Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-141/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivani Ilić Radnić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika AUTOPRIJEVOZ-SINJ d.o.o., OIB: 79427305365, Ulica Miljenka Buljana 2, Sinj, zastupanog po punomoćniku Mateu Barbiru, odvjetniku u Vrgorcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-66/2023-31 od 15. rujna 2025., 11. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-66/2023-31 od 15. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR (dvjesto pedeset eura) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

"I/ Ispravlja se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pr-66/2023-17 od 21. svibnja 2024. na način da se u uvodnom dijelu navedene presude, redak četvrti, označava ispravno ime tuženika pa umjesto: "Autoprijevoza Sinj, d.o.o. Sinj, Miljenka Buljana 2, OIB: 79427305365" treba ispravno stajati: "AUTOPRIJEVOZ-SINJ, d.o.o., OIB: 79427305365, Ulica Miljenka Buljana 2, Sinj".

II/ Ispravlja se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pr-66/2023-17 od 21. svibnja 2024. u točki I/ izreke navedene presude, redak prvi, na način da umjesto riječi: "…tuženiku Autoprijevozu Sinj, d.o.o., OIB: 79427305365…" treba ispravno stajati: "…tuženiku AUTOPRIJEVOZ-SINJ, d.o.o., OIB: 79427305365…".

III/ U ostalom dijelu presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pr-66/2023-17 od 21. svibnja 2024. ostaje neizmijenjena."

2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja uvaži žalbu, a pobijano rješenje preinači tako da odbaci prijedlog tužitelja.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj ocjenjuje da je žalba tuženika neosnovana te predlaže da ju sud drugog stupnja odbije kao neosnovanu i naloži tuženiku da tužitelju naknadi daljnji trošak postupka sastava odgovora na žalbu sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj podneskom od 11. rujna 2025. predložio ispravak presude broj Pr-66/23 od 21. svibnja 2024. u uvodu i izreci, na način da se pravilno naznači naziv tuženika i to tako da se umjesto riječi „Autoprijevoz Sinj d.o.o.“ navede točan naziv i to „AUTOPRIJEVOZ-SINJ d.o.o.“ i to iz razloga što je Financijska agencija dopisom obavijestila tužitelja da je utvrđena nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje, jer naziv ovršenika (tuženika) u presudi nije istovjetan podatcima iz OIB sustava sudskog registra. Sud je izvršio uvid u Izvadak iz sudskog registra te je utvrdio da je prijedlog za ispravak osnovan iz kojih razloga je primjenom odredbe članka 342. stavak 1. i 2. ZPP-a donio pobijano rješenje.

6. Tuženik u žalbi tvrdi da je sud pogrešno usvojio prijedlog za ispravak presude, jer je pogrešan naziv tuženika posljedica pogreške tužitelja, a ne pogreške suda u pisanju, pa takvu pogrešku sud nije mogao ispraviti.

7. Žalbene tvrdnje tuženika nisu osnovane, jer je po ocjeni ovog suda pravilno sud prvog stupnja pobijanim rješenjem ispravio pogrešku u navođenju naziva tuženika onako kako je on upisan u sudskom registru, posebno s obzirom na to da je u nazivu tuženika navedenom u presudi izostala samo crtica između riječi Autoprijevoz i Sinj, dok su svi ostali podatci tuženika potpuno isti, tako da identitet tuženika nije doveden u pitanje, pa bi se radilo o pretjeranom formalizmu kada sud takvu pogrešku, koja onemogućava izvršenje pravomoćne presude sukladno dopisu Financijske agencije, ne bi ispravio. Iako je točna tvrdnja tuženika da je tužitelj u tužbi naznačio ime tuženika na način kako je to navedeno u presudi koja je ispravljena, tijekom postupka je u podnesku od 8. ožujka 2024., kojim je uredio tužbeni zahtjev postavljajući ga u važećoj valuti EUR, tužitelj naveo točan naziv tuženika, onako kako je tuženik upisan u sudskom registru iz kojih razloga se i po ocjeni ovog suda radi o greški u pisanju koju je bilo moguće ispraviti u smislu odredbe članka 342. stavak 1. i 2. ZPP-a (isto pravno shvaćanje zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gž- 4/2023).

8. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

9. Tužitelju nije dosuđen zatraženi trošak odgovora na žalbu, jer se po ocjeni ovog suda ne radi o trošku koji je u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a bio potreban radi vođenja parnice.

Koprivnica, 11. studenog 2025.

Sutkinja

Tatjana Kučić