- 1 -              Rev 474/2017-7

 

 

 

 

Broj: Rev 474/2017-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice A. K. i II. tužitelja F. E. K., oboje iz Z., ... koje zastupa punomoćnik mr. sc. A. Š., odvjetnik u V. G. protiv I. tuženika S. P. (OIB: ...) i II. tuženice N. P. (OIB: ...) oboje iz ... koje zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji I. i II. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž 636/2014-3 od 1. prosinca 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-1944/2009 od 29. studenoga 2013., u sjednici održanoj 4. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija I. i II. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž 636/2014-3 od 1. prosinca 2016.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženima S. P. i N. P. da solidarno isplate tužiteljima A. K. i F. E. K. iznos od 114.295,71 kunu uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče na pojedine iznose kako su pobliže navedene u točki A. I/1. izreke prvostupanjske presude sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te za zahtjev kojim se nalaže tuženima S. P. i N. P. da solidarno isplate tužiteljima A. K. i F. E. K. iznos od 57.821,44 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja sa zateznim kamatama plativim u eurima po stopi koje banke isplaćuju na devizne štedne uloge po viđenju u mjestu plaćanja koje teku na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u točki A. I/2. izreke sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. U točki B. naloženo je I. tužiteljici i II. tužitelju da I. i II. tuženicima plate trošak parničnog postupka u iznosu od 100.937,50 kn u roku od 15 dana.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba I. i II. tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku broj P-1944/2009 od 29. studenoga 2013. U točki II. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. Zakona o parničnog postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP-a) podnijeli su I. i II. tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude odnosno podredno ukinuti obje nižestupanjske presude ili samo drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Traže trošak za sastav revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Prema odredbi članka 392. a stavka 1. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev I. i II. tužitelja za isplatu iznosa od 114.295,71 kuna i iznosa od 57.821,44 EUR-a u protuvrijednosti u kunama, koji iznosi potječu iz međusobnih pravnih odnosa stranaka.

 

7. Revidenti neosnovano ističu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 375. stavka 1. ZPP-a, jer drugostupanjska presuda sadrži obrazloženje o žalbenim razlozima.

 

7.2. Suprotno revizijskim navodima I. i II. tužitelja drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer je drugostupanjska presuda razumljiva i može se ispitati, ne postoji proturječnost između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza, a razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

 

-da je prvi pravni odnos među strankama nastao zaključenjem ugovora o zakupu poslovnog prostora, ugostiteljskog objekta kojeg su tužitelji bili vlasnici, a tuženici su taj ugostiteljski objekt uzeli u zakup

 

-nakon toga tuženici su ponudili tužiteljima kuću koju su imali u posjedu, a vezano uz koju su ishodovali presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici kojom se utvrđuje pravo vlasništva na istoj te su tužitelji odlučili kupiti tu kuću

 

-da su nakon toga sklopili privremeni kupoprodajni ugovor, da su tužitelji ušli u posjed te kuće i isplatili tuženicima kupoprodajnu cijenu; kako I. tuženik u trenutku sklapanja privremenog kupoprodajnog ugovora još nije bio upisan u zemljišne knjige kao vlasnik, stranke su odlučile sklopiti konačni kupoprodajni ugovor kako bi se ostvarila svrha kupoprodajnog ugovora

 

-da je nakon uknjižbe I. tužitelja kao vlasnika u zemljišne knjige uslijedila tužba treće osobe S. R. (treća osoba je podnijela kaznenu prijavu radi kaznenog djela-krivotvorenja isprave-ugovora o kupoprodaji, u svezi kojeg je pokrenut kazneni postupak protiv I. tuženika koji je proglašen krivim za krivotvorenje javne isprave) koji postupak je vodila protiv II. tužitelja i I. tuženika radi brisanja ranije uknjižbe vlasništva II. tužitelja, te je po okončanju parničnog postupka došlo do uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja

 

- da je tužitelj bio u posjedu predmetne nekretnine, iz koje je iseljen u ovršnom postupku

 

-II. tužitelj je nakon toga podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva temeljem zaključenog ugovora sa I. tuženikom protiv treće osobe, no u tom postupku je odbijen zahtjev II. tužitelja

 

- da su stranke imale i ranije paralelne međusobne odnose temeljem nepisanih ugovora o zajmovima koji su nastajali između 1994. i 1997.

 

9. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključak je prvostupanjskog suda da su svi pravni odnosi koji su između stranaka nastali prije 7. veljače 1997. (datum sklapanja konačnog kupoprodajnog ugovora) prestali temeljem ugovora o novaciji te je nastala nova obveza iz ugovora o kupoprodaji u smislu kupoprodajne cijene. Prvostupanjski sud povezuje parnični postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem P-638/2002 u kojem je treća osoba S. R. podnijela tužbu protiv P. S. i F. E. K. zbog brisanja uknjižbe sa datumom saznanja II. tužitelja o tome da postoji pravo trećega na nekretnini u odnosu na koji se II. tužitelj upisao kao vlasnik u zemljišnim knjigama. Primitkom odluke Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-3577/02 od 9. prosinca 2003. koju odluku je II. tužitelj primio dana 12. siječnja 2004. prema shvaćanju prvostupanjskog suda nastupio uvjet za tužitelja koji propisuje odredba članka 508. Zakona o obveznim odnosima, jer je tada II. tužitelj saznao da je njegovo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini potpuno isključeno od strane treće osobe. Od toga datuma prvostupanjski sud računa početak rokova za zaštitu od evikcije, ali i drugih rokova koji se odnose na povrat iznosa cijene i naknadu štete uslijed gubitka prava na nekretnini zbog pravnog nedostatka. Obzirom na datum podnošenja tužbe u ovom predmetu (14. rujna 2009.) prvostupanjski sud prihvaća istaknuti prigovor zastare u smislu odredbe članka 515. ZOO, kojom odredbom je propisano da se pravo kupca gasi istekom godine dana od dana saznanja za postojanje prava trećega, te da je nastupila i zastara po objektivnom roku od pet godina, računajući rok zastare od 12. siječnja 2004. Prvostupanjski sud navodi ukoliko potraživanje tužitelja tretira kao zahtjev za naknadu štete da se tada primjenjuje zastarni rok od tri godine prema članku 376. ZOO, odnosno prema članku 371. ZOO kada je proteklo i više od pet godina računajući sve od istog datuma, odnosno od 12. siječnja 2004.

 

10. Drugostupanjski sud je odbio žalbu I. i II. tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu pozivajući se na odredbu članka 375. stavka 5. ZPP-a te prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je nastupila zastara prava tužitelja na zaštitu od evikcije kao i zastara prava na naknadu štete, odnosno isplatu, računajući početak roka za zastaru od 12. siječnja 2004.

 

11. U pretežitom dijelu navodi revidenta kojima se prigovarajući pravilnosti nižestupanjskih presuda vrši ocjena izvedenih dokaza, kao i struktura tražbine tužitelja, sadržajno su prigovori činjenične naravi, ali takvi navodi kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje ne mogu se uzeti u razmatranje, jer nisu dopušteni u smislu odredbe članka 385. stavka 1. ZPP-a.

 

12. Ovaj sud prihvaća pravilnim zaključak drugostupanjskog suda o tome da je tužiteljima nastupila prekluzija na zaštitu od evikcije (odgovornost za pravne nedostatke predmeta prodaje), a i zastara prava na naknadu štete, odnosno isplatu. Početak tijeka zastare, teče od slijedećeg dana nakon dostave odluke Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-3577/02-04 od 9. prosinca 2003. ( 12. siječnja 2004. je datum primitka odluke Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-3577/02-4 od 9. prosinca 2003. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-638/02-15 od 9. listopada 2002.). Tom presudom naložena je uspostava ranije zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini koja je temelj ovog spora.

 

12.1. Revidenti u reviziji osporavaju 12. siječnja 2004. kao početak roka. Pri tome, vezano uz početak zastarnog roka tužitelji iznose nove činjenice, pozivajući se na pravomoćno okončanje kaznenih postupaka vođenih kod Općinskog suda u Velikoj Gorici pod poslovnim brojevima K-126/99 i K-218/98, a te činjenice nisu navodili u žalbi protiv prvostupanjske presude. Prema odredbi članka 387. ZPP-a stranke u reviziji iz članka 382. stavka 1. ZPP-a mogu iznijeti nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može podnijeti, a o tome se ovdje ne radi.

 

13. Dakle, u konkretnom slučaju je pravomoćnom sudskom presudom utvrđeno pravo trećega na spornoj nekretnini, koja je bila predmetom kupoprodajnog ugovora između parničnih stranaka. Obzirom na činjenicu kada je tužitelj saznao za pravomoćnu sudsku presudu i vrijeme kada je podnesena tužba u ovom predmetu nastupila je zastara prema odredbi članka 515. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91) (pravo kupca po osnovi pravnih nedostataka) odnosno prema odredbi članka 376. stavka 1. i 2. ZOO/91 (potraživanje po osnovi naknade štete) odnosno protekao je opći zastarni rok od pet godina (prema odredbi članka 371.ZOO/91).

 

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti reviziju I. i II. tužitelja kao neosnovanu, temeljem odredbe članka 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 4. listopada 2023.

 

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa, v.r.