- 1 -              Rev 452/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 452/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. S. iz Č., OIB …, zastupane po punomoćniku J. J., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-403/2021-3 od 5. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-129/20-18 od 1. prosinca 2020., u sjednici održanoj 4. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              I. Preinačuju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-403/2021-3 od 5. srpnja 2021. i presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-129/20-18 od 1. prosinca 2020. i sudi:

 

              1. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu 81.650,OO sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 1. prosinca 2018., kao i zahtjev za naknadu troškova postupka.

 

              2. Svaka stranka snosi svoje troškove.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici ukupno 81.650,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 1. prosinca 2018. (točka I. izreke), kao i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 7.500,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd 1620/2022 od 19. srpnja 2022. dopustio tuženici reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:

 

              „1) Smatra li se svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, a koje poslove policijski službenici Republike Hrvatske (temeljem Zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu) vrše u zonama koje su, iako fizički smještene na području strane države, područja na kojima policijski službenici Republike Hrvatske imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa te se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe Republike Hrvatske smatraju kao da su obavljene u općini u Republici Hrvatskoj koja je najbliža tom graničnom prijelazu, može smatrati radom izvan stalnog mjesta rada za koji rad se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13, 104/13, 150/13 71/16 i 123/16) i članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17, 12/2018, 2/19 i 119/19) ili se smatra radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji rad nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka?

 

              2) Može li se Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. godine, a kojim je dano tumačenje vezano za granični prijelaz D. u R. S., primjenjivati i prilikom donošenja odluke o ostvarivanju prava na terenski dodatak policijskih službenika koji rade na drugim graničnim prijelazima?

 

              3) Može li se Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13, 104/13, 150/13 71/16 i 123/16), a kojim je dano tumačenje vezano za granični prijelaz D. u R. S., primjenjivati prilikom donošenja odluke za tražbine dospjele nakon stupanja na snagu Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2017. ("Narodne novine" broj 112/17, 12/2018, 02/19 i 119/19)?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica je podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) pobijajući je zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen, s prijedlogom da se preinakom odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška, podredno da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

5. Tužitelj je odgovorio na reviziju tuženice.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

 

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja kao policijskog službenika za zaštitu granice Policijske uprave međimurske, Policijska postaja Š., koji je u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 30. lipnja 2018., u okviru područja koje je pokrivala Policijska postaja Š. bio upućivan na rad na granične prijelaze S. ob D. - T., G. - B., S. ob D. - P., R. - B., za isplatu iznosa kao pod točkom 1. obrazloženja, a po osnovi terenskog dodatka u tom razdoblju.

 

9. Ovaj sud je u identičnoj činjeničnoj situaciji, a u presudi poslovni broj Rev 1195/2022 od 28. ožujka 2023. na pitanja zbog kojih je dopuštena revizija.

 

10. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima bile su nesporne ili su utvrđene slijedeće pravno odlučne činjenice:

 

- da je tužitelj u utuženom razdoblju dnevnim odnosno mjesečnim rasporedom bio upućivan na rad na međunarodne cestovne granični prijelaze T., B., P. i B. na državnom teritoriju Republike Slovenije, udaljenim od granične crte u rasponu od 18 do 148 m;

 

- da je na temelju Zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu („Narodne novine“, broj 2/04), ustanovljena iznimka od pravila da se kontrolne stanice granične kontrole nalaze na području matičnih država, pa se službene radnje na tim prijelazima, poduzete na području Republike Slovenije, smatraju kao da su poduzete u Republici Hrvatskoj;

 

- da je Zajednička komisija za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u vezi primjene odredbe čl. 56. KU/13, dana 20. svibnja 2014. dala tumačenje broj 7/55, i dana 11. studenoga 2016. tumačenje broj 22/56, prema kojemu službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, ima pravo prema ranijem Kolektivnom ugovoru („Narodne novine“, broj 104/13) na terenski dodatak u visini od 150,00 kn koji je vrijedio do 31. listopada 2017., a od 1. studenoga 2017. po Kolektivnom ugovoru („Narodne novine“, broj 112/17 i 12/18), u visini od 170,00 kn ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja, pri čemu se terenski dodatak i dnevnica isključuju;

 

- da tuženica tužitelju za utuženo razdoblje u kojemu je obavljao poslove granične kontrole na navedenim graničnim prijelazima nije isplatila terenski dodatak u ukupnom iznosu od 120.620,00 kn / 16.009,03 eur, koji u visini nije sporan.

 

11. Ovaj sud je u identičnoj činjeničnoj situaciji, a u presudi poslovni broj Rev 1195/2022 od 28. ožujka 2023. na pitanja zbog kojih je dopuštena revizija zauzeo pravno shvaćanje kako slijedi:

 

- 1.Pitanje:

„Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka.“

 

- 2. i 3. Pitanje:

 

„Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu članaka 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP D., uz službeno ovlaštenje za rad na GP D., a izdano na temelju članka 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može se primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice koji su na raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji nadležnoj za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za obavljanje hrvatske granične kontrole na državnom području susjedne države.“

 

12. Stoga, reafirmirajući već zauzeto pravno shvaćanje, i u ovom postupku je reviziju tuženice valjalo prihvatiti i preinačiti pobijanju presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva te temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci.

 

13. Kako tuženica zbog vođenja ovog postupka nije imala posebnih troškova, jer je zastupana po Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, a s obzirom na različitu praksu sudova nižeg stupnja u identičnim pravnim stvarima, očito je da tužiteljica nije svoj zahtjev postavljala zbog obijesnog parničenja to bi obveza tužiteljice da u konačnici podmiri sve troškove zastupanja primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa),predstavljao prekomjeran teret spram Države koju zastupa Državno odvjetništvo koje zbog zastupanja nije imalo posebnih troškova i radnji osim radnji zastupanja pred sudom to je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove iz u svezi s ovom postupkom (vidjeti ESLJP Klauz protiv Hrvatske - Zahtjev broj 28963/10 posebno para. 97).

 

13. Zbog svih gore navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 4. listopada 2023.

 

                 Predsjednik vijeća:

                                                                                     mr.sc. Dražen Jakovina, v.r.