Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 342/2022-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 342/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Z., OIB, zastupan po punomoćniku M. O. odvjetniku u Z. odvjetničkom uredu M. & O., Z., protiv tuženika O. b. d.d., S., OIB, zastupan po punomoćniku R. Ž. odvjetniku u Z. radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-666/2018-2 od 11. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5220/15-33 od 27. travnja 2018., u sjednici održanoj 4. listopada 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija tuženika te se slijedom toga, ukidaju presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-666/2018-2 od 11. rujna 2020. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5220/2015-33 od 27. travnja 2018. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 33.320,14 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od dospijeća do isplate i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 13.495,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

 

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 1447/2021-2 od 6. listopada 2021. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv citirane drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja koja glase:

 

„1.) Može li se smatrati da odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u EUR-ima, kojima je utvrđeno da se kamatna stopa mijenja na način utvrđen općim uvjetima kreditora, dovode potrošača u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao kreditora u smislu 296. Zakona o obveznim odnosima, odnosno da su takve odredbe protivne općim načelima obveznog prava (načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu suradnje, načelu zabrane zlouporabe prava) i kao takve ništetne, u situaciji u kojoj je u postupku utvrđeno da je potrošaču bilo ponuđeno ugovoriti i fiksnu kamatnu stopu umjesto promjenjive (koja je uobičajeno viša od promjenjive kamatne stope)?

 

2.) Je li sud u svakom konkretnom slučaju u kojem sud odlučuje o ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u potrošačkim ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u EUR-ima, kojima je utvrđeno da se kamatna stopa mijenja na način utvrđen općim uvjetima kreditora, pozivom na odredbu čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03), nužno posebno utvrđivati jesu li konkretne odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u obvezama konkretnih ugovornih strana na štetu potrošača tako da se u postupku utvrđuje kolike bi kamate potrošač platio da je ugovorio fiksnu kamatnu stopu kredita s valutnom klauzulom u EUR-ima za vrijeme cijelog trajanja kredita?

 

3.) Jesu li stranke potrošačkih ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u EUR- ima time što su ugovorile da se promjena redovne kamatne stope utvrđuje općim uvjetima kreditora koji su potrošaču bili dostupni i poznati jer su bili objavljeni na internetskim stranicama kreditora, a kojima je utvrđeno da se visina kamatne stope određuje u skladu s Odlukom o kamatama, te da se utvrđuje ovisno o visini eskontne stope HNB-a, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd), te prihodima i rashodima poslovanja u pogledu plaćanja kamata, ugovorile odredivu činidbu?.

 

3. Na temelju navedenog dopuštenja, tuženik je u zakonom propisanom roku, podnio protiv citirane presude reviziju iz čl. 382. ZPP-a, u dijelu i zbog pitanja zbog kojih je dopuštena te je predložio preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, uz obvezivanje tužiteljice da mu naknadi troškove postupka, uključujući i troškove revizijskog postupka. Podredno, predlaže ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

5. Revizija u odnosu na trećepostavljeno pitanje je osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni promjenjive kamatne stope iz ugovora o potrošačkom kreditu broj 080418152218 HI koji su stranke zaključile 11. veljače 2008.

 

7. U postupku je utvrđeno:

 

- da je 11. veljače 2008. u Zagrebu, između O. b. H. d.d. kao kreditora i tužitelja kao korisnija kredita sklopljen hipotekarni ugovor o kreditu, s ugovorenim iznosom kredita od 100.000,00 EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, uz redovnu kamatu od 6,99% godišnje, promjenjivu, u skladu s Odlukom o kamatnim kreditora, s rokom otplate od 20 godina,

 

- da je tuženik do veljače 2020. poslovao pod tvrtkom O. b. H. d.d.,

 

- da je tužitelj »potrošač« u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje: ZZP/07),

 

- da je tuženik »trgovac« u smislu odredbe čl. 3. st. 1. ZZP/07,

 

- da su se stranke bez pojedinačnog pregovaranja sporazumjele o tome da će tužitelj plaćati tuženiku promjenjive kamate te o tome da će se konkretna stopa tih promjenjivih kamata utvrđivati u skladu s odlukom o kamatama kreditora,

 

- da je dogovor stanaka o promjenjivoj kamatnoj stopi valjan,

 

- da je dogovor stranaka o početnoj kamatnoj stopi od 6,99 % godišnje valjan,

 

- da je za obračun anuiteta od 1. srpnja 2008. do 1. studenog 2008. za obračun anuiteta primijenjena kamatna stopa u visini od 8,49% godišnje,

 

- da je za obračun anuiteta od 1. prosinca 2008. do 1. srpnja 2013. za obračun anuiteta primijenjena kamatna stopa u visini od 8,99% godišnje,

 

- da odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope nije jasno i razumljivo sastavljena

 

- da je odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope nepoštena,

 

- da je tužitelj na temelju nepoštene odredbe o izmjeni promjenjive kamatne stope prema jednostranoj odluci banke na ime razlike između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi (8,49% i 8,99%) i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početna ugovorena kamatna stopa (6,99%) iskazane u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju na dan isplate (korištenja) kredita platio 33.320,14 kn.

 

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi uz primjenu odredbe čl. 102. st. 1. ZZP/07 utvrđuju ništetnost nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope te uz primjenu čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a nalažu tuženiku isplatu iznosa koje je primio na ime ispunjenja te nepoštene ugovorne odredbe sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od dana stjecanja do isplate.

 

9. U revizijskom je stupnju postupka sporan način utvrđivanja postojanja osnove za tuženikovu obvezu vraćanja tužitelju iznosa primljenih na ime ispunjenja ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope, odnosno je li za postojanje te osnove odlučno:

 

- da je potrošaču bilo ponuđeno sklapanje fiksne kamatne stope,

 

- utvrditi iznos kamate koji bi tužitelj bio platio da je ugovorena fiksna kamatna stopa za vrijeme cijelog trajanja ugovora i

 

- je li riječ o odredivoj činidbi.

 

10. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11-proč. tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

11. U reviziji tuženik ističe da su odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope ugovorene sadržane u općim uvjetima tuženika koje su sastavni dio sklopljenog ugovora o kreditu (čl. 295. ZOO-a) te da je tužitelj o tim promjenama bio pravodobno obaviješten. U tom smislu tvrdi da nije riječ o odredbama koje bi bile ništetne uz primjenu čl. 296. ZOO-a niti da bi bile suprotne temeljnim načelima obveznog prava, a posebno imajući na umu da je tužitelj imao priliku i izbor zaključiti ugovor s fiksnom kamatnom stopom za cijelo vrijeme trajanja ugovora. Tvrdi da prvostupanjski i drugostupanjski sudovi nisu utvrđivali navedene okolnosti te da je pogrešan zaključak sudova da tužitelj nije mogao utjecati na visinu kamatne stope. Smatra da je za ocjenu poštenosti ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope odlučno utvrditi koliko bi tužitelj bio platio na ime ispunjenja ugovorne obveze na isplatu kamate u situaciji da je bio zaključio ugovor s fiksnom kamatnom stopom. Naposljetku, tvrdi da je, imajući na umu sadržaj njegovih općih uvjeta čiju su primjenu stranke ugovorile, a posebno sadržaj Odluke o kamatama, riječ o odredivoj činidbi.

 

12. Neodlučni su prigovori tuženika o tome da sporna ugovorna odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope ne bi bila ništetna uz primjenu čl. 296. ZOO-a te da nije suprotna općim načelima obveznog prava. To zato jer se ocjena nižestupanjskih sudova o valjanosti te odredbe ne temelji na čl. 296. ZOO-a niti na općim načelima obveznog prava. Ocjena o nepoštenosti te odredbe temelji se na čl. 96. st. 1. posebnog zakona - ZZP/07, dok se ocjena o njezinoj ništetnosti temelji na čl. 102. st. 1. tog Zakona. Riječ je o posebnim odredbama (lex specialis) prislinog propisa (ius cogens) pa nema mjesta tomu da se primjenjuje opći propis - čl. 296. ZOO-a.

 

12.1. Imajući na umu da je riječ o potrošačkom ugovoru, nije u pravu tuženik kada tvrdi da je za ocjenu valjanosti ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope odlučno da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovor o kreditu mogao zaključiti drukčiji ugovor, odnosno umjesto promjenjive kamatne stope ugovoriti fiksnu kamatnu stopu. Riječ je o neodlučnoj okolnosti. Za zakonom predviđenu zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi nije odlučno to da je potrošač izabrao određeni pravni posao, kao niti to je li mogao izabrati što drugo, nego je odlučno da je riječ o ugovorenoj odredbi koja je unesena u izabrani ugovor bez pregovaranja. Tuženik niti ne tvrdi da je tužitelj mogao pregovarati o načinu na koji će se promjenjiva kamatna stopa mijenjati tijekom trajanja ugovora. Činjenica da je tužitelj bio obaviješten u svakoj promjeni kamatne stope ne znači da je o načinu te promjene mogao pregovarati.

 

12.2. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da je izborom kredita s promjenjivom kamatnom stopom tužitelj koristio svoje pravo pregovora o načinu izmjene kamatne stope. On je izborom kredita s promjenjivom kamatnom stopom konzumirao (samo) svoj izbor između više vrsta ponuđenih financijskih proizvoda. Činjenica da je tužitelj znao da sklapa ugovor s promjenjivom kamatnom stopom ne znači da su se o načinu izmjene te kamatne stope vodili pojedinačni pregovori. Činjenica da je ugovor sklopljen na unaprijed otisnutom obrascu znači zakonsku presumpciju da je riječ o odredbi o kojoj se nije pregovaralo. To još više vrijedi za ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope u vezi s kojom je na obrascu unaprijed otisnuto da se mijenja prema odluci ili drugom aktu kreditora. Tvrdnje tuženika, na kojem je teret dokaza o protivnom, a koje se svode na to da je odabirom ugovora tužitelj zapravo pregovarao o načinu promjene kamatne stope, nisu dostatne za obaranje zakonske presumpcije iz čl. 96. st. 2. ZZP/07 kako su pravilno zaključili nižestupanjski sudovi.

 

12.3. Stoga odgovor na prvo pitanje glasi:

 

Za ocjenu poštenosti i valjanosti odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope u ugovoru o potrošačkom kreditu koji je zaključen 16. travnja 2008. mjerodavne su odredbe čl. 96. do čl. 102. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07 i 125/07). Pritom za ocjenu poštenosti i valjanosti ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope u ugovoru o potrošačkom kreditu na temelju tih odredbi ZZP-a nije odlučno je li potrošač mogao umjesto ugovora s promjenjivom kamatnom stopom zaključiti ugovor s fiksnom kamatom.

 

13. Svojim drugim pitanjem tuženik pita je li za ocjenu o tome stvara li ugovorna odredba o izmjeni kamatne stope jednostranom odlukom kreditora u skladu s njegovim općim uvjetima koji su sastavni dio potrošačkog ugovora, neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača iz čl. 96. st. 1. ZZP/07 nužno utvrđivati kolike bi kamate potrošač bio platio da je ugovorio fiksnu kamatnu stopu za vrijeme trajanja cijelog ugovora.

 

13.1. Odgovor na drugo pitanje dijelom proizlazi iz odgovora na prvo pitanje.

 

13.2. Prema čl. 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

13.3. U skladu s čl. 98. ZZP/07, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

 

13.4. Imajući na umu citirani čl. 98. ZZP/07, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba nepoštena u smislu čl. 96. st. 1. toga Zakona nije odlučno  kolike bi kamate potrošač bio platio da je sklopio drukčiji ugovor.

 

13.5. Stoga odgovor na drugo pitanje glasi:

 

Prilikom ocjene o poštenosti ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni promjenjive kamatne stope sadržane u potrošačkom ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR kojom je ugovoreno da se kamatna stopa mijenja na način utvrđen općim uvjetima kreditora, koja se ocjena provodi uz primjenu čl. 96. st. 1. ZZP/07, nije odlučno (stoga niti nužno) utvrđivati kolike bi kamate potrošač platio da je umjesto promjenjive ugovorio fiksnu kamatnu stopu kredita s valutnom klauzulom u EUR-ima za vrijeme cijelog trajanja kredita.

 

14. Svojim trećim pitanjem tuženik pita je li činidba na plaćanje promjenjive kamatne stope odrediva činidba kad su se stranke sporazumjele da se promjena redovne kamatne stope utvrđuje općim uvjetima kreditora kojima je utvrđeno da se visina kamatne stope određuje u skladu s Odlukom o kamatama prema kojoj se ta visina utvrđuje ovisno o visini eskontne stope HNB-a, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd), te prihodima i rashodima poslovanja?

 

14.1. Imajući na umu da se odluka nižestupanjskih sudova o ništetnosti odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope temelji na čl. 102. ZZP/07 u vezi s čl. 96. st. 1. toga Zakona, a ne na općem propisu iz članka 270. ZOO-a prema kojem su ništetni ugovori kad je činidba neodrediva, pitanje revidenta o odredivosti tražbine nije odlučno. Imajući na umu kriterije iz čl. 96. st. 1. ZZP/07, nepoštena ugovorna odredba može za predmet imati određenu i odredivu činidbu. Drugim riječima, ako je činidba odrediva ne znači da je istovremeno i poštena.

 

14.2. Međutim, s obzirom na to da revident u trećem pitanju naglašava da su ti opći uvjeti kreditora čija je primjena ugovorena i kojima je utvrđeno da se visina kamatne stope određuje u skladu s Odlukom o kamatama - ovisno o visini eskontne stope HNB-a, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd), te prihodima i rashodima poslovanja, potrošaču bili dostupni i poznati jer su bili objavljeni na internetskim stranicama kreditora, ključno je jesu li, a imajući na umu potrošaču dostupan sadržaj akta tuženika prema kojem se kamata utvrđuje ovisno o visini eskontne stope HNB-a, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd), te prihodima i rashodima poslovanja, odredbe o jednstranoj izmjeni kamatne stope transparentne, odnosno je li tužitelj o mehanizmu promjene kamatne stope bio dostatno obaviješten.

 

14.3. Zaštita potrošača uspostavljena glavom XI. II. dijela ZZP/07 „NEPOŠTENE ODREDBE U POTROŠAČKIM UGOVORIMA polazi od toga da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti. Taj položaj potrošača ga vodi do pristanka na uvjete koje je trgovac prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj. S tim u vezi, sud je dužan, uzimajući u obzir kriterije navedene u čl. 96. st. 1. i čl. 100. ZZP-a, utvrditi ispunjava li takva ugovorna odredba, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, zahtjeve savjesnosti i poštenja, ravnoteže i transparentnosti, kako ih propisuje taj zakon.

 

14.4. U skladu s čl. 98. ZZP/07 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

 

14.5. Stoga odgovor na treće pitanje glasi:

 

Odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope je jasno i razumljivo sastavljena ako je potrošaču bio dostupan sadržaj akta tuženika prema kojem se kamata utvrđuje ovisno o visini eskontne stope HNB-a, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd), te prihodima i rashodima poslovanja, ako su mu istovremeno bile dostupne osnovne informacije o izračunu te stope jer je način izračuna te stope objavljen.

 

14.6. Tuženik je u prilog svojih tvrdnji da je riječ o ugovornoj odredbi koja je jasno i razumljivo sastavljena dostavio u spis predmeta, uz odgovor na tužbu, svoju Odluku o kamatama broj 1-2003 iz koje proizlazi da se visina kamatne stope utvrđuje zavisno o sljedećim elementima: visina eskontne stope HNB, visina kamatnih stopa na tržištu novca i kapitala, visina i kretanje referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR i s.), prihodi i rashodi poslovanja. S obzirom da je riječ o aktu čiju su primjenu stranke ugovorile, u skladu sa čl. 98. ZZP/07 sud je prilikom ocjene je li ugovorna odredba o jednostranoj izmjeni poštena dužan uzeti u obzir istu Odluku o kamatama. Nižestupanjski sudovi nisu ocjenjivali sadržaj Odluke o kamata broj 1-2003. Kako je zbog pogrešne primjene čl. 98. ZZP/07 činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, na temelju čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvaćena je revizija te su ukinute u cijelosti presuda prvostupanjskog i drugostupanjsog suda i predmet je vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

14.7. U ponovnom postupku sud će u skladu s čl. 98. ZZP/07 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzeti u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe uključivo i točku 10.1. Odluke o kamatama broj 1-2003. Pritom će imati na umu da u smislu čl. 99. i čl. 100. ZZP-a ugovorne odredbe uvijek moraju ispunjavati zahtjev jasnog i lako razumljivog sastavljanja. Informiranje prije sklapanja ugovora o ugovornim uvjetima i posljedicama njegova sklapanja od temeljne je važnosti za potrošača. On, među ostalim, i na osnovi te informacije donosi odluku o tome želi li biti ugovorno vezan uvjetima koje je prethodno sastavio trgovac. Zbog toga se zahtjev transparentnosti ugovornih odredbi koji proizlazi iz čl. 100. ZZP-a ne može svesti samo na razumljivost tih odredbi na formalnoj i gramatičkoj razini nego ga, u cilju zaštite koju predviđa dio II. glave XI. ZZP/07 treba shvatiti šire, posebno imajući na umu da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca i to osobito u pogledu razine obaviještenosti.

 

14.8. Kada je riječ o odredbi kojom se u ugovoru o potrošačkom kreditu predviđa naknada za taj kredit u obliku kamata koje se obračunavaju na temelju promjenjive stope, zahtjev transparentnosti treba shvatiti tako da određuje ne samo da ta ugovorna odredba potrošaču mora biti razumljiva na formalnoj i gramatičkoj razini nego i da prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može shvatiti konkretno funkcioniranje načina izračuna te stope i samim time na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne gospodarske posljedice koje bi takva ugovorna odredba mogla imati na njegove financijske obveze. Je li trgovac ispunio zahtjev transparentnosti utvrđuje sud uzimajući u obzir sve odlučne okolnosti, uključujući oglašavanje i informacije koje je davatelj kredita učinio dostupnima u sklopu pregovora o sklapanju ugovora o kreditu. To znači da je u ponovljenom postupku sud dužan provjeriti jesu li u predmetnoj situaciji potrošaču bili priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaja na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti ukupnu cijenu svojeg kredita, te jesu li sporne odredbe ugovora bile za potrošača jasne, lako razumljive i uočljive.

 

14.9. Osim toga, za ocjenjivanje transparentnosti sporne ugovorne odredbe odlučno je li tuženik ispunio svoju zakonsku obvezu iz čl. 173. st. 3. toč. 3. Zakona o bankama („Narodne novine“, broj 84/02, 141/06, 117/08, 74/09) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, odnosno je li tuženik upoznao tužitelja s podacima o uvjetima pod kojima se mogu mijenjati stope redovne i zatezne kamate tijekom korištenja, odnosno otplate kredita. Takve informacije također mogu potrošaču ponuditi objektivan pokazatelj o financijskim posljedicama koje proizlaze iz primjene promjenjive kamatne stope.

 

15. U nastavku postupka sud će ocijeniti sve gore ukazane okolnosti i potom donijeti novu odluku.

 

16. S obzirom na izloženo kako je revizija osnovana glede prvog pitanja (točka 2.1. obrazloženja) valjalo je prihvatiti reviziju i odlučiti kao pod I. izreke ovog rješenja.

 

Iz tih razloga pitanja broj 2. i 3. nisu odlučna za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

 

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a.

 

18. Zbog svih gore navedenih razloga odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 395. ZPP-a

 

Zagreb, 4. listopada 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

mr.sc. Dražen Jakovina,v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu