REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U ZABOKU

[adresa]

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sutkinji Mariji Bračun, uz sudjelovanje Ivanke Vinković kao zapisničara, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika NĐ, državljanina RH, zastupanog po braniteljici Odvj. Kristini Krajačić, radi prekršajnog djela iz članka 22. st.5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (70/17, 126/19, 84/21,114/22, 36/24, dalje: ZZNUO), povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Zabok, broj: Klasa: 211-07/ 25-5/3608, Urbroj: 511-17-05-25-1 od 14.2.2025., na glavnoj raspravi provedenoj javno i dovršenoj 11. studenoga 2025. u prisutnosti okrivljenika, braniteljice okr., a u odsutnosti opunomoćenika ovlaštenog tužitelja, te Presude javno objavljene istog dana u prisutnosti okrivljenika, braniteljice okr., a odsutnosti opunomoćenika ovlaštenog tužitelja,

p r e s u d i o  j e

1. Okrivljenik: ZĐ, bez nadimka, sin ŠĐ i N, djev. Z, rođ. **.**.1987. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa],

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

(temeljem čl. 182. t.1. Prekršajnog zakona)

da bi:

10. veljače 2025., ponedjeljak u 10,30 sati u [adresa], u prostoriji poduzeća počinio nasilje u obitelji prema ocu ŠĐ, koji je osoba starije životne dobi, na način da je istog vičući vrijeđao pogrdnim riječima: "Ti si lud i nesposoban, samo lažeš", a zatim da bi ga fizički rukama odgurnuo, kojom prilikom nije zadobio vidljive tjelesne ozljede, a opisano da je kod oca ŠĐ prouzročilo osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva,

čime da bi počinio prekršaj iz čl. 10.t.1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

II. Troškovi ovog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda, temeljem čl. 140.st.1. i 2. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Zabok, pod brojem Klasa: 211-07/ 25-5/3608, Urbroj: 511-17-05-25-1 od 14.2.2025., podnijela je Optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik ZĐ u nazočnosti braniteljice, o krivnji se očitovao da se ne smatra krivim za djelo prekršaja kako mu se stavlja na teret, a u obranu je iznio da je taj dan, bio je radni dan u tjednu, ne može točno reći datum, došao u prostor poduzeća koji je u istom dvorištu gdje je i njegova obiteljska kuća da pokuša razgovarati sa ocem zbog njegovih optužbi raznim institucijama da njegova žena dobro ne brine o njihovoj djeci, da je doprinijela konvulzijama djeteta, sina, koji je zbog tih problema završio u bolnici, povodom kojeg događaja je prijavljivao i Zavodu za socijalnu skrb da ne brinu dovoljno i dobro o djeci, a kako je supruga odgajateljica u vrtiću, obratio se i njenom poslodavcu. Angažirao je svojim prijavama sva nadležna tijela. U odnosu na taj događaj htio je s njim razgovarati kao ocem, da to raščiste u obitelji, jer su to stvari koje mogu riješiti u obitelji, a onda se ujedno uvjerio da je u firmi u kojoj je i on suvlasnik 20 % i ulagao trud i znanje da se ista osnuje 18 godina, otac promijenio brave bez da ga je o tome obavijestio, a nije nikako mogao stupiti s ocem u kontakt. Istakao je da je ocu samo predložio da riješe njihove narušene odnose, pitajući ga zašto to radi, a otac ga je počeo tjerati iz prostora firme, nije želio sa njim razgovarati, samo je govorio da će zvati policiju. Iskazao je da su njihovi odnosi narušeni u težem obliku od 7. siječnja 2025. kada otac stalno zove policiju na njega i njegovu suprugu, a sve su optužbe lažne. Tako nije istina da je taj dan vrijeđao pogrdnim riječima oca "ti si lud i nesposoban, samo lažeš", te da bi ga i fizički rukama odgurnuo, ustvrdivši da to nije istina niti je tako odgojen, a niti bi si dozvolio da se tako ponaša prema osobi starije životne dobi. Kada je vidio da su u prostore firme došli neki obiteljski prijatelji, napustio je prostore firme. Odbija da bi bilo što učinio od djela koje mu se stavljaju na teret Optužnim prijedlogom.

3. Na glavnoj raspravi provedenoj javno i dovršenoj 11. studenoga 2025., proveden je dokazni postupak ispitivanjem svjedoka- oštećenika AĐ, a izvršen je uvid i čitan je Optužni prijedlog (list spisa br. 1-4), Obavijest počinitelju prekršaja čl.109.a (list spisa br. 7), Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list spisa br. 8-10), Zapisnik o ispitivanju svjedoka ŠĐ od 10.2.2025. (list spisa br. 13-14),Obavijest žrtvi nasilja u obitelji sa Obrascem o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom i Obrascem rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja (list spisa br.15-19), Potvrda iz prekršajne evidencije (list spisa br.20-21), Punomoć branitelju okr. (list spisa br. 22) i Punomoć punomoćnika (list spisa br. 25).

4. Svjedok- oštećenik AĐ, u nazočnosti punomoćnice, iskazao je da ne može točno reći datum, ne sjeća se, ali se točno sjeća događaja, bio je u uredu na katu firme, te kada je okrivljenik kucao na vrata u prizemlju, spustio se, otvorio mu vrata, te ga je sin odmah počeo odguravati na hodniku, vičući na njega "zašto mi to radiš, zašto mi to radiš" ponavljajući to više puta, gurao ga je po hodniku. U jednom trenutku ga je odgurnuo pa mu je uzeo kapu i bacio je na pod, htio mu je uzeti i mobitel, ali ga nije uzeo. Govorio mu je da mu da ruku, da prihvati dogovor koji su imali međusobno, ali mu nije htio dati ruku da bi prihvatio njegov prijedlog dogovora. Iskazao je da sin nije htio izaći van iz firme na što je on rekao da će zvati policiju, što je i učinio, a sin je cijelo vrijeme slušao o čemu je s policijom razgovarao. Policiju je zvao iz razloga što se osjećao ugroženim u smislu fizičke ugroženosti i vrijeđanja. Kada je u prizemlju poslovnog objekta došao BĐ, sin se okrenuo i izjurio iz hodnika, a kada je odlazio viknuo mu je "ti si Š nitko i ništa i nećeš ga više vidjeti" a to se odnosi na njegovog unuka. Iskazao je da je okrivljenik prihvatio laži svoje žene, protiv njega i njegove žene od 7. siječnja 2025. koje nisu istinite da je vrijeđao snahu i zbog toga su narušeni odnosi. Posebno je iskazao da druge uvrjedljive riječi od tog događaja u odnosu na njegovu pamet i govor nije govorio, te da nije prilikom odguravanja zadobio nikakve vidljive tjelesne ozljede. Posebno je pojasnio da je zvao policiju u tom događaju zbog naguravanja jer se osjećao ugroženim, a još i dodao da je bio povrijeđen riječima "riješi se stare". Posebno je iskazao da je zaključao firmu ne obavještavajući o tome okrivljenika kao suvlasnika, zbog toga što je okrivljenik počeo iznositi stvari iz firme. Na poseban upit suda zbog čega odbija kontakt sa okrivljenikom da riješi obiteljsku situaciju, svjedok je odgovorio da zbog toga što je okrivljenik postavio zahtjeve i odluke kao da se mora iseliti iz firme, da više nije sposoban voditi firmu i da se mora iseliti iz stana koji koristi uz firmu.

Posebno je iskazao da je mobitel te zgode u trenutku dok ga je okrivljenik odguravao držao u lijevoj ruci. Na poseban upit braniteljice okr. da opiše kako je tekao događaj obzirom na iznijeto da ga je okrivljenik odguravao i da mu je pružao desnu ruku, kako je slijedio tijek događaja, svjedok je odgovorio da je već rekao kad je otvorio vrata okrivljenik ga je odmah počeo odguravati sa dvije ruke, da je sam događaj trajao oko 2-3 minute i okrivljenik je slušao njegov razgovor sa policijom putem mobitela pri čemu mu mobitel nije pao iz ruke.

Na poseban upit punomoćnice da pojasni zbog čega je promijenio brave na vratima firme, svjedok je iskazao da je okrivljenik otuđio pečat firme, ključeve kombi vozila i jedan kompjuter, a 8.2. je obrisao bazu podataka, kompletne podatke o poslovanju firme, ali je tu bazu podataka vratio 11.2.2025.

Na poseban upit braniteljice okr. da li je okrivljenik, njen branjenik, bio suvlasnik firme u vrijeme navodnog otuđenja pečata firme, ključeva kombija i kompjutera, svjedok je odgovorio da je bio suvlasnik i direktor firme, ali nije bio na radnom mjestu u firmi, jer je koristio porodiljni. Dodao je da se ne sjeća kada je okrivljenik smijenjen sa mjesta direktora.

4.1. Uvidom u Zapisnik o ispitivanju svjedoka u prethodnom postupku od 10.2.2025., list spisa br. 13-14, u prethodnom postupku, koji je uzet kao zakonit dokaz jer sadrži sva upozorenja svjedoku, i u odnosu da ima pravo blagodat uskrate svjedočenja, da je dužan govoriti istinu i da je njegov iskaz na zapisniku u prethodnom postupku dokaz bez obzira na njegovu kasniju odluku, a iskazao je " Današnjeg dana oko 10,30 sati moj sin ZĐ me je odgurnul i počeo me vrijeđati po hodniku od firme, naguravati me je počeo sa oba dvije ruke i počeo mi je govoriti da lažem, da ga lažno optužujem i još mi je na kraju rekao da sam lud i nesposoban voditi firmu i da ne poštujem dogovor oko firme, jer moj sin hoće sam voditi firmu. Isti nadalje izjavljuje da je uznemiren takvim ponašanjem od strane sina prema njemu. "

4.2. Obrana okrivljenika prigovorila je iskazu svjedoka, navodeći da je oštećenik pred sudom iznio suprotan iskaza na Zapisniku u predsudskom postupku, što u konačnosti upućuje na nevjerodostojan iskaz i prijavu samog događaja.

5. U dokaznom postupku suočenja između okrivljenika ZĐ i svjedoka- oštećenika, okrivljenik je ustvrdio da nije oca naguravao, "ja nisam oca vrijeđao ni na koji način", dok je svjedok-oštećenik- AĐ ustvrdio "naguravao me je po hodniku poslovnog objekta, objema rukama u prsa, ali me nije vrijeđao nikakvim pogrdnim riječima, bio je jako glasan."

Na poseban upit suda zbog čega je uzeo da bi sin u tom danom trenutku naguravanja prema njemu počinio nasilje, svjedok je odgovorio da je uslijed događaja njegovo srce "puklo", da nema više emocija prema svom sinu, te emotivno razložio što je sve sinu zamjerio u tom danom događaju i posebno da on nikad nije prema svom sinu na takav način postupao.

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, Sud nalazi da radnja okrivljenika "odguravanje" rukama i vrijeđanje pogrdnim riječima, nema obilježja prekršaja koje mu se stavlja na teret, odnosno djelo okrivljenika prema oštećeniku po propisu nije nasilje u obitelji. U odnosu na primjenu "fizičke sile", gdje bi se moglo svrstati odguravanje okrivljenika oca, kao osobu starije životne dobi, iz iskaza oštećenika kao svjedoka pa i u provedenom suočenju okrivljenika i svjedoka, prilikom čega su jedan prema drugom stajali licem okrenuti na razdaljini oko jedan metar, a i sam oštećenik prilikom provedenog suočenja sa okrivljenikom, mirno su se gledali u lice i u oči, opisao je naguravanje od strane okrivljenika prema njemu te prikazao kao radnju laganog guranja s obje ruke u prsa, bez da bi svjedok koraknuo unazad ili se pomaknuo s mjesta, radnja guranja prikazana je bez agresivnosti, bez sile i ljutnje, ogorčenosti i bez da bi njome oštećenik bio ugrožen, jer je i sam svjedok-oštećenik potvrdio da je pri toj radnji okrivljenik pružao mu ruku kao znak dogovora i dok je on u ruci imao mobitel i zvao policiju, zbog čega je ovaj Sud uvjerenja da na strani okrivljenika nije bila namjera prestrašiti oca kao osobu starije životne dobi, ugroziti, povrijediti i umanjiti dostojanstvo oštećenika primjenom fizičke sile, što dostojno, logično i uvjerljivo i sam okrivljenik ističe u svojoj obrani poričući djelo u bitnom obilježju nasilja, pa je u toj radnji okrivljenika nađeno da u potpuno kontradiktornim iskazima- okrivljenik dosljedno i uporno poriče upotrebu fizičke sile, a oštećenik je prikazuje kao radnju bez nasilje, bez želje da mu se nanese kakva bol, zbog čega je u dokazu suočenjem nađeno da radnja okrivljenika opisana u činjeničnom opisu djela pod zakonskom definicijom 10.t.1. ZZNUO-a, nema bitnog obilježja djela. Nadalje, odredbom čl. 10.t.3. ZZNUO-a definiran je pojam nasilja u obitelji u odnosu na psihičko – verbalno nasilje, pa je kao "psihičko nasilje" određeno ono nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost. Dakle, prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenosti žrtve jedna je od odlučnih činjenica, odnosno jedan od konstitutivnih elemenata koja čine biće prekršaja, te se za kažnjivu radnju djela psihičkog nasilja moraju ispuniti i posljedice djela životno i logično citiranjem točno uvrjedljivih riječi koje posljedicu izazivaju na strani žrtve nesporno kao prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenost. Dakle, prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenosti žrtve jedna je od odlučnih činjenica, odnosno jedan od konstitutivnih elemenata koja čine biće prekršaja nasilja u obitelji, kažnjivo djelo koje se ne iscrpljuje u samoj radnji, nego u svom biću sadrži i posljedicu kao učinak na objektu radnje, odnosno žrtve.

6.1. U konkretnom slučaju, Sud nije nesporno utvrdio da su radnje okrivljenika takove naravi da bi se fizička primjena sile mogla definirati kao nasilje, a niti psihičko nasilje takovog stupnja da bi kod žrtve oca prouzročilo upravo ovakvu posljedicu koja je konstitutivni element bića prekršaja, odnosno da su navedene riječi imale takav stupanj intenziteta i agresivnosti da je ostvaren oblik nasilja. Naime, u odnosu na fizičko nasilje odguravanjem i okrivljenik i svjedok žrtva nasilja nisu suglasni u stupnju primjene fizičke sile, a u odnosu na psihičko nasilje svjedok žrtva nasilja doista mijenja iskaz iz Zapisnika o ispitivanju svjedoka u predsudskom postupku, list spisa br. 19, kada okrivljenika tereti …"naguravati me počeo sa oba dvije ruke i počeo mi je govoriti da lažem da ga lažno optužujem i još mi je na kraju rekao da sam lud i nesposoban voditi firmu, i da ne poštujem dogovor oko firme, jer moj sin sam hoće voditi firmu…", a usporedno sa iskazom na Zapisniku ponavlja da ga je okrivljenik počeo nagurati na hodniku i da je …"vičući na mene zašto mi to radiš, zašto mi to radiš"…, pri čemu je i sam porekao da bi mu okrivljenik govorio druge uvrjedljive riječi u odnosu na njegovu pamet, iz čega proizlazi da mu okrivljenik doista nije vikom izgovorio riječi "ti si lud i nesposoban, samo lažeš" kako mu se stavlja na teret Optužnim prijedlogom, pa nije sa nespornom izvjesnošću utvrđeno počinjenje djela, a niti posljedice djela koje se okrivljeniku stavlja na teret.

6.2. Naime, ocjenjujući izvedene dokaze, uspoređujući ih i analizirajući pojedinačno i u ukupnosti, nesporno je samo da su između okrivljenika i oca, kao osobe starije životne dobi (nesporno član obitelji prema čl. 8.st.1. ZZNUO-a), narušeni odnosi i da je u pitanju najveći problem rješenje odnosa suvlasništva u pogledu firme, vođenja i poslovanja firme i odnosi između okrivljenika i oca u pogledu izvršavanja obaveza u firmi, što opterećuje u najvećoj mjeri i odnos na osobnoj razini kao članova obitelji, što dolazi do izražaja i predočava stvarnu situaciju u odnosima između okrivljenika i oštećenika kao svjedoka, kada svjedok navodi na poseban upit suda zbog čega je zaključao firmu ne obavještavajući o tome okrivljenika kao suvlasnika, te je rekao …"zbog toga što je okrivljenik počeo iznositi stvari iz firme"…, a na upit suda zbog čega odbija kontakt sa okrivljenikom da riješi obiteljsku situaciju, svjedok je odgovorio …"zbog toga što je okrivljenik postavio zahtjeve i odluke kao da se mora iseliti iz firme, da više nije sposoban voditi firmu i da se mora iseliti iz stana koji koristi uz firmu"…, te tako svjedok oštećenik opisujući radnju upotrebu fizičke sile odguravanjem, ne ističe da bi uopće tim naguravanjem bio ugrožen, osim to deklaratorno navodi kao razlog pozivanja policije "osjećaj ugroženosti", te govori i o …"osjećao sam se ugroženim u smislu fizičke ugroženosti i vrijeđanja"…, a utvrđeno je da vrijeđanja koje bi za posljedicu imalo uznemirenost ili povredu dostojanstva nije bilo.

6.3. U odnosu na psihičko nasilje, svjedok ponavlja svoj stav lakonski i šablonski da je bio uznemiren, ali ne iskazuje da bi mu bilo što od riječi koje se okrivljeniku stavljaju na teret, okrivljenik vikao, cijelo vrijeme iskazuje da je okrivljenik" govorio", pa iznosi da je govorio drugim riječima koje su ga pogodile, zbog kojih je emotivan, dok u odnosu na psihičko nasilje po dojmu ovog suda, samo ponavlja decidirano zakonsko obilježje djela "povredu dostojanstva i uznemirenost", ali prilagođava upotrebu riječi opisu događaja izvan činjeničnog opisa djela obuhvaćenim optužnim prijedlogom, ne opisuje događaj na način da bi bio kao subjekt žrtva nasilja i svoj doživljaj povrede dostojanstva, to pogotovo dolazi do izražaja kada na opetovana pitanja u odnosu na koje riječi je bio povrijeđen i kakvim uvredama od strane okrivljenika, iskazuje u suočenju sa okrivljenikom …"nije me vrijeđao nikakvim pogrdnim riječima, bio je jako glasan"…, te dalje da je bio povrijeđen kada je okrivljenik govorio da …"ti si Š nitko i ništa i nećeš ga više vidjeti"…, da se "riješi stare" misleći na njegovu ženu. Pri svemu Sud naročito uočava činjenicu da se svjedok točno sjeća datuma kada je promijenio bravu na vratima firme, točno ga navodi, sjeća se kada je okrivljenik obrisao bazu podataka o poslovanju firme, kada ih je vratio, ali u odnosu na inkriminirane riječi kojim bi ga sin kao član obitelji povrijedio i uznemirio u to isto vrijeme, iste ne navodi, ne ponavlja ih kao vrijeđanje i uznemiravane i povredu dostojanstva, ne sjeća ih se, što Sud ne prihvaća kao vjerodostojno, logično i objektivno, jer je upravo ciljano više puta i od strane suda i od strane braniteljice okrivljenika upitan na ta bitna obilježja djela, odnosno da li bi okrivljenik mu prouzročio povredu dostojanstva i uznemirenost, kojim riječima bi ga povrijedio i uvrijedio, upravo radi utvrđivanja konstitutivnog elementa prekršaja psihičkog nasilja, što je potrebno sa sigurnošću dokazati u ovom postupku kao i da je ponašanje okrivljenika izazvalo posljedicu (povredu dostojanstva ili uznemirenost) kod žrtve.

7. Zaključno, Sud je prihvatio obranu okrivljenika da nije počinio djelo nasilja prema ocu, osobi starije životne dobi, navodeći da njegove radnje doista nemaju logične životne posljedice kao radnje nasilnika u obitelji, bilo fizičkog, bilo psihičkog nasilja, te u nedostatku tih bitnih obilježja, kao i nemogućnost utvrđenja točnih inkriminiranih riječi kojima se ostvaruje posljedica psihičkog nasilja, nađeno je da djela kako se okrivljeniku stavljaju na teret nisu djela nasilja u obitelji.

7.1. Dakle, djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret očito po propisu nije prekršaj, a kako se nitko ne može kazniti za prekršaj, niti se prema njemu mogu primijeniti druge prekršajne sankcije ako se djelo zakonom ili na zakonu utemeljenom propisu ne određuje kao prekršaj i ako nije zakonom ili propisom određena sankcija počinitelju, osnovno načelo zakonitosti prekršajnog postupka (nullum crimen, nulla poena sine praevia lege poenali), to je za rečeno djelo okrivljenika valjalo osloboditi od optužbe temeljem članka čl. 182. t.1. Prekršajnog zakona

8. Odluka o troškovima postupka donijeta je na temelju citirane odredbe kao u izreci, to troškovi postupka, odnosno paušalna svota suda pada na teret proračunskih sredstava suda.

Temeljem iznijetog valjalo je riješiti kao u izreci.

U Zaboku 11. studenoga 2025.

Zapisničar:

Sutkinja:

Ivanka Vinković, v.r.

Marija Bračun, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u 3 istovjetna primjerka, putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku,

2. Braniteljici okr.,

3. Oštećeniku,

4. Punomoćniku oštećenika,

5. Ovlaštenom tužitelju,

6. Pismohrana, ovdje.-