Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-222/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Zinke Bulka predsjednice vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GDO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ljubica Spajić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Goran Jedličko, odvjetnik u Zagrebu, radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj P- 653/2017-61 od 22. prosinca 2017., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P- 653/2017-64 od 31. siječnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice GDO kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj P-653/2017-61 od 22. prosinca 2017., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-653/2017-64 od 31. siječnja 2019.

II. Odbija se tuženik ŽD sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja ispravljenom rješenjem od 31. siječnja 2019. odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za raskid Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji su UD i GD zaključili 6. rujna 2010. pod brojem OV-2559/10 kod Javnog bilježnika Nadice Milovac iz Zadra, zahtjev da se u zemljišnim knjigama uspostavi prijašnje stanje u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kakvo je bilo prije nego što je tuženik na osnovi navedenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ishodio upis navedenih nekretnina u svoje vlasništvo tako da se na temelju presude navedene nekretnine upišu kao vlasništvo tužiteljice, te zahtjev da se naloži tuženiku da tužiteljici preda u posjed sve nekretnine (točka 1. izreke). Nadalje, odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka (točka 2. izreke) te se nalaže tužiteljici da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 25.555,00 kn/3.391,73 EUR-a (točka 3. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom sudu drugoga stupnja da istu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljice tuženik se u cijelosti protivi iznesenim žalbenim navodima te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troškova sastava istog.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se zbog neispunjenja raskine Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, sklopljen 10. veljače 2010., a ovjeren kod javnog bilježnika Nadice Milovac iz Zadra 6. rujna 2010. između pravne prednice parničnih stranaka- njihove majke UD i tuženika, te posljedično tome da se uspostavi zemljišnoknjižno stanje koje je postojalo prije provedbe navedenog Ugovora u zemljišnim knjigama, kao i da tuženik preda tužiteljici u posjed nekretnine koje su bile predmetom toga Ugovora.

6. Tijekom parnice umrla je izvorna tužiteljica UD, majka parničnih stranaka, slijedom čega je parnicu, u procesnom položaju tužiteljice preuzela zakonska nasljednica GDO njezina kćerka, a sestra tuženika.

7. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužiteljica jer izreka presude ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Nadalje, nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1. u vezi s čl. 377. ZPP, jer je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima tužiteljice, raspravio sva sporna pitanja na koja je drugostupanjski sud upozorio u ukidnom rješenju.

9. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

10. Među strankama nije sporno da je između njihove pravne prednice-majke UD, kao primateljice uzdržavanja i tuženika, kao davatelja uzdržavanja 10. veljače 2010. sklopljen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, ovjeren kod javnog bilježnika Nadice Milovac iz Zadra 6. rujna 2010. pod brojem OV-2559/10, kojim Ugovorom se tuženik obvezao primateljicu uzdržavanja njegovati prema njezinim potrebama, a naročito pomagati joj oko održavanja osobne higijene, osigurati joj propisane lijekove i liječničku pomoć, osigurati joj adekvatni smještaj ili u vlastitom domu ili drugoj ustanovi gdje će imati potpunu i čovjeka dostojnu njegu, osigurati joj odjeću, obuću, hranu primjerenu njezinim životnim potrebama i dobi te je nakon smrti sahraniti u skladu s mjesnim i vjerskim običajima, dok se primateljica uzdržavanja obvezla ostaviti u vlasništvo davatelju uzdržavanja nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti.

11. Sporno je jesu li u ovom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za raskid predmetnog Ugovora zbog činjenice da tuženik nije ispunjavao svoju ugovorom preuzetu obvezu o uzdržavanju primateljice uzdržavanja – pok. UD.

12. Iz iskaza same tužiteljice proizlazi da je od 2007. pok. UD u ljetnim mjesecima boravila u [adresa] gdje se bavila iznajmljivanjem apartmana u čemu su joj pomagale parnične stranke, dok je ostatak godine boravila kod parničnih stranaka bilo kod tužiteljice bilo kod tuženika.

13. Upravo zbog te činjenice logično je i životno, a kako je to pravilno zaključio i sud prvoga stupnja, da su saslušani svjedoci koje je predložila tužiteljica iskazivali da su pok. UD viđali kod tužiteljice, a svjedoci koje je predložio tuženik iskazivali da su je viđali kod tuženika.

14. Nadalje, iz iskaza tuženika proizlazi da je u ljeto 2009. u [adresa] tužiteljica došla u sukob s pok. UD nakon čega je pok. UD zahtijevala od tuženika da sklope predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, što su i učinili nakon povratka pok. UD u [adresa] kojom prilikom je ona boravila kod tuženika, a ovjerili ga u rujnu 2010. kada je tuženik došao u [adresa], pri čemu o Ugovoru niti pok. UD niti tuženik nisu govorili tužiteljici.

15. Da tužiteljica nije znala za predmetni Ugovor proizlazi iz njezina iskaza prema kojem je za njega saznala krajem ljeta 2011. kada je došlo do sukoba između nje i tuženika kojom prilikom joj je tuženik rekao da je sva imovina njegova.

16. Nadalje, iz iskaza i tužiteljice i tuženika proizlazi da je nakon ljeta 2011. tužiteljica uzela majku kod sebe te da je pok. UD do svoje smrti boravila kod nje. Kako su tužiteljica i tuženik bili u zavadi to je prema navodima tuženika tužiteljica onemogućila svaki kontakt tuženika i pok. UD, slijedom čega je tuženik jedino mogao nastaviti izvršavati ugovor u vidu plaćanja dopunskog zdravstvenog osiguranja za primateljicu uzdržavanja.

17. Da je tužiteljica onemogućavala kontakte pok. UD i tuženika proizlazi i iz službene bilješke raspravnog suda sačinjene 8. veljače 2012. (list 50 spisa) prema kojem ga je nakon održanog ročišta tuženik zamolio da mu omogući da se nakratko nasamo vidi s majkom u posebnoj prostoriji u sudu, što je tužiteljica izrijekom onemogućila pri čemu je glasno negodovala i tražila da i ona bude prisutna razgovoru (list 50 spisa).

18. Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je nakon saznanja za predmetni Ugovor također s majkom sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju predmetom kojeg su bile iste nekretnine ali taj Ugovor nije mogao biti proveden u zemljišnim knjigama zbog ranije provedenog predmetnog Ugovora, nakon čega je pok. UD, očito pod utjecajem tužiteljice, podnijela predmetnu tužbu 19. rujna 2011.

19. Suprotno žalbenim navodima, iz sadržaja provedenih dokaza ne proizlazi da bi tuženik svjesno izbjegavao ispunjavati svoje obveze preuzete predmetnim Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju već da ga je u tome onemogućila upravo tužiteljica koja je majku pok. UD nakon saznanja o njegovom sklapanju uzela k sebi i onemogućila tuženiku svaki kontakt s njom, što ukazuje da su problemi oko ispunjavanja Ugovora koincidirali upravo sa saznanjem tužiteljice za postojanje istog što je u konačnici rezultiralo predmetnom tužbom.

20. Imajući u vidu navedeno sud prvoga stupnja je i prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda pravilno utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice za raskid navedenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju radi neispunjavanja ugovornih obveza od strane tuženika neosnovan te je pravilno primjenom odredbe čl. 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) odbio njezin tužbeni zahtjev.

21. Neosnovano tužiteljica ukazuje i na činjenicu da tuženik nije sahranio pok. UD što je bila njegova ugovorna obveza, imajući u vidu da je nedvojbeno utvrđeno da tuženik zbog prekinutog kontakta sa primateljicom uzdržavanja, koja je po tužiteljici odvedena k njoj u Zagreb (pod izlikom ugradnje zubne proteze) s kojom tuženik zbog zavade nije komunicirao niti je mogao pristupiti u kuću tužiteljice, nije niti imao mogućnost da ispuni tu obvezu iz predmetnog Ugovora.

22. Također, na pravilnost i zakonitost odluke nije od utjecaja niti to što takvo ponašanje tužiteljice tuženik nije prijavio policiji odnosno nadležnom Centru za socijalnu skrb jer prijava sama po sebi ne bi imala nikakav utjecaj na opstojnost predmetnog Ugovora.

23. Tužiteljica u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

24. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

25. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka (odgovor na žalbu tužiteljice), budući takav trošak nije bio neophodan za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 11. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Zinka Bulka