REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-151/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika Vijeća te dr. sc. Branka Brkića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika HS, zbog kaznenog djela iz članka 165. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 156/15., 61/15. - ispravak, 110/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. - dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Rijeci broj Kzd-4/2023- 153 od 5. srpnja 2024. i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj I Kžzd-13/2025-9 od 12. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 11. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika HS za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Rijeci broj Kzd- 4/2023-153 od 5. srpnja 2024. i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj I Kžzd-13/2025-9 od 12. lipnja 2025. 2. podnositelj HS proglašen je krivim da je počinio pet kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, pod točkom I. teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. KZ/11, pod točkom II. kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavak 1. KZ/11, pod točkom III. kazneno djelo upoznavanja djece s pornografijom iz članka 165. stavak 1. KZ/11, pod točkom IV. kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavak 1. KZ/11 i pod točkom V. kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci prvostupanjske presude.

1.1. Optuženom HS utvrđene su kazne zatvora i to: za kazneno djelo iz točke I. na temelju članka 166. stavak 1. KZ/11 u trajanju od devet godina, za kazneno djelo iz točke II. na temelju članka 163. stavak 1. KZ/11 u trajanju od četiri godine, za kazneno djelo iz točke III. na temelju članka 165. stavak 1. KZ/11 u trajanju od jedne godine, za kazneno djelo iz točke IV. na temelju članka 163. stavak 1. KZ/11 u trajanju od tri godine, za kazneno djelo iz točke V. na temelju članka 163. stavak 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od tri godine pa je optuženi HS na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu u trajanju od osamnaest godina u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme lišenja slobode od 10. kolovoza 2022. pa nadalje.

2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđenik HS, po branitelju Draganu Smoliću-Ročaku, odvjetniku u Rijeci, zbog povreda „...odredbi članka 515. stavak 1. ZKP kao povredi zajamčenog načela na pošteno suđenje iz odredbe članka 6. stavak 1. i 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (N.N. Međunarodni ugovori br. 18/1977), obzirom da izravna primjena Konvencije slijedi iz odredbe članka 141. Ustava RH te je ista po pravnoj snazi iznad zakona. K tome, načelo prava na pravično suđenje sadržano je i u odredbi članka 29. Ustava RH, kao i odredbi članka 28. Ustava RH primjenom načela presumpcije nedužnosti, što u ukupnosti predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom te zakonom...“. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude prvostupanjski sud je, sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25 - dalje: ZKP), zahtjev dostavio državnom odvjetniku koji se na isti očitovao podneskom broj Ksm-DO-192/2025-2 od 30. rujna 2025., a koji odgovor na zahtjev osuđenika je dostavljen na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika HS nije osnovan.

4.1. Neosnovano osuđenik tvrdi da „...razlozi obiju presuda, a posebice drugostupanjske, umnogome očituju povredu prava na pošteno suđenje, kakvim ga zajamčuje ne samo članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda već i članak 29. Ustava RH...“. Pritom pravilno primjećuje da prema odredbi članka 9. stavak 1. ZKP-a sud s jednakom pažnjom ispituje i utvrđuje činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, da je prema odredbi članka 450. stavak 2. ZKP-a sud dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, na temelju takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana, da uspostava načela poštenog suđenja, kakvim ga sagledava Konvencija te Ustav RH, isključuje bilo kakvu mogućnost arbitrarnog zaključivanja u pogledu činjeničnih i pravnih pitanja te da je dokazno pravilo in dubio pro reo utemeljeno sa svrhom uspostave ravnoteže dokaza kojima se utvrđuje postojanje činjenica i to na način da u slučaju dvojbe se imaju cijeniti u prilog okrivljenika, kao inferiornije strane u kaznenom postupku. Međutim, suprotno podnositelju, iz obrazloženja pobijanih presuda ne proizlazi da su sudovi prvog i drugog stupnja prilikom ocjene dokaza povrijedili pravilo in dubio pro reo jer je sud prvog stupnja proveo savjesnu i brižljivu ocjenu dokaza za svaku točku optužbe što je opširno i logički besprijekorno obrazložio, dajući osvrt i na dokaze obrane, obrazlažući zašto isti ne obeskrepljuju dokaze optužbe (točke 13. - 38. prvostupanjske presude), koje utvrđenje je potvrdio i drugostupanjski sud (točke 10. - 23. drugostupanjske presude).

4.2. Tvrdnja podnositelja, koji je i sam priznao da je u dva navrata imao spolne odnose sa mlt. NS, ali da to nije činio „gotovo svakodnevno“, tvrdnja je o činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda, koja utvrđenja prihvaća i drugostupanjski sud, a njihovo pobijanje prema odredbi članka 517. ZKP-a ne može biti pravnom osnovom za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Stoga podnositelj neosnovano prigovara da „...činjenično utvrđenje obje presude nalaze potvrđenim isključivo s osnova kazivanja mlt. NS, a zatim i posrednim iskazivanjem njezine majke..., s druge strane, zanemaruje se pretpostavka da je optuženik, kao i svjedoci obrane (radi se o članovima njegovog kućanstva) svojim kazivanjem objektivno opovrgnuo mogućnost tako učestalog slijeda zbivanja... U konkretnom slučaju vaganje činjenica nije provedeno uz dojam pravičnog ispitivanja slučaja, čemu je jamac imao biti sud kao neutralni arbitar... Štoviše, izostanak pravičnog vaganja dokaza (u međusobnoj povezanosti) očituje se time što od strane prvostupanjskog suda isto nije provedeno uz uvažavanje dokaznog prijedloga obrane, a u smislu da se neposrednim osmatranjem (kroz dokaznu radnju očevida) sagleda prostornost stana optuženikove obitelji...“, jer je riječ o činjeničnim (a ne pravnim) pitanjima.

4.3. Činjenične je naravi i tvrdnja podnositelja da „...izreka prvostupanjske presude vezano za kazneno djelo presuđeno pod toč. 1/, nalazi za prihvatiti proizvoljno izloženu tvrdnju optužbe da se posljedičnim odrazom na psihofizički razvoj mlt. NS „opetovano samoozlijeđivala“...“ pa ovaj Sud nije ovlašten preispitivati pravilnost utvrđenja te činjenice odlučne za pravnu oznaku djela za koje je podnositelj osuđen.

5. Podnositelj nadalje ističe povredu načela kontradiktornosti i jednakosti oružja i prava na dokazivanje, zajamčenih odredbama članka 6. stavak 3. točka d. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i odredbom članka 29. stavak 2. točka 6. Ustava RH. Ove povrede se obrazlažu tvrdnjom da „... u konkretnom slučaju cilj obrane stremio je opovrgnuti terećenje iz optužnice da je optuženik gotovo svakodnevno ostvarivao intimne odnose sa mlt. NS, kao i opovrgavanje vjerodostojnosti sadržaja koji je proizašao tijekom dokazne radnje pretrage optuženikovih informatičkih uređaja, a nadasve i opovrgavanju predbacivanja o saznanju optuženika glede nasnimljenog sadržaja koji se pretragom pronašao na zatečenim CD nositeljima podataka...“. Dakle, evidentna činjenična pitanja podnositelj pokušava podvesti pod pravna pitanja tvrdeći, kao i u žalbi protiv prvostupanjske presude, da je bilo potrebno da se „...provođenjem odgovarajućeg vještačenja po vještaku informatičke struke, razjasni porijeklo i način na koji se došlo do izuzetog sadržaja tijekom provođenja dokazne radnje pretrage mobilnog uređaja marke „Huawei“, od strane policijskih istražitelja ...“, te da se „... nameće (se) sumnja da li je prezentirani sadržaj uopće proizašao pridržavanjem naloga suca istrage u domeni opsega pretrage... mobilnog telefona marke „Huawei“ ili se pak radi o sadržaju koji je pribavljen premašivanjem (od strane policijskih istražitelja) dopuštenog isključivog zadiranja na mobilni uređaj i to na način da je sadržaj povučen sa pohrane kod nekog od informatičkih poslužitelja, čime se sama pretraga i prikupljeni sadržaj plodom trule voćke ne bi mogao kao dokaz koristiti u tijeku postupka...“.

5.1. Isti prigovor podnositelj je isticao i u žalbi protiv prvostupanjske presude, a na to mu je drugostupanjski sud odgovorio u točki 14.1. svoje odluke nalazeći da „...iz zapisnika Policijske uprave Primorsko-goranske proizlazi da je predmet pretrage bio mobilni uređaj tako da je pretraga izvršena na način da je isti spojen na forenzički uređaj s pripadajućim softverom nakon čega je izvršena pretraga i snimljen sadržaj mobilnog telefona u mapu sa naznakama podmapa...“.

5.2. Stoga, i po stanovištu ovog Suda, nije riječ o nezakonitom pribavljanju dokaza, mimo naloga suca istrage, s obzirom da se do inkriminiranog materijala došlo zakonitom pretragom mobitela, s kojega mobitela su inkriminirani materijali pohranjeni na platformama različitih poslužitelja, a potom pribavljeni korištenjem odgovarajućeg informatičkog alata kojim se takav materijal povukao sa tih platformi, pa je prvostupanjski sud s pravom odbio kao nevažan i usmjeren na odugovlačenje postupka prijedlog da se provede novo informatičko vještačenje.

5.3. Podnositelj također neosnovano tvrdi da „...predloženi dokazi jesu od takvog značenja da u odlučnoj mjeri daju priliku ojačati poziciju obrane, koju je, naprotiv, prvostupanjski sud svojom arbitrarnošću (izostankom pridržavanja načela kontradiktornosti) usmjerio ka podupiranju suspektnih dokaza optužbe...“, s obzirom na to da je krivnja podnositelja za sva kaznena djela i po stanovištu ovog Suda dokazana i obrazložena izvan svake razborite sumnje, pa se neosnovano tvrdi da su pobijane odluke suviše arbitrarne.

6. Povreda prava na učinkovito pravno sredstvo podnositelj vidu u tome da „... slučaju preispitivanja žalbenih razloga nije se drugostupanjskom odlukom našlo za shodno dati relevantan osvrt na ukazanu pretpostavku zanemarivanja povoljnog iskazivanja srodnika optuženika...“, jer je drugostupanjski sudu točki 13. obrazloženja svoje odluke dao svoj osvrt i na iskaze podnositeljeve majke i drugih rođaka.

6.1. Podnositelj također neosnovano tvrdi da „...niti u ovom slučaju drugostupanjska se presuda ne određuje sagledati odlučnost izostanka (od strane prvostupanjskog suda) uvažavanja kontradiktornosti pri istaknutom traženju obrane da se i u tome dijelu provede informatičko vještačenje...“ jer je drugostupanjski sud pod točkama 14.1.- 20. odgovorio i na taj žalbeni navod, prihvaćajući također i utvrđenje prvostupanjskog suda da se malodobna žrtva NS samoozljeđivala, pri čemu zaključci prvostupanjskog i drugostupanjskog suda o samoozljeđivanje malodobne žrtve predstavljaju svojevrsno pravno jedinstvo. A da se malodobna žrtva NS samoozljeđivala proizlazi kako iz njezina svjedočkog iskaza, tako i iz iskaza njezine majke te iz psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja, a to je sve cijenio prvostupanjski, a potvrdio drugostupanjski sud.

6.2. Stoga je neosnovan prigovor podnositelja da je došlo do povrede prava na učinkovito pravno sredstvo u drugostupanjskom postupku jer je drugostupanjski sud odgovorio na sve relevantne žalbene prigovore podnositelja.

7. Iz izloženih razloga zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika HS ukazuje se u cijelosti neosnovanim pa je o istom temeljem odredbe članka 519. u svezi sa člankom 512. ZKP-a valjalo odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 11. studenoga 2025.

Predsjednik Vijeća:

Damir Kos