Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: Pn-22/2019-141

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu po sutkinji Zdenki Kudović- Husain, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OĆ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Jošku Kalebu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb OIB 46377257342, Ulica Mije Kišpatića 12, zastupanog po punomoćniku ĆĆ, dipl. iur., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene na ročištu 8. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i tužiteljice osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog umješača, na ročištu 11. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb, OIB 46377257342, Ulica Mije Kišpatića 12, Zagreb, isplatiti tužiteljici KĆ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete iznos od 63.000,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 17. lipnja 2011. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., zatim od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici KĆ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, dospjelih iznosa trajne tuđe pomoći i njege te dospjele rente za tuđu pomoći njegu, iznos od 21.193,01 eur, sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate i to na:

-iznos od 302,20 eur od 01.05.2010. pa do isplate,

-iznos od 1.295,16 eur od 01.06.2010. pa do isplate,

-iznos od 1.122,48 eur od 01.07.2010. pa do isplate,

-iznos od 501,88 eur od 01.08.2010. pa do isplate,

-iznos od 388,55 eur od 01.09.2010. pa do isplate,

-iznos od 167,29 eur od 01.10.2010. pa do isplate,

-iznos od 113,33 eur od 01.11.2010. pa do isplate,

-iznos od 106,07 eur od 01.01.2011. pa do isplate,

-iznos od 98,11 eur od 01.02.2011. pa do isplate,

-iznos od 82,21 eur od 01.03.2011. pa do isplate,

-iznos od 79,55 eur od 01.04.2011. pa do isplate,

-iznos od 82,21 eur od 01.05.2011. pa do isplate,

-iznos od 71,59 eur od 01.06.2011. pa do isplate,

-iznos od 82,21 eur od 01.07.2011. pa do isplate,

-iznos od 29,17 eur od 01.08.2011. pa do isplate,

-iznos od 79,55 eur od 01.09.2011. pa do isplate,

-iznos od 82,21 eur od 01.10.2011. pa do isplate,

-iznos od 79,55 eur od 01.11.2011. pa do isplate,

-iznos od 82,21 eur od 01.11.2011. pa do isplate,

-iznos od 83,40 eur od 01.01.2012. pa do isplate,

-iznos od 78,02 eur od 01.02.2012. pa do isplate,

-iznos od 83,40 eur od 01.03.2012. pa do isplate,

-iznos od 80,71 eur od 01.04.2012. pa do isplate,

-iznos od 83,40 eur od 01.05.2012. pa do isplate,

-iznos od 80,71 eur od 01.06.2012. pa do isplate,

-iznos od 83,40 eur od 01.07.2012. pa do isplate,

- iznos 83,40 eur od 01.08.2012. pa do isplate,

- iznos od 80,71 eur od 01.09.2012. pa do isplate,

- iznos od 83,40 eur od 01.10.2012. pa do isplate,

- iznos od 80,71 eur od 01.11.2012. pa do isplate,

- iznos od 83,40 eur od 01.11.2012. pa do isplate,

- iznos od 81,22 eur od 01.01.2013. pa do isplate,

- iznos od 73,36 eur od 01.02.2013. pa do isplate,

- iznos od 81,22 eur od 01.03.2013. pa do isplate,

- iznos od 78,60 eur od 01.04.2013. pa do isplate,

- iznos od 81,22 eur od 01.05.2013. pa do isplate,

- iznos od 78,60 eur od 01.06.2013. pa do isplate,

- iznos od 81,22 eur od 01.07.2013. pa do isplate,

- iznos od 81,22 eur od 01.08.2013. pa do isplate,

- iznos od 75,98 eur od 01.09.2013. pa do isplate,

- iznos od 7,86 eur od 01.10.2013. pa do isplate,

- iznos od 26,20 eur od 01.12.2013. pa do isplate,

- iznos od 85,21 eur od 01.01.2014. pa do isplate,

- iznos od 79,96 eur od 01.02.2014. pa do isplate,

- iznos od 63,22 eur od 01.03.2014. pa do isplate,

- iznos od 82,46 eur od 01.04.2014. pa do isplate,

- iznos od 85,21 eur od 01.05.2014. pa do isplate,

- iznos od 82,46 eur od 01.06.2014. pa do isplate,

- iznos od 85,21 eur od 01.07.2014. pa do isplate,

- iznos od 85,21 eur od 01.08.2014. pa do isplate,

- iznos od 82,46 eur od 01.09.2014. pa do isplate,

- iznos od 85,21 eur od 01.10.2014. pa do isplate,

- iznos od 82,46 eur od 01.11.2014. pa do isplate,

- iznos od 85,21 eur od 01.12.2014. pa do isplate,

- iznos od 90,48 eur od 01.01.2015. pa do isplate,

- iznos od 81,72 eur od 01.02.2015. pa do isplate,

- iznos od 90,48 eur od 01.03.2015. pa do isplate,

- iznos od 87,56 eur od 01.04.2015. pa do isplate,

- iznos od 90,48 eur od 01.05.2015. pa do isplate,

- iznos od 87,56 eur od 01.06.2015. pa do isplate,

- iznos od 90,48 eur od 01.07.2015. pa do isplate,

- iznos od 90,48 eur od 01.08.2015. pa do isplate,

- iznos od 87,56 eur od 01.09.2015. pa do isplate,

- iznos od 90,48 eur od 01.10.2015. pa do isplate,

- iznos od 87,56 eur od 01.11.2015. pa do isplate,

- iznos od 90,48 eur od 01.12.2015. pa do isplate,

- iznos od 95,29 eur od 01.01.2016. pa do isplate,

- iznos od 89,14 eur od 01.02.2016. pa do isplate,

- iznos od 95,29 eur od 01.03.2016. pa do isplate,

- iznos od 92,22 eur od 01.04.2016. pa do isplate,

- iznos od 95,29 eur od 01.05.2016. pa do isplate,

- iznos od 58,40 eur od 01.06.2016. pa do isplate,

- iznos od 95,29 eur od 01.07.2016. pa do isplate,

- iznos od 95,29 eur od 01.08.2016. pa do isplate,

- iznos od 92,22 eur od 01.09.2016. pa do isplate,

- iznos od 95,29 eur od 01.10.2016. pa do isplate,

- iznos od 92,22 eur od 01.11.2016. pa do isplate,

- iznos od 95,29 eur od 01.12.2016. pa do isplate,

- iznos od 92,00 eur od 01.01.2017. pa do isplate,

- iznos od 83,10 eur od 01.02.2017. pa do isplate,

- iznos od 92,00 eur od 01.03.2017. pa do isplate,

- iznos od 89,03 eur od 01.04.2017. pa do isplate,

- iznos od 92,00 eur od 01.05.2017. pa do isplate,

- iznos od 89,03 eur od 01.06.2017. pa do isplate,

- iznos od 92,00 eur od 01.07.2017. pa do isplate,

- iznos od 92,00 eur od 01.08.2017. pa do isplate,

- iznos od 89,03 eur od 01.09.2017. pa do isplate

- iznos od 92,00 eur od 01.10.2017. pa do isplate,

- iznos od 89,03 eur od 01.11.2017. pa do isplate

- iznos od 92,00 eur od 01.12.2017. pa do isplate,

- iznos od 93,73 eur od 01.01.2018. pa do isplate,

- iznos od 84,66 eur od 01.02.2018. pa do isplate

- iznos od 93,73 eur od 01.03.2018. pa do isplate,

- iznos od 90,70 eur od 01.04.2018. pa do isplate,

- iznos od 93,73 eur od 01.05.2018. pa do isplate,

- iznos od 90,70 eur od 01.06.2018. pa do isplate,

- iznos od 93,73 eur od 01.07.2018. pa do isplate,

- iznos od 93,73 eur od 01.08.2018. pa do isplate,

- iznos od 90,70 eur od 01.09.2018. pa do isplate,

- iznos od 93,73 eur od 01.10.2018. pa do isplate,

- iznos od 90,70 eur od 01.11.2018. pa do isplate,

- iznos od 93,73 eur od 01.12.2018. pa do isplate,

- iznos od 95,70 eur od 01.01.2019. pa do isplate,

- iznos od 86,44 eur od 01.02.2019. pa do isplate,

- iznos od 95,70 eur od 01.03.2019. pa do isplate,

- iznos od 92,61 eur od 01.04.2019. pa do isplate,

- iznos od 95,70 eur od 01.05.2019. pa do isplate,

- iznos od 92,61 eur od 01.06.2019. pa do isplate,

- iznos od 95,70 eur od 01.07.2019. pa do isplate,

- iznos od 95,70 eur od 01.08.2019. pa do isplate,

- iznos od 92,61 eur od 01.09.2019. pa do isplate,

- iznos od 95,70 eur od 01.10.2019. pa do isplate,

- iznos od 92,61 eur od 01.11.2019. pa do isplate,

- iznos od 95,70 eur od 01.12.2019. pa do isplate,

- iznos od 103,02 eur od 01.01.2020. pa do isplate,

- iznos od 96,38 eur od 01.02.2020. pa do isplate,

- iznos od 103,02 eur od 01.03.2020. pa do isplate,

- iznos od 99,70 eur od 01.04.2020. pa do isplate,

- iznos od 103,02 eur od 01.05.2020. pa do isplate,

- iznos od 99,70 eur od 01.06.2020. pa do isplate,

- iznos od 103,02 eur od 01.07.2020. pa do isplate,

- iznos od 103,02 eur od 01.08.2020. pa do isplate,

- iznos od 99,70 eur od 01.09.2020. pa do isplate,

- iznos od 103,02 eur od 01.10.2020. pa do isplate,

- iznos od 99,70 eur od 01.11.2020. pa do isplate,

- iznos od 103,02 eur od 01.12.2020. pa do isplate,

- iznos od 108,66 eur od 01.01.2021. pa do isplate,

- iznos od 98,15 eur od 01.02.2021. pa do isplate,

- iznos od 108,66 eur od 01.03.2021. pa do isplate,

- iznos od 105,16 eur od 01.04.2021. pa do isplate,

- iznos od 108,66 eur od 01.05.2021. pa do isplate,

- iznos od 105,16 eur od 01.06.2021. pa do isplate,

- iznos od 108,66 eur od 01.07.2021. pa do isplate,

- iznos od 108,66 eur od 01.08.2021. pa do isplate,

- iznos od 105,16 eur od 01.09.2021. pa do isplate,

- iznos od 108,66 eur od 01.10.2021. pa do isplate,

- iznos od 105,16 eur od 01.11.2021. pa do isplate,

- iznos od 108,66 eur od 01.12.2021. pa do isplate,

- iznos od 117,59 eur od 01.01.2022. pa do isplate,

- iznos od 106,21 eur od 01.02.2022. pa do isplate,

- iznos od 117,59 eur od 01.03.2022. pa do isplate,

- iznos od 113,80 eur od 01.04.2022. pa do isplate,

- iznos od 117,59 eur od 01.05.2022. pa do isplate,

- iznos od 113,80 eur od 01.06.2022. pa do isplate,

- iznos od 117,59 eur od 01.07.2022. pa do isplate,

- iznos od 117,59 eur od 01.08.2022. pa do isplate,

- iznos od 113,80 eur od 01.09.2022. pa do isplate,

- iznos od 117,59 eur od 01.10.2022. pa do isplate,

- iznos od 113,80 eur od 01.11.2022. pa do isplate,

- iznos od 117,59 eur od 01.12.2022. pa do isplate,

- iznos od 133,92 eur od 01.01.2023. pa do isplate,

- iznos od 120,96 eur od 01.02.2023. pa do isplate,

- iznos od 133,92 eur od 01.03.2023. pa do isplate,

- iznos od 129,60 eur od 01.04.2023. pa do isplate,

- iznos od 133,92 eur od 01.05.2023. pa do isplate,

- iznos od 129,60 eur od 01.06.2023. pa do isplate,

- iznos od 133,92 eur od 01.07.2023. pa do isplate,

- iznos od 133,92 eur od 01.08.2023. pa do isplate,

- iznos od 129,60 eur od 01.09.2023. pa do isplate,

- iznos od 133,92 eur od 01.10.2023. pa do isplate,

- iznos od 129,60 eur od 01.11.2023. pa do isplate,

- iznos od 133,92 eur od 01.12.2023. pa do isplate,

- iznos od 153,45eur od 01.01.2024. pa do isplate,

- iznos od 143,55 eur od 01.02.2024. pa do isplate,

- iznos od 153,45 eur od 01.03.2024. pa do isplate,

- iznos od 148,50 eur od 01.04.2024. pa do isplate,

- iznos od 153,45 eur od 01.05.2024. pa do isplate,

- iznos od 148,50 eur od 01.06.2024. pa do isplate,

- iznos od 153,45 eur od 01.07.2024. pa do isplate,

- iznos od 153,45 eur od 01.08.2024. pa do isplate,

- iznos od 148,50 eur od 01.09.2024. pa do isplate,

- iznos od 153,45 eur od 01.10.2024. pa do isplate,

- iznos od 148,50 eur od 01.11.2024. pa do isplate,

- iznos od 153,45 eur od 01.12.2024. pa do isplate,

- iznos od 153,45 eur od 01.01.2025. pa do isplate,

- iznos od 138,60 eur od 01.02.2025. pa do isplate,

- iznos od 153,45 eur od 01.03.2025. pa do isplate,

- iznos od 148,50 eur od 01.04.2025. pa do isplate,

- iznos od 153,45 eur od 01.05.2025. pa do isplate,

- iznos od 148,50 eur od 01.06.2025. pa do isplate, a sve to po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom do 31. srpnja 2015., zatim od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici po osnovi potrebe za trajnom tuđom pomoći i njegom plaća mjesečnu rentu u iznosu od 159,65 eura počevši od 1. srpnja 2025. pa nadalje, time da je sve dospjele a neisplaćene mjesečne iznose po toj osnovi plati odjednom, u roku od 15 dana, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to od dospijeća svakoga pojedinog mjesečnoga iznosa koji dospijeva prvoga u mjesecu za tekući mjesec, a sve buduće mjesečne iznose do svakoga prvog u mjesecu za tekući mjesec, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete iznad dosuđenog pod točkom I izreke ove presude, za daljnji iznos od 12.000,00 eur sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

V Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 44.105,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u podnesenoj tužbi 14. srpnja 2014. u bitnome navodi da je 2009. kada je bila u dobi od devet godina oboljela od osteosarkoma desne natkoljenice te je započela liječenje kod tuženika u Klinici za ortopediju na Šalati. Operativni zahvat izveden je 14. prosinca 2009. kada joj je odstranjeno 18 centimetara natkoljenice te joj je ugrađena cementna koštana masa umjesto proteze, stavljeni su joj fiksatori koje je trebala nositi tijekom sljedeća tri mjeseca budući da nije još pristigla naručena endoproteza kako je planirano i obećano joj na samom početku liječenja. Poslije tog operativnog zahvata obećano joj je da će se endoproteza ugraditi čim stigne, a po protokolu se na isporuku čeka 60 dana od narudžbe. Nastavila je po planu liječenja daljnjim kemoterapijama. Tvrdi da je njezin liječnik prof. dr. IĆ tek 30. prosinca 2009. prvi puta provjerio narudžbu endoproteze u računovodstvu i saznao da uopće nije stigla, što su njezini roditelji saznali u kafiću bolnice, da bi tada otac tužiteljice liječniku dao upute kako mora slati novu narudžbu jer prva nije bila sukladna novim europskim standardima. Stoga je druga narudžba izvršena tek u veljači 2010., a kako i ta nije bila prihvaćena, treća narudžba endoproteze izvršena je krajem ožujka 2010. po kojoj je i isporučena početkom travnja 2010. te je joj je ugrađena u novom operativnom zahvatu, stavljen joj je ponovo gips koji je nosila do 1. lipnja 2010. Zbog kašnjenja u isporuci endoproteze i to isključivom krivnjom tuženika, operirana desna noga joj je ostala kraća u odnosu na lijevu. Iako je prof. IĆ tvrdio da je razlika samo 3 cm rekavši da će se to ispraviti u pubertetu novim zahvatom na zaustavljanju rasta lijeve zdrave noge, poslije ugradnje endoproteze nosila je gips do struka 10 mjeseci, pa je tek nakon njegova skidanja utvrđeno da joj je desna noga kraća 10 cm u odnosu na lijevu. Potom je provela fizikalnu terapiju u Specijalnoj bolnici za rehabilitaciju Varaždinske Toplice u trajanju od 22. studenog 2010. do 9. prosinca 2010., te od 10. prosinca 2010. do 11. siječnja 2011. kada je njezin otac rekao prof.dr. IĆ da joj je operirana desna noga ostala kraća više od 11 cm, lakonski je prešao preko toga umirujući ga da će se to riješiti. Tvrdi i da nikada nije dobila otpusno pismo tuženika u kojem bi bilo zabilježeno skraćenje noge od 10 cm pa traži da se tuženiku naloži dostaviti ga u spis. Propustom tuženika u pravodobnom naručivanju endoproteze i njezinom ugradnjom odmah pri operaciji odstranjenja tumora, tvrdi da je tuženik postupio suprotno pravilima struke i europskim standardima zbog čega je morala trpjeti više operacija jer je cementno koštana proteza morala biti zamijenjena novom protezom kojom joj je prilikom izvađena bedrena kost i rastezan gornji dio iznad natkoljenice, dok se sve moglo izbjeći naručivanjem pravilne proteze pa ne bi došlo do potrebe daljnjih operacija osim prvotne ili manjih operativnih zahvata. Osim toga, smatra da joj uopće nije ni ugrađena tzv. teleskopska proteza koja se može produljivati bez kompliciranih operacija, samo se napravi mali rez, proteza okrene na „klik“ i produlji, što je njezinom ocu rečeno na početku njezina liječenja, dok je ona morala trpjeti više kompliciranih operacija. Također sumnja da joj je ugrađena adekvatna proteza jer je od drugih liječnika majci rečeno da njezina proteza nije ni stigla, a one koje su stigle da su dane drugoj djeci, dok je dr. IĆ to opovrgao rekavši da ju je tri puta slagao i da je imala sve dijelove. Naime, ponovo je operirana početkom listopada 2013. u Dječjoj bolnici u Klaićevoj gdje ju je nakon 5 neuspjelih pokušaja operirao isti prof. dr. IĆ koji je izveo prvi operativni zahvat kod tuženika, jer se u međuvremenu zaposlio u toj ustanovi. Smatra da je tek kod tog zahvata napokon dobila ostatak proteze koja joj je prvotno ugrađena kod tuženika. Fizikalnu terapiju je obavila krajem 2013. u Krapinskim Toplicama, a početkom ožujka 2014. je također u Dječjoj bolnici u Klaićevoj u Zagrebu podvrgnuta još jednom operativnom zahvatu radi ugradnje titanske pločice da bi se zaustavio rast lijeve zdrave noge. Prema njezinom uvjerenju, tek joj je operacijom u listopadu 2013. stabilizirano zdravstveno stanje pa se ima smatrati da je tada saznala za štetu.

2. Slijedom iznijetog, u tužbi je zatražila naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na ime tjelesnog i duševnog zdravlja zbog pretrpljenih boli, straha, trajnih posljedica od najmanje 80% te visokog stupnja naruženja, u iznosu od 106.178,25 eur (tada 800.000,00 kn), a na ime tuđe pomoći i njege iznos od 3.981,68 eur (tada 30.000,00 kn) od 16. lipnja 2011. pa do isplate, na ime rente za tuđu pomoć i njegu iznos od 530,89 eur (tada 4.000,00 kn) mjesečno od 17. lipnja 2011., te iznos od 530,89 eur mjesečno od 17. lipnja 2011. na ime izgubljene zarade, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog iznosa pa do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 148-149) osporava odgovornost, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Smatra da bolnica odgovara za štetu koju pretrpi pacijent u postupanju njezinog osoblja po načelu krivnje, ali tvrdi da nitko od zaposlenih nije propustio obaviti svoj posao sukladno pravilima struke. Naime, u vrijeme operacijskog zahvata tužiteljice tumorske endoproteze su se naručivale na ime bolesnika, tzv. „custome made“, a odstranjenje tumora i ugradnja cementnog „spacera“ bila je standardna procedura do dolaska odgovarajuće tumorske endoproteze. Obzirom na izvršeni operacijski zahvat i dob tužiteljice smatra skraćivanje ekstremiteta prirodnom posljedicom jer zdrava noga nastavlja rasti, dakle ne smatra se odgovornim ni za tu posljedicu. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev i predlaže da se pozvati na miješanje u parnicu na njegovoj strani osiguratelja „Croatia osiguranje“ d.d.

4. Očitujući se na odgovor na tužbu tužiteljica ponavlja da tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti, da se njegova odgovornost presumira osim ako dokaže da šteta nije nastala pogrešnim liječenjem.

5. Podneskom od 5. veljače 2015. osiguratelj tuženika od odgovornosti u vrijeme spornog liječenja, Croatia osiguranje d.d. prijavio je miješanje u parnicu na strani tuženika navodeći da osigurana svota iznosi 26.544,56 eur (tada 200.000,00 kn). Pridružio se navodima tuženika nadopunjujući ih prigovorom zastare potraživanja budući da je od štetnog događaja proteklo više od tri godine.

6. Sud je na ročištu 25. ožujka 2015. prihvatio sudjelovanje Croatia osiguranja d.d. kao umješača na strani tuženika te se ni tužiteljica tome nije protivila.

7. U dokaznom postupku izvršen je uvid u materijalnu dokumentaciju i to: medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 7-127 spisa), odštetni zahtjev (list 128-129), odgovor tuženika (list 130), dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 28. svibnja 2010. (list 131), očitovanje prof. dr. IĆ (132-133), e-mail komunikaciju prof. dr. IĆ sa Instrumentariom d.d. po RĆ (list 134- 135), rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb od 14. siječnja 2010. (list 142), nalaz i mišljenje prvostupanjskog tijela vještačenja za djecu školske dobi od 7. Prosinca 2009. (list 143-145), uvjerenje Osnovne škole "Fra Grga Martića" Ozimica od 20. veljače 2015. (list 171), osobni zdravstveni karton tužiteljice (list 184-264), preslike svjedodžbi tužiteljice (list 267-279), dopis Instrumentaria d.d. Sesvete (list 297-299 i 306) i fotografije tužiteljice (316). Nadalje, saslušani su svjedoci MĆ (list 283-285), ĐĆ (list 292), prof. dr. IĆ (list 308-310), EĆ, ČĆ i ŠĆ (list 320-321), dr. HĆ (list 328-329) te tužiteljica kao parnična stranka (list 393-394 i 602). Osim navedenog, provedeno je medicinsko vještačenje Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci koji je za vještaka imenovao prof dr. sc. CĆ, vještaku ortopedu, koji je dao pisani nalaz i pisane odgovore na primjedbe i pitanja (list 347-355, 377-383, 398-401, 416-420 i 444- 445), a također je i neposredno saslušan (list 431-433), zatim je provedeno i psihijatrijsko vještačenje po sudskoj vještakinji prof. dr. sc. Branki Vidrih (list 448-450) koja je i neposredno saslušana na ročištu na kojem je dala zajedničko mišljenje sa vještakom CĆ (list 512-513) te je provedeno i financijsko vještačenje po sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću (list 538-548).

8. Nisu pak cijenjeni dokazi s listova 136-141 spisa (e-mailovi na engleskom jeziku) i lista 6 naziva EURAMOS 1 za koje nije dostavljen i ovjereni prijevod.

9. Na temelju tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz posebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23-dalje: ZPP) sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10. Kao nesporno, a na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju, saslušane tužiteljicu i svjedoke te provedeno ortopedsko vještačenje proizlazi:

-da je tužiteljica 2009. u dobi od devet godina dok je još živjela u [adresa], radi bolova u desnoj natkoljenici te posljedično i šepanja najprije boravila na dijagnostici u Kantonalnoj bolnici Zenica u vremenu od 4. do 15. kolovoza 2009. te je na temelju nalaza magnetne rezonance i scintigrafije kostiju cijelog tijela izražena sumnja na osteosarkom distalnog dijela desne natkoljenice, pa je radi obavljanja daljnjih potrebnih pretraga i liječenja upućena na daljnju dijagnostiku i liječenje kod tuženika gdje je zaprimljena 24. kolovoza 2009. u Klinici za ortopediju, Zagreb, Šalata 6-7, da joj je 25. kolovoza 2009. učinjena biopsija tkiva i kosti desne natkoljenice no prema dostavljenom PHD nalazu uzeti uzorci nisu bili podobni za analizu, pa je 4. rujna 2009. izvršena rebiopsija tijekom koje je došlo do patološke frakture femura na mjestu promijenjene kosti (distalnog okrajka). Stoga joj je imobilizirana noga u cirkularnom sadrenom povoju, a nalaz PHD je potvrdio sumnju na prije postavljenu dijagnozu osteosarkoma. Stavljen joj je gips od struka naniže te je najprije upućena na liječenje kemoterapijom u Kliniku za dječje bolesti Zagreb, Klaićeva, Odjel onkologije uz narudžbu kontrolnog pregleda ortopeda prim. dr. IĆ za dva tjedna,

-da je sukladno europskom protokolu liječnički tim tuženika i Klinike za dječje bolesti Zagreb donio plan liječenja prema kojem je trebalo preoperativno obaviti 6 kemoterapija radi smanjenja i zaustavljanja rasta tumora, zatim izvesti operaciju radi odstranjenja tumora, pa nastaviti dalje liječenje kemoterapijom. Tako je od 14. rujna do 12. prosinca 2009. liječena kemoterapijom u bolnici u Klaićevoj, a onda je premještena kod tuženika u Kliniku za ortopediju radi operativnog zahvata na odstranjivanju zloćudnog tumora-osteosarkoma,

-da je ta operacija obavljena 14. prosinca 2009. te joj je nakon odstranjenja tumora izvršena rekonstrukcija dijela desne natkoljenice gipsano koštanom masom tzv. „spacer“, a u postoperativnom tijeku je 28. prosinca 2009. ponovo imobilizirana te je 4. siječnja 2010. nastavljeno njezino liječenje kemoterapijom u Klinici za dječje bolesti sve do 17. ožujka 2010.,

-da je 8. travnja 2010. izvršen operativni zahvat u kojem je uklonjen vanjski fiksator te ugrađena tumorska endoproteza mod Stryker GMRS i nastavljeno liječenje kemoterapijom sve do listopada 2010.,

-da je tužiteljica provodila kontrolne preglede kod tuženika time da ju je vodio i dalje dr. IĆ, a nakon što je promijenio radno mjesto i zaposlio se u Klaićevoj bolnici nastavila je kontrole kod njega u toj bolnici te joj je nakon godine i pol predložio drugu operaciju radi nestabilnosti endoproteze te značajne razlike u duljini nogu,

-da je taj zahvat izveden 4. listopada 2013. u Klinici za dječje bolesti Zagreb, ugradnjom totalnog femura (cijele bedrene kosti i koljena nakon čega je smanjena razlika u duljini nogu tužiteljice te je zaostalo skraćenje u odnosu na lijevu nogu od 8 cm i fleksija koljena od 85 stupnjeva,

- da je u ožujku 2014. izveden u istoj bolnici zahvat na zdravoj lijevoj nozi ugrađivanjem u koljeno posebnih pločica kojima se blokira rast te noge u koljenu te

-da je 6. lipnja 2016. izveden još jedan revizijski operacijski zahvat zbog dodatnog produljenja operirane desne noge za 2-3 cm, što je sa stajališta vještaka dr. CĆ i vrijeme završetka liječenja tužiteljice.

11. Sporno je da li je tužiteljici već pri operaciji odstranjenja tumora izvedenoj 14. prosinca 2009. trebala na mjesto uklonjenog bolesnog dijela kosti desne natkoljenice biti ugrađena tumorska endoproteza, a ne cementni umetak tzv. „spacer“ zbog čega je morala biti podvrgnuta još jednoj operaciji radi ugradnje te endoproteze što je izvedeno četiri mjeseca kasnije, 8. travnja 2010., te je li to u uzročnoj vezi sa činjenicom da je nakon skidanja gipsa sa operirane desne noge utvrđeno da je ta noga kraća od zdrave lijeve noge više od 10 cm, odnosno da li bi, da je ugrađena endoproteza odmah kod odstranjenja tumora uopće bilo razlike u dužini nogu ili bi postojala, ali ne bi bila tako izražena.

12. Ove sporne činjenice utvrđivane su provedenim medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku CĆ, saslušanjem svjedoka i uvidom u dokumentaciju u spisu.

13. Iz iskaza svjedoka, oca tužiteljice MĆ u bitnom proizlazi da su tužiteljicu u rujnu 2009. doveli na liječenje u Dječju bolnicu Zagreb (u iskazima-Klaićeva) pod sumnjom dijagnoze osteosarkoma iz koje je upućena tuženiku u Kliniku za ortopediju (u iskazima- Šalata) radi uzimanja uzorka kosti na analizu. Taj je zahvat učinjen odmah u rujnu 2009., ali je već nakon 7 dana upućena na rebiopsiju kojom prilikom je došlo do loma noge te je imobilizirana gipsom do kuka, uključujući i kuk. Nakon što je PHD analiza potvrdila dijagnozu osteosarkoma, dr. IĆ ih je upoznao sa Euramusovim protokolom koji predviđa proceduru postupanja kod konkretne dijagnoze. Objasnio im je kako tužiteljica prije svega mora provesti ciklus od 6 kemoterapija nakon čega se pristupa operativnom zahvatu pri kojem se istovremeno odstranjuje tumorsko tkivo i ugrađuje tumorska endoproteza. Nakon tog zahvata, a ponovno sukladno navedenom protokolu, pristupa se daljnjem ciklusu od 15 kemoterapija. Prvu je kemoterapiju primila već krajem rujna 2009. te je prema navedenom protokolu već tada trebalo naručiti protezu kako ga je informirao liječnik IĆ, rekavši da se na isporuku čeka 60 dana od dana narudžbe. Uredno je obavještavao dr. IĆ o ciklusu kemoterapija ali proteza nije stigla niti nakon što je tužiteljica primila prvih 6 kemoterapija. S obzirom da je terapija već bila okončana, tužiteljica je prebačena na Šalatu gdje je izvršena priprema za operativni zahvat. Dr. IĆ ga je obavijestio da proteze još uvijek nema, rekavši da se ne brine jer da će ona naknadno doći pa da će se to riješiti u što kraćem roku, a da će on pri operativnom zahvatu uklanjanja tumora odstraniti koljeno i dio bedrene kosti te će ugraditi koštanu masu kao nadomjestak. Tako je i učinjeno, tužiteljici je odstranjeno koljeno i 18 cm bedrene kosti te joj je na to mjesto ugrađena cementa koštana masa sa vanjskim fiksatorima. Tužiteljica je tada ponovno imobilizirana gipsom te je nastavila liječenje kemoterapijom u Klaićevoj. Niti u nastavku liječenja doktor IĆ ga nije obavještavao da bi proteza stigla pa je počeo gubiti povjerenje i u njega i u cijelo medicinsko osoblje te se obratio udruzi Krijesnica koja je od tuženika i od Instrumentarie d.d. zatražili dokaz o tome je li i kada proteza za tužiteljicu naručena. Tim provjerama utvrđeno je da je dr. IĆ prvu protezu za tužiteljicu naručio 30. prosinca 2009., nakon čega mu je Instrumentaria d.d. idućeg dana dostavila predračun za protezu, a nabavlja je u Austriji. Tvrdi da tuženik nije reagirao niti je papire i potrebnu dokumentaciju dalje proslijedio Instrumentarii d.d., pretpostavlja da su svi papiri završili negdje u ladici. Međutim, neovisno o tome glavni dobavljač iz Austrije se Udruzi Krijesnica očitovao da je ta prva narudžba i onako bila nevaljana, obzirom na to da je dr. IĆ naručio protezu kakva se primjenjivala prije srpnja 2009. Naime, u srpnju 2009. napravljena je nova standardizacija endoproteza, a dr. IĆ je kod prve narudžbe naručio protezu po starom modelu naručivanja. Saznavši za to isto je prenio dr. IĆ i predočio mu dokumentaciju, nakon čega je dr. IĆ u veljači 2010. naručio novu protezu. Ta je proteza stigla u travnju 2010., kada su stigle još tri proteze za drugu djecu. Suprugu i kćer (tužiteljicu) tada je ostavio kod tuženika, a on je otišao u Bosnu, no supruga mu je javila da su joj u bolnici rekli da dio proteze fali, nakon čega je kontaktirao dr. IĆ koji mu je rekao da je tri puta taj dan slagao protezu i da je s njom sve u redu odnosno da je kompletna. Nakon toga tužiteljica je podvrgnuta zahvatu ugradnje endoproteze. Po operaciji dr. IĆ mu je rekao da je zahvat dobro prošao te da joj je desna noga za 2-3 cm ostala kraća od lijeve, međutim rekao mu je da to nije nikakav problem te da će se to kasnije korigirati. Tvrdi da u otpusnom pismu nigdje nije navedena ta razlika, a niti stvarna razlika u odnosu na lijevu nogu, a kako je tužiteljici odmah stavljen gips, ni on nije bio u mogućnosti vidjeti stvarnu razliku između desne i lijeve noge. Nakon toga tužiteljica je nastavila kemoterapije, a u lipnju 2010. vratili su se kod tuženika radi uzimanja odljeva za ortozu. Tada je tužiteljici prvi puta skinut gips i tada je vidio da je desna noga tužiteljice u odnosu na zdravu lijevu nogu kraća za više od 10 cm. Obavijestio je o tome dr. IĆ koji je rekao da je najvažnije da je tumor odstranjen, a da će se ta razlika naknadno lako riješiti. Tužiteljica je nakon toga nastavila liječenje u Klaićevoj bolnici. Obzirom na razliku između desne i lijeve noge javili su se za izradu ortopedskih tenisica u ortopediju Par mar d.o.o. kod g. ČĆ, kojem su donijeli specijalistički nalaz dr. IĆ iz kojeg je proizlazila razlika između duljine nogu tužiteljice od 5 cm. Međutim, već tamo kod izmjere utvrđeno je da je tenisicu potrebno napraviti s nadomjeskom od minimalno 8 cm, što je g. ČĆ i učinio. Međutim ni ta tenisica nije bila potpuno odgovarajuća za tužiteljicu obzirom na ukupnu razliku između lijeve i desne noge od preko 10 cm. Tužiteljica je sve kasnije tenise izrađivala kod g. ŠĆ koja također može posvjedočiti o stvarnoj razlici između lijeve i desne noge tužiteljice. Kada je tužiteljici u Klaićevoj bolnici kod završetka liječenja izdano konačno otpusno pismo koje se nastavljalo i na otpusno pismo tuženika primijetio je da niti u tom otpusnom pismu nije evidentirana razlika između desne i lijeve noge tužiteljice pa ga je odbio preuzeti. Tek kasnije bolnica je pristala izmijeniti otpusno pismo i u njemu je tek tada evidentirana razlika dužine nogu tužiteljice od 10 cm, nakon što je tu razliku u njegovoj prisutnosti utvrdila fizioterapeutkinja. No, tužiteljica je u međuvremenu rasla, čime je rasla i ta razlika obzirom na to da su joj s odstranjenjem koljena na desnoj nozi uništene dvije zone rasta. to je bio razlog zbog kojeg je ta razlika ubrzo došla na 17 cm, možda čak i više. Nakon nekoliko odgađanja, u listopadu 2013. tužiteljica je konačno ponovo operirana u Klinici za dječje bolesti, operirao ju je dr. IĆ koji je u međuvremenu sa Šalate otišao u te je u Klaićevoj bolnici radio kao vanjski liječnik. No, tužiteljica je nakon ovog zahvata i provedene rehabilitacije podvrgnuta četvrtom operativnom zahvatu u ožujka 2014. godine kada su joj ugrađene titanske pločice radi zaustavljanja rasta zdrave lijeve noge. Svjedok tvrdi da prije operacije uklanjanja tumora tužiteljici nitko od tuženika, pa ni dr. IĆ nije spominjao mogućnost ugradnje cementno koštane mase već da će se ugraditi teleskopska tumorska endoproteza O koju naručuje bolnica.

14. Iz iskaza svjedoka prof. dr. IĆ koji je izvršio sve naprijed navedene operacije tužiteljici u bitnome proizlazi naprijed opisani tijek njezinog liječenja što je vidljivo i iz medicinske dokumentacije. Naveo je kada je biopsijom utvrđeno da se radi o ostesarkomu, pristupilo se liječenju tužiteljice po uobičajenom protokolu kod liječenja takvih bolesti, kombinacijom kemoterapije i kirurškog zahvata, nakon koje je opet uslijedio ciklus kemoterapije. Kako je tužiteljica nakon učinjene biopsije zadobila patološki prijelom bedrene kosti, imobilizirana je gipsom te je potom je prošla liječenje od 4 ciklusa kemoterapije, a nakon toga je učinjen operativni zahvat. Naveo je da protokolom nigdje nije posebno propisano kakav bi se točno zahvat u konkretnom slučaju imao učiniti, jer da to ovisi od slučaja do slučaja. U konkretnom slučaju tužiteljica je bila sitna i krhka djevojčica sa sitnim kostima pa je zbog toga i činjenice da je zadobila patološki prijelom bedrene kosti pretpostavio da je došlo do širenja tumora zbog čega je obavio resekciju i tužiteljici kod odstranjenja tumora ugradio tzv. spacer, a sve kako bi se tek nakon obavljene kemoterapije učinila kompletna rekonstrukcija bedrene kosti. Istovremeno tim zahvatom izvršio je narudžbu endoproteze proslijedivši je predstojniku Klinike te dalje ni na koji način nije sudjelovao u narudžbi proteze od dobavljača. Uobičajeno je bilo da je proteza od narudžbe stizala u pravilu nakon otprilike 2-3 mjeseca pa je očekivao da će operativni zahvat ugradnje endoproteze biti obavljen krajem 2009. ili početkom 2010. Ugradnja endoproteze uslijedila je u travnju 2009. nakon što je dva dana prije toga endoproteza stigla. Ne zna razlog zašto je dobava te endoproteze trajala gotovo 6 mjeseci od narudžbe. Priznaje da je prvo naručio endoprotezu modela HMRS, međutim u međuvremenu je narudžbu promijenio na način da je naručio noviji model tzv. GMRS jer stariji model nije više bio u uporabi. Ta je promjena narudžbe uslijedila negdje u siječnju ili veljači 2010. nakon što su obaviješteni da stariji model više nije u uporabi. Otac tužiteljice je u tom trenutku već otvoreno pokazivao nezadovoljstvo pa je i sam osobno urgirao da se izvrši isporuka tog modela. No, kada je izvodio operaciju ugradnje endoproteze u travnju 2010. nije bio u mogućnosti ugraditi sve naručene dijelove proteze, jer se u međuvremenu tkivo natkoljenice tužiteljice stisnulo i skratilo, a da pretpostavlja da bi u slučaju da je proteza ranije stigla to tkivo bilo mekše i da bi se mogao ugraditi veći broj dijelova proteze. Međutim, nije pojasnio koje to dijelove nije mogao ugraditi i koju bi oni funkciju imali, odnosno koja je mogla biti posljedica na mobilnost tužiteljice i duljinu te noge neugradnja tih dijelova. Priznaje da je unatoč obavljenom zahvatu ta noga tužiteljice ostala kraća za oko 10 cm u odnosu na drugu zdravu nogu. Smatra kako razlika između zdrave i bolesne noge nikada nije bila 18 cm već maksimalno 12 cm. Međutim, tvrdi da se radi o uobičajenoj komplikaciji kod ovakvih bolesnika, obzirom na to da je tužiteljica na konkretan način operirana u fazi kada je bila u dobi rasta i kada joj je odstranjen i dio bedrene kosti i dio goljenične kosti, a sve sa svrhom ugradnje tumorske proteze, što je sve utjecalo na rast bolesne noge. To je bio razlog što je kasnije morao obaviti i zahvat na zdravoj nozi kako bi se zaustavio njezin rast, odnosno kako bi postigli što manju razliku između bolesne i zdrave noge. Tvrdi da ocu tužiteljice nikada nije garantirao uspjeh ishoda zahvata, obzirom na sve moguće komplikacije, pa i koje rezultiraju amputiranjem noge, na što upozorava sve pacijente. Primarno mu je spasiti život pacijenta koji boluje od takve zloćudne bolesti, a tek podredno se pažnja usmjerava na kvalitetu života pacijenta. No naveo je i da je moguće da bi razlika u duljini nogu tužiteljice možda bila manja da je proteza ranije ugrađena odnosno da su ugrađeni svi njezini dijelovi, u kojem slučaju ne bi bilo potrebe za provođenjem svih daljnjih zahvata kojima je tužiteljica kasnije bila podvrgnuta. Naime, treći zahvat kod tužiteljice obavljen je zbog nestabilnosti tumorske proteze uzrokovane prekomjernim kretanjem ili opterećenjem tužiteljice, a uzrok tome moguć je i u tome što se tužiteljica u međuvremenu bavila sportom koja informacija je dobivena od njezinih roditelja. Na izričit upit da li bi u slučaju da je endoproteza stigla nakon prvog ciklusa kemoterapije kod operativnog zahvata na odstranjenju tumora tužiteljici već tada bila ugrađena ili bi se i u tom slučaju ugradio cementni „spacer“, odgovorio je da u tom slučaju ne bi došlo do ugradnje cementog „spacera“ već bi se odmah ugradila endoproteza pod uvjetom urednog scintigrafskog nalaza, ali da se ne sjeća kakav je bio taj nalaz, moguće da je bio uredan. Nadalje je iskazao da nakon prvog operacijskog zahvata bolesne noga tužiteljice nije odmah bila kraća za 10 cm u odnosu na zdravu nogu, već su noge bile iste duljine zbog činjenice ugrađenog „spacera“. Razlika se uočila tek kasnije zbog rasta tužiteljice kojoj je endoproteza ugrađena tek nakon 6 mjeseci. Mišljenja je da nema garancije da bi, da je prva naručena endoproteza (HMRS) stigla na vrijeme i bila ugrađena tužiteljici kod prvog zahvata, ekstremiteti tužiteljice bili jednaki, a za slučaj da je nastala u tom dijelu razlika, tu razliku bi bilo moguće ispraviti isključivo vađenjem te proteze i stavljanjem nove, jer te proteze nakon toga više na tržištu nije bilo. Iz iskustva zna da je se često događa kod sličnih operacija kod djece da se uslijed njihovog rasta mora obaviti i zahvat na zaustavljanju rasta zdrave noge.

15. Iz iskaza svjedoka EĆ, tada predstojnika Klinike za ortopediju kod tuženika, proizlazi opisani tijek naručivanja tumorskih proteza, dakle da liječnik operater daje pisanu narudžbu predstojniku klinike koji je dalje prosljeđuje u nabavnu službu klinike, a ona pak upućuje narudžbu isporučitelju Instrumentaria d.o.o. koji je nabavlja iz europskih država koje ju proizvode u firmi Stryker. Nije mu poznato kada je naručena proteza za tužiteljicu, ali tvrdi da je u vrijeme uklanjanja tumora tužiteljice 2009. bila praksa da se najprije ugradi cementni „spacer“, a da se tek po odstranjenju tumora kada se vidi koliko dio tijela je zahvatio, naručuje proteza.

16. Iz iskaza majke tužiteljice pak proizlazi da su joj dok je bila u bolnici kod tuženika radi ugradnje endoproteze u travnju 2010. rekli dan prije zahvata kako nedostaje jedan dio proteze koji je navodno trebao stići avionom, o čemu je izvijestila svog supruga koji je tada bio u Bosni, a on da je kontaktirao dr. IĆ koji mu je rekao da su svi dijelovi proteze stigli i da je protezu već tri puta sastavljao.

17. Svjedoku ČĆ koji se bavi izradom ortopedskih pomagala nisu poznate odlučne činjenice. No, svjedokinja ŠĆ koja se također bavi izradom ortopedske obuće sjeća se tužiteljice za koju je trebalo napraviti cipele zbog 10 cm kraće noge u odnosu na zdravu, što u dotadašnjoj praksi nisu imali, a i da se sjeća da u medicinskoj dokumentaciji nije bila točno navedena razlika u duljini nogu tužiteljice već se tražilo da njezin otac to pribavi. Navela je da je to bio esktreman slučaj, jer inače izrađuje obuću sa uobičajenom razlikom u visini cipela 2-3 cm.

18. Svjedokinja dr. HĆ je kao specijalistica hematologije i onkologije liječila tužiteljicu kemoterapijom u Klinici za dječje bolesti Zagreb, i to preoperativno radi smanjivanja volumena tumorske mase u svrhu što boljeg izvođenja operativnog zahvata i uklanjanja tumorske tvorbe, a i poslijeoperativno. Tvrdi da je kod pacijentice uredno provedeno preoperativno kemoterapijsko liječenje sa uobičajenim komplikacijama koje nisu utjecale na termin operacijskog zahvata. Poznato joj je iz iskustva da se jednom operacijom vadi tumorska masa i odmah stavlja endoproteza ukoliko se radi o primarnom koštanom tumoru gdje se može ugraditi endoproteza. Tužiteljica je imala takav tumor te se kod nje mogla napraviti takva operacija. Bila je u kontaktu sa ortopedom prof. IĆ pa zna da u vrijeme uklanjanja tumora tužiteljici nije bilo za nju endoproteze, jer joj je on to rekao. U tom slučaju se ugrađuje umjetni materijal, cementni „spacer“, odnosno primarno se uklanja tumorski promijenjeni dio kosti. Sama procedura nabavljanja endoproteze kod tuženika nije joj poznata. Nakon obavljene biopsije kod tuženika daljnje onkološko i ortopedsko liječenje je planirano slijedom protokola liječenja. Taj protokol je Euramos-1. Tijekom liječenja se planira operativni zahvat u dogovoru s ortopedom. Dijete je na kemoterapije upućeno od ortopeda i smatra da je bilo dovoljno vremena za očekivani tijek liječenja pribaviti potrebnu endoprotezu da se u jednom zahvatu obavi sve. Što se tiče onkološke strane nije bilo progresije niti recidiva bolesti. Zna da je u travnju 2010. izvađen vanjski fiksator i cementni umetak te ugrađena endoproteza, kao i da je tada desna noga bila kraća 10 cm (lijeva 73, desna 63) što je navedeno u povijesti bolesti. Zna i da je tužiteljica išla u Moskvu na organizirani događaj djece preživjele od maligne bolesti, da je tamo trčala, ali smatra da je to bilo više druženje takve djece nego bavljenje sportom.

19. Iz opisanih iskaza svjedoka nedvojbeno proizlazi, što je i nesporno, da tužiteljici pri prvoj operaciji na uklanjanju zloćudnog tumora desne natkoljenice 14. prosinca 2009. nije ugrađena tumorska endoproteza, već zamjenska cementna masa tzv. “spacer“ uz ugradnju vanjskih fiksatora kosti. Nejasan je, a time i neuvjerljiv iskaz dr. IĆ koji najprije tvrdi da je zbog sitnih kostiju tužiteljice kao i loma kosti koji se dogodio pri drugoj biopsiji pretpostavio da je došlo do širenja tumora i odlučio ne ugrađivati tumorsku endoprotezu odmah kod uklanjanja tumora, već naknadno kada završi proces liječenja kemoterapijom, te da je endoprotezu zato naručio istovremeno s operacijom, što bi značilo početkom prosinca 2009., dakle nije ju ni naručio da bi bila dostavljena do operacije uklanjanja tumora 14. prosinca 2009. S druge strane, upitan u istom iskazu da li bi da je imao tada endoprotezu za tužiteljicu, da bi je i ugradio, ako je bio uredan scintigrafski nalaz, ali da misli da je bio uredan.

20. Iz uvida u scintigrafski nalaz KB Sestre Milosrdnice od 10. studenoga 2009. (list 23) proizlazi da je taj nalaz svjedoku IĆ bio dostupan prije operacije 14. prosinca 2009., a morao je i biti jer je na temelju toga nalaza i izvodio operativni zahvat uklanjanja tumora. Iz tog nalaza proizlazi kako je navela i dr. HĆ da se radilo o primarnom koštanom tumoru koji se nije proširio, a preoperativna kemoterapija ga je zaustavila njegovo širenje.

21. Slijedom navedenog očito je da prije izvođenja operacije uklanjanja tumora tužiteljici nije očito ni zatražena, a ni izvršena narudžba tumorske endoproteze jer je odlučeno da će se ugraditi cementni umetak. Konačno prof. dr. IĆ i dr. EĆ su iskazali kako se dobava endoproteze čeka do 60 dana od narudžbe. Cijeneći da je tužiteljica započela sa kemoterapijom u Klinici za dječje bolesti Zagreb 14. rujna 2009. te je završila prvi preoperativni ciklus kemoterapija do 3. studenog 2009., a zatim ga ponovo nastavila od 6. studenog 2009. do 11. prosinca 2009., a da je liječničkom timu koji je izvodio operaciju bio dostupan nalaz scintigrafije svega mjesec dana prije tog zahvata, očito je da nije bilo ni vremena za naručivanje endoproteze za tužiteljicu jer ionako ne bi bila isporučena. Stoga se vjeruje, a kako to i tvrdi svjedok IĆ, da je naručena tek pred ili po izvršenoj operaciji iz čega slijedi zaključak da je tužiteljica morala biti podvrgnuta još jednoj operaciji da bi se ta kasnije naručena endoproteza i ugradila. Kako je razvidno iz dostavljenih e-mailova tek je naknadno pod pritiskom oca tužiteljice i po njemu angažirane Udruge Krijesnica prof. dr. IĆ u ožujku 2010. e-mailovima požurivao njezinu dostavu, a i promijenio narudžbu umjesto endoproteze tipa HMRS naručivši novi tip GMRS.

22. Tuženik ničim nije dokazao da je endoproteza naručena ni u prosincu 2009. (istovremeno s operacijom), jer iz pribavljenog očitovanja dobavljača Instrumentaria d.o.o. proizlazi da ne čuva podatke o narudžbama izvan roka od 5 godina, kako i sam tuženik opravdava nedostatak toga dokaza, no iz otpremnice 047 Instrumentarie d.o.o. od 2. travnja 2010. i fakturne službe tuženika (list 298-299) proizlazi da je za tužiteljicu Instrumentaria d.o.o. isporučila 10 stavki proteze distalnog femura desno početkom travnja 2010.

23. Iz e-mail komunikacije dr. IĆ sa djelatnicom Instrumentarie d.o.o. LĆ koja je vođena u drugoj polovici ožujka 2010. proizlazi da su mu tek 17. ožujka 2010. dostavljeni prospekti za novi tim endoproteze GMRS.

24. Tuženik ničim nije dokazao da je bilo medicinski ispravno da se endoproteza ne ugrađuje odmah pri operaciji odstranjivanja tumora, nije dostavio ikakvu relevantnu medicinsku dokumentaciju na osnovi koje bi vještak CĆ mogao dati mišljenje o opravdanosti izbora da se odmah ne ugrađuje endoproteza. Taj je zahvat pak učinjen tek četiri mjeseca nakon prvoga, a u međuvremenu tužiteljica je nosila gips te se očito nije ni moglo vidjeti kolika je razlika u dužini operirane desne noge i zdrave lijeve noge koja je nešto i rasla kroz to vrijeme.

25. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka CĆ proizlazi da je kod tužiteljice nakon definitivne potvrde dijagnoze biopsijom, primijenjen postupak liječenja osteosarkoma u skladu sa europskim protokolom, što znači da se bolesnik najprije mora podvrgnuti ciklusima kemoterapije prema točno zadanom protokolu. No, kako je tijek liječenja zakompliciran zbog frakture oslabljene kosti, morala se postaviti gipsana imobilizacija jer bi se operacijom bez prethodno provedene kemoterapije tumor razbuktao i vrlo brzo proširio. Cilj je kemoterapije spriječiti širenje tumora da bi se učinio kirurški dostupnijim za operacijsko uklanjanje, a po njegovom uklanjanju se točno određuje odgovor na kemoterapiju i eventualno ordinira nova shema ili drugačija kombinacija lijeka. Vještak tvrdi da je kod tužiteljice provedena prijeoperacijska kemoterapija u skladu sa Euramos protokolom te se pristupilo uklanjanju tumora. Tako je 14. prosinca 2009. učinjena operacija odstranjenja tumora s dijelom natkoljenične kosti te je postavljen cementni „spacer“ i vanjski fiksator nakon resekcije. Ističe kako se danas (izrađen je u listopadu 2021.) prakticira odmah kod zahvata odstranjenja tumora i ugradnja tzv. tumorskih endoproteza, koje se mogu produljivati mehanički ili elektronski, ali smatra da je bilo i potpuno ispravno da se umjesto tumorske endoproteze primijeni privremeno rješenje i postavi cementni umetak stabiliziran vanjskim fiksatorom. Smatra da takav način liječenja ima i nekih prednosti pred ugradnjom endoproteze jer je manja vjerojatnost infekcije te omogućuje ranije započinjanje s liječenjem, odnosno kemoterapijom jer u sebi sadržava i lokalne antibiotike koji se polagano otpuštaju. No, smatra ako je bilo moguće ugraditi endoprotezu da je onda trebalo ugraditi nju. Ističe da svaki bolesnik zahtijeva individualni pristup te je odluka kirurga kakvu će taktiku izabrati. Smatra da nije napravljen propust ni liječnička pogreška time što je izabrana druga taktika, a ne ugradnja tumorske endoproteze. Kada je tužiteljici 8. travnja 2010. ugrađena ta proteza, zaostalo je skraćenje noge za 10-ak cm i ograničena pokretljivost koljena, što je operater (prof. dr. IĆ kasnijim zahvatima 4. listopada 2013., zatim u ožujku 2014. te 6. lipnja 2016. nastojao i uspio smanjiti. Pregledom tužiteljice u kolovozu 2021. ustanovio je da je zaostala kraća noga između 10-11 cm uz ograničenu pokretljivost kuka i koljena.

