Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžmp-36/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog URB, zbog kaznenog djela iz čl. 243. st. 3. u svezi sa st. 1. i čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kovm- 70/2025-9 od 28. listopada 2025., u sjednici održanoj 11. studenoga 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog URB.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 1. u svezi s čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25, dalje: ZKP-a) protiv okrivljenog URB produljen istražni zatvor, koji mu traje od dana uhićenja – 1. kolovoza 2025. od 3,35 sati.

2. Protiv tog rješenja je okrivljeni URB putem branitelja Josipa Pintarića, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu „iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga“, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači „u korist okrivljenika“ a podredno da se ukine i vrati sudu na ponovno odlučivanje.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-756/2025 od 11. studenoga 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Okrivljenik u žalbi prigovara da pobijano rješenje ne sadrži konkretne, dostatne, individualizirane i relevantne razloge, čime zapravo upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a mada se izrijekom ne poziva na tu zakonsku odredbu. Međutim, suprotno takvoj uopćenoj i nekonkretiziranoj tvrdnji, valja odgovoriti žalitelju da je sud prvog stupnja iznio u dovoljnoj mjeri jasne, određene i nedvosmislene razloge o svim odlučnim činjenicama, slijedom čega nema govora o ostvarenju ove bitne proceduralne povrede koja se sugerira predmetnom žalbom.

6. Okrivljenik ne osporava postojanje osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, već samo istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP- a u vidu tzv. iteracijske opasnosti.

7. Valja odgovoriti žalitelju da je prvostupanjski sud, pored neprijeporne osnovane sumnje u okrivljenikovo počinjenje predmetnog kaznenog djela, isto tako pravilno utvrdio i ovu spornu odlučnu činjenicu. Doduše, u pravu je okrivljenik kada predbacuje prvostupanjskom sudu pozivanje na okolnost da je protiv njega u međuvremenu podnesena kaznena prijava zbog kaznenih djela iz čl. 190. st. 2. i čl. 118. st. 1. KZ-a, jer podnošenje kaznene prijave doista ne znači automatski da je okrivljenik osnovano sumnjiv i za počinjenje tih delikata, pa je, dakle, ova činjenica ustvari bez relevantnog utjecaja na ocjenu postojanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. No u svakom slučaju, kada se i izuzme ova okolnost, sud prvog stupnja je na temelju ostalih raspoloživih podataka, činjenica i dokaza osnovano zaključio da na strani okrivljenika i nadalje egzistira objektivna i razumno predvidiva tzv. iteracijska opasnost. Naime, okrivljenik se, unatoč svojim mladim godinama, pojavljuje kao višestruki prekršajni recidivist zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, a osim toga je i kazneno osuđivan zbog kaznenih djela s elementima nasilja (teška tjelesna ozljeda, razbojnička krađa). U konkretnom slučaju pak je osnovano sumnjiv za kazneno djelo iznude u pokušaju koje spada u istu kategoriju kaznenih djela kao i razbojnička krađa, što znači da je riječ o istovrsnom kaznenom djelu (kazneno djelo protiv imovine s elementima nasilja), pri čemu upada u oči da je predmetni delikt za koji se osnovano sumnjiči počinio u vremenu provjeravanja iz uvjetne osude koja mu je izrečena za kazneno djelo razbojničke krađe. Sve su to, dakle, okolnosti koje u svojoj ukupnosti i uzajamnoj povezanosti nedvojbeno upućuju na realnu i objektivnu opasnost da će okrivljenik na slobodi nastaviti s istim obrascem protupravnog i kažnjivog ponašanje.

7.1. Nadalje, usprkos tome što okrivljenik u žalbi osporava utvrđenje suda prvog stupnja da je u inkriminiranom događaju došlo do fizičke intervencije trećih osoba koje su ga morale micati od maloljetne žrtve UR, okolnosti koje su iznijete u prethodnoj točki opravdavaju daljnju primjenu ove najteže mjere procesne prisile.

8. Uzimajući u obzir sve naprijed izloženo ukazuje se također pravilnim zaključak suda prvog stupnja o nužnosti produljenja istražnog zatvora jer u postojećoj situaciji blaže zakonske mjere poput mjera opreza iz čl. 98. st. 2. ZKP-a, koje se predlažu žalbom, ne predstavljaju dovoljno sigurno i pouzdano jamstvo u prevenciji istražno- zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a.

9. Slijedom navedenog žalba okrivljenika nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 11. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić