Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3761/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća te Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Splita, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB: 78755598868, zastupan po punomoćniku Ivi Gabriću dipl. iur., protiv tuženika ĆPĐ iz [adresa] radi ispražnjenja i predaje, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4589/18 od 21. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 11. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4589/18 od 21. svibnja 2021. i predmet se vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Odluka o troškovima tužitelja nastalim povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Dužan je tuženik u roku od 15 dana isprazniti od osoba i stvari stan u [adresa] položen na drugom katu zgrade anagrafske oznake [adresa] u [adresa] izgrađene čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te isti ispražnjen predati na slobodno raspolaganje tužitelju kao i naknaditi tužitelju parnični trošak sa pripadajućim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.“

2. Rješenjem navedenog suda utvrđeno je da je tužba povučena u odnosu na tuženika pod 2) PP.

3. Protiv presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23.- dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troška.

2. U odgovoru na žalbu tužena osporava žalbene navode i sadržajno predlaže žalbu odbiti.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja na predaju predmetne nekretnine slobodne od osoba i stvari u posjed tužitelju, a koji zahtjev temelji na činjenici da je vlasnik predmetne nekretnine i da je tužena u posjedu iste bez valjanog pravnog osnova.

5. U žalbenom postupku, sporno je da li su ispunjene pretpostavke za predaju predmetne nekretnine u posjed tužitelju.

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-

7. Međutim žalbeni navodi pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja te posljedično navedenom pogrešne primijene materijalnog prava su osnovani.

8. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

- da je među strankama sklopljen Ugovor o korištenju predmetnog stana 25. listopada 2012. godine na rok od 5 godina, a koji teče od 1. studenog 2012. godine tj. do konačnog reguliranja statusa tužene;

- da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine

- da tužitelj odbija ispuniti svoju ugovornu obvezu iz čl. 3. Ugovora odnosno riješiti stambenog pitanje tužene i ispuniti svoju ugovornu obvezu i da tužena osnovano stavlja prigovor neispunjenje obveze pa ona nije u obvezi isprazniti predmetni stan od osoba i stvari;

- da je tužena deložirana iz stana u [adresa];

- da iz dostavljenih dopisa proizlazi da tužitelj godinama ignorira da ispuni svoju obvezu iz čl. 3. sklopljenog Ugovora kao i obvezu iz čl. 40. st. 1. i 3. Zakona o najmu stanova obzirom da tužena nema riješeno stambeno pitanje i ima više od 60 godina;

- da iz dopisa tužitelja na sklapanje Aneksa predmetnog ugovora o korištenju poslovnog prostora od 26. rujna 2014. proizlazi da je tužitelj pozvao tuženu da u roku od 30 dana od primitka dopisa pristupi sklapanju Aneksa ugovora o korištenju predmetnog stana kojim će se regulirati plaćanje naknade za korištenje sana u kunama, a ukoliko ne pristupi sklapanju Aneksa smatrat će se da odustaje od daljnjeg korištenja prostora te joj se otkazuje korištenje prostora sa otkaznim rokom od 30 dana od dana primitka ovog poziva, a u kojem roku je dužna prostor isprazniti i izvršiti primopredaju istog Gradu Splitu a ovo sve iako je predmetnim Ugovorom o korištenju stana od 25. listopada 2012. dogovorena naknada za korištenje predmetnog stana u iznosu od 1,00 eur plativo po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke koji se primjenjuje prvog dana u mjesecu;

- da navedeni dopis odnosno Aneks ugovora ne može proizvesti pravne posljedice otkaza sklopljenog ugovora o korištenju predmetnog stana od 25. listopada 2012. godine;

- da tužitelj nije osporio tvrdnje tužene da je stan u njezinu suvlasništvu na na adresi u [adresa] u ruševnom stanju odnosno neuseljiv i nepodoban za stanovanje time da je zaštićeni zajmodavac koji je stanovao u stanu u suvlasništvu tužene na navedenoj adresi umro;

- da tužena nema riješeno stambeno pitanje za sebe i svoju obitelj i nema na raspolaganju drugi adekvatni prostor;

- da je pravo na poštivanje doma zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01 i 76/10), i člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (N.N. – Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06 -dalje u tekstu:Konvencija)

9. Pošavši od navedenih utvrđenja, te imajući u vidu odredbu čl. 358. st. 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje u tekstu: ZOO) prema kojoj u dvostranim ugovorima ni jedna strana ne može ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu osim ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno ili ako što drugo proističe iz naravi posla, te odredbe čl. 162 i čl. 163. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („ Narodne novine“ broj: 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 - dalje: ZV) kao i da tužena ima pravo na poštovanje doma, prvostupanjski sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan te odlučio na navedeni način.

10. Takvo utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda za sada nije pravilan, te tužitelj osnovano osporava pravilnost i zakonitost pobijane oduke.

11. Iz Ugovora o korištenju stana (list 87 – 88 spisa) proizlazi da je isti sklopila Splitsko-dalmatinska županija, Grad Split s jedne strane, i tužena s druge strane i da prema čl. 1. tužena je deložirana iz stana u [adresa], u vlasništvu privatne osobe dana 27. srpnja 2007. temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj 3292/99 od 28. studenog 2003., a u kojem stanu je živjela s pokojnim ocem.

Iz navedenog članka proizlazi da je tužena vlasnica stana u [adresa], a u kojem stanu ne može živjeti jer tamo stanuje zaštićeni najmoprimac i da Grad Split daje tuženoj na korištenje stan u [adresa], ukupne površine 50,88 m2.

Nadalje, čl. 2. ugovoreno je da će korisnik iz stana iz čl. 1. ugovora stan koristiti za stanovanje zajedno sa članovima obitelji, obiteljskog domaćinstva PP i NP.

12. Jednako tako, čl. 3. predmetnog Ugovora stranke su ugovorile da se daje korisniku na korištenje stan s rokom od 5 godina, a koji teče od 1. studenog 2012. godine tj. do konačnog reguliranja statusa.

13. Iz činjeničnih navoda tužbe kojima je sud vezan proizlazi da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na činjenici vlasništva predmetne nekretnine time da iz dostavljenog ZK-a izvatka proizlazi da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine i da tuženica koristi predmetni stan bez valjane pravne osnove.

14. Prema zaključku prvostupanjskog suda sukladno čl. 3. Ugovora tužena ima pravo korištenja stana do konačnog reguliranja statusa tužene odnosno da konačnog rješenja njenog stambenog statusa i da tužitelj odbija ispuniti svoju ugovornu obvezu pa je osnovan prigovor neispunjenja ugovorne obveze tužitelja, a radi čega tužena nije dužna isprazniti predmetni stan.

15. Međutim, iz sadržaja odredbe čl. 3. proizlazi da tužena ima pravo na korištenje stana do konačnog reguliranja statusa te nije jasno na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da iz navedenog proizlazi obveza tužitelja da riješi njezin stambeni status tužene.

Naime, prvostupanjski sud nije utvrdio i raspravio navedenu odlučnu činjenicu iz čl. 3. Ugovora odnosno što su stranke konkretno i određeno podrazumijevale tekstom ugovorene odredbe „tj. do konačnog reguliranja statusa“.

Jednako, tako nije jasno na temelju čega je prvostupanjski sud utvrdio da je ugovorena obveza tužitelja iz čl. 3. Ugovora bila rješavanje stambenog pitanja tužene.

16. Stoga, iz naprijed navedenih razloga obzirom da nije raspravljeno i na nedvojben način utvrđeno da kada tužena ima pravo korištenja predmetnog stana i koja je bila prava volja stranaka, osnovani su žalbeni navodi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stana.

