REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž 921/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Berislava Devčić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E EL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariji Erdec, odvjetnici iz Malog Lošinja, protiv tuženika 1. Rerecich ČL, 2. Rerecich BL, 3. Rerecich VL. ČL, 4. Rerecich Č. ČL, 5. Rerecich CL pok. ŠL, 6. Rerecich raimonda pok. ČL, 7. Rerecich B i 8. IL, svi nepoznata boravišta, zastupani po privremenoj zastupnici Maši Milardović Jakovljević, odvjetnici iz Malog Lošinja, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj P-1319/2020-29 od 24. srpnja 2024. u sjednici vijeća održanoj dana 11. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužitelja EL iz [adresa] odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj P-1319/2020-29 od 24. srpnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I. Tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik cjeline č. zem. [katastarska čestica] vrt površine 548 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] slijedom čega je ovlašten zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istovremeni izbris tog prava sa imena CLVa pok. ČL, KLa BL pok. ČL, Rerecich BC. ČL, TL. ČL,Rerecich Ša pok. UL, RLa pok. ČL, Rerecich Ba pok. ČL i ILe ž. I rođ. RL, u roku od 15 (petnaest) dana ", odbija se.

II. Svaka stranka snosi svoj trošak."

2. Protiv presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. ZPP-a te zbog povrede iz čl. 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a i zbog odluke o troškovima parničnog postupka. Tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbi čl. 159.st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U bitnom navodi da zaključci suda nabrojani u žalbi nisu utemeljeni na dokazima provedenima tijekom prvostupanjskog postupka. Zaključak suda da iskaz svjedoka LL nije vjerodostojan, nije u dovoljnoj mjeri obrazložen. Zaključak suda naznačen u ovoj žalbi u točci V., pod a) nije ispravan obzirom da sud nije cijenio iskaze svjedoka i tužitelja da je upravo tužitelj, kao i njegov pravni prednik, dao dopuštenje da nekretninu koristi obitelj svjedoka FL, kao i drugi ljudi koji prolaze sa naselja Poljana I na naselje Poljana II i obratno. Zaključci suda naznačeni u ovoj žalbi u točci V., pod b), c) i d) nisu ispravni, obzirom da je sud ispustio iz vida sljedeće bitne tvrdnje svjedoka FL i tužitelja. Važno je istaknuti da pitanje puta koji se nalazi na nekretnini tužitelja utvrđenje čijeg vlasništva zahtijeva u ovom postupku, nije odlučno za odluku o vlasništvu tužitelja nad predmetnom nekretninom. Zaključci suda naznačeni u ovoj žalbi u točci V., pod e) i f) također nisu ispravni. Navedeni zaključci da tužitelj nije samostalni posjednik prijeporne nekretnine, jer da je i sam smatrao da nekretnina nije njegova ne proizlaze iz cjeline iskaza tužitelja, niti iz ostalih dokaza provedenih tijekom postupka. Predlaže se pobijanu odluku preinačiti u toč. I te usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, te naložiti tuženicima da tužitelju nadoknade trošak ovog žalbenog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja odluke do isplate.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.

5.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] vrt površine 548 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] slijedom čega je ovlašten zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika.

7. U postupku je utvrđeno:

- da je uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sud utvrdio da su tuženici uknjiženi kao suvlasnici prijeporne nekretnine;

- da iz sadržaja posjedovnog lista 561 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao posjednik iste nekretnine upisan GL pok. K nepoznatog boravišta, te da je prijeporna nekretnine u naravi šuma površine 548 m2;

- da je provedenim očevidom na licu mjesta i geodetskim vještačenjem, sud utvrdio da se prijeporna nekretnina nalazi na području grada [adresa] u [adresa] iza kuće tužitelja koja se nalazi na adresi [adresa], da preko dijela prijeporne nekretnine prolazi betonirana staza, da je dio iste nekretnine u naravi šuma a dio pašnjak, te da je na prijepornoj nekretnini u vrijeme očevida, a kako to proizlazi i iz skice lice mjesta vještaka geodeta, zatečeno gumeno plovilo (list 54 do 57);

- da je iz iskaza samog tužitelja i svjedoka FL sud utvrdio da tužitelj nije samostalni posjednik prijeporne nekretnine, nego da su nekretninu koristili i obitelj svjedoka FL i on, kao i drugi ljudi koji prolaze sa naselja Poljana I na naselje Poljana II i obratno, obzirom da na mjestu gdje se nalaze kuće tužitelja i svjedoka nema drugog puta;

