Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

 

Poslovni broj 22 Gž R-1050/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 22 Gž R-1050/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Bošnjaković, kao predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice Darije Horvat i Josipa Grubišića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G. iz Č., OIB: , zastupanog po punomoćniku F. Š. i ostalim odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda F. Š. i M. C. R. iz V., protiv tuženika T. K. d.d., M., OIB , kao pravnog slijednika ranijeg tuženika M. d.o.o., Č., OIB: , zastupanog po punomoćnici E. M. i ostalim odvjetnicima iz Odvjetničkog društva P. & M. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pr-52/2022-12 od 25. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 10. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pr-52/2022-12 od 25. svibnja 2023.

 

              II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, kao neosnovanim.

 

              III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovanim.

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom Odluka tuženika br. od 22.11.2019. god., kojom je, kao poslodavac, dao tužitelju, kao radniku, izvanredni otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljen između tužitelja i tuženika dana ... god. za radno mjesto "Voditelj nabave" u službi te da prema tome radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (toč. I), odbijen je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto "Voditelj nabave" u službi, a za koje je sklopio ugovor o radu, kao i da mu prouzročeni parnični trošak (toč. II), te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 700,12 eur/5.275,00 kn (toč. III).

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 184/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači, uz naknadu parničnog troška i troška žalbe, ili istu ukine.

 

3. U svom odgovoru na žalbu tuženik je porekao žalbene navode i predložio da se tužitelj sa žalbom odbije kao neosnovanom, uz naknadu troška odgovora.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, da mu nije prestao radni odnos kod tuženika, te zahtjev za vraćanjem na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije navedene odluke o otkazu.

 

6. Nakon ukidnog rješenja ovoga suda poslovni broj Gž R-2654/2022-2 od 11. listopada 2022. sud prvog stupnja izveo je sve parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja je upozorio ovaj sud, čime je postupio sukladno odredbi čl. 377 st. 2 ZPP.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP na koju, temeljem odredbe čl. 365 st. 2 ZPP, pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP, na koju sadržajem žalbe ukazuje žalitelj, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nije proturječna i ista se može ispitati.

 

9. Tijekom postupka prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanja dana za njega.

 

10. Tijekom postupka je utvrđeno, sa kojim utvrđenjima je suglasan i ovaj sud:

-da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od ... na radnom mjestu "Voditelj nabave" u službi;

-da je tuženik tužitelju ugovor o radu otkazao pozivajući se na počinjenje osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, zbog čega nastavak radnog odnosa tužitelja u Društvu tuženika nije moguć, a kao osobito tešku povredu obveza iz radnog tuženik navodi postupanje tužitelja od dana 12. studenog 2019. – vraćanje na tvorničke postavke službenog računa u vlasništvu Društva, marke Lenovo V510-151KB, S/N LR099476, kojim se tužitelj koristio tijekom obavljanja poslova i radnih zadataka svojeg radnog mjesta  "Voditelj nabave" u službi, čime su izbrisani svi poslovni podaci u vlasništvu Društva sa istog računala, te da je svojim postupkom tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja se prvenstveno očituje u neovlaštenom vraćanju službenog računala za koje je zadužen na tvorničke postavke, a posljedično tome i u brisanju poslovnih podataka Društva s istog računala, te da takvo ponašanje tužitelja baca sumnju i na to da li su predmetni poslovni podaci i prije brisanja bili i na neki drugi način ugroženi (prenošenjem trećim osobama i sl.), da takvim svojim postupkom, tužitelj je nanio štetu Društvu te bi daljnji ostanak takvog radnika u Društvu samo predstavljao opasnost od novog nastanka istovjetne štete, ako bi se isti ponovno odlučio samoinicijativno i bez ikakvog ovlaštenja vratiti službeno računalo, za koje bi se zadužio, na tvorničke postavke, a čime bi opet bili izbrisani poslovni podaci sa istog računala, kao i da je tužitelj narušio i interes Društva da radni odnosi u istom budu utemeljeni na uzajamnom povjerenju Društva sa radnikom, a koje povjerenje (kao nužan čimbenik u radnom odnosu) u odnosu na tužitelja više nije ostvarivo, te da uvažavajući navedene okolnosti i uzimajući u obzir interese obiju ugovornih strana evidentno je da nastavak radnog odnosa nije moguć;

-da je tužitelj priznao da je navedenog dana službeno računalo na kojem je radio kod tuženika na svom radnom mjestu vratio na tvorničke postavke, a u pisanoj obrani je naveo da je kod poslodavca došlo do smjene uprave, te da je zbog straha od revanšizma novog direktora koji mu je usmeno priopćio da je oslobođen obveze rada od 13.11.2019., kao i zbog bojazni za mogućom zloupotrebom privatnih podataka, poduzeo mjere zaštite i vratio računalo u vlasništvu poslodavca na tvorničke postavke, kojim postupanjem nije povrijedio obveze iz radnog odnosa, budući je u slučaju promjene korisnika računala u vlasništvu poslodavca bila ustaljena praksa da se uređaj resetira i vrati na tvorničke postavke, da suprotno navodu poslodavca, sa predmetnog računala nije obrisao poslovne podatke, već isključivo privatne podatke, dokumente i slike, a sve bitne informacije vezane uz poslovanje društva nalaze se na emailovima, koji se nalaze na serveru, diskovima, Laserline Erp sustavu;

-da se tuženik prije donošenja navedene odluke o otkazu, i to dana 21. studenog 2019. savjetovao sa predsjednikom Sindikalne podružnice M. d.o.o. Č., T. J., kao sindikalnim povjerenikom tuženika, koja na dostavljeni joj prijedlog predmetne odluke o otkazu nije imala primjedbi;

-da je tuženik prilikom donošenja predmetne odluke o otkazu poštivao zakonom propisanu proceduru za donošenje odluke o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu.

 

11. Na ove utvrđene činjenice sud prvog stupnja je pravilno je primijenio propise iz članova 116., 119., 124., 135., 135. i 150. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, dalje: ZR), te odlučio kao u izreci osporene presude.

 

12. U ovom je postupku prvostupanjski je sud nedvojbeno utvrdio da je tužitelj dana 12. studenog 2019. službeno računalo tuženika koje je tužitelj koristio u svom radu vratio na tvorničke postavke, čime su izbrisani svi podaci sa tog računala, a koje tuženik kao poslodavac nije naknadno uspio povratiti. Tuženik nije dokazao da bi tužitelj djelovao s namjerom da tuženiku kao poslodavcu nanese štetu, niti da bi postupanje tužitelja ugrozilo redovno poslovanje tuženika, budući nije uzrokovalo nikakve poremećaje u odvijanju poslovnih procesa kod tuženika, niti nastanak bilo kakve štete za tuženika. Međutim, ukazuje se osnovanim stav tuženika, iznesen u obrazloženju pobijane odluke o izvanrednom otkazu, da je tužitelj navedenim postupanjem narušio interes Društva da radni odnosi u istom budu utemeljeni na uzajamnom povjerenju Društva sa radnikom, odnosno da je tuženik uslijed navedenog čina tužitelja izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika. Osnovom iznesenog, a uzimajući u obzir i u identičnoj pravnoj stvari izneseno stajalište iz prednje navedene presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-2659/2022-2 od 15. studenoga 2022., sud utvrđuje da navedeni čin tužitelja predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

13. Stoga sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da je u konkretnom slučaju tuženik dokazao postojanje pretpostavki za izvanredno otkazivanje tužiteljeva ugovora o radu iz članka 116. ZR a, odnosno da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, te da je izvanredni otkaz ugovora o radu dan tužitelju od strane tuženika Odlukom o otkazu Ugovora o radu, broj: od 22. studenog 2019., zakonit i dopušten.

 

14. Obzirom na utvrđenu zakonitost i dopuštenog predmetnog izvanrednog otkaza tužiteljeva ugovora o radu, uslijed čega je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao, tužitelj ne ostvaruje pravo vraćanja na posao kod tuženika u smislu odredbe članka 124. st. 1. ZR.

 

15. Po tužitelju u tužbi predloženo informatičko vještačenje, a vezano uz vraćanje računala na tvorničke postavke, nije provedeno, budući je tužitelj od tog dokaznog prijedloga odustao. Obzirom da iz već provedenih dokaza proizlazi da vraćanjem računala na tvorničke postavke sama računala na kojima su radili tužitelj i A. H., nisu oštećena, te su i dalje funkcionalna i uporabljiva, a podaci i dokumenti potrebni za nesmetano poslovanje tuženika i dalje dostupni, provođenje informatičkog vještačenja u ovoj pravnoj stvari nije ni bilo potrebno, a kada bi i bilo potrebno teret dokazivanja na okolnost eventualnog gubitka podataka ili dokumenata je na tuženiku, a ne na tužitelju. Tuženik pak niti ne navodi koji bi to konkretno podaci i dokumenti postupanjem tužitelja bili za tuženika izgubljeni, a niti pak to proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, kako to pravilno obrazlaže sud prvog stupnja.

 

16. Međutim, na žalbene navode je za ponoviti da je tužitelj navedenim postupanjem narušio interes Društva da radni odnosi u istom budu utemeljeni na uzajamnom povjerenju Društva sa radnikom, odnosno da je tuženik uslijed navedenog čina tužitelja izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika, te je tuženik dokazao postojanje zakonskih pretpostavki za izvanredno otkazivanje tužiteljevog ugovora o radu.

 

17. Radi navedenog trebalo je temeljem čl. 368. st. 1 ZPP odlučiti kao u izreci.

 

18. Odluci o parničnom trošku tužitelj određeno nije niti prigovorio.

 

19. Odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, jer sa istom nije uspio (čl. 154 st. 1 ZPP).

 

20. Odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, jer isti nije bio potreban (čl. 155 st. 1 ZPP).

 

U Zagrebu 10. listopada 2023.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                                Lidija Bošnjaković, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu