Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3088/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Marijanu Belčić, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, posl.br. P-598/2023-18 od 19. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, posl.br. P-598/2023-18 od 19. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke, kojom je odbijen tužitelj sa zahtjevom za isplatu iznosa od 4.309,94 Eur sa pripadajućom kamatom na pojedine iznose, pobliže navedene u toč. II. izreke, te u dijelu pod toč. III. izreke, sa zahtjevom s kojim nije uspio.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, posl.br. P-598/2023-18 od 19. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke.

III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, posl.br. P-598/2023-18 od 19. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.204,63 Eur, te u dijelu pod toč. III. izreke za iznos od 661,60 Eur i sudi:

1.Odbija se tužitelj TO s tužbenim zahtjevom koji glasi:

Nalaže tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju PO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati po osnovi preplaćenog tečaja iznos od 2.204,63 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:

3,65 EUR tekućom od 15.04.2008.

2,93 EUR tekućom od 15.05.2008.

2,78 EUR tekućom od 15.11.2008.

9,02 EUR tekućom od 15.12.2008.

21,99 EUR tekućom od 15.02.2009.

897,59 EUR tekućom od 15.03.2009.

15,35 EUR tekućom od 15.04.2009.

16,86 EUR tekućom od 15.05.2009.

17,22 EUR tekućom od 15.06.2009.

14,64 EUR tekućom od 15.07.2009.

14,95 EUR tekućom od 15.08.2009.

12,86 EUR tekućom od 15.09.2009.

15,86 EUR tekućom od 15.10.2009.

12,32 EUR tekućom od 15.11.2009.

14,22 EUR tekućom od 15.12.2009.

14,14 EUR tekućom od 15.01.2010.

19,69 EUR tekućom od 15.02.2010.

23,73 EUR tekućom od 15.03.2010.

22,04 EUR tekućom od 15.04.2010.

25,11 EUR tekućom od 15.05.2010.

32,93 EUR tekućom od15.06.2010.

33,18 EUR tekućom od 15.07.2010.

41,92 EUR tekućom od 15.08.2010.

39,96 EUR tekućom od 15.09.2010.

60,33 EUR tekućom od 15.10.2010.

48,78 EUR tekućom od 15.11.2010.

51,48 EUR tekućom od 15.12.2010.

59,98 EUR tekućom od 15.01.2011.

62,37 EUR tekućom od 15.02.2011.

58,49 EUR tekućom od 15.03.2011.

59,80 EUR tekućom od 15.04.2011.

61,16 EUR tekućom od 15.05.2011.

66,84 EUR tekućom od 15.06.2011.

82,29 EUR tekućom od 15.07.2011.

98,83 EUR tekućom od 15.08.2011.

117,65 EUR tekućom od 15.09.2011.

51,69 EUR tekućom od 15.10.2011.do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 661,60 € sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije, tekućom o d presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.“

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, posl.br. P-598/2023-18 od 19. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u dijelu pod toč. I. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 7. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj: [broj kredita], sklopljenog dana 21.3.2007. između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 26.3.2007. po javnom bilježniku Mandici Popović iz Valpova pod brojem: OV-2914/07, u dijelu odredbe koji glasi: „…po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF.“

Točkom II. izreke naloženo je tuženiku, isplatiti tužitelju po osnovi preplaćenog tečaja iznos od 2.204,63 Eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose, pobliže navedene u toč. II. izreke, a odbijen je s preostalim zahtjevom u iznosu od 4.309,94 Eur sa pripadajućom kamatom, pobliže navedenom u toč. II. izreke.

Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 661,60 Eur, sa pripadajućom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok je odbijen sa zahtjevom za isplatu iznos od 1.116,45 Eur.

Rješenjem istog suda odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku.

2. Presudu u dijelu pod toč. II. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za iznos od 4.309,94, te u dijelu odluke o troškovima postupka s kojim nije uspio, pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 -u daljnjem tekstu ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže, preinačiti presudu u pobijanom dijelu te naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka.

3. Tuženik pobija presudu u dijelu pod toč. I. izreke, u dosuđujućem dijelu pod toč. II. izreke, te u dijelu odluke pod toč. III. izreke, kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 661,60 Eur, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u ožalbenom dijelu, podredno presudu ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I,II i III. izreke kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Prvostupanjski sud također glede ovog dijela zahtjeva nije počinio niti bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje žalitelj, jer je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati a također je prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza i to svih koje su stranke predložile, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu kojega su nesporno sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor (dalje: Ugovor o kreditu) i to u dijelu gdje je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF.

9. Ovaj dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje prvostupanjski sud prihvaća upućujući na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača ocjenjujući, na temelju iskaza tužitelja da je kredit podignuo radi kupovine kuće kao fizička osoba za osobne potrebe čime je utvrđen njegov status potrošača a tuženika trgovca u smislu odredbe čl. 3. toč. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP) pri čemu mu je predmetni kredit ponuđen kao najbolja opcija uz uputu da je CHF stabilna valuta a ugovorena kamata vezana za tu valutu manja te ga prilikom sklapanja Ugovora nitko nije uputio na rizike vezane uz valutu i odredbe Ugovora već mu je samo dano objašnjenje kako je predmetni Ugovor o kreditu najbolji zbog čega utvrđuje kako se o odredbama Ugovora nije pojedinačno pregovaralo pa se radi o nepoštenim a time i ništetnim ugovornim odredbama.

10. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

11. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor, kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. ZZP kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

12. Tuženik međutim nije predlagao dokaze radi utvrđenja činjenice pojedinačnog pregovaranja o odredbama Ugovora o kreditu a saslušanjem tužitelja je utvrđeno da takvog pregovaranja o odredbama Ugovora o kreditu nije bilo pa nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženik.

13. Prema odredbi čl. 3. toč. 1. ZZP je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti a saslušanjem tužiteljice je utvrđeno kako je Ugovor o kreditu sklopljen radi kupnje stana za osobne potrebe a na sastanku predsjednika odjela građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenog 2023. zaključeno je da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP a ako tuženik to osporava, onda je teret dokaza na banci da taj status tužitelj nema, što tuženik u ovoj parnici da nije učinio pa svojstvo potrošača ne može s uspjehom žalbenim navodima osporavati tužitelju.

14. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018--11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž--6632/2017--10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je nadalje utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju--ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.

15. U odnosu na nesporno zaključeni Dodatak Ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka 18. prosinca 2015. na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/2015 – dalje: ZIDZPK, dalje: Dodatak) radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euro, na način i u rokovima propisanim ZID ZPK pravilno je ocijenjeno da postoji pravni interes tužitelja na podnošenje predmetne tužbe sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. prema kojoj korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita.

16. Slijedom svega iznijetog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.

17. Pobijanim dijelom prvostupanjske presude pod točkom II izreke prvostupanjski sud, prema nalazu i mišljenju vještaka obvezuje tuženika isplatiti tužitelju svotu od 2.204,63 Eur što predstavlja preplaćeni iznos po osnovi ništetne odredbe kojom je ugovorena otplata kredita vezana za valutu CHF a koje su bile predmet ovog postupka dok u odnosu na sklapanje Dodatka, prvostupanjski sud ističe da sama činjenica kako su stranke s ciljem propisanim čl. 90.c ZIDZPK sklopile konverziju i sporazumjele o raspolaganju preplatom, nije zapreka za provođenje kontrole nepoštenosti a iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka je utvrđeno da konverzijom nije u potpunosti uspostavljena pravična ravnoteža u ugovornim odnosima između stranaka odnosno, nije u cijelosti ispravljena neravnoteža koja je nastala utvrđenjem nepoštenosti odnosno ništetnosti ugovornih odredbi.

18. Dodatak Ugovora o kreditu je sklopljen na temelju ZIDZPK koji Zakon je donijet nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca), u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to stoga, jer je s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošače u ispunjavanju kreditnih obveza dovelo u izrazito težak položaj. Tako je ZIDZPK predstavljao jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja kako bi se otklonila nepoštena poslovna praksa kreditnih institucija i osigurala otplata kreditnih zaduženja u svotama i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike, ne dovode u neravnopravan položaj u odnosu na kreditore kao vjerovnike.

19. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovnog suda Republike Hrvatske je taj sud, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao je sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZIDZPK na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

20. Dodatak koji je sklopljen u skladu sa ZIDZPK sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZIDZPK zbog kojega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1. i 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 dalje: ZZP/14), važećeg u vrijeme sklapanja Dodatka pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.

21. Pokraj činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZIDZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignut sporazum o korištenju utvrđene preplate (čl. 6. Dodatka), očito je da ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka nije (više) u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO/05.

22. Primjena ZIDZPK derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako, da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom, sa jasno propisanim načinom raspolaganja možebitno nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

23. Tuženik je na temelju sklopljenog Dodatka, u izračun konverzije koji je propisan ZIDZPK, unio svote zatražene predmetnom tužbom a koje su doista na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu, bez osnove prešle u njegovu imovinu. Te su svote međutim, zajedno s ostalim svotama uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Dodatkom, iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli Euro utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u Euro a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u Euro.

24. Tako je valjano prestala obveza tuženika sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO za povrat više plaćenih svota s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule a koja su proizlazile iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika.

25. Ovo je izrijekom ugovoreno odredbom čl. 1. Dodatka prema kojemu je tuženik poduzeo radnju sklapanja Dodatka na temelju ZIDZPK u ispunjenju svoje zakonske obveze i u svemu pod uvjetima propisanim odredbama ZIDZPK u skladu s tamo propisanim i od strane korisnika kredita prihvaćenim izračunom konverzije dok je u odredbi čl. 2. st. 2. Dodatka ugovoreno da su na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane tužitelja Dodatkom izmijenjene odredbe Ugovora o kreditu i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostalog neotplaćenog kredita te je postignut sporazum o raspolaganju preplatom, sve na način kako to nalaže ZIDZPK te je prema čl. 2. st. 3. Dodatka tužitelj potpisom Dodatka potvrdio da mu je kao preduvjet za sklapanje Dodatka dostavljen izračun konverzije kredita zajedno s prijedlogom izmijenjenog Ugovora o kreditu, pregled stanja svih pojedinačnih vrsta tražbina odnosno izvod otvorenih stavaka po kreditu te da mu je za potrebe provjere izračuna konverzije omogućen pristup povijesnom pregledu općih uvjeta kreditiranja, odluka o kamatnim stopama i dnevnih tečajeva koji su se primjenjivali za kredite uz valutnu klauzulu u CHF i kredite u valutnu klauzulu u Euro pa je tužitelj potpisom Dodatka potvrdio da je suglasna s izračunom konverzije koji joj je tuženik dostavio u skladu s odredbama zakona i suglasan da se konverzija kredita u CHF provede u skladu s dostavljenim izračunom konverzije koji je sastavni dio Dodatka (čl. 2. st. 4. Dodatka).

26. Dakle, tražbina tužitelja na povrat preplaćenih svota po osnovi ništetne ugovorne odredbe, budući da je zaključio Dodatak na temelju odredbi ZIDZPK i posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZIDZPK, je podmirena jer su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih svota prestala.

27. Tako slijedi zaključak da je sklapanjem Dodatka sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO a prema s odredbama ZID ZPK tužitelj restituiran za nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, koje su sadržane u Ugovoru o kreditu jer ga s jedne strane, te odredbe ne obvezuju a s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinio, vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete Dodatkom dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzeo valjanim Dodatkom pa mu ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.

28. To je pravno shvaćanje nadalje podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi posl. broj: Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. gdje je odgovoreno na materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tako da tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZIDZPK stavka 1. uključuje i te uplate.

29. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom treba kazati da, sukladno odredbi članka 19.c st. 1. ZIDZPK, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio, da je koristio kredit denominiran u eure a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZID ZPK.

30. Slijedom iznijetog, sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19.c ZIDZPK osiguran je povrat stečene koristi banke, tuženika putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

31. Kada su dakle, svote koje je tužitelj platio više na temelju ništetne ugovorne odredbe iskorištene u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom, koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO na primjenu kojeg propisa upućuje odredba članka 4. stavka 2. ZZP/14 koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZIDZPK. Naime, konverzija izvršena prema ZIDZPK je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužitelju kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti, a time posljedično niti ništetnosti.

32. Budući da je tužitelj kao korisnik kredita prihvatio konverziju na temelju odredbi ZIDZPK sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu sa tuženikom, on više nema pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetne odredbe kamatne stope iz kredita denominiranog u CHF odnosno, kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF jer izračun konverzije kredita iz čl. 19.c st. 1. ZIDZPK uključuje i te uplate pa ne postoji niti umanjenje glavnice u provedenoj konverziji, to je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. II. izreke, kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 4.309.94 Eur.

33. S obzirom da je u kondemnatornom dijelu prvostupanjske odluke pod točkom II izreke pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 1111. ZOO u svezi čl. 19.c ZIDZPK, na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP je u dijelu kojim je naloženo platiti tužitelju iznos od 2.204,63 Eur sa pripadajućom kamatom na pojedine iznose, preinačena prvostupanjska presuda te je zahtjev za isplatu odbijen ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda.

34. Odluka o mjesnoj nadležnosti je pravilna i zakonita, a sam tuženik samo deklaratorno navodi kako pobija rješenje o mjesnoj nadležnosti. Naime, tuženik u svojoj žalbi ističe kako je u konkretnom slučaju nadležan Općinski sud u Osijeku, a ne Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu. Pravilno navodi prvostupanjski sud kako Stalna služba u Valpovu pripada Općinskom sudu u Osijeku, te je valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi rješenje kojim je odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu.

35. Kako je pobijana odluka preinačena, to je temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP ovaj sud odlučio o troškovima cjelokupnog postupka primjenom članka 154. stavak 4. ZPP na način da svaka stranka snosi svoje troškove imajući u vidu djelomični uspjeh stranaka u postupku.

36. Iako je uspjeh tuženika veći u odnosu na uspjeh tužitelja ovaj sud imao je na umu da je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije kredita podložno tumačenju sudova jer u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno niti je postojala ustaljena sudska praksa, pa tužba s restitucijskim zahtjevom za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZPK, nije bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga određivanje znatnog financijskog tereta tužitelju nakon završetka postupka u obliku odluke o troškovima postupka uz primjenu članka 154. stavak 2. ZPP nije spojivo s njezinim pravom na pristup sudu kao sastavnicom ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje.

37. Iz istih razloga odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

U Zagrebu, 11. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis