REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž -869/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sucu toga suda Zlatku Pircu, kao sucu pojedincu , u pravnoj stvari tužitelja: ad 1. RJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i ad 2. ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Josipu Anzuloviću – Miroševiću, odvjetniku u Supetru, Vrilo 2, protiv tuženika: ad 1. NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i ad 2. ĆJ, [adresa], 21400 Supetar, oboje zastupani po punomoćnici Ani Perković Žaja, odvjetnici u Splitu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda Splitu, Stalna služba u Supetru 1. kolovoza 2025. broj Psp-21/2023-28 , dana 11. studenog 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru od 1. kolovoza 2025. broj Psp-21/2023-28.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:
I.„Time što su tuženici ad.1. i ad.2. bez pitanja i odobrenja tužitelja dana 16. veljače 2023. godine uz pomoć radnika i zaštitara, a bez pitanja i odobrenja tužitelja, srušili dio njihovog zapadnog međašnjeg ogradnog kameno betonskog zida između čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u dužini od cca 3,00 m i visini od 1,50 m, te su porušili njihovih deset ogradnih metalnih stupića visine cca 80 cm i promjera 1 Col (2,54 cm), i time što su oštetili njihov kamin koji je bio prislonjen uz porušeni zid, tuženici su zasmetali tužitelje u njegovom posljednjem i faktičnom posjedu tog dijela nekretnine (međašnjeg zida, stupića i kamina) pa im se zabranjuje svako takvo ili slično uznemiravanje posjeda tužitelja, pod prijetnjom novčane kazne.
I.Tuženicima se nalaže da uspostave prijašnje posjedovno stanje na 70/5 i čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kakvo je postojalo prije učinjenog smetanja posjeda iz točke 1. ovog rješenja, na način da ponovo sagrade – oblože u kamenu, novoizgrađeni međašnji kameno-betonski zid izgrađen na međi između čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na njemu ugrade deset metalnih stupića istih dimenzija kao i prije rušenja te poprave kamin kojeg su oštetili rušenjem međašnjeg zida, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
I.Tuženicima se nalaže da tužiteljima naknade troškove ovog postupka u iznosu od 1.349,00 EUR, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.„
2.Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsko rješenje pobijaju tuženici zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP)smatrajući da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka jer da izreka rješenja proturječi razlozima rješenja stoga što je prvostupanjski sud tuženicima naložio uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja a na ročištu od 14. studenog 2024. je ustvrdio da su tuženici u međuvremenu sagradili novi i viši zid koji je u odnosu na položaj starog zida pomaknut više prema parceli tužitelj a čemu se tužitelji nisu usprotivili pa su time dali suglasnost da pristaju na novo posjedovno stanje.
2.1.S tim u vezi smatraju da bi troškovi uređenja zida sa strane tužitelja padali na teret tužitelja te da su dužni sufinancirati izgradnju odnosno sa svoje strane obložiti zid kamenom i postaviti stupiće i popraviti kamin
2.2.Predlažu da se pobijano rješenje preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti podredno, da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba nije osnovana.
5.Neosnovano tuženici u žalbi ističu da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) , budući je rješenje jasno i razumljivo, a prvostupanjski sud je za svoje stajalište dao valjane razloge. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
6.Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također pozivaju tuženici. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žalitelji u žalbi ne ističu određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijano rješenje.
7.U postupku je nesporno da su tužitelji ad 1. i ad 2. suvlasnici i suposjednici nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuće i dvora, dok je tužena ad 1. NJ vlasnica i suposjednica čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
8.Prvostupanjski sud je utvrđenja:
- da je tužitelj ad 1. RJ još sredinom 80. -tih godina financirao i izgradio sporni zid na čijem je dijelu počinjeno smetanje posjeda od strane tuženika, da ga u posjedu zida nitko nikada nije uznemiravao, te je bio miran posjednik više od 30 godina, sve do trenutka kada su tuženici porušili dio zida, zajedno sa poleđinom kamina u vlasništvu tužitelja, te posjekli metalne stupiće koji su se na njemu nalazili,
- da je predmetni porušeni zid bio izgrađen od betona i kamena s tim da je u kamenu bila izgrađena strana zida prema posjedu tužitelja, dok je prema posjedu tuženika zid bio izgrađen u betonu,
-da je čin rušenja predmetnog zida te uklanjanje metalnih stupića, potvrdila i sama tužena u svom iskazu,
- da su nakon podnošenja tužbe, tuženici su na mjestu na kojem se ranije nalazio porušeni dio zida samoinicijativno izgradili novi zid u betonu, s tim da isti, prema posjedu tužitelja nije obložen kamenom kako je to bilo ranije.
9.Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud se poziva na odredbu članka 21. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00,73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZV ) koji propisuje da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.
9.1.Nadalje, da stavak 2. istog članka propisuje da i posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed, jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no moći će i to protiv nje nakon što mu posjed postane miran, a da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je zasmetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od nastalog smetanja. 9.2. Također da je odredbom čl. 22. ZV-a propisano da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.
10. Prvostupanjski sud je također ocijenio neosnovanim prigovor tuženika da su predmetni zid srušili koristeći se samopomoći, jer je odredbom čl. 27. ZV-a propisano da tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz članka 21. stavak 3. ovoga Zakona i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć).
10.1.Ističe da je samopomoć dopuštena ako za zaštitu svog posjeda osoba ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima ,a da u konkretnom slučaju, tuženici navode da je tužitelj zasmetao njihov posjed kada je prilikom popravljanja (gletanja) ranije postojećeg zida neovlašteno zašao na njihovu nekretninu, te je uređivanjem zida isti podebljao za 1015 cm.
10.2.Prvostupanjski sud navodi da i laicima građevinarima poznato da se bez konstruktivnih elemenata, isključivo gletom i bojom, ne može povećati širina zida, a prema navodu tužitelja, kojemu je sud u cijelosti povjerovao:" sporni zid sa njegove strane bio obložen kamenom a sa strane tuženika bio obložen betonom s time da ga od početka nije precizno izradio, pa je nakon što su tuženici izgradili svoj bazen, želio da taj zid i na strani tuženika izgleda uredno.
10.3.Prvostupanjski sud na kraju zaključuje da su tuženici rušenjem zida te sječom metalnih stupića primijenili silu puno veće jakosti od one koju je primijenio tužitelj, kada je obnovio fasadu zida prema nekretnini tuženika, pa kako tuženici izgradnjom zida kojega su ranije porušili nisu u cijelosti doveli predmetni zid u stanje u kakvom je bio prije počinjenog smetanja posjeda tužitelja, prihvaća uređeni tužbeni zahtjev.
11.Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.
12. Odredbom čl. 22. st. 1. ZVDSP propisano je:
Posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje posjeda.
12.1.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u rješenju poslovni broj Rev 672/09-2 od 1. lipnja 2011. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje:
"Prema ocjeni ovog suda pored elementa koji u svakom slučaju mora biti ispunjen da bi se pružila posjedovna zaštita, a to je tražiti utvrđenje čina smetanja,
preostala dva elementa ne moraju biti kumulativno ispunjeni da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu već je i dovoljno, za postojanje osnovanog prava na posjedovnu zaštitu, pod uvjetom da su ispunjeni i opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz čl. 22. st. 2. ZVDSP-a (posljednji miran posjed i nastalo smetanje) da je ostvaren i uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja koje predstavlja zadiranje u posljednji mirni posjed tužitelja jer se i samo takvom zabranom štiti posjed u smislu ZVDSP-a.".
12.2. Vezano uz žalbene navode kao i gore naznačeno pravno shvaćanje sud u parnicama radi smetanja posjeda ovlašten je pružiti posjedovnu zaštitu i kada nije moguća uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, odnosno kada zbog prirode samog čina smetanja nije moguće narediti uspostavu prijašnjeg stanja, pa je stoga prvostupanjski sud pravilno ocijenio da izgradnjom zida koji su ranije porušili tuženici nisu u cijelosti doveli predmetni zid u stanje kakvo je bilo prije počinjenog smetanja te neosnovano u žalbi ističu da su izgradnjom novog zida tužitelji pristali na novo posjedovno stanje te poglavito da bi trebali sufinancirati oblaganje kamena na zid sa svoje strane i postavljanje metalnih stupića tako da se žalba ukazuje kao neosnovana te ju je valjalo odbiti i na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, presuditi kao u izreci.
U Slavonskom Brodu, 11. studenog 2025.
Sudac:
mr.sc.Zlatko Pirc