26. Na istaknute primjedbe i pitanja u pisanim dopunama nalaza i mišljenja te neposrednim saslušanjem na ročištima istakao je da nije imao na uvidu rengentske snimke nakon prijeloma kosti tužiteljice prilikom druge biopsije kao ni plan liječenja za bolesnicu tako da ne može odgovoriti je li se endoproteza mogla ugraditi ili ne sve i da je bila naručena i dostavljena pravodobno do operacije. Naveo je kako u sporno vrijeme nisu ni postojale modularne proteze koje bi se mogle produljivati. Na pitanje da li bi tužiteljica imala toliko kraću nogu, toliko operacija, ugradnju totalnog femura (i kuka i koljena) da je endoproteza prvi put na vrijeme ugrađena odgovorio je da bi se u tom slučaju moglo očekivati manje skraćenje noge. No, budući da se endoproteza morala zamijeniti jer je došlo do rasklimavanja smatra ispravnom odluku o ugradnji totalnog femura (umjetni kuk i umjetno koljeno) iako razlog rasklimavanja nije u vremenu kada je ugrađena. Na pitanje da li bi da je ugrađena endoproteza prije bilo za očekivati manju razliku u duljini nogu tužiteljice, odgovorio je potvrdno, naime da se sa endoprotezom može većom sigurnošću učiniti noga dulja ili čak jednakom ili čak dužom nego sa cementnim umetkom. No, da je endoproteza i ugrađena odmah kod uklanjanja tumora također bi trebalo više operacija ali manjih da bi se mogla produžiti noga uslijed rasta zdrave noge tužiteljice koja je bila u dječjoj dobi. Naime, što je pacijent mlađi to se sa sigurnošću može očekivati veća razlika u dužini liječene i zdrave noge, ali zasigurno ne takva kakva je bila kod tužiteljice što je dosta ekstremna razlika. Na upit da li je ugrađena endoproteza "totalni femur" utjecala na smanjivanju razlike u dužini nogu tužiteljice smatra da je jer se tom endoprotezom noga uspjela nešto produžiti pa je razlika u dužini nogu sada manja. Također je mišljenja da se zbog rasklimavanja endoproteze oštetio ostatak kosti pa je trebalo ugraditi endoprotezu "totalni-femur" i time je cijela natkoljenična kost zamijenjena za endoprotezu.

27. Ovaj sud je imenovanom vještaku u cijelosti poklonio vjeru, smatrajući da je njegov nalaz i mišljenje objektivan, iscrpan i u skladu sa pravilima struke i iskustvom u ortopediji koja mu je specijalnost, a utemeljen na analizi dokaza u spisu. Ni stranke nisu osim primjedbi na koje je sve uredno odgovorio, imale daljnjih prigovora, niti su predlagale drugo vještačenje. Iz njegova nalaza sud nedvojbeno zaključuje da bi u slučaju da je prije operacijskog zahvata na uklanjanju tumora tužiteljice koji je izveden 14. prosinca 2009. bila nabavljena endoproteza da bi se i ugradila odmah pri tom zahvatu, a ne da se samo privremeno ugradio cementno koštani umetak koji je svakako zahtijevao još najmanje jedan operacijski zahvat na ugradnji endoproteze uslijed čega je trpjela fizičke i psihičke tegobe, a i radi čega je došlo i do tako velike razlike u duljini nogu što vještak smatra da je iznad redovno očekivane razlike koja se pojavljuje kod bolesnika u dječjoj dobi uslijed rasta zdravog ekstremiteta.

28. Također je na tuženiku bio teret dokazivanja činjenice kakvu je endoprotezu uopće bilo moguće naručiti prije te operacije i da li bi ona po svojim karakteristikama svejedno morala vremenom biti zamjenjivanja novim protezama. Nije dokazao ni da bi do rasklimavanja endoproteze koja je kod tuženika ugrađena tužiteljici u travnju 2010. došlo njezinom krivnjom.

29. Tužiteljica je opravdano imala pravo očekivati od tuženika da joj se pruži sva dostupna medicinska skrb kako bi se i izliječila primarna bolest, zloćudni tumor, što i sud smatra tada najvećim imperativom liječničkog tima, ali i u granicama struke zdravstveno stanje joj dovesti u što je moguće bolju situaciju, pa i vodeći računa da ima što je manje patnji, a osobito uvažavajući činjenicu da se radilo o djetetu pred kojim je cijeli život. Tuženik je putem operatera morao više komunicirati s roditeljima tada maloljetne tužiteljice i pravodobno ih informirati o svim planiranim postupcima kao i ishodu istih, pa ako je bilo potrebno i ukazati im na mogućnost da zbog loma kostiju noge pri ponovljenoj biopsiji liječenje neće ići tijekom kako bi se planiralo da toga nije bilo. Drugim riječima, tuženik ovdje nije dokazao da je upravo izvedeni tijek liječenja tužiteljice bio jedino ispravan i moguć, da se zbog objektivnih medicinskih razloga nije smjelo ni pristupiti ugradnji endoproteze odmah prilikom uklanjanja tumora. Vještak CĆ je na opetovana pitanja svih strana u postupku odgovarao da je mišljenja kako bi endoproteza bila ugrađena već pri odstranjenju tumora da je bila naručena.

30. Stoga se utvrđuje da je tužiteljica dokazala uzročno posljedičnu vezu između nepostupanja tuženika sukladno pravilima struke u smislu odredbi članka 2. Zakona o liječništvu (NN 121/2003 i 117/2008) koji propisuje da su liječnici dužni postupati poštujući u radu propise i pravila struke, kao i poštivati prava pacijenata, propuštanjem naručivanja endoproteze koja bi bila dostupna za ugradnju odmah kod odstranjenja tumora i potrebe za novim operativnim zahvatom kako bi se ugradila naknadno. U propuštanju tuženika nalazi se ta štetna radnja koja je imala za posljedicu i izrazito veliku razliku između liječene desne noge kojoj je zaustavljen rast i zdrave lijeve noge koja je prirodno rasla kao i tužiteljica. A pravo je svakoga, posebice djeteta očekivati od medicinskog tima izvođenje svih mogućih postupaka kako bi osim izliječenja od doista teške bolesti, što je i na sreću uspjelo, imala što dostojanstveniji život.

31. Kako je izraženim mišljenjem vještaka CĆ utvrđeno da bi razlika u duljini bolesne i zdrave noge tužiteljice unatoč rastu zdrave, a zaostajanju u rastu bolesne noge bilo manje da je odmah pri prvoj operaciji 2009. ugrađena endoproteza te da je svjedokinja ŠĆ iskazala da unatoč tome što se godinama bavi izradom ortopedske obuće nije imala tako značajnu razliku u visini cipele od 10 cm, utvrđuje se da je upravo propuštanjem ugradnje endoproteze kod operacije uklanjanja tumora došlo do tako enormne razlike koju mora nadomještati adekvatnom obućom na način da joj je unatoč svim kasnije učinjenim zahvatima potrebna na liječenoj desnoj nozi cipela sa više od 10 cm visine u odnosu na zdravu nogu, što predstavlja štetu tužiteljice.

31. Za navedenu štetu tuženik odgovara po načelu presumirane krivnje u skladu sa odredbama članka 1045. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23-dalje ZOO) jer nije dokazao da bi šteta nastala i bez njegove krivnje.

33. Tužiteljica je u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu podneskom od 11. rujna 2025. zatražila naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, prava na tjelesno i duševno zdravlje i to po kriterijima iz odredbe članka 1100. stavak 1. ZOO- a u vidu fizičkih bolova pretrpljenih uslijed te druge operacije, strahom, duševnim bolima zbog naruženja i trajnog invaliditeta, odnosno izrazito smanjene općeživotne aktivnosti trajno, kao i naknadu nenovčane imovinske štete za pružanu joj pomoć i njegu od tog operacijskog zahvata pa nadalje, kao i rentu za buduću potrebnu pomoć i njegu.

34. Obim i visina zatražene štete utvrđivan je vještačenjem po vještacima prof. dr. CĆ, specijalisti ortopedu i dr. Branki Vidrih, psihijatru.

35. Njihovom vještačenju sud je u cijelosti poklonio vjeru smatrajući ga stručnim, nepristranim i argumentiranim. Prema mišljenju vještaka CĆ tužiteljica je podvrgnuta operaciji radi ugradnje endoproteze 8. travnja 2010. trpjela bolove jakog intenziteta tri dana, srednjeg 30 dana te slabijeg intenziteta oko 45 dana, a tuđa pomoć i njega bila joj je potrebna dva mjeseca nakon operacije po 16 sati dnevno, sljedećih dva mjeseca po 6 sati dnevno i nastavno još tri mjeseca po 2 sata dnevno. Nadalje, potrebna joj je pomoć i u daljnjem životu od jednog sata dnevno obzirom na tešku pokretljivost zbog ostale znatne razlike u duljini nogu kao utvrđenoj posljedici neadekvatnog postupanja u liječenju i pravodobne ugradnje tumorske endoproteze.

36. Vještakinja Vidrih pak zaključuje da je trpjela jaki sekundarni strah 14 dana, srednji još mjesec dana i blaži još tri mjeseca, također vezano za taj operativni zahvat.

37. Nadalje, vještaci su se usuglasili da će tužiteljica u ostatku života trpjeti trajne posljedice u vidu skraćenja desne noge u odnosu na zdravu lijevu nogu što je u konačnici izmjereno po vještaku CĆ oko 10-11 cm, a što joj otežava normalan život i svakodnevno funkcioniranje u fizičkom smislu što procjenjuje na 40 %, dok vještakinja Vidrih smatra da je zbog toga fizičkog oštećenja tužiteljica razvila psihičko stanje koje se može podvesti pod dijagnozu Poremećaj prilagodbe što cijeni kao trajno štećenje duševnog zdravlja od 15%, ali objedinjeno smatraju primjerenim ocijeniti da se radi o trajnoj povredi prava osobnosti po kriteriju duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti i zaostalog invaliditeta od 45%. Zaostalo naruženje smatraju jakim stupnjem.

38. Naime, vještak CĆ se očitovao da bi skraćenje liječene noge tužiteljice bilo znatno manje da je odmah ugrađena endoproteza. Stoga se upravo ovo trajno stanje razlike u dužini nogu smatra posljedicom tog propusta u liječenju.

39. Tegobe tužiteljice ostale uslijed navedenog invaliditeta opisuje sa biomehaničkog stajališta kao nemogućnost odnosno otežano obavljanje normalnih dnevnih aktivnosti, a da se ne govori o eventualnim pojačanim dnevnim aktivnostima kao npr. dugo hodanje, trčanje gotovo nemoguće, u prometu nagle promjene pravca kretanja u svrhu izbjegavanja neke situacije, hod po neravnom, po visinama. Također treba pomoć pri hodu stepenicama, po skliskom terenu, djelomično zbog ove posljedice i pri oblačenju što je i sama iskazala. Tako je navela da joj je pomoć koji joj za sada pružaju roditelji i brat potrebna svakodnevno i to kod održavanja higijene, jer se ne može sama istuširati, ne može se obuti ni izuti, teško joj je dulje hodanje ili kretanje uza i niz stepenice, a kreće se isključivo uz pomoć jedne štake bez obzira što uvijek nosim ortopedske cipele koje su trenutno 10 cm visinske razlike. Na posao i s posla vozi ju netko od ukućana.

40. Vezano za trajne psihičke posljedice, vještakinja Vidrih je mišljenja da se tužiteljica nikada neće pomiriti sa invaliditetom, pa unatoč činjenici da se ne liječi psihijatrijski njezine psihičke tegobe su kronificirane s kojom ocjenom se slaže i sud.

41. Što se pak tiče ocjene naruženja koja se ogleda u trajnom skraćenju operirane noge vještak smatra da se nije mogla operacijama izbjeći razlika u duljini bolesne i zdrave noge, dakle da ostanu iste duljine i jednako funkcionalne, ali da je ta razlika kod tužiteljice ekstremna i zato smatra da se radi o jakom naruženju. To je uostalom utvrđeno i neposrednim zapažanjem suda kao i uvidom u fotografije tužiteljice u spisu.

42. Stoga je prihvaćajući opisana mišljenja vještaka o pretrpljenim posljedicama štetnog događaja, a uvažavajući Orijentacijske kriterije sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002. (Su-1313-VI/02 i 1372- 11/01) te pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., kao i porast troškova života od usvajanja posljednjih kriterija 2002. sud smatra primjerenim dosuditi tužiteljici pravičnu novčanu naknadu po kriteriju duševnih bolova zbog trajnog invaliditeta i ograničenja u budućim životnim aktivnostima od ukupno 45% u visini od 45.000,00 eur, po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova u visini od 4.000,00 eur, pretrpljenog straha u visini od 4.000,00 eur te na ime duševnih boli zbog trajnog, cjeloživotnog jakog naruženja, svakodnevno vidljivog trećim osobama u iznosu od 10.000,00 eur, što je ukupno opravdani iznos naknade neimovinske štete u visini od 63.000,00 eur. Navedene iznose sud smatra primjerenim okolnostima slučaja, prvenstveno uvažavajući dob tužiteljice, te fizičke i psihičke posljedice na ostatak njezinog života.

43. Preostali zatraženi iznos do 75.000,00 eur, dakle u visini od 12.000,00 eur smatra se neosnovanim.

44. Visina nenovčane imovinske štete po osnovi pružane joj pomoći i njege od sporne operacije 8. travnja 2010. koja joj je pružana od članova obitelji kao nestručnih osoba, kao i visina rente za tu pomoć u budućnosti utvrđena je provedenim financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu ni stavljale primjedbi, a sud ga u cijelosti prihvaća.

45. Navedena šteta i pravo na novčanu rentu tužiteljici pripada temeljem odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO-a za razdoblje za koje je već dospjela, u ukupnoj visini prema nalazu imenovanog vještaka od 21.193,01 eur (do izrade njegova nalaza zaključno sa pripadajućim iznosom za lipanj 2025.), dok je za buduće razdoblje, tužiteljici na ime rente za tuđu pomoć i njegu u trajanju jednog sata dnevno dosuđen po vještaku utvrđeni iznos od 159,65 eur mjesečno.

46. Na dosuđene iznose štete naknade neimovinske štete tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate koje teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tužitelju 17. lipnja 2011. pa do isplate u skladu sa odredbom članka 1103. ZOO-a, dok na dosuđene iznose naknade za već pruženu tuđu pomoć i njegu te kamate teku od svakog mjesečnog dospjelog iznosa pa do isplate. Na dosuđeni iznos rente za buduću pružanu tuđu pomoć i njegu pripadaju joj zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog mjesečnog iznosa, od svakog prvog u mjesecu za tekući mjesec pa do isplate.

47. Visina zakonskih zateznih kamata određena je u skladu sa odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a.

48. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151. stavak 1., članka 154. stavak. 2. i članka 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023-dalje:Tarifa).

49. Naime, tužiteljica je uspjela sa pretežitim dijelom tužbenog zahtjeva, time da je u cijelosti uspjela sa osnovom tužbenog zahtjeva, a samo djelomično nije uspjela u visini postavljenog tužbenog zahtjeva i to u odnosu na ukupni zahtjev sa svega 12.000,00 eur što je samo 12% u odnosu na zatražene glavnične iznose naknade neimovinske štete i dospjele nenovčane imovinske štete, dok je uspjela i sa zatraženom rentom u cijelosti.

50. Stoga joj se temeljem odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a dosuđuje u cijelosti opravdani trošak parničnog postupka.

51. Troškovnikom predanim na glavnoj raspravi zatražila je trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku kao i troškove sudskih pristojbi i tijekom postupka plaćenih vještačenja.

52. Osnovanim joj se priznaju troškovi podnošenja odštetnog zahtjeva primjenom Tbr. 32/1 u vezi sa Tbr. 7/1 Tarife, sastava tužbe i podnesaka od 27. siječnja 2015., 15. ožujka 2022., 2. lipnja 2023., 27. siječnja 2025. i 11. rujna 2025. primjenom Tbr. 7/1 i 8/1 Tarife, kao i za pristup punomoćnika ročištima 3. veljače 2015., 25. ožujka 2015., 9. rujna 2015., 2. prosinca 2015., 13. svibnja 2016., 22. prosinca 2016., 6. ožujka 2018., 9. rujna 2019., 27. veljače 2023., 17. siječnja 2024., 27. siječnja 2025., 11. rujna 2025. i 8. listopada 2025., sve primjenom Tbr. 9/1 Tarife. Za svaku od navedenih radnji tužiteljici pripada iznos od 1.592,00 eur sukladno vrijednosti predmeta spora i Tbr. 54. Tarife.

53. Nadalje, za pristup punomoćnika odgođenim ročištima prije početka raspravljanja 23. veljače 2016. i 4. listopada 2018. primjenom Tbr. 9/5 Tarife pripada joj za svako od tih ročišta iznos od 398,00 eur.

54. Nisu joj priznati zatraženi troškovi sastavljanja podnesaka od 9. prosinca 2021. i 23. svibnja 2024. u kojima se referirala na očitovanja vještaka ali je tražila i produljenje roka za detaljnija očitovanja što joj je sud odobrio posebnim rješenjima, pa stoga nema pravo tražiti dvostruki trošak za iste radnje koje je mogla iznijeti u jednom podnesku. Također sud smatra nepotrebnim sastav podneska od 7. listopada 2025. u kojem su u bitnome ponovljeni već izneseni navodi tijekom postupka.

55. Stoga je tužiteljici na ime zastupanja opravdan zatraženi trošak u ukupnom iznosu od 32.636,00 eur, na koji joj temeljem Tbr. 46. Tarife pripada i pravo na porez na dodanu vrijednost u visini od 25% što iznosi 8.159,00 eur. Povrh toga dosuđuje joj se i trošak plaćenih predujmova za provedena vještačenja i to: za medicinsko ortopedsko vještačenje iznos od 700,00 eur i iznos od 1.700,00 eur, za dopunsko saslušanje vještaka ortopeda iznos od 110,00 eur, za psihijatrijsko vještačenje iznos od 350,00 eur i financijsko vještačenje iznos od 450,00 eur, pa joj ukupno dosuđen trošak u iznosu od 44.105,00 eur.

56. Zatraženi trošak pristojbi joj ne pripada obzirom da ih nije ni dužna platiti kao osoba s invaliditetom u skladu sa odredbom članka 11. stavak 1. točka 5. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/2018 i 51/2023).

U Vrbovcu 11. studenoga 2025.

Sutkinja

Zdenka Kudović-Husain

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ili od dana objave presude na e- oglasnoj ploči, ukoliko je stranka uredno obavještena o tom ročištu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko nije bila uredno obavještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. odvj. Joško Kaleb, Zagreb

2. KBC Zagreb

3. Croatia osiguranje d.d.