- da iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je put preko prijeporne nekretnine betoniralo poduzeće Elektrovoda iz Cresa 2017. kada je napravljena i kanalizacija u naselju Poljana; da drugi ljudi koji prolaze preko prijeporne nekretnine ne traže od njega nikakvo dopuštenje, a niti je on prolazak tim ljudima nečim uvjetovao;

- da iz iskaza svjedoka FL proizlazi da su prijepornu nekretninu koristili i DL i njena obitelj, te poslije i tužitelj, da su među njima uvijek bili dobrosusjedski odnosi, da ona nije nikoga pitala za prolaz preko te nekretnine;

- da je sam tužitelj iskazao da je OL, koji je nesporno suprug svjedoka FL, rekao da i on može na prijeporu odložiti stvari ako mu to zatreba, te prijeporom i prolaziti, jer da nekretnina nije tužiteljeva;

- da je već iz samog iskaza tužitelja sud je utvrdio da tužitelj nije samostalni posjednik prijeporne nekretnine, te da je i sam smatrao da nekretnina nije njegova.

8. Sud pravilno zaključuje da neovisno o tome što je prijepornu nekretninu prije tužitelja posjedovao i izvjesni DL od kojeg je tužitelj, što je također nesporno, kupio kuću iza koje se nalazi prijeporna nekretnina, niti iz jednog provedenog dokaza sud nije mogao utvrditi da bi DL, a nakon njega i tužitelj imali valjani pravni temelj za posjedovanje prijeporne nekretnine, odnosno da bi njihov posjed bio zakonit u smislu odredbe čl. 18. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje ZOV). Posjed tužitelja nije niti pošten u smislu odredbe čl. 18. st.3. ZV, jer je tužitelj oduvijek znao i imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed prijepora, jer je i sam OL rekao da ta nekretnina nije njegova. Činjenica da su eventualno DL, a poslije njega i sam tužitelj na nekretninu odlagali svoje stvari, da su to činili kroz period od 1971. i da im odlaganje tih stvari nitko nije zabranio, nije dokaz da je tužiteljev posjed prijeporne nekretnine zakonit i pošten. Zakonitost i poštenje posjeda tužitelja ne dokazuje ni činjenica da je tužitelj prethodno preko nekretnine probio put radi pristupa vozila njegovom gradilištu i da se tome nitko nije usprotivio.

8.1. Tužitelj je već od samog početka posjedovanja prijeporne nekretnine imao saznanje da prijeporna nekretnina nije njegova, tijekom postupka je utvrđeno da tužitelj nije samostalni posjednik prijeporne nekretnine, da nekretninu koriste i obitelj OL i drugi nepoznati ljudi koji preko iste nesmetano prolaze. Osim toga, tužitelj je znao da od pravnog prednika DL kupuje kuću i točno određeni dio zemljišta. Iz sadržaja zk. ul [broj ZK uloška] sud je utvrdio da nekretnina koju je tužitelj kupio od DL k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima površinu 576 m2, dok je iz sadržaja zk. ul. [broj ZK uloška] i posjedovnog lista 561 k. o. [katastarska općina] utvrđeno da prijeporna nekretnina ima površinu 548 m2, pa je već i po površini nekretnine koju je tužitelj kupio, mogao imati saznanje da mu ne pripada pravo na posjed prijeporne nekretnine jer bi u tom slučaju njegov posjed bio gotovo dvostruko veći od onoga što je kupio. Mada je svjedok LL iskazala da prijepornu nekretninu godinama koristi tužitelj i da nikog drugog na istoj nekretnini nije vidjela, njen iskaz sud nije cijenio istinitim iz razloga što je njen iskaz u suprotnosti s iskazom samog tužitelja i svjedoka FL.

9. Takva činjenična i pravna utvrđenja prihvaća i ovaj sud. Tužitelj nije dokazao da je dosjelošću, a ni na bilo koji drugi način stekao pravo vlasništva prijeporne nekretnine, nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz čl.159. st.1., st.2. i st.3. ZV, pa je njegov tužbeni zahtjev sud pravilno odbio kao neosnovan.

9.1. Žalbeni navodi tužitelja da zaključci suda nisu utemeljeni na dokazima i da sud nije ispravno cijenio iskaz svjedokinje FL i samog tužitelja su u cijelosti neosnovni i protivni provedenim dokazima.

10. Kako svojim žalbenim navodima tužitelj nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene odluke, sud je žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu, a sve temeljem članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

11. O zatraženim troškovima žalbenog postupka sud je odlučio sukladno odredbi čl. 166.st.1. i 154.st.1. Zakona o parničnom postupku.

U Požegi, 11. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević