Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-714/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Zinke Bulka članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ljekarne Dvoržak Zdravstvena ustanova za ljekarničku djelatnost, OIB: 21981372220, [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Josip Vukadin i Vesna Grčević Vukadin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukadin i Partneri j.t.d. [adresa], protiv 1. tuženika GP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tuženice OP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Marko Anić, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-393/2021 od 11. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba 1. tuženika GP i 2. tuženice OP i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P- 393/2021 od 11. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja Ljekarne Dvoržak Zdravstvena ustanova za ljekarničku djelatnost za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja presuđeno je:

„ I Utvrđuje se da je tuženi GP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnik 4947/134420 nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] stambeno-poslovna zgrada ukupne površine 130 čhv 468 m², povezano sa vlasništvom posebnog dijela zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], drugi kat: stan br. 15, koji se sastoji od predprostora, sobe, kupaone, dnevnog boravka + blagavaone, kuhinje, dvije logge, ukupne površine 49,47 m2, u nacrtu označeno ljubičastom bojom, 18. suvlasnički dio etažno vlasništvo (E-18), upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], Općinski sud u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski, k. o. [katastarska općina], u 1/2 dijela.

II Nalaže se tuženima GP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10 [adresa] i OP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10 [adresa] da tužitelju LJEKARNE DVORŽAK Zdravstvena ustanova za ljekarničku djelatnost, OIB: 21981372220, [adresa], plate troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.325,86 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. lipnja 2024. kao dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

2. Protiv navedene presude žale se tuženici zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj se protivi svim žalbenim navodima i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu, uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje da nekretnina, pobliže opisana u izreci presude, predstavlja bračnu stečevinu tuženika, pri čemu tužitelj svoj pravni interes za podnošenje tužbe predmetnog sadržaja nalazi u postojanju novčanog potraživanja prema 1. tuženiku GP u iznosu od 366.387,50 kn, koji proizlazi iz pravomoćnih i ovršnih sudskih presuda, a koje po dospijeću nije plaćeno.

6. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i toč. 12. ZPP na koje u žalbi ukazuju tuženici. Obrazloženje presude sadržava jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, nije u proturječju sa samim sobom ni s izvedenim dokazima, a sud je pravilno ocijenio sve odlučne okolnosti, uključujući okolnosti sklapanja bračnog ugovora i njegovog aneksa, način stjecanja nekretnine, izvor sredstava za plaćanje kupoprodajne cijene i ulogu obaju tuženika u sklapanju kreditnog odnosa.

7. Nisu ostvarene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke i na temelju izvedenih dokaza, ccjenjenih sukladno čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje.

9. Tako je utvrdio:

- da tužitelj ima dospjelo potraživanje prema 1. tuženiku i to u iznosu od 366.387,50 HRK, sa zateznim kamatama, te u iznosu od 20.528,00 HRK, temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2193/18 od 7. prosinca 2018., u iznosu od 48.830,73 HRK sa zateznim kamatama, temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-552/2019 od 19. listopada 2020. te u iznosu od 882.899,20 HRK sa zateznim kamatama, i u iznosu od 184.502,09 HRK sa zateznim kamatama, temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3805/2018 od 14. travnja 2022.,

- da je 2. tuženica upisana kao vlasnica 18. suvlasničkog dijela: 4947/134420 etažno vlasništvo (E-18) posebni dio zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], upisana zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to stana broj 15, koji se sastoji od predprostora, sobe, kupaone, dnevnog boravka + blagavaone, kuhinje, dvije logge, ukupne površine 49,47 m2, u nacrtu označeno ljubičastom bojom,

- da je navedena nekretnina kupljena kreditom podignutim kod Erste&Steiermarkische Bank d.d. Rijeka, u kojem je 2. tuženica bila korisnica kredita, a 1. tuženik sudužnik,

- da je temeljem navedenoga ugovora o kreditu uknjiženo pravo zaloga na predmetnoj nekretnini, a radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 118.200,00 CHF uvećano za kamate, u korist Erste&Steiermarkische Bank d.d. Rijeka.

- da je u članku 12. cit. ugovora navedeno da je predmetna nekretnina sredstvo osiguranja isplate tog kredita,

- da je navedeni kredit u cijelosti isplaćen 2019. godine, ustegom od plaće i mirovine 2. tuženice,

- da su tuženici bračni drugovi, a brak su sklopili 22. lipnja 1974.,

- da tuženici tvrde da su 13. prosinca 2006. sklopili aneks tj. dodatak sporazumu o raspodjeli bračne imovine tuženih, prema kojem je sva buduća imovina, pa tako dakle i predmetna nekretnina, vlastita imovina tužene OP,

- da su potpisi tuženih na tom ugovoru ovjereni kod javnog bilježnika 18. lipnja 2021., nakon podnošenja tužbe i nakon što su od zemljišnoknjižnog odjela zaprimili rješenje o zabilježbi spora poslovni broj Z-6200/2021 od 26. travnja 2021.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja je zaključio da je sporna nekretnina stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice tuženika te da se radi o bračnoj stečevini na kojoj su tuženici suvlasnici svaki u ½ dijela. Nadalje, prvostupanjski sud je zaključio da Aneks sporazumu o raspodjeli bračne imovine proizvodi pravne učinke tek nakon ovjere potpisa tuženika kao bračnih drugova, dakle, od 18. lipnja 2021., te se odnosi na buduću imovinu, a ne predmetnu nekretninu stečenu ranije. U odnosu na pravni interes tužitelja za utvrđenje da je 1. tuženik suvlasnik predmetne nekretnine, prvostupanjski sud zaključuje da on proizlazi iz pravomoćnih i ovršnih sudskih odluka temeljem kojih je tužitelj od 1. tuženika naplatio tek 29,93 kn, dok 1. tuženik nema druge imovine iz koje bi tužitelj mogao naplatiti svoju tražbinu.

11. Takva činjenična utvrđenja, zaključak i odluku suda prvoga stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika.

12. Prema čl. 248. i čl. 249. Obiteljskog zakona (''Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 5/15, 103/15 - dalje: ObZ), koji se primjenjuje obzirom na vrijeme stjecanja spornog stana – 2007. godine, imovina koju bračni drugovi steknu radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine predstavlja bračnu stečevinu, a smatra se da su bračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima, ako nisu drukčije ugovorili.

13. U postupku je utvrđeno da je predmetna nekretnina bračna stečevina stranaka jer je stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice koja je počela sklapanjem braka 1974. godine, što ukazuje da je tuženik predmetnu imovinu, odnosno dio te imovine, stekao po samom zakonu.

14. U postupku je utvrđeno da je predmetna nekretnina stečena tijekom trajanja braka i kupljena kreditnim sredstvima, a svrha stjecanja bila je zajednička obiteljska potreba da djeca stranaka imaju prostor za odmor. Takva svrha jasno isključuje da bi se radilo o isključivoj imovini jednog bračnog druga.

15. Sama činjenica da su rate kredita otplaćivane iz prihoda 2. tuženice ne mijenja pravnu narav imovine jer i njezina plaća i mirovina predstavljaju bračnu stečevinu. Stoga, neovisno o različitim doprinosima, nekretnina stečena kreditom za vrijeme trajanja braka ima obilježje bračne stečevine.

16. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da 1. tuženik nije sudjelovao u podmirenju obiteljskih troškova te da stoga ne bi imao pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini. Naime, pitanje doprinosa pojedinog bračnog druga nije relevantno za samo postojanje bračne stečevine. Bračna stečevina nastaje samim stjecanjem imovine radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, neovisno o tome je li doprinos bio financijski ili nefinancijski, budući da Obiteljski zakon polazi od načela jednakog doprinosa bračnih drugova zajednici života. Stoga taj prigovor nije od utjecaja na zakonitost pobijane presude.

17. Tuženici u žalbi ističu da je njihova volja bila da imovina stečena nakon 2006. godine bude isključivo vlasništvo 2. tuženice, pozivajući se na usmeni dogovor i na i Aneks sporazuma o raspodjeli bračne imovine.

18. Prema čl. 255. ObZ koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog aneksa sporazuma o raspodjeli bračne imovine, bračnim ugovorom mogu se urediti imovinskopravni odnosi na postojećoj ili budućoj imovini. Prema trećim osobama uglavci o upravi ili raspolaganju imovinom imaju pravni učinak ako su upisani u zemljišne knjige, odnosno u javne upisnike kod kojih je upis nužan za stjecanje prava ili se stvar ne može rabiti bez takva upisa. Bračni ugovor sklapa se u pisanom obliku, a potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni.

19. U smislu citirane zakonske odredbe čl. 255. ObZ, bračni ugovor je strogo formalni pravni posao, kod kojeg je propisan oblik, te je propisana ovjera potpisa bračnih drugova.

20. Bračnim ugovorom koji je sklopljen 13. prosinca 2006. između ovdje tuženika i na kojemu su ovjereni potpisi tek 18. lipnja 2021., je ugovoreno da će se sva buduća imovina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice smatrati vlastitom imovinom 2. tuženice. Kako su na predmetnom ugovoru ovjereni potpisi tuženika tek 2021. godine pravilno je zaključio prvostupanjski sud da Aneks proizvodi učinke tek od tog dana, a ne retroaktivno. Time on ne može utjecati na status nekretnine stečene ranije.

21. Suprotno žalbenim navodima tuženika, ni navodni usmeni dogovori tuženika ne mogu se smatrati valjanom pravnom osnovom koji bi mogao izmijeniti zakonsku presumpciju o bračnoj stečevini. Stoga pravilno zaključuje prvostupanjski sud da tuženici nisu dokazali okolnosti koje bi mogle dovesti do drukčije diobe ili isključenja primjene zakonske presumpcije o jednakim dijelovima bračne stečevine.

22. Nadalje, tvrdnja da se dug 1. tuženika ne odnosi na obvezu koja tereti bračnu zajednicu, već isključivo 1. tuženika, nije od utjecaja na ishod spora, jer predmet ove pranice nije solidarna odgovornost bračnih drugova za dugove, već utvrđenje statusa imovine. Činjenica da ovršna isprava glasi samo na ime 1. tuženika ne isključuje mogućnost da se eventualna ovrha zatraži na njegovu suvlasničkom dijelu u bračnoj stečevini, nakon što se taj dio utvrdi.

23. Žalbeni navod da je tužitelj ovim postupkom „zadirao u imovinu osobe koja nije dužnik“ također nije osnova, jer 2. tuženica nije treća osoba u odnosu na imovinu koja je bračna stečevina, već suvlasnica iste. Sud ovom presudom ne oduzima njezino pravo vlasništva, nego utvrđuje stvarni imovinskopravni odnos između bračnih drugova u smislu čl. 248. ObZ.

24. U odnosu na žalbeni navod da je sud prekoračio načelo dispozivitnosti ocjenjujući pravne učinke Aneksa, valja istaknuti da sud ima pravo i dužnost ocijeniti sve činjenice i dokaze odlučne za ishod spora, pa nije riječ o prekoračenju dispozitivnosti, već o pravilnoj primjeni čl. 7. i 8. ZPP.

25. Žalbeni navod tuženika o nedostatku tužiteljeve aktivne legitimacije za podnošenje tužbe radi utvrđenja da je predmetna nekretnina - bračna stečevina tuženika, odnosno da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe nije osnovan.

26. Prema odredbi čl.187. st. 1. ZPP tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe (stav. 2.).

27. Iz sadržaja pobijane presude i sadržaja prvostupanjskog spisa evidentno je da tužitelj prema 1. tuženiku ima novčanu tražbinu utvrđenu pravomoćnim i ovršnim presudama u iznosu većem od 1.300.000,00 kuna, a naplatio je tek 29,93 kn. Upravo iz navedenog, kraj činjenice što tuženici niti ne tvrde da bi 1. tuženik imao imovine iz koje je moguće namirenje tužiteljevog potraživanja, proizlazi pravni interes na podnošenje tužbe propisane odredbom čl.187. ZPP, a kojom zahtijeva utvrđenje da je nekretnina koje je 2. tuženica u zemljišnoj knjizi uknjižena samovlasnicom - bračna stečevina oboje tuženika (istovjetno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-764/2022-2 od 25. listopada 2022., Rev-616/2014-2 od 9. listopada 2019. i dr.).

28. Neosnovan je i žalbeni navod kojim tuženici dovode u pitanje pravnu narav obveze 1. tuženika prema tužitelju. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da se radi o novčanim tražbinama utvrđenim pravomoćnim i ovršnim presudama, pa je njihova pravna osnova izvan okvira ovog postupka, koji se odnosi isključivo na utvrđenje imovinskog statusa.

29. Iako tuženici navode da presudu pobijaju u cijelosti, žalba u dijelu odluke o troškovima nije obrazložena. Sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u dijelu o troškovima parničnog postupka, pa se iznos dosuđenih troškova prihvaća kao pravilno utvrđen.

30. Slijedom navedenog na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

31. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer ta parnična radnja nije potrebna za donošenje odluke (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 11. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina