Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3431/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KF iz [adresa], vlasnika obrta [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Velimir Leskovar, odvjetnik u Pregradi, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o. iz Zagreba, te umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB 22694857747, kojeg zastupa Marijana Tokić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika i o žalbi umješača, protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj P-103/2019-26 od 6. rujna 2021., u sjednici održanoj 11. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalba tuženika i žalba umješača na strani tuženika kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj P-103/2019-26 od 6. rujna 2021.

II Odbijaju se zahtjev tužitelja i zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862 se nalaže da tužitelju NF iz [adresa], vlasniku obrta [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 19.232,26 kn (slovima: devetnaesttisućadvijestotridesetdvijekune i dvadesetšestlipa) s zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje, koja teče od dana 10. siječnja 2019. godine do isplate kao i da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 10.907,00 kn (slovima:desettisućadevetsto sedamkuna) sve to u roku od 15 dana.“

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga. Predlaže odbaciti tužbu zbog nedostatka aktivne legitimacije, podredno preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev odnosno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 kn uvećano za trošak poreza na dodanu vrijednost (dalje: PDV) od 312,50 kn te sudsku pristojbu u iznosu od 1.084,66 kn.

3. Protiv ove presude žalbu je podnio umješač na strani tuženika zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 1.000,00 kn uvećano za trošak PDV od 239,00 kn.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 19.232,26 kn s kamatom od 10. siječnja 2019., a koji zahtjev tužitelj temelji na činjenici da je u štetnom događaju 31. listopada 2018. oštećeno njegovo vozilo marke Citroen, proizvedeno 2013., reg. oznake [registarska oznaka], za koje je s tuženikom imao sklopljen ugovor o kasko osiguranju od 13. prosinca 2017.

5. Polazeći od okolnosti da između stranaka nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja, prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da je u polici osiguranja automobilskog kaska od 13.prosinca 2017. za osobno vozilo marke Citrone, reg. oznake [registarska oznaka], kao ugovaratelj i osiguranik naveden tužitelj KF,

- da je u prometnoj dozvoli upisano da je predmetni automobil vlasništvo Mjenjačnice, trgovine i usluga, vlasnika KF,

- da je vrijednost neoštećenog vozila na dan štetnog događaja iznosila 118.000,00 kn, vrijednost spašenih dijelova 30.090,00 kn te da šteta na vozilu u vlasništvu tužitelja iznosi 87.910,00 kn, svi iznos s uključenim porezom na dodanu vrijednost (dalje: PDV)

- da je tužitelj prilikom kupnje predmetnog vozila 2013. platio PDV i nije mogao koristiti odbitak predporeza, jer u to vrijeme odbitak pretporeza nije bio propisan zakonom,

- da je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku 9. studenoga 2018. nakon čega je, po prigovoru tužitelja, tuženik nekoliko puta mijenjao obračun totalne štete, da bi zaključno do 31. prosinca 2018. tužitelju u mirnom postupku isplatio štetu na vozilu u iznosu od ukupno 68.670,40 kn.

6. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je za predmetni štetni događaj u cijelosti odgovoran osiguranik tuženika, pa je prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljene prometnog vještaka kao i vještaka knjigovodstvene struke, sukladno odredbama čl. 1086. i čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima(„Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 – dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev, pri čemu je zahtjev za isplatu kamate na dosuđenu glavnicu donio na temelju čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014 – dalje: ZOOP).

7. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Žalba tuženika je neosnovana.

9. Žalba umješača na strani tuženika je neosnovana.

10. Tuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP ističući da nedostaje aktivna legitimacija tužitelja jer da je u polici osiguranja navedeno da je osiguranik KF, a ne Mjenjačnica, trgovina i usluge“ vlasnik KF, zbog čega tuženik smatra da je prava iz kasko osiguranja mogao potraživati samo i isključivo osiguranik KF kao fizička osoba, a ne kao vlasnik obrta, pri čemu dodaje da je imovina obrta odvojena od imovine vlasnika.

10.1. Odredbom čl. 36. st. 1. Zakona o obrtu („Narodne novine“, broj: 143/2013, 127/2019, 41/2020 – dalje: ZO) je propisano da za obveze koje nastaju u obavljanju obrta obrtnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom, slijedom čega neosnovano tuženik ističe da je imovina obrta odvojena od imovine vlasnika obrta.

10.2. Nadalje, sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZO obrt u smislu tog Zakona je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu sa čl. 8. tog Zakona od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dohotka ili dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu, dok je . Obrtnik je fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti iz čl. 2. st. 1. Zakona obrtu u svoje ime i za svoj račun, a pritom se može koristiti i radom drugih osoba. (čl. 4. Zakona o obrtu), dok je prema čl. 4. ZO obrtnik fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona u svoje ime i za svoj račun, a pritom se može koristiti i radom drugih osoba. Dakle, obrt nije ni pravna, ni fizička osoba, već predstavlja „samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti“, pa dakle ne može biti sudionik obveznog odnosa ni nositelj prava i obveza iz takvog odnosa. Obrt nema stranačku sposobnost, pa zato ne može biti stranka u postupku. Stranka u postupku može biti samo obrtnik. Iz navedenog proizlazi da se obrt u sudskom postupku označava punim nazivom obrta i potpunim podacima o vlasniku obrta, znači obrt nije osoba, već je osoba obrtnik te kao fizička osoba upravo on može biti parnična stranka u smislu čl. 77. st. 1. ZPP, a kako je to pravilno tužitelj označio u podnesku od 15. srpnja 2019. (stranica 79 spisa).

11. Nadalje ističući u žalbi bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tuženik citira sadržaj te odredbe pri čemu su nejasni žalbeni navodi „kako na vozilu nije mogla nastati totalna šteta obzirom na vrijednost spašenih dijelova“, kada je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je u mirnom postupku utvrđena totalna šteta i tužitelju isplaćen ukupan iznos od 68.670,40 kn, a što i proizlazi iz dopisa i prijedloga nagodbi upućenih tužitelju koji priležu spisu. Stoga neosnovano tuženik ističe ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

12. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik osporava nalaz i mišljenje vještaka te da sud nije cijenio dostavljene dokaze od strane tuženika, valja reći da takvim navodima tuženik ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi odredbi čl. 261. ZPP i čl. 8. ZPP.

12.1. Po ocjeni ovog suda, suprotno žalbenim navodima, sudski vještak je u usmenom očitovanju na ročištu 7. srpnja 2021. otklonio prigovore tuženika navodeći po kojim kriterijima se određuje totalna šteta na motornim vozilima ističući da se auto online i obvezujuće ponude te razne internetske stranice ne koriste kao kriterij u određivanju totalne štete na motornim vozilima, a da se vrijednost spašenih dijelova određuje računski.

12.2. Kako žalbenim navodima tuženik samo selektivno i nekritički ukazuje na proturječnosti nalaza i mišljenja te usmenog očitovanja sudskog vještaka prometne struke, to nisu počinjene ove bitne povrede odredaba parničnog postupka koje tuženik sadržajno ističe u žalbi.

13. Tuženik u žalbi osnovano ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da je prvostupanjski sud odlučujući o isplati kamate na dosuđeni iznos pogrešno primijenio odredbu čl. 12. st. 4. ZOOP.

13.1. Naime, u ovom postupku se radi o zahtjevu tužitelja za isplatu osigurnine na temelju sklopljenog ugovora o kasko osiguranju, a ne o obveznom osiguranju u prometu.

13.2. Odredbom čl. 943. ZOO propisani su rokovi u kojima je osiguratelj dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom, pa obzirom na to da je utvrđeno da je tužitelj dostavio tuženiku odštetni zahtjev 9. studenoga 2018. kojim je ujedno i obavijestio tuženika o nastanku osiguranog slučaja i na koji odštetni zahtjev se tuženik prvi put očitovao 20. studenoga 2018., a da je tužitelj zatražio isplatu zatezne kamate od 10. siječnja 2019., dakle protekom roka koji se računa od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju u smislu odredbe čl. 943. ZOO, to je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo jednako odlučiti o obvezi plaćanja zatezne kamate na dosuđeni iznos.

14. U odnosu na žalbu umješača valja navesti da suprotno žalbenim navodima umješača prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju umješač ističe u žalbi.

15. Neosnovano umješač na strani tuženika u žalbi problematizira pitanje dosuđenog dijela iznosa na ime poreza na dodanu vrijednost ukazujući na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 21. st. 1. toč. 1. Uvjeta tuženika za osiguranje automobilskog kaska (0302) u vezi odredbe čl. 1090. ZOO.

15.1. Prema odredbi čl. 1085. st. 1. ZOO, odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a prema odredbi čl. 1090. ZOO, sud će uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije uzrokovanja štete, dosuditi naknadu u svoti koja je potrebna da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

16. Dakle, temeljno pravilo u popravljanju materijalne štete je uspostava prijašnjeg stanja u oštećenikovoj imovini, odnosno, isplata štete u novcu u onom iznosu koji je potreban da se uspostavi stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Ako se radi o oštećenju stvari, koju oštećenik nije popravio, sud će oštećenom dosuditi svotu novca koja je potrebna za popravak stvari i na taj način se oštećenikova materijalna situacija dovodi u ono stanje u kojem je bila prije štetne radnje.

16.1. U navedenom smislu, polazeći od citirane odredbe čl. 1090. ZOO u slučaju totalne štete oštećenik ima pravo na naknadu u visini vrijednosti oštećenog vozila, time da se ta vrijednost određuje tako da se od vrijednosti vozila u trenutku utvrđivanja visine štete umanji tržišna vrijednost ostatka vozila, a prema stanju vozila neposredno prije štete, dakle da se odbije postotak istrošenosti (tzv. amortizacija) i vrijednost spašenih dijelova koje je oštećenik zadržao, a kako je to i navedeno u vještačenju provedenom u ovom postupku.

17. Tužitelj kao obrtnik u vrijeme kupnje predmetnog vozila nije imao mogućnost odbitka predporeza (jer takva mogućnost nije bila zakonski propisana), dok u vrijeme nastanka štetnog događaja 30. listopada 2018., on to pravo ima.

17.1. U takvim okolnostima konkretnog slučaja, po ocjeni ovog suda, isplata novčanog iznosa u visini potrebnoj da bi se tužiteljeva materijalna situacija dovela u prijašnje stanje, tj. stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, podrazumijeva i iznos PDV-a, jer je tužitelj za predmetno vozilo platio PDV pa šteta na vozilu koja mu je nastala obuhvaća i plaćeni PDV na to vozilo, a sve iz razloga jer u vrijeme kupovine vozila, obveznici plaćanja PDV nisu imali zakonsku mogućnost odbiti pretporez. Okolnost da u vrijeme nastanka štete tužitelj ima pravo odbitka pretporeza ne utječe na obvezu tuženika da plati tužitelju iznos PDV na utvrđeni stvarni iznos štete na vozilu, jer plaćanjem iznosa štete na vozilu bez uključenog PDV, materijalna situacija tužitelja ne bi bila dovedena u ono stanje u kojem je bila prije štetne radnje.

18. Nastavno navedenom neosnovano umješač ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava pozivajući se na odredbe Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska (0302), jer je prvostupanjski sud, obzirom da je nastala totalna šteta na vozilu tužitelja, visinu štete utvrdio sukladno odredbi čl. 21. st. 1. toč. 1. Uvjeta, a koji iznos obuhvaća i iznos poreza na dodanu vrijednost, a kako je to navedeno u prethodnoj točki ovog obrazloženja.

19. Neosnovano tuženik i umješač na strani tuženika u podnesenim žalbama osporavaju odluku o troškovima. Iako je prvostupanjski sud odlučio o troškovima pozivajući se na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP valjalo je jednako odlučiti o troškovima postupka.

19.1. Na žalbene navode tuženika kojima osporava dio odluke o troškovima koja se odnosi na podnesak od 15. studenoga 2019., valja reći da tužitelju nisu dosuđeni troškovi za sastav tog podneska, zbog čega su žalbeni navodi u tom dijelu neosnovani.

20. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja i žalbu umješača na strani tuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu.

21. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijeni su zahtjev tuženika i zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu zatraženih troškova za sastav podnesenih žalbi.

U Zagrebu, 11. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić