Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-33/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sucu Tomislavu Jurlina, u građanskopravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB:52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, protiv tuženika ILIRIJA d.d., OIB: 05951496767, Biograd na Moru, Tina Ujevića 7 16, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zorica odvjetnik u Zadru, Široka ulica 4/II, radi ispravka upisa, nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 11. studenog 2025. u nazočnosti zastupnika po zakonu tužiteljica COP i punomoćnika tuženika Branimira Zorice, te nakon ročišta radi objave i uručenja presude istoga dana,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

"I. Ispravlja se zemljišnoknjižno stanje u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 42 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisano temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru broj Z-784/2007/9704 od 10. lipnja 2016. lipnja 2024., te se nalaže Općinskom sudu u Zadru, Zemljišnoknjižnom odjelu biograd na Moru ispraviti upis prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i izbrisati to pravo u korist tuženika Ilirija d.d., uz istovremeni upis tog prava vlasništva u korist tužiteljice Republike Hrvatske.

II. Nalaže se tuženiku Ilirija d.d. Općini Sveti Filip i Jakov naknaditi tužiteljici Republici Hrvatskoj parnični trošak prouzročen ovom parnicom u iznosu od 600,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana. "

2. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.350,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi prvenstveno navodi kako se prije pokretanja ove parnice ne provodi postupak obveznog mirenja iz članka 186. a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), jer se navedenom odredbom mirenje ne provodi u slučajevima kad je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zakonom o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17., 63/19., - dalje ZZK), koji se zakon primjenjuje u konkretnom slučaju. Tužitelj navodi da je tim zakonom propisan prekluzivni rok za podnošenje tužbe za ispravak pogrešnog upisa, kao i rok za provedbu zabilježbe spora s učinkom odgode povjerenja u potpunosti zemljišnoknjižnog stanja ( članak 187. i 190. st. 2. ZZK-a). Nadalje, ističe da je u postupku obnove zemljišne knjige koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru doneseno rješenje broj Z-784/2007/9704 od 10. lipnja 2016. kojim je rješenje vlasnikom kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan ovdje tuženik.

Tužiteljica da je protiv rješenja pravovremeno podnijela prigovor, povodom kojeg je prigovora pred Općinskim sudom u Zadru 13. siječnja 2015. održano ročište i doneseno rješenje kojim se kao neosnovan odbija prigovor ovdje tužiteljice (tamo predlagateljice) na upis prava vlasništva ovdje tuženika.

Također, u tužbi se navodi da iz povijesti zk upisa za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere (koja odgovara kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nove izmjere) slijedi da na navedenoj nekretnini nikada nije bilo upisano pravo korištenja, raspolaganja i upravljanja, niti je u postupku pred Zemljišno knjižnim sudom tuženik to dokazao, pri čemu bitnim smatra da je ranije nekretnina bila upisana kao općenarodna imovina, s organom upravljanja mjesnim narodnim odborom Biograd na Moru.

U činjeničnim navodima tužbe tužiteljica se nadalje poziva na odredbe čl. 360. st. 1., čl. 364. st. 1. i čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst – dalje ZV).

Pojašnjava da su navedene odredbe bitne u smislu činjenica da ovdje tuženik nije nikada bio upisan kao nositelj bilo kakvom zemljišno knjižnog prava na spornoj nekretnini, odnosno kao nositelj prava upravljanja korištenja ili raspolaganja, već je ista bila upisana kao općenarodna imovina. U konkretnom slučaju po tužiteljici ne postoje kumulativno ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na nekretnini koja je bila u režimu društvenog vlasništva, odnosno da je nekretnina bila procijenjena u kapital društva i da je isto društvo bilo nositelj prava korištenja te nekretnine.

Zbog navedenog, tužbenim zahtjevom traži ispravak upisa prava vlasništva ovdje tuženika u zemljišnim knjigama.

2. U pisanom odgovoru na tužbu (str. spisa 40-43) tuženik ne osporava da bi bio upisan kao vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama, te da je taj upis proveden u postupku obnove zemljišnih knjiga. Ne osporava niti da je navedeni upis izvršen na temelju rješenja iz 1957. i 1966., te rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju iz 1996. i 1997. godine. Također, ne osporava niti navode tužbe da na nekretnini nije bilo upisano pravo korištenja u zemljišnim knjigama, da je upis glasio u korist općenarodne imovine – mjesni narodni odbor Biograd na Moru, te ne spori ni odredbe ZV-a na koje se poziva tužiteljica.

Međutim, ističe da sporna parcela u naravi predstavlja dio ograđenog dvorišta hotela Ilirija u Biogradu na Moru, površine 42 m2.

Pojašnjava i da je u staroj izmjeri predmet spora bio dijelom kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja da je unesena u temeljni kapital tuženika. Matična kč. br. [katastarska čestica] imala je ukupnu površinu 8996 m2, naknadno je cijepana na ukupno 14 parcela, a jedna od njih je i ona oznake 3168/6 koja u novoj izmjeri odgovara ovdje spornoj nekretnini. Tuženik smatra neodlučnim činjenicu da nije bio upisan kao nositelj prava korištenja u zemljišnim knjigama. Smatra kako u ovom postupku uopće nije sporno da je njegov pravni prednik imao izvanknjižno pravo korištenja, odnosno upravljanja, te da su s obzirom na to utvrđenje ispunjene obje pretpostavke iz čl. 392. ZV-a. Pojašnjava da se pravo korištenja u zemljišnoj knjizi upisivalo na temelju rješenja kojima su ondašnje Skupštine općina davale na korištenje neizgrađeno građevinsko zemljište, a prema odredbama Zakona o građevinskom zemljištu (Narodne novine broj 54/80). Građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu upravljala je Općina na čijem području se nalazilo to zemljište, ako tim zemljištem na temelju Ustava i Zakona nije upravljala druga društveno-politička zajednica, mjesna zajednica, organizacija udruženog rada ili druga pravna osnova. U konkretnoj situaciji tadašnja Skupština općine Biograd na Moru, na čijem se području nalazilo sporno zemljište, nije mogla njime upravljati, jer je u trenutku stupanja na snagu Zakona o građevinskom zemljištu, zemljištem upravljao prednik ovdje tuženika i to od 1956. godine kada je tom predniku (društveno poduzeće Ilirija) dan na korištenje, između ostalog i hotel Ilirija s pripadajućim dvorištem, čiji je dio utužena nekretnina. Nadalje, tuženik ukazuje i na odredbu čl. 226. st. 1. Zakona o udruženom radu (ZUR) koji je bio na snazi do 1989., a koji bi tuženiku omogućio pravo korištenja i raspolaganja spornom nekretninom, čak i u slučaju da je bila nezakonito unesena u osnovno sredstvo društvenog poduzeća.

Zbog navedenog, tuženik smatra da ne postoji pravna osnova kojim bi se uspješno mogao sporiti izvršeni upis njegova prava vlasništva u postupku obnove zemljišne knjige.

3. Sud je u dokaznom postupku saslušao svjedoka CO (str. spisa 56-57), proveo je očevid na licu mjesta i vještačenje po vještaku mjerniku Damiru Kljajiću koji je i usmeno iskazivao na ročištu od 17. rujna 2025. (zapisnik o očevidu na str. spisa 56-57, te iskaz na str. spisa 71-72). Također je pregledao isprave u spisu i to: prigovor ovdje tužiteljice u postupku obnove zemljišnih knjiga od 18. travnja 2017. (str. spisa 4-5), zapisnik Općinskog suda u Zadru u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] od 163. siječnja 2025. (str. spisa 6-8), zapisnik Općinskog suda u Zadru, SS Biograd na Moru od 10. lipnja 2016. (str. spisa 9-11), presliku povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga (str. spisa 12-37), izvod iz katastarskog plana (str. spisa 45), rješenje o osnivanju ugostiteljskog poduzeća Ilirija (str. spisa 46), pisani nalaz i mišljenje vještaka Damira Kljajića (str. spisa 59-65).

Po prijedlogu tuženika sud je pribavio i izvršio uvid u spis ovog suda poslovni broj P-166/2018, te iz navedenog spisa preslikao i priložio rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 12. srpnja 1996. (str, spisa 18-84), te povijest posjeda (str. spisa 85- 94).

Sud nije provodio druge dokaze smatrajući da je činjenično stanje razjašnjeno u dovoljnoj mjeri.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

6. Odredbom čl. 7. st. 2. ZPP-a stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljičin zahtjev za ispravak upisa prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje je pravo vlasništva u korist tuženika upisano u postupku obnove zemljišnih knjiga koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru i koji je upis prava vlasništva izvršen temeljem rješenja tog suda poslovni broj Z-784/2007/9704 od 10. lipnja 2016.

8. U ovoj fazi postupka između stranaka nije sporno da je pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi u odnosu na nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisano na ime ovdje tuženika i to upravo rješenjem Općinskog suda u Zadru od 10. lipnja 2016. Nije sporno niti da je tužiteljica protiv tog rješenja podnijela prigovor, a koji prigovor je odbijen od strane Općinskog suda u Zadru, Stalna služba Biograd na Moru i to na ročištu u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] održanom 13. siječnja 2025. Nadalje, stranke ne spore niti da je tužiteljica nakon tog ročišta pravovremeno podnijela tužbu u smislu odredbi čl. 194. st. 3. i čl. 197. ZZK-a.

Tuženik isto tako ne spori navode tužbe prema kojima je tijekom povijesti upisa u zemljišne knjige ovdje sporna nekretnina bila upisana kao općenarodna imovina s organom upravljana mjesnim narodnim odborom Biograd na Moru, a što praktično znači da se radilo o društvenom vlasništvu.

9. U odnosu na sporne činjenice i utvrđenja, sud smatra da tužiteljica pravilno ističe da bi tuženik u okviru postupka svog upisa prava vlasništva trebao dokazati da je imao pravo korištenja ili upravljanja navedenom nekretninom, te da je nekretnina unesena u njegov temeljni kapital.

Međutim, protivno shvaćanju tužiteljice, sud smatra da za utvrđenje prava korištenja ili upravljanja spornom nekretninom nije nužna pretpostavka da je to zemljišnoknjižno pravo bilo upisano u zemljišne knjige, već da tuženik može dokazivati i da je bio nositelj izvanknjižnog prava, primjerice, prava korištenja.

10. Provedenim dokazima koji su taksativno navedeni u obrazloženju ove presude, sud je utvrdio da predmet spora u naravi predstavlja dio dvorišta hotela Ilirija u Biogradu na Moru, površine 42 m2 koja nosi oznaku kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da se radi o nekretnini koja je, kao dio hotelskog kompleksa, ograđena betonskim zidom. Takav zaključak proizlazi prvenstveno iz zapisnika o očevidu, te nalaza i mišljenja vještaka Damira Kljajića koji uz tekstualni dio sadrži i skicu lica mjesta, te fotografije. Pritom je za istaknuti da je vještak mjernik na licu mjesta identificirao nekretninu iz tužbe i to upravo kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja u staroj izmjeri odgovara dijelu kč. br. [katastarska čestica] iste k.o.

Da se radi upravo o dijelu hotelskog kompleksa u dvorištu hotela Ilirija, proizlazi i iz iskaza svjedoka CO. U bitnome, imenovani svjedok navodi da je kao zaposlenik tuženika od 1968. radio upravo u hotelu Ilirija, te da je počeo raditi još u vrijeme kada je na licu mjesta bio stari hotel. Svjedok navodi da je ovdje sporna parcela i tada bila dio hotela Ilirija, te da je lice mjesta zapravo nepromijenjeno od tog vremena pa do očevida, odnosno da je jedina promjena to što je stari ogradni zid zamijenjen novim. Prema kazivanju svjedoka CO stari je hotel Ilirija izgrađen još prije drugog svjetskog rata, a novi, koji radi i danas, da je izgrađen 1970. i da je njime oduvijek upravljao upravo tuženik.

Iz dokumentacije zk odjela Općinskog suda u Zadru proizlazi da je tuženikovo pravo vlasništva upisano na temelju rješenja tog suda od 10. lipnja 2016. što potvrđuje zapisnik na str. spisa 9-11. Ovdje tužiteljica je prigovorila takvom upisu, a taj je prigovor odbijen rješenjem na ročištu pred imenovanim sudom, a koje je rješenje doneseno 13. siječnja 2025.

S obzirom na navedena utvrđenja odlučne su činjenice je li ovdje tuženik imao izvanknjižno pravo korištenja ili upravljanja ovdje spornom nekretninom i je li ona unesena u temeljni kapital.

Prema rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju koje je preslikano iz ovosudnog predmeta P-166/2018 proizlazi da je utemeljeni kapital društvenog poduzeća Ilirija Biograd na Moru (nespornog pravnog prednika tuženika) između ostalog, unesena i nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 8996 m2, a od objekata, između ostalog, i hotel Ilirija neto građevne površine 6202,93 m2.

U odnosu na naprijed iznesena utvrđenja treba reći i to da prema povijesti posjeda također priloženog iz istog ovosudnog spisa proizlazi da je kč. br. [katastarska čestica] nove izmjere, ranije nosila oznaku 3104/12, te dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere. Tijekom postupka između stranaka nije osporena tvrdnja tuženika da bi matična kč. br. [katastarska čestica] nove izmjere cijepana na 14 novih parcela, pa između ostalog i na ovdje spornu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Prema priloženoj povijesti posjeda, aerofotogrametrijskim snimanjem iz 1971. kč. br. [katastarska čestica] upisana je kao društveno vlasništvo pod upravom hotelskog poduzeća Ilirija, a takav je upis ostao sve do nove izmjere.

Da je tome tako proizlazi iz priloženog rješenja ranije Općine Biograd na Moru, Općinske uprave za katastar i geodetske poslove, odnosno iskaza promjena broj

72/89 od 19. listopada 1989.

U ovom dijelu treba ukazati na sadržaj rješenja o osnivanju ugostiteljskog poduzeća Ilirija Biograd na Moru od 16. studenog 1957. iz kojeg rješenja proizlazi da je njime utvrđeno (toč. 4.) kako prednik ovdje tuženika prilikom osnivanja ima, između ostalog i objekt hotela Ilirija iz čega sud zaključuje da je zapravo već tada koristio hotel Ilirija i to očito stari hotel na mjestu kojega je 1970. izgrađen sadašnji, sve kako je to opisao svjedok CO.

11. Odredbom čl. 390. a ZV-a propisano je da trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile:

– društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i

– koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i

– čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

U konkretnom slučaju, sud smatra da je provedenim dokaznim postupkom tuženik dokazao da je na predmetu spora, putem svog pravnog prednika imao pravo korištenja, da se radi o nekretnini koja može biti predmet stjecanja prava vlasništva i čija je vrijednost procijenjena u tuženikov temeljni kapital, što proizlazi iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, pri čemu sud naglašava da je iz zapisnika Općinskog suda u Zadru u postupku obnove zemljišnih knjiga vidljivo da je tuženik navedeno rješenje priložio i tom sudu i u tom postupku, pa da su time ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 390. a ZV-a.

Zbog izloženog, sud je tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenio neosnovanim i odbio ga.

12. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155., ZPP-a, te odredbi Tbr. 8.1., Tbr. 9.1., Tbr. 48., Tbr. 52. i Tbr. 53. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.). Tuženiku, koji je u cijelosti uspio sa svojim zahtjevom trebalo je dosuditi trošak zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu, zastupanje na ročištima od 26. ožujka 2025., 16. travnja 2025. (očevid), 17. rujna 2025. i 11. studenog 2025., svaka radnja u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV, kao i trošak vještačenja od 350,00 eura, odnosno ukupno 1.350,00 eura.

13. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Zadru 11. studenog 2025.

Sudac

Tomislav Jurlina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

- Tužiteljici po ŽDO Zadar

- Tuženiku po punomoćniku

- u spis