Poslovni broj: Povrv-102/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalist CIG, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica iz Samobora, Ferka Ivanščaka 3, protiv tužene CIGL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica EIGL (majka), radi naplate novčane tražbine, nakon glavne rasprave zaključene 15. listopada 2025. u prisutnosti Alda Miroševića, odvjetnika u Veloj Luci, kao zamjenika punomoćnice tužitelja, tužene osobno i njene punomoćnice, na ročištu zakazanom radi objave odluke, dana 11. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ante Lozančića iz Dubrovnika od 13. kolovoza 2024., poslovni broj Ovrv-3032/2024 kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 187,58 EUR, zajedno sa zakonskim zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 2,64 EUR počevši od 17. svibnja 2023.,

- iznos od 25,08 EUR počevši od 16. lipnja 2023.,

- iznos od 25,08 EUR počevši od 15. srpnja 2023.,

- iznos od 22,64 EUR počevši od 17. kolovoza 2023.,

- iznos od 112,14 EUR počevši od 16. prosinca 2023.,

pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. 12. 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ante Lozančića iz Dubrovnika od 13. kolovoza 2024., poslovni broj Ovrv-3032/2024 u dijelu koji se odnosi na nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR s pripadajućim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u visini od 183,27 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 8 (osam) dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj EOS MATRIX d.o.o. (dalje: tužitelj), prije ovrhovoditelj, protiv tuženika CIGL (dalje: tuženik), prije ovršenik, podnio je dana 17. svibnja 2024. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji je dodijeljen u rad javnom bilježniku Anti Lozančiću iz Dubrovnika, a koji je 13. kolovoza 2024. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-3032/2024, UPP/OS-Ovrv-340/2024 kojim je tuženiku naloženo u roku od osam dana namiriti tražbinu tužitelja u ukupnom iznosu od 187,58 EUR iz prijedloga za ovrhu, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 25,00 EUR.

2. Protiv označenog rješenja o ovrsi tuženik, ranije ovršenik, podnosi pravodobni prigovor povodom kojeg je prigovora Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli rješenjem poslovni broj Povrv-102/2025 od 25. kolovoza 2025. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-3032/2024 od 13. kolovoza 2024. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje te je odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. U navedenom rješenju poslovni broj Povrv-102/2025 od 25. kolovoza 2025. sud je sukladno odredbi čl. 461.a st. 2., 3. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) upozorio tužitelja da je u ovom sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave ovog rješenja i prigovora tuženika, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica te je upozorio tuženika da je u ovom sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka označenog podneska tužitelja sudu dostaviti podnesak u kojem će iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

3. Tužitelj u svom prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, sada tužbi, navodi da mu tuženik duguje iznos od ukupno 187,58 EUR s osnove nepodmirenih mjesečnih računa za 4., 5., 6. i 7. mjesec 2023. na ime mjesečne pretplate za MAX2 usluge po ugovorenoj tarifi te iznos od 112,14 EUR na ime naknade zbog prijevremenog raskida, a uz ovo i zakonske zatezne kamate tekuće na dugovani iznos, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

4. U prigovoru koji je u spis premeta zaprimljen 21. studenoga 2024. ovršenik, sada tuženik, navodi kako nikada nije potpisala nikakav ugovor sa Hrvatskim Telekomom, niti dobila ikakvu obavijest poštom ili putem e-maila sa njihove strane. Ističe kako radi kao novinarka, a wifi u kući njenog oca instalirao je susjedov prijatelj koji je tražio njen dokument i rekao da će doći Ugovor kojega nikada nije dobila jer su ga slali na pogrešnu adresu [adresa], umjesto [adresa]. Samo 2 dana nakon instalacije poslala je e-mail Telekomu, a koji je proslijedila i ovdje ovrhovoditelju sa informacijom da wifi ne funkcionira, da se Internet gasi svake dvije minute i da joj je nemoguće obavljati posao i pisati Master Degree. Dalje, navodi kako nikada nije dobila niti jednu opomenu od Matrixa, da bi se Rješenjem o ovrsi nakon godinu dana dug povećao za 2-3 puta i iznosio 195,70 EUR. Na njen prigovor Matrixu da nikada nisu poslali opomenu ili obavijest o dugu, odgovorili su joj u povjerljivom e-mailu sa njihovog odjela naplate i javili joj da su sve predali u ruke javnog bilježnika Loznačića i da se obrati njemu te da prethodni vjerovnik nije dobio njene e-mailove pa ih je ona sa "forward" porukom ponovno poslala Matrixu na njihov mail gdje se jasno vidi da je u petak, 28. travnja 2023. u 23:44 na mail Hrvatskom Telekomu poslala informaciju da Internet ne radi te zatražila tehničara. Kako nije dobila nikakav odgovor, 5 dana nakon instaliranja wifija zatražila je prekid ugovora zbog nefunkcioniranja Interneta, na što nije dobila odgovor. U privitku dostavlja fotografiju kabela te navodi kako je wifi kabel bio zalijepljen bijelim ljepilom te da je to sigurno bio uzrok nefunkcioniranja Interneta. Zaključno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev, odnosno osloboditi je od plaćanja obzirom da je prvu informaciju dobila nakon godinu dana bez ijedne prethodne opomene, a sa dupliranom sumom inicijalnog duga.

5. U podnesku dostavljenom sudu 16. rujna 2025. i time u roku od 15 dana od dana zaprimanja (1. rujna 2025.) rješenja poslovni broj Povrv-102/2025 od 25. kolovoza 2025., tužitelj se po punomoćniku očitovao na navode prigovora tuženika. Tužitelj je uvodno naveo kako je temeljem Ugovora o cesiji br. F3-08/2015 sa društvom Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, OIB: 81793146560 od dana 20. listopada 2015. postao vlasnik predmetnog potraživanja te kako je prilikom ustupa tražbine postupio sukladno čl. 80. Zakona o obveznim odnosima i obavijestio tuženika o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora (prije podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku u trenucima pokušaja izvansudske nagodbe), međutim, kako sukladno zakonskim odredbama obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji. Navodi kako je ugovor o cesiji dvostranoobvezni pravni odnos koji regulira prijenos potraživanja sa starog vjerovnika na novog te kako su samo dvije strane takvog ugovora, stari vjerovnik (ustupitelj) te novi vjerovnik (primatelj), međutim, ne i dužnik prema kojem stari vjerovnik ima predmetno potraživanje. Nadalje, tužitelj navodi kako se radi o nepodmirenim računima za travanj, svibanj, lipanj i srpanj 2023. na ime mjesečne pretplate za MAX2 usluge po ugovorenoj tarifi koju je tužena ugovorila dana 24. travnja 2023. sa društvom Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, telefonskim putem za mjesečnu pretplatu od 20,06 EUR + PDV uz obvezno trajanje ugovora od 24 mjeseca (inače bi usluga bila 22,25 EUR + PDV). Nadalje, tužitelj ističe kako sukladno računu br. 6301084068-291-1 od 30. studenog 2023. tuženoj je naplaćena naknada zbog prijevremenog raskida u iznosu od 112,14 EUR (89,71 EUR + PDV) na koju tuženik ima pravo sukladno čl. 18. Općih uvjeta poslovanja te čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama. Sukladno navedenim odredbama, tužitelj ističe kako je ovdje tuženik u slučaju prijevremenog raskida dužan platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta koju je ostvario, a koje plaćanje te naknade za njega povoljnije. Obzirom da je prilikom ugovaranja označene pretplatničke usluge tužena ostvarila popust za svaki mjesec u iznosu od 3,19 EUR, tužena je ukupno ostvarila popust za razbolje korištenja od 7,35 mjeseci (od 24. 4. 23. do 11. 23.) u iznosu od 23,45 EUR + PDV. Pored navedene naknade, tuženoj je naplaćena i naknada zbog prijevremenog raskida na ime aktivacije usluge koja se prema cjeniku HT-a naplaćuje u iznosu od 66,26 EUR + PDV, a tuženoj je upravo zbog ugovaranja obveznog trajanja ugovora naplaćeno samo 0,10 EUR + PDV te je time na tu uslugu ostvarila popust od 66,16 EUR. Nadalje, tužitelj navodi kako je tuženoj naplaćena označena naknada zbog prijevremenog raskida u ukupnom iznosu od 89, 71 EUR + PDV jer je ista povoljnija od plaćanja mjesečne naknade za ostatak obveznog trajanja ugovora koja bi za preostalih 17 mjeseci iznosila 341,02 EUR + PDV. Zaključno, tužitelj ističe kako tužena ne spori ugovaranje pretplate no ističe kako joj usluga nije dobro funkcionirala te da je o istome prigovarala ranijem vjerovniku, Hrvatskom Telekomu. U odnosu na te navode tužitelj ističe kako Hrvatski Telekom nema zabilježen niti jedan prigovor tužene i poziva tuženu da dostavi dokaz o slanju prigovora obzirom da uz svoje očitovanje nije priložila nikakve dokaze. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže u cijelosti održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Lozančića pod posl.br. Ovrv-3032/2024 te obvezati tuženu na naknadu troška s pripadajućim kamatama.

6. Podnesak tužitelja od 16. rujna 2025. dostavljen je tuženoj 24. rujna 2025., a ista se u daljnjem roku od 15 dana od dana zaprimanja na njega nije očitovala.

7. U prethodnom postupku tužitelj je ustrajao u svom tužbenom zahtjevu i svim navodima istaknutim u dosadašnjem tijeku postupka te predložio da sud zaključi raspravljanje i prihvati tužbeni zahtjev. Tužena je po svojoj punomoćnici - majci, a temeljem punomoći izdane na zapisnik, izjavila kako je na molbu njene kćerke Internet otvoren od strane susjeda koji je pozvao tehničara da dođe na njihovu adresu [adresa], a koji je instalirao Internet prije nego li je kćerka došla u kuću kako bi se mogla početi njime koristiti i raditi. Čim je počela koristiti Internet, isti se gasio svakih 5 minuta te je ona 28. travnja 2023. u 23:44 na e- mail adresu: [adresa elektroničke pošte], Hrvatskom Telekomu poslala e-mail da Internet ne radi, da se ne može njime koristiti i tražila je da tehničar izađe na teren. Kako nije dobila odgovor, a više puta je i telefonski pokušala stupiti u kontakt sa službom za korisnike, međutim bezuspješno, za to je vrijeme radi posla za koji joj je Internet bio neophodan, odlazila u Velu Luku i priključivala se na wifi u Caffe Baru Plaf kako bi mogla raditi. Nakon 10 dana što problem nije bio otklonjen, obratila se operateru A1 i zatražila od njih da joj instaliraju Home-Box. Isti joj je instaliran i radio je bez ikakvih problema. Na poseban upit suda na koju e-mail adresu je tužena uputila svoj prigovor obzirom da presliku e- maila nije dostavila u spis predmeta, majka tužene je naglas pročitala i na telefonu tužene pokazala spomenuti e-mail iz 2023., a koji je, kako navodi, uz svoj prigovor poslala putem e-maila javnom bilježniku Anti Lozančiću na njegovu e-mail adresu dana 20. studenog 2024. Kako navodi, javni bilježnik joj je također putem e-maila potvrdio primitak njene poruke i prateće dokumentacije te je rekao da je sve navedeno proslijedio nadležnom sudu. Punomoćnica tužene potom je sudu predočila i u spis predala prigovor koji je putem e-maila poslan javnom bilježniku, a kojeg je sastavni dio i e-mail poruka upućena na adresu [adresa elektroničke pošte] naslova "Internet koji ne funkcionira".

8. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev tužitelja glasi na iznos od 187,58 EUR, pa se radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 458. st. 1. ZPP-a, obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.

9. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to: prijedlog i rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ante Lozančića od 13. kolovoza 2024., posl.br. Ovrv-3032/2024, prigovor tužene uz priloženu fotografiju kablova (list 16-18 spisa), Okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3- 08/2015 zaključen između Hrvatski Telekom d.d. kao cedenta i EOS MATRIX d.o.o. kao cesionara od 20. listopada 2015., Aneks broj: 6 Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-08/2015 od 3. ožujka 2024., 98. Dodatak Okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja br. F3-08/2015 od 20. 10. 2015. i Aneksu Ugovora br. 6 od 03. 03. 2024. sa specifikacijom prodanih i ustupljenih potraživanja na dan 5. ožujka 2024., Obavijest o realizaciji usluge, broj zahtjeva: 252326127/23 od 24. travnja 2023., račun za mjesec travanj 2023., broj računa 6301084068-284-9, račun za mjesec svibanj 2023., broj računa: 6301084068-285-7, račun za mjesec lipanj 2023., broj računa: 6301084068-286-5, račun za mjesec srpanj 2023., broj računa: 6301084068-287-3, račun za mjesec studeni 2023., broj računa: 6301084068-291-1, cjenik MAX2 i MAX3 paketa i Opće uvjete poslovanja Hrvatskog Telekoma d.d. za pružanje usluga u javnoj nepokretnoj komunikacijskoj mreži (fiksne usluge Hrvatskog Telekoma).

10. Sud je odbio dokazni prijedlog čitanjem e-maila upućenog od strane tužene na adresu [adresa elektroničke pošte], naslova "Internet koji ne funkcionira" Naime, navedene dokazne prijedloge tužena je predala u spis na pripremnom ročištu dana 15. listopada 2025., nakon isteka prekluzivnih rokova za predlaganje novih dokaza. Odredba članak 461.a st. 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) propisuje da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Članak 461.a st. 9. ZPP-a propisuje da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 6. i 7. ovoga članka. Članak 461.a st. 10. ZPP-a propisuje da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. ovoga članka sud neće uzeti u obzir. Sukladno sadržaju gore citiranog članka 461.a ZPP-a, ovaj sud je dana 25. kolovoza 2025. godine donio rješenje poslovni broj Povrv-102/2025 kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ante Lozančića iz Dubrovnika, poslovni broj Ovrv- 3032/2024 od 13. kolovoza 2024. u dijelu u kojem je određena ovrha i ukidaju se sve provedene ovršne radnje te je istim upozorio stranke upravo na sadržaj citiranih odredbi čl. 461.a ZPP-a, te rokove u kojima su dužni u podnesku predanom sudu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoj zahtjev i predložiti dokaze za utvrđivanje navedenih činjenica. Tužitelj je navedeno rješenje zaprimio 1. rujna 2025. i u podnesku zaprimljenom 16. rujna 2025. (dakle u roku od 15 dana) iznio sve činjenice i predložio dokaze, odnosno priložio svu materijalnu dokumentaciju na kojoj temelji svoj zahtjev. U navedenom podnesku je i sam tužitelj naveo kako raniji vjerovnik, Hrvatski Telekom, nema zabilježen niti jedan prigovor tužene, stoga se poziva tužena da dostavi dokaz o slanim prigovorima s obzirom da uz svoje očitovanje (prigovor) nije priložila nikakve dokaze. Spomenuti podnesak tužitelja tužena je zaprimila dana 24. rujna 2025. te se na istoga nije očitovala, niti sudu dostavila dokaze koje je pozvana, prvotno rješenjem suda, a potom joj je na isto pozornost skrenuo i sam tužitelj, pa stoga sud zaključuje da je tužena mogla iznijeti nove činjenice i dokaze zaključno sa 9. listopada 2025. Navedeno pravilo o prekluzivnosti roka za iznošenje novih činjenica i dokaza potvrđuje i sudska praksa, koja u bitnome navodi da navedeni rokovi od 15 dana, koje zakon propisuje za iznošenje novih činjenica i predlaganje dokaza, predstavljaju rokove prekluzivne naravi, odnosno stranke protekom navedenih rokova više ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, osim ako ih bez svoje krivnje nisu mogli ranije iznijeti i predložiti, u kojem slučaju prekluzija nastupa zaključenjem prethodnog postupka (tako i Županijski sud u Zadru u Gž 466/2020-2 od 12. listopada 2020., Županijski sud u Varaždinu u Gž 1308/2020-2 od 10. ožujka 2021.). Punomoćnica tužene je na pripremnom ročištu navela kako je ona e-mail poruku koju je uputila Hrvatskom Telekomu dostavila javnom bilježniku Antu Lozančiću putem e-maila (iako to nije propisani način za podnošenje prigovora) te kako joj je isti, također putem e-maila potvrdio primitak njenog prigovora i prateće dokumentacije te joj rekao kako je sve navedeno proslijedio nadležnom sudu. Ovaj sud je putem e-Spisa, izvršio uvid u predmet javnog bilježnika Ante Lozančića, posl. br.: Ovrv-3032/2024, da se otkloni mogućnost omaške prilikom formiranja fizičkog, papirnatog spisa, da ne bi kojim slučajem koji prilog prigovora ostao neuvezan u spis, međutim, kao prigovor tužene u navedenom spisu predmeta nalazi se podnesak tužene pod nazivom "Prigovor na rješenje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave", potpisan na kraju od strane tužene, jedna fotografija kablova, a na samom prigovoru, ispod potpisa tužene, otisnut je prijamni pečat javnog bilježnika na kojem je navedeno kako je prigovor zaprimljen u 3 primjerka sa 1 prilogom, putem pošte preporučeno dana 21. studenoga 2024. Dakle, sva dodatna dokumentacija i e-mail komunikacija na koju se tužena poziva na pripremnom ročištu, nije dostavljena ni uz prigovor, niti u očitovanju tužene, obzirom da je isto u potpunosti izostalo. Primjenjujući citirane zakonske odredbe na konkretan predmet, sud zaključuje da i čl. 461.a ZPP-a i rješenje ovog suda poslovni broj Povrv- 102/2025 od 25. kolovoza 2025. sadrže obligatorni, imperativni izričaj koji je izražen formulacijom "dužan je", te stoga sud nedvojbenim zaključuje da predmetna odredba koja propisuje prekluzivnost roka predstavlja kogentnu normu, a sud ne može stranci dati više prava od onoga što joj pripada na temelju zakona (tako i Županijski sud u Velikoj Gorici u Gž Zk-475/21 od 1. prosinca 2021.). Slijedom svega navedenog, sud je odbio dokazni prijedlog čitanjem e-maila upućenog od strane tužene na adresu [adresa elektroničke pošte], naslova "Internet koji ne funkcionira" jer je isti predloženi istekom prekluzivnih rokova.

11. Ocjenom svih provedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

12. Predmet spora je potraživanje tužitelja po osnovi nepodmirenih mjesečnih računa za travanj, svibanj, lipanj i srpanj 2023. na ime mjesečne pretplate za MAX2 usluge po ugovorenoj tarifi te iznos od 112,14 EUR na ime naknade zbog prijevremenog raskida ugovornog odnosa.

13. Među strankama je sporna osnova i visina predmetnog potraživanja tužitelja.

14. Provedenim dokazima utvrđeno je da je između tužitelja i tuženika postojao ugovorni odnos, slijedom čega navodi tužene o tome kako nikada nije potpisala nikakav ugovor sa Hrvatskim Telekomom d.d., nisu osnovani. Uvidom u Obavijest o realizaciji usluge, broj zahtjev: 252326127/23 s osnovnim troškovima ugovorenih usluga (list 64-65 spisa) utvrđeno je da je tuženik s Hrvatskim Telekomom d.d. zasnovao pretplatnički odnos radi korištenja usluge MAX2 paket 24 mj., na adresi [adresa], putem telefonske prodaje Hrvatskog Telekoma i to dana 24. travnja 2023., sukladno Općim uvjetima poslovanja Hrvatskog Telekoma d.d. za pružanje usluga u javnoj i nepokretnoj komunikacijskoj mreži. Mjesečna naknada u promotivnom razdoblju trajanja 24 mjeseca, ugovorena je u iznosu od 25,08 EUR mjesečno, a kao stavka koja se jednokratno naplaćuje navedena je: usluga instalacija MAX2 paketa: novi korisnik uz ugovornu obvezu 24 mj., u iznosu od 0,10 EUR. Uz navedene troškove ugovorenih usluga, naveden je i iznos mjesečne naknade bez ugovorene obveze, koji bi se naplaćivao da nije postojala ugovorena obveza i to iznos od 29,06 EUR mjesečno.

15. Uvidom u račune za usluge Hrvatskog Telekoma, te specifikaciju prodanih i ustupljenih potraživanja na dan 5. ožujka 2024., prodavatelja Hrvatskog Telekoma d.d., otkupitelju EOS MATRIX d.o.o., utvrđeno je kako tužena nije podmirila dospjele mjesečne iznose za račune fiksne mreže i račun koji se odnosi na naknadu zbog prijevremenog raskida, a koji iznosi su detaljno specificirani u visini koja se potražuje tužbenim zahtjevom.

16. Uvidom u Okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-08/2015 (list 26-34 spisa) zaključen 20. listopada 2015. između ovdje tužitelja kao otkupitelja/cesionara i Hrvatskog Telekoma d.d. kao prodavatelja/cedenta, te u Aneks broj: 6 Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015 te 98. Dodatak Okvirnom Ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja br. F3-0872015 od 20. 10. 2015. i Aneksu Ugovora br. 6 od 03. 03. 2024., utvrđeno je da je Hrvatski Telekom d.d. prenio na tužitelja nenaplaćene tražbine koje ima prema svojim krajnjim kupcima, a koje su specificirane u Dodatku ugovora.

17. Nastavno na navedeno, odredbom čl. 80. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, dalje: ZOO), propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka. Odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstva naplate, hipoteka, založna prava, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Time je u smislu odredbe čl. 80. i 81. ZOO-a na tužitelja kao novog vjerovnika prešla predmetna tražbina iz pretplatničkog odnosa koji je postojao između tuženika i Hrvatskog Telekoma d.d., a tužitelj je temeljem odredbe čl. 84. ZOO-a prema dužniku stekao ista prava koja je imao Hrvatski Telekom d.d. do ustupanja. Glede obveze obavještavanja tuženika razvidno je da je tuženik saznao za postojanje ugovora o cesiji, odnosno svoje obveze prema ovdje tužitelju najkasnije trenutkom primitka rješenja o ovrsi, pa ovaj sud drži da je tuženik valjano obaviješten o ugovornom ustupu.

18. U odnosu na navode tužene kako nikada nije potpisala nikakav ugovor, nedvojbeno je utvrđeno kako je ugovor zaključen putem telefonske prodaje i to na način da je tužena, kao što sama navodi, susjedu dala svoj osobni dokument i molila ga da joj "instalira Internet", odnosno kako to navodi njena punomoćnica, na molbu njezine kćerke, Internet je otvoren od strane susjeda koji je pozvao tehničara u njihovu kuću na adresi [adresa]. Samim time, jasno je za zaključiti kao je "Internet instaliran" temeljem ugovora zaključenog putem telefonske prodaje, a sama tužena nije provjerila koje podatke je susjed, kojeg je molila za navedenu uslugu, dao tužitelju, a isto tako nije predložila da se susjed u tijeku ovog postupka sasluša u svojstvu svjedoka na navedene okolnosti. Štoviše, punomoćnica tužene je navela kako je tehničar tužitelja izašao na teren i instalirao Internet u kući prije nego li je kćerka došla u kuću, a sve kako bi mogla početi raditi i koristiti se Internetom, što bi značilo da je od strane tužitelja ispunjena ugovorna obveza aktivacije i instalacije usluge, a kako je to navedeno i u obavijesti o realizaciji usluge od 24. travnja 2023., od 10:40:37 sati.

19. Također, u odnosu na navode tužene kako je ugovor smatrala raskinutim, obzirom da joj nakon 10 dana nije otklonjen problem od strane tužitelja te se obratila drugom operateru, a u odnosu na tužitelja je smatrala kako više nema nikakve obveze jer joj usluga nije isporučena na odgovarajući način, valja naglasiti kako je navedeno regulirano odredbom čl. 19. Općih uvjeta poslovanja, u kojem slučaju dolazi do raskida pretplatničkog odnosa, međutim, obveznik ostaje u obvezi Hrvatskom Telekomu podmiriti sva dugovanja za pružene usluge i ispuniti obveze iz Pretplatničkog ugovora.

20. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

21. Dakle, imajući u vidu isprave koje je tužitelj dostavio na okolnost osnova i visine potraživanja i ocjenom svih izvedenih dokaza utvrđeno je postojanje nepodmirene tražbine tužene prema tužitelju s osnova zaključenog ugovora za uslugu MAX2 paketa 24 mj. i instalacije MAX2 paketa po ugovorenoj tarifi koju je tuženik ugovorio s Hrvatskim Telekomom d.d. temeljem Zahtjeva za uslugu MAX2 od 24. travnja 2023. uz obvezno trajanje ugovora na 24 mjeseca sa mjesečnom pretplatom od 25,08 EUR. Iz priloženih računa razvidno je da su tražbine tužitelja prema tuženiku za mjesece travanj, svibanj, lipanj i srpanj 2023. dospjele na naplatu. Osim navedenih iznosa, sukladno čl. 18. Općih uvjeta poslovanja koji se primjenjuju na pretplatnički ugovor sklopljen s posebnom odredbom trajanja, a krivnjom pretplatnika dođe do raskida pretplatničkog ugovora prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik će biti dužan platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta koje je ostvario ako je plaćanje te naknade za njega povoljnije, a što će biti detaljno utvrđeno posebnim uvjetima pojedinog tarifnog modela i/ili paketa ili u cjeniku usluga. Istek ugovorne obveze (24 mjeseca) trebao je nastupiti u travnju 2025., a nastupio je u studenom 2023. zbog neplaćanja računa od strane tužene te je tuženoj naplaćena i naknada zbog prijevremenog raskida u iznosu od 112,14 EUR, a koji iznos se odnosi na popuste koje je tužena ostvarila za razdoblje trajanja pretplate u iznosu od 23,45 EUR + PDV te na popust na priključenje usluge u iznosu od 66,16 EUR + PDV. Tužena je za svaki mjesec korištenja usluge ostvarila popust od 3,19 EUR jer je umjesto 23,25 EUR plaćala 20,06 EUR pa je tako za 7,35 mjeseci korištenja usluge ostvarila popust od 23,45 EUR + PDV, dok joj je aktivacija usluge naplaćena 0,10 EUR, a puna cijena aktivacije iznosi 66,16 EUR, a što je sve jasno specificirano već na samoj obavijesti o realizaciji usluge i tužena je sa istim bila upoznata. U odnosu na tuženu primijenjena je povoljnija opcija temeljem čl. 18. st. 5. Općih uvjeta poslovanja pa je slijedom navedenog valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženoj naloženo plaćanje navedenog iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate te je odlučeno kao u točki I. izreke.

22. U točki II. izreke presude ovaj sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ante Lozančića iz Dubrovnika od 13. kolovoza 2024., poslovni broj Ovrv-3032/2024 u dijelu koji se odnosi na nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR s pripadajućim kamatama. Naime, odredbom članka 164. stavak 4. ZPP-a, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom. Sukladno Zaključku br. 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

23. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška kao i troškova nastalih tijekom ovrhe, utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, temeljem koje odredbe, obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, sud je naložio tuženoj da

1 0

naknadi tužitelju troškove postupka. Tužitelju je tako priznat zatraženi trošak u iznosu od 25,00 EUR nastao po osnovi predujma i ostatka naknade javnog bilježnika za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, trošak pristupa na ročište održano 15. listopada 2025. (25 bodova x 2,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa), a što ukupno iznosi 62,50 EUR uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25%, trošak sastava podneska od 16. rujna 2025. (1 x 25 bodova x 2,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), a što ukupno iznosi 62,50 EUR uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25%, a uz navedeno je tužitelju valjalo priznati kao osnovan i trošak u iznosu od 13,27 EUR na ime sudske pristojbe na sudsku odluku za ovu presudu. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat trošak u sveukupnom iznosu od 183,27 EUR. Tužitelju, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a pripada i pravo na zakonsku zateznu kamatu na priznati mu iznos troška.

24. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo je odbiti tuženu sa zahtjevom za naknadom troškova, stoga je odlučeno kao u točki IV. presude.

U Korčuli, 11. studenoga 2025.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. st. 2 toč. 3 ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).