17. Nadalje, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi zaključak prvostupanjskog suda da tužena nema na raspolaganju drugi adekvatan stambeni prostor i da se tužena tijekom postupka pozvala na pravo na dom te se prvostupanjski sud i poziva na Ustavom zajamčeno pravo na dom i čl. 8. Konvencije time da pravo tuženice na dom nije u dovoljnoj mjeri razmotrio niti je proveo adekvatan test opravdanosti u kojem središnje mjesto zauzima test razmjernosti, a niti je utvrdio da li se sporna nekretnina smatra domom tužene i od kakvog je utjecaja na poštivanja prava na dom to što tužena ima u suvlasništvu drugu nekretninu, a na što ukazuje tužitelj u žalbi.

18. U odnosu na pravo na dom potrebno je reći da kod tužbe radi iseljenja protiv neke osobe, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari i ako se na to pravo na dom stranka i pozove moraju ispitati je li takav zahtjev u konkretnom slučaju s obzirom na sve konkretne okolnosti nužan i razmjeran legitimnom cilju koji se teži ostvarit.

To znači da bez obzira na osnovanost zahtjeva sukladno domaćem pravu, potrebno je ispitati je li iseljenje tužene nužno i je li legitimno s obzirom na sve konkretne okolnosti slučaja.

Pri tome suda treba imati u vidu da stan čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku stvar u trajnu povezanost bez obzira na to da li ih nastanjuje zakonito ili bez ovlaštenja (odluka Europskog suda za ljudska prava Ć protiv Republike Hrvatske.

Stoga, stan nije ograničen samo na prostorije koje su u zakonitom posjedu i koje su zakonito nastanjene, s druge strane miješanje je svaki čin državne (ili tijela lokalne vlasti) kojim se pravom na dom ograničava ili oduzima ali i propust države da zaštiti prava pojedinaca od miješanja trećih osoba. Miješanje u načelu je zabranjeno ali ako su ispunjene određene pretpostavke miješanje neće predstavljati povredu čl. 8. Konvencije.

Tek kako ima elemenata na strani tužene radi li se o domu u smislu prakse Europskog suda za ljudska prava treba ispitati i provesti test razmjernosti da bi se dobio odgovor na pitanje je li u konkretnom slučaju došlo do povrede čl. 8. Konvencije odnosno je li zahtjev za iseljenje neovlaštenog korisnika predstavlja neopravdano miješanje u njegovo pravo na dom.

Test razmjernosti provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja, kod čega je samo jedan negativan odgovor dovoljan da se radi o povredi prava na dom iz čl. 8. Konvencije. Pored utvrđenja je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja potrebno je utvrditi je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu, to znači da sud mora utvrditi je li se kod opravdanog cilja isti mogao postići blažom mjerom i ispitati je li miješanje (iseljenje) razmjerno potrebit tužitelja kao osobe javnog prava u odnosu na potrebe tuženice.

19. Slijedom svega naprijed navedeno, osnovani su žalbeni navodi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalno prava pa je valjalo na temelju čl. 370. ZPP-a odlučiti kao u stavku I. izreke ove drugostupanjske odluke.

20. Odluka o troškovima povodom pravnog lijeka tužitelja ostavlja se za konačnu odluku sukladno čl. 166. st. 3. ZPP.

21. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će na jasan i nedvojben način raspraviti i utvrditi pravu volju stranaka vezano za sadržaj odredbe čl. 3. predmetnog Ugovora odnosno što su stranke podrazumijevale kada su ugovorile pravo korištenja do konačnog reguliranja statusa i do kada tužena ima pravo korištenje predmetnog stana te s tim u vezi da i obveze stranaka te utvrditi da li je osnovan prigovor tužene da joj pripada pravo na dom i s time u vezi provesti test razmjernosti i postupiti u naprijed izloženom smislu i razmotriti žalbene navode te će tek tada biti u mogućnosti donijeti pravilnu i zakonitu odluke.

U Zagrebu 11. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej