekretnine ne može referirati na vrijednost drugih nekretnina slične površine, lokacije, stanja i opremljenosti u istom mjestu, kako se to inače utvrđuje. Uz to, obzirom na težinu materijalnih i pravnih nedostataka koji opterećuju nekretninu, naprosto nije realno da bi itko osim ovdje tuženika riskirao svoj novac kupujući nekretninu opterećenu takvim značajnim teretima koji dovode u pitanje mogućnost zadržavanja nekretnine, a naročito ne za iznos od 280.000,00 eura kako se to proizvoljno i bez ikakvih dokaza navodi u tužbi. Tržišna cijena konkretne nekretnine stvar je temeljite i profesionalne procjene sudskog vještaka te se ne može odrediti “od oka” ili putem oglasnika kako to olako potencira tužiteljica. Odredbama članka 375. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da, ako je između činidaba ugovornih strana u dvostrano obveznom ugovoru postojao u vrijeme sklapanja ugovora očiti nerazmjer, oštećena strana može zahtijevati poništaj ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati. Ovdje moramo ukazati kako je tužiteljica u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji naprosto morala znati za pravu vrijednost nekretnine koju je prodala tuženiku, a to iz razloga što je stan u [adresa] već cijeli niz godina bio u vlasništvu njezina oca koji joj je tu nekretninu i darovao, pa nije logično niti životno da tužiteljica kao obdarenik nije bila upoznata sa vrijednosti nekretnine koju joj je darovao otac, a s druge strane tužiteljica je prije prodaje tuženiku vodila cijeli niz sudskih postupaka vezanih za tu nekretninu pa je doista nevjerojatno da ne bi bila upoznata sa njezinom vrijednosti. Konačno, čak se i u samoj tužbi navodi da je pregledom oglasnika moguće utvrditi okvirnu cijenu nekretnina na tome području, a kako je tužiteljica odrasla, poslovna sposobna i ubrojiva osoba, zasigurno je morala znati kako se kreću cijene nekretnina u mjestu u kojem je bila vlasnik stana. Dakle, tužiteljica je u vrijeme sklapanja ugovora znala i morala znati za pravu vrijednost nekretnine pa iz toga razloga sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi nema prava zahtijevati poništaj ugovora zbog prekomjernog oštećenja. U pogledu zaključenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju između oca tužiteljice, sada pokojnog AJ i brata tužiteljice NJ od dana 3. rujna 2019., solemniziranog od strane Javnog bilježnika Željene Biuk u [adresa] pod brojem OV-4058/2019 koji ugovor je upisan u zemljišnim knjigama kao teret predmetne nekretnine, istim je ugovoreno kako će stan u [adresa] nakon smrti AJ prijeći u vlasništvo njegova sina NJ. Također, činjenica jest da je sada pok. CJ za života ustao tužbom protiv NJ radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju te je zabilježba toga spora koji se kod Općinskog suda u Osijeku još uvijek vodi pod brojem P-3307/2019 također upisana u zemljišne knjige kao teret iste nekretnine. Dakle, formalno pravno Ugovor o doživotnom uzdržavanju je još uvijek na snazi i nije raskinut jer je gore navedeni spor još uvijek u tijeku, pa kako je smrću pok. oca tužiteljice došlo do procesne situacije da su sada na njegovo mjesto u toj parnici kao pravni slijednici stupili tužiteljica i njezin brat NJ koji je u toj stvari već tuženik to je vrlo moguć i realan scenarij da tužba bude odbijena a brat tužiteljice uspije u toj parnici u cijelosti te navedeni ugovor ostane definitivno na snazi, pa kako je predmetni spor bio zabilježen u zemljišnim knjigama za stan u [adresa] prije nego ga je tuženik kupio to bi dakle brat tužiteljice vrlo vjerojatno mogao sudskim putem uspješno pobijati pravo vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini, gdje bi u konačnici tuženik realno mogao izgubiti nekretninu, kao i sav novac koji je platio i uložio u nju. Dakle, kada imamo u vidu sve gore opisane pravne nedostatke uslijed kojih bi tuženik mogao doći u poziciju da izgubi pravo vlasništva nad kupljenom nekretninom, jasno je da ne samo da nije bilo drugih kupaca koji su bili spremni riskirati svoj novac kupnjom nekretnine za koju nema pravne sigurnosti da bi je mogli zadržati već je isto tako razvidno da kupoprodajna cijena za takvu nekretninu sa dvojbenim vlasništvom i nesređenim nasljednim odnosima i opterećenu upisanim teretima koji dovode u pitanje vlasništvo potencijalnog kupca ne može biti niti približna prosječnoj tržišnoj vrijednosti drugih usporedivih nekretnina u istom mjestu već ona radi svih navedenih razloga mora biti znatno niža, prije svega radi rizika kupca a posljedično tome i nepostojanju interesa kupaca za kupnju tako rizične nekretnine. Optužbe tužiteljice da bi tuženik zajedno sa svjedokom IJ sudjelovao u navodnoj prijevari na njezinu štetu naprosto nemaju uporišta u stvarnosti budući se tuženik, kako smo već gore elaborirali, kupnjom predmetne nekretnine upustio u golemi rizik sa mogućnošću da izgubi svih 80.000,00 eura koliko je platio za istu, pa je iz toga razloga cijena nekretnine obzirom da nije postojao tržišni interes za nju, kao i zbog velikog rizika koji je tuženik kao kupac prihvatio bila znatno niža od cijene nekretnina u istom mjestu koje nemaju materijalnih i pravnih nedostataka kojima je opterećen predmetni stan u [adresa]. Odnos tužiteljice sa njezinim punomoćnikom IJ nije predmet ovog spora te tuženik nema namjeru polemizirati u svezi istoga, međutim, moramo istaknuti ono o čemu tuženik ima neposredna saznanja. Tako je netočno da tužiteljica nije odobrila prodaju nekretnine, niti da nije znala koja je cijena ugovorena jer joj je kako smo već naveli tuženik predao na ruke iznos od 60.000,00 eura uz iznos od 20.000,00 eura koji joj je plaćen na račun. Također valja istaknuti da je tužiteljica na svoju kućnu adresu u Srbiji primila rješenje Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižnog odjela, kojim je proveden prijenos prava vlasništva sa tužiteljice na tuženika pa je dakle ona u svakom slučaju morala imati saznanja da je JJ kao punomoćnik zaključio kupoprodajni ugovor u njezino ime i da je nekretnina prodana ovdje tuženiku. Navodi tužiteljice kako je ona smatrala da je iznos od 20.000,00 eura koji je tuženik uplatio na njezin bankovni račun smatrala samo nekakvim predujmom prkose zdravoj logici jer nije logično niti životno da bi bilo tko uplatio toliki novac drugoj osobi bez ikakvog pravnog osnova ili sigurnosti da za taj novac dobija nešto konkretno, odnosno bez zaključenog predugovora ili drugog dokumenta koji bi dao bilo kakovu pravnu sigurnost platitelju, a da tužiteljica sama nije upitala svog punomoćnika tko je uplatio taj novac i iz kojeg razloga ?! Imajući u vidu neistinite navode iznesene u tužbi te cijeli niz sporova koje tužiteljica ima sa svojim prijašnjim punomoćnicima, kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji, skloni smo vjerovati da su i optužbe protiv IJ fabricirane od strane tužiteljice kako bi na taj način potkrijepila svoje navode budući joj objektivne činjenice ne idu u prilog. Netočno je da bi tužiteljica bila tek naknadno upoznata sa sadržajem sklopljenog Ugovora o kupoprodaji već je prije sklapanja tog ugovora itekako bila upoznata sa njegovim sadržajem. U pogledu odredaba čl. 4. i 5. Ugovora o kupoprodaji ističemo da je upravo iz njih razvidno da punomoćnik tužiteljice JJ nije radio na njezinu štetu jer je ugovoren raskid ugovora za slučaj da iznos kupovnine ne bude plaćen u zadanom roku, a s druge strane odredbe o raskidu ugovora u slučaju nepreuzimanja spora radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju upućuju na to da je tuženik kao kupac bio upoznat sa realnim rizikom gubitka nekretnine u slučaju da tužiteljica ne preuzme i ne uspije u sporu pod brojem P-3307/2019 kod Općinskog suda u Osijeku pa je na taj način htio koliko – toliko osigurati svoje interese. Naime, odredbama čl. 4. ugovora tužiteljica se kao prodavatelj obvezala preuzeti parnični postupak pod brojem P-3307/2019 kod Općinskog suda u Osijeku u ime i za račun kupca, dok je odredbama čl. 5. stavka 3. ugovora uglavljeno da ukoliko prodavatelj, odnosno ovdje tužiteljica, ne preuzme – nastavi postupak naveden u čl. 4. Ugovora najkasnije do 15. rujna 2024. godine ili kupac, odnosno ovdje tuženik, ne isplati prodavatelju cjelokupnu kupoprodajnu cijenu najkasnije do 1. rujna 2024. godine, ugovor se raskida s učinkom da svaka strana vrati drugoj ono što je primila, tj. prodavatelj se u tom slučaju obvezuje kupcu isplatiti primljeni iznos kupoprodajne cijene, a kupac se obvezuje izdati tabularnu izjavu radi povrata vlasništva na ime prodavatelja. Međutim, ono što je tužiteljica propustila navesti u historijatu tužbe, a izuzetno je bitno za utvrđenje točnog i potpunog činjeničnog stanja jest okolnost da tužiteljica jest preuzela spor broj P-3307/2019 kod Općinskog suda u Osijeku, i to po istoj punomoćnici koja ju zastupa i u ovom sporu, podneskom predanim sudu dana 17. listopada 2024. Dakle, tužiteljica je ispunila svoju ugovornu obvezu, a tuženik je isto primio na znanje, iz kojeg razloga ne postoje uvjeti za raskid ugovora. Tuženik iskreno i ljudski suosjeća s tužiteljicom zbog gubitka članova njezine obitelji, ali konstatacija tužiteljice, da bi JJ kao punomoćnik navodno iskoristio njezino stanje nužde i nedovoljno iskustvo te lakomislenost da bi ugovorio nesrazmjernu korist za tuženika, a da bi tuženik znajući za taj nesrazmjer s namjerom ugovorio korist za sebe pa da bi to predstavljalo zelenaški ugovor, naprosto nema uporišta u činjenicama. Naime, tužiteljica niti jednom riječju nije ponudila dokaze kojima bi potkrijepila svoje navode o navodnom stanju nužde tužiteljice, nedovoljnom iskustvu i lakomislenosti. S druge strane, nesporna je činjenica da je tužiteljica stara 59 godina, u kojim godinama čovjek doseže svoj intelektualni vrhunac te do tih godina svakako stječe respektabilno životno iskustvo, pa kako tužiteljica nije ponudila dokaze o tome da bi uslijed eventualnih medicinskih tegoba imala problema sa zdravim rasuđivanjem to naprosto ne možemo prihvatiti gore citirane navode tužiteljice kao utemeljene. Ovdje također ukazujemo na dio ovog podneska gdje smo obrazložili kako je zbog ozbiljnih materijalnih i pravnih nedostataka nekretnine te rizika kupca da izgubi nekretninu uslijed istih, cijena od 80.000,00 eura koliko je ukupno tuženik platio tužiteljici za predmetnu nekretninu realna te niti na koji način nije u nesrazmjeru sa vrijednošću nekretnine umanjenoj za postojeće materijalne i pravne nedostatke. U pogledu postavljenih tužbenih zahtjeva, kraj svih razloga koje smo naveli a zbog kojih niti jedan od zahtjeva nije osnovan, ukazujemo sudu i na okolnost da tužiteljica u svakom od tužbenih zahtjeva traži povrat vlasništva nad nekretninom, međutim, nigdje ne navodi da je prema odredbama čl. 323. Zakona o obveznim odnosima u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, odnosno, prema odredbama čl. 332. Zakona o obveznim odnosima ako je na temelju ugovora koji je poništen nešto bilo ispunjeno, ima se vratiti, odnosno, prema odredbama čl. 368. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. Prema tome, čak i da sud prihvati bilo koji od tužbenih zahtjeva tužiteljice, za što dakako nema nikakvog osnova, u svakom slučaju bi bio u obvezi naložiti tužiteljici da vrati tuženiku iznos kupovnine. Dakle, tuženik predlaže da sud po provedenom postupku u cijelosti odbije tužbu i svaki od postavljenih tužbenih zahtjeva tužiteljice te da joj naloži naknaditi prouzročene parnične troškove tuženiku sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate. Ukoliko pak sud usvoji tužbu i bilo koji od postavljenih tužbenih zahtjeva tužiteljice u ovoj parnici, tada tuženik predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže tužiteljici-protutuženici BJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tuženiku- protutužitelju ČJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime povrata plaćenog iznosa kupoprodajne cijene za nekretninu u [adresa] na adresi [adresa], upisanu u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru kao zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od 111/216 dijela nekretnina u A I k. č. br. [katastarska čestica], dvor 245 m², k. č. br. [katastarska čestica], ZGR kuća 175 m², povezano s vlasništvom dijela uspostavljenog vlasništva posebnog dijela nekretnine B, etažno vlasništvo (E-2) u naravi stambeni prostor na I katu koji se sastoji od P1 – sobe površine 13,10 m², P2 – sobe površine 12,96 m², P3 – sobe površine 13,03 m², P4 kupaone površine 5,17 m², P5 – hodnika površine 16,2 m², P6 – kuhinje površine 6,09 m², P7 – D.B. i blagavaone površine 27,94 m² ukupne površine 94,49 m² sa pripadajućim posebnim dijelovima P8 – terase površine 58,28 m², P9 – stepeništa površine 7,86 m², a sveukupne površine 111,00 m² (sve obojano plavom bojom i oznakom u nacrtu B), iznos od 80.000,00 eura, i to: 20.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. kolovoza 2024. godine pa do isplate, 60.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. kolovoza 2024. godine pa do isplate, kao i parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate.
3. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-356/2025-2, od 12. ožujka 2025., ispravljenog rješenjem P-356/2025-11, od 9. travnja 2025., na prijedlog tužitelja
– predlagatelja osiguranja BJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], određuje se protiv tuženika – protivnika osiguranja ČJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine upisane kod Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Trogir, k. o. [katastarska općina], broj ZK uloška: [broj ZK uloška], u naravi kuća i dvor i to suvlasnički dio 111/216 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), vlasništvo posebnog dijela NEKRETNINE B, u naravi stambeni prostor na I katu koji se sastoji od P1-sobe površine 13,10 m2, P2-sobe površine 12,96m2, P3-sobe površine 13,03m2, P4-kupaone 5,17m2, P5-hodnika 16,2m2, P6-kuhinja 6,09m2, P7- D.B. i blagovaona površine 27,94m2 sve ukupne površine 94,49m2, sa pripadajućim posebnim dijelovima P-8 terase površine 58,28 m2, P9- stepenište površine 7,86m2, a sveukupne površine 111,00m2 i sve obojano plavom bojom i oznakom u nacrtu B uz zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja na navedenoj nekretnini u zemljišnoj knjizi, s tim da privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pred ovim sudom.
4. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-356/2025-3, od 12. ožujka 2025., ispravljenog rješenjem P-356/2025-12, od 9. travnja 2025., na prijedlog tužitelja
– predlagatelja osiguranja BJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], određuje se protiv tuženika – protivnika osiguranja ČJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zabilježba spora koji se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem P-356/2025., između tužiteljice i tuženika na predmetnim nekretninama u k. o. [katastarska općina], broj ZK uloška: [broj ZK uloška], u naravi kuća i dvor i to suvlasnički dio 111/216 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), vlasništvo posebnog dijela NEKRETNINE B, u naravi stambeni prostor na I katu koji se sastoji od P1-sobe površine 13,10 m2, P2-sobe površine 12,96m2, P3-sobe površine 13,03m2, P4-kupaone 5,17m2, P5-hodnika 16,2m2, P6- kuhinja 6,09m2, P7-D.B. i blagovaona površine 27,94m2 sve ukupne površine 94,49m2, sa pripadajućim posebnim dijelovima P-8 terase površine 58,28 m2, P9- stepenište površine 7,86m2, a sveukupne površine 111,00m2 i sve obojano plavom bojom i oznakom u nacrtu B uz zabilježbu zabrane u zemljišnoj knjizi.
5. Kako tužiteljica nije pristupila na ročište od 4. studenog 2025., niti je svoj izostanak opravdala, niti je tražila odgodu pripremnog ročišta, a tuženik se nije želio upustiti u raspravljanje, to je sukladno odredbama članka 291. stavak 4. ZPP-a, kojim je propisano da ako s pripremnog ročišta neopravdano izostanu obje stranke ili ako s ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se ne upusti u raspravljanje, smatrati će se da je tužitelj povukao tužbu, odlučeno kao pod I/izreke rješenja.
6. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 158. stavak 1. ZPP-a, koji trošak se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku u osobi odvjetnika sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.
7. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura, sastav protutužbe u iznosu od 500,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 12. rujna 2025., u iznosu od 500,00 eura, trošak pristupa na ročište od 4. studenog 2025., u iznosu od 250,00 eura, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.750,00 eura, stoga odluka kao pod II/izreke rješenja.
U Osijeku, dana 11. studenog 2025.
S U D A C
Lidija Šmit
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka istog. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda na nadležni Županijski sud.
DOSTAVITI:
1. Tužiteljici
2. Punomoćniku tuženika
