Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-34/2023-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženih KK i DK zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. u vezi čl. 34. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog KK protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-323/2018-80 od 25. studenog 2021., u sjednici održanoj 11. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I/ Na temelju čl. 199. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., – dalje: ZKP/08) obustavlja se kazneni postupak protiv optuženog DK.

II/ Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi postupka u odnosu na optuženog DK padaju na teret proračunskih sredstava.

III/ Prihvaća se žalba optuženog KK, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je optuženi KK proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u pokušaju iz čl. 326. st. 1. u vezi čl. 34. st. 1. KZ/11 te je na temelju iste zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci, s time da mu je na temelju čl. 55. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 izrečena kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata takvog rada.

1.1. Na temelju čl. 55. st. 7. KZ/11 optuženi KK upozoren je na posljedice neizvršenja rada za opće dobro.

1.2. Na temelju čl. 326. st. 1. KZ/11 optuženi DK osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci, time da mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj:

152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017. i 126/2019., dalje: ZKP/08-19) optuženi KK i DK dužni su platiti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08-19 u iznosu od 1.000,00 kuna, kao paušal, svaki, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je u zakonskom roku podnio optuženi KK osobno i po branitelju Rikardu Kunšteku, odvjetniku.

2.1. Optuženi KK u osobnoj žalbi pobija presudu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine.

2.2. Putem branitelja optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se žalba prihvati te da se preinači pobijana presuda na način da se optuženi KK oslobodi od optužbe, odnosno da se pobijana presuda ukine.

2.3. Žalbe optuženika će se razmatrati jedinstveno.

3. Odgovor na žalbu nije podnijet.

4. Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022., dalje ZKP/08-22) dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

5. Stranke nisu zatražile obavijest o drugostupanjskoj sjednici.

6. Žalba optuženog KK je osnovana, a dala je povoda i za ispitivanje pobijane presude po službenoj dužnosti.

7. Prema obavijesti u sustavu eSpis, optuženi DK je preminuo nakon donošenja pobijane presude, pa je stoga ovaj sud drugog stupnja provjerio navedenu činjenicu. Iz pribavljenog izvoda iz JRO proizlazi da je optuženi DK umro **.**.2022. Odredbom čl. 199. ZKP/08 propisano je da kada se u tijeku postupka utvrdi da je okrivljenik umro, rješenjem će kazneni postupak obustaviti sud, pa je stoga donijeta odluka kao u izreci rješenja, time da se odluka o troškovima postupka zasniva na odredbi čl. 149. st. 1. ZKP/08.

8. Optuženi KK žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka koju opisno opisuje kao povredu načela kontradiktornosti, konfrontacije i konvencijskog prava na obranu. U bitnome ističe kako mu nije bilo omogućeno ispitati svjedoka KKF, koji je ispitan na dokaznom ročištu kod suca istrage, bez obavijesti optuženicima ili braniteljima o tom ispitivanju, a nije bilo moguće niti ispitati tog svjedoka na raspravi, jer mu nije bilo moguće dostaviti poziv, zbog nedostatne adrese. Isto tvrdi i u odnosu na obranu optuženog RK koji je umro tijekom postupka. Oba ova dokaza prvostupanjski je sud pročitao na raspravi.

8.1. Prvostupanjski sud je kod obrazlaganja razloga zbog kojih je pročitao ove dokaze naveo kako se radi o tzv. "nekonfrontiranim dokazima" na kojima nije moguće isključivo ili u odlučujućoj mjeri zasnovati osuđujuću presudu, ali je čitanje tih dokaza i njihovu upotrebu kod donošenja osuđujuće presude, opravdao zakonitim načinom pribavljanja tih dokaza. Kod toga se nije osvrnuo na odgovor na pitanje radi li se o isključivim ili odlučujućim dokazima za osudu što je trebao učiniti s obzirom na karakter navedenih dokaza. U konkretnom je postupku nedvojbeno da je svjedok DKF ispitan na dokaznom ročištu bez pozivanja i sudjelovanja optuženika ili branitelja, dok je optuženog RK ispitao državni odvjetnik ispitao također bez nazočnosti ili pozivanja optuženika ili njihovih branitelja, pa se tako evidentno radi o dokazima koji nisu pribavljeni sukladno odredbama čl. 234. i 235. ZKP/08. Svjedok ZK je nedostupan sudu, dok je optuženi RK preminuo prije održavanja rasprave u konkretnom predmetu.

8.2. U takvoj situaciji prvostupanjski je sud ispravno, sukladno čl. 431. st. 1. toč. 2. ZKP/08-19, pročitao iskaz svjedoka i reproducirao obranu optuženika. Nakon toga prvostupanjski sud nije proveo, kod donošenja presude, odgovarajući test radi li se o isključivom ili odlučujućem dokazu za osudu optuženika, ne uzimajući u obzir ograničenje iz čl. 431. st. 2. ZKP/08-19. Kada je svjedok (optuženik) ranije tijekom postupka ispitan bez pozivanja obrane ili prisutnosti obrane ispitivanju, tada postoji zakonsko, ali i Ustavno i konvencijsko u čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ograničenje uporabe nekonfrontiranog iskaza za donošenje osuđujuće presude. Okrivljenik ima pravo ispitati ili dati ispitati svjedoke optužbe, pa kako to pravo nije mogao koristiti tijekom dokazne radnje ispitivanja svjedoka, moguće je za donošenje osuđujuće presude, prema čl. 411. st. 4. i čl. 431. st. 2. ZKP/08, čitati nekonfrontirane dokaze, ali se na pročitanom iskazu isključivo ili u odlučujućoj mjeri ne može temeljiti osuđujuća presuda. Ovdje su iskazi svjedoka i optuženog RK odlučujući dokazi koji govore o počinjenju kaznenog djela optuženog KK na njegovu štetu, jer kada bi se ti dokazi, ispravno, zanemarili, u pravcu osude govore jedino iskazi svjedoka policijskih službenika o automobilu marke Ford Fiesta registarske oznake [registarska oznaka] prisutnom na mjestu počinjenja djela, a koji je u vlasništvu izvanbračne supruge optuženog KK. Analiza uspostavljanja telefonskih poziva i mjesta gdje su se nalazili sugovornici je po ocjeni ovog suda drugog stupnja nezakoniti dokaz, o čemu u nastavku. Po stajalištu ovog suda drugog stupnja, ovi podupirući dokazi, jednostavno nisu dostatni u kontekstu obrana optuženih KK i DK za ocjenu pouzdanosti nekonfrontiranih dokaza kao činitelja protuteže ustanovljenih u korist optuženika. Dakle, iskaz svjedoka NK i obrana optuženog RK su odlučujući dokazi, jer usmjeravaju postupak prema osuđujućoj presudi. Stoga se na ova dva iskaza ne može zasnovati osuđujuća presuda. U tom pogledu ostvarena je povrede iz čl. 468. st. 3. u vezi čl. 431. st. 2. ZKP/08 u pobijanoj presudi, na što ispravno ukazuje žalitelj.

9. Daljnjim ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja utvrdio je postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 jer se presuda zasniva na nezakonitom dokazu.

9.1. Prvostupanjski sud je tijekom rasprave pročitao analitičke obavijesti PU varaždinske od 21. prosinca 2016. i 19. srpnja 2017. koje predstavljaju provjeru uspostavljanja telekomunikacijskog kontakta iz čl. 339.a ZKP/08, a koje je policija pribavila bez naloga suca istrage. Prema odredbi čl. 339.a st. 9. ZKP/08 tako pribavljeni podaci, bez naloga suca istrage, ne mogu se upotrijebiti kao dokaz u postupku. Isti predstavljaju nezakonite dokaze u smislu čl. 10. st. 2. toč. 3. ZKP/08 i time što se pobijana presuda temelji na nezakonitim dokazima ostvarena je i daljnja povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 zbog čega je valjalo ukinuti istu u odnosu na optuženog KK.

10. Na temelju čl. 487. st. 4. ZKP/08 prvostupanjski će sud u ponovljenom postupku odlučiti o izdvajanju nezakonitih dokaza na postojanje kojih je ukazano ovim rješenjem, izvesti će sve već izvedene dokaze, a kod ocjene postojanja kaznene odgovornosti provesti će test radi li se o odlučujućim dokazima u odnosu na iskaz svjedoka NK i obranu optuženog RK, pa će na temelju sveobuhvatne ocjene svih izvedenih dokaza donijeti novu, na zakonu osnovanu, presudu, u donošenju koje će otkloniti postojanje bitnih povreda, postojanje kojih je utvrđeno ovim rješenjem.

11. Na temelju čl. 199. ZKP/08 odlučeno je kao u toč. I/ izreke, a u toč. II/ izreke na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08.

U Varaždinu 11. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke