Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1240/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sutkinji pojedinki, u parničnom predmetu tužiteljice RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Franu Bazini, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5716/2024-11 od 9. srpnja 2025., 11. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženika djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5716/2024-11 od 9. srpnja 2025. u točki III. izreke:

- potvrđuje za iznos od 334,33 EUR (slovima: tristo trideset četiri eura i trideset tri centa) sa zakonskom zateznom kamatom od 9. srpnja 2025. do isplate,

- preinačuje za iznos od 593,75 EUR (slovima: petsto devedeset tri eura i sedamdeset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 9. srpnja 2025. do isplate tako da se rješava:

Odbija se tužiteljicu sa zahtjevom da joj tuženik naknadi troškove postupka u iznosu od 593,75 EUR (slovima: petsto devedeset tri eura i sedamdeset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 9. srpnja 2025. do isplate, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove žalbe u iznosu od 93,98 EUR (slovima: devedeset tri eura i devedeset osam centa), u roku 15 dana.

III. Točke I. i II. izreke presude nisu bile predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je u točki I. izreke utvrdio ništetnom i bez pravnog učinka odredbu članka 2./ KAMATE I NAKNADE, Ugovora o kreditu broj 3214913737/08 od 12. studenoga 2008. koja glasi „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora.“ U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici plati iznos od 141,71 eura sa zateznom kamatom od 15. studenoga 2008. do isplate. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 928,08 eura sa zateznim kamatama od

9. srpnja 2025. do isplate.

2. Protiv točke III. izreke navedene presude (odluka o trošku) potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 15. srpnja 2025. zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da tužiteljici dosudi još iznos od 250,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Protiv točke III. izreke navedene presude (odluka o trošku) potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je i tuženik 23. srpnja 2025. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Odgovori na žalbe nisu dani.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

6. I tužiteljica i tuženik pobijaju odluku o naknadi parničnog troška sadržanu u točki III. izreke.

7. Tužiteljica je u tužbi označila VPS u iznosu od 1.468,94 eura, a tuženik je u odgovoru na tužbu stavio prigovor da je VPS previsoko određen.

7.1. Odlučujući o njegovom prigovoru prvostupanjski sud je utvrdio vrijednost predmeta spora sa 700,00 eura. U obrazloženju navodi da je u konkretnom slučaju riječ o tužbi s više zahtjeva, nenovčanom i novčanom tužbenom zahtjevu, koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi pa da se sukladno odredbi članka 37. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. -Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) vrijednost predmet spora određuje prema zbroju vrijednosti zahtjeva. Primjenjujući Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa) prvostupanjski sud je tužiteljici za rad njezinog punomoćnika priznao za svaku poduzetu radnju, a koje je specificirao u točki 29. obrazloženja, nagradu u visini 75 bodova, odnosno 150,00 eura.

8. Tužiteljica smatra da joj je trošak trebao biti određen primjenom Tarife polazeći od vrijednosti predmeta spora koji je naznačila u tužbi, a to je 1.468,94 eura, a ne prema vrijednosti predmeta spora od 700,00 eura, kako je to po prigovoru tuženika utvrdio prvostupanjski sud. Vrijednost predmeta spora da je odredila primjenom članka 37. ZPP-a jer je u tužbi pored kondemnatornog zahtjeva postavila i deklaratorni zahtjev.

8.1. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, pri čemu posebno ne određuje u čemu bi se sastojala navedena bitna povreda. Tuženik citira članak 35. stavak 2. i članak 40. stavak 2. ZPP-a te ukazuje da je tužiteljica naznačila VPS u iznosu od 1.468,94 eura, dok je pod točkom I. tužbenog zahtjeva zatražila utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe, a pod točkom II. tužbenog zahtjeva je zatražila isplatu iznosa od 141,71 eura. Iako ZPP ne propisuje izričito pravila za određivanje VPS-a, u situaciji kada se pored kondemnatornog zahtjeva postavlja i deklaratorni zahtjev u sudskoj praksi da je zauzeto pravno shvaćanje da se deklaratorni zahtjev, koji je istaknut uz tužbeni zahtjev za činidbu i treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činjenje, ne uzima u obzir pri utvrđivanju VPS-a (ukazuje na rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1264/2007 od 29. listopada 2008., Rev-758/2007 od 16. siječnja 2008., Revr-475/2008 od 27. listopada 2008., te odluke Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-286/2024-2 od 15. svibnja 2024. i Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4623/2023-2 od 16. travnja 2024.). Stoga da je tužiteljici trebalo priznati trošak prema VPS-u od 141,71 eura, odnosno 25 bodova po pojedinoj radnji.

8.2. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer je za svoju odluku dao razloge te je istu moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8.3. U pravu je tuženik kada ukazuje da u konkretnom slučaju deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe služi samo za ocjenu osnovanosti restitucijskog zahtjeva plaćenog temeljem te ništetne odredbe, kao i da je u brojnim sudskim odlukama (i onim na koje se tuženica poziva u žalbi) izraženo pravno shvaćanje da je u tom slučaju mjerodavan VPS u visini novčanog potraživanja iz zahtjeva za isplatu, te da o VPS-u ovisi visina troškova postupka koja je dosuđena na teret tuženika.

8.4. Zbog toga je ocjena ovog suda da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio VPS u iznosu od 700,00 eura, umjesto u iznosu od 141,71 eura, te je time tužiteljici dosudio veći trošak nego što bi joj pripao da je VPS pravilno utvrđen u visini novčanog tužbenog zahtjeva.

9. Obzirom da je ovaj sud žalbu tuženika ocijenio osnovanom te je mišljenja da je trošak tužiteljici trebalo priznati prema VPS-u od 141,71 eura, odnosno 25 bodova po radnji, to je žalba tužiteljice neosnovana.

10. Polazeći od vrijednosti predmeta spora od 141,71 eura tužiteljici je trebalo priznati nagradu u visini od 25 bodova i to za sastav tužbe po Tbr. 7.1. Tarife, za sastav podneska od 22. siječnja 2025. po Tbr. 8.1. Tarife i za zastupanje na ročištima 19. ožujka i 9. lipnja 2025. po Tbr. 9.1. Tarife, te za pristup na ročište za objavu presude 12,50 bodova po Tbr. 9.3. Tarife ili ukupno 112,50 bodova. Kada se broj bodova pomnoži sa 2,00 eura, koliko iznosi vrijednost boda, dobije se iznos od 225,00 eura. Taj iznos treba povećati za 25% po osnovu PDV-a, što iznosi 56,25 eura i za iznos sudske pristojbe na tužbu od 26,54 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu o 26,54 eura. Ukupni trošak na koji bi tužiteljica imala pravo iznosi 334,33 eura, te je za taj iznos potvrđena točka III. presude, dok je za iznos od 593,75 eura preinačena na način da je za taj iznos zajedno sa zakonskom zateznom kamatom zahtjev tužiteljice odbijen.

11. Tuženiku je dosuđen i trošak žalbe u iznosu od 93,98 eura. Trošak žalbe sastoji se od nagrade za sastav žalbe na rješenje o trošku po Tbr. 10.4. Tarife u iznosu od 75,00 eura, uvećano za iznos PDV-a od 18,75 eura i pristojbe na žalbu u iznosu 53,09 eura. Ukupan trošak žalbe iznosi 146,84 eura. Tuženik je sa žalbom uspio sa 64%, pa mu je tužiteljica dužna naknaditi trošak žalbe u tom postotku, što nominalno iznosi 93,98 eura.

12. U dijelu u kojem je točka III. izreke presude potvrđena riješeno je primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a, a u dijelu u kojem je ista preinačena primjenom članka 380. točka 3. ZPP-a.

13. Točke I. i II. izreke nisu bile predmet drugostupanjskog postupka jer protiv istih nije izjavljena žalba.

Koprivnica, 11. studenog 2025.

Sutkinja

Vesna Rep