REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kžzd-52/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Tihane Bokan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika LR, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56715, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/2023 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru broj Kzd-65/2024 od 2. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom ER za kaznena djela za koja je proglašen krivim uzimaju kao utvrđene po prvostupanjskom sudu pojedinačne kazne zatvora za dva kaznena djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11 i jedno kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11, kao i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 57. KZ/11 optuženom HR se izriče djelomična uvjetna osuda na način da se od ukupno izrečene kazne zatvora ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a preostali uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca se neće izvršiti ukoliko optuženi LR u roku provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 57. stavka 5. ZKP/08 vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanoga dijela kazne zatvora.

II. U ostalom dijelu žalba optuženog LR se odbija kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru optuženi LR je proglašen krivim za počinjenje dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 i za jedno kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci presude. Na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11 za svako je to kazneno djelo utvrđena pojedinačna kazna zatvora u trajanju od po jedne godine te je na temelju članka 179.a KZ/11 utvrđena pojedinačna kazna zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju članka 51. KZ/11 optuženi LR je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, a na temelju članka 57. KZ/11 izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da se od ukupno izrečene kazne zatvora ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko optuženi LR u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka s osnova paušala u iznosu od 140,00 eura u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od šezdeset dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

3. Pravodobnu žalbu je podnio optuženik po braniteljima iz Odvjetničkog društva "Marinović i partneri" j.t.d. iz Zadra, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, "pogrešne primjene materijalnog prava", bitne povrede odredaba kaznenog postupka, odluke o kaznenoj sankciji i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe, odnosno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, drugom sucu.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Žalitelj navodi zakonski tekst svih oblika bitne povrede odredaba kaznenog postupka no ne konkretizira u čemu se sastoje ti oblici istaknute bitne povrede niti se to može razabrati iz sadržaja žalbe.

7.1. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena istaknuta niti koja druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

8. Žalitelj ističe da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer da nije provedeno psihijatrijsko vještačenje djece s obzirom da prvostupanjski sud zaključuje da je svojim ponašanjem utjecao na psihofizički razvoj svoje djece, niti je na tu okolnost provedeno psihijatrijsko vještačenje ĆR. U odnosu na ove prigovore, po ocjeni drugostupanjskog suda, nije bilo potrebno provesti psihijatrijsko vještačenje djece jer za postojanje bitnih obilježja ovog oblika kaznenog djela povrede djetetovih prava se više ne traži da su posljedice i nastupile, već je dovoljno utvrditi je li svojim protupravnim ponašanjem optuženik utjecao na psihofizički razvoj maloljetne djece. Jednako tako je na tu okolnost bilo nepotrebno provoditi psihijatrijsko vještačenje majke maloljetne djece.

9. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj u više navrata osporava da bi počinio terećena kaznena djela, da je upravo ĆR bila ta koje nije brinula o djeci i bila su zapuštena i da je otišla s djecom u Bosnu i Hercegovinu kod novog partnera i tamo nije brinula o djeci te je u konačnici pravomoćno osuđena. Nadalje, optuženik navodi da upravo zbog ponašanja ĆR je bio prisiljen svašta joj izgovoriti tj. uvredljive riječi, ali ne zna da bi joj prijetio, osporava da bi djeca dok su bila vikendom kod njega bila gladna, odnosno to se desilo samo jednom, nije točno da nije mlt. L mijenjao pelene, a što se tiče pelenskog osipa navodi da to ima svako dijete. Također, nije točno da bi djeca bila u zapuštenom prostoru jer to se prilikom nadzora od strane socijalne radnice utvrdilo samo jednom, nakon čega je poduzeo sve da im osigura bolje uvjete te je u novoj vezi gdje i njegova zaručnica želi brinuti o njegovoj djeci i sada su sredili stambene uvjete. Napominje da poduzima sve kako bi se skrbio djeci koja su smještena u udomiteljsku obitelj. Posebno prigovara da je njihova zajednica prekinuta 2022., pa nije jasno o kakvim se to učestalim uvredama i prijetnjama radi s obzirom da je u inkriminiranom periodu bio na brodu, a ukoliko je ĆR pred djecom preslušavala njegove poruke, tada je ona za to odgovorna. Zaključno smatra da prvostupanjski sud nije cijenio dio iskaza svjedokinje VR koja je iskazala da smatra da je optuženik dobar otac i da je brinuo o zdravlju djece i kuhao im.

10. Po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti te je na temelju toga utvrdio sve odlučne činjenice i izveo pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenih kaznenih djela.

10.1. Naime, nije sporno da je i ĆR pravomoćno osuđena, između ostalog i za povredu djetetovih prava, kao i da su djeca smještena u udomiteljsku obitelj. Nadalje, oštećenica ĆR nije osporila da je njihova zajednica prestala 2022., a jednako tako je iskazala da su tada počeli problemi s optuženikom, da ju je od tada, pa tako i u inkriminiranom periodu, učestalo vrijeđao i omalovažavao i izgovarao prijetnje, da je nastojala da djeca što manje budu prisutna takvim svađama, no nije u tome uvijek uspjela, a ne osporava da je i ona svašta izgovorila optuženiku. Jednako tako, a kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, je detaljno opisivala dinamiku njihovog odnosa, ponašanje optuženika u dijelu gdje su djeca dok su bila kod njega bila zapuštena i mlt. L da je bio bez pelena i obavljao nuždu na podu, da je imao pelenski osip, da je djecu dovodio u vrtić gladne i za E nije imao rezervnu robicu, predala je snimku glasovne poruke iz koje je razvidno kakve joj je riječi upućivao optuženik. Također, opisala je i događaj oko Božića kad je ostavila na par sati djecu s optuženikom i kada se vratila vidjela je da je popio pola boce Orahovice, spavao je, a djeca su bila bez nadzora i L bez pelena pri čemu to ne osporava optuženik ali navodi da je bio pripit, a ne pijan. Usprkos svemu tome na zamolbu optuženika predala mu je djecu za Novu Godinu, no kad su se vratila kćerka joj je rekla da je optuženik na njih vikao, primijetila je modricu na nozi i kćerka joj je rekla da ju je udario optuženik i da je gladna jer nije bilo dovoljno hrane. Po ocjeni drugostupanjskog suda, iskaz oštećenice, koja je prije okončanja ovog kaznenog postupka pravomoćno osuđena pa nije imala razloga neistinito iskazivati, je pravilno prihvaćen kao vjerodostojan jer niti optuženik ne osporava da je izgovarao uvrede i psovke, iskaz je u jednom dijelu vezano za stanje djece potvrđen iskazom svjedokinja VR i AR, kao i preslušavanjem glasovnih poruka. Uz navedeno, svjedokinja nije osporavala da je i ona vikala i svašta izgovarala optuženiku

10.2. Nadalje, preslušavanjem glasovnih poruka koje je optuženik upućivao ĆR, utvrđeno je da je izgovarao sve riječi pogrdnog i uvredljivog te prijetećeg sadržaja, kako je to navedeno i u činjeničnom opisu izreke presude u odnosu na nasilje u obitelji, a jednako tako iz iskaza oštećenice proizlazi da su djeca često bila prisutna dok joj je optuženik upućivao riječi takvog sadržaja. S tim u svezi se neosnovano prigovara da nije bilo kontinuiteta u takvom ponašanju jer je očito da je i nakon što je prestala njihova zajednica postojala učestala komunikacija između optuženika i oštećenice. Svjedokinja JR je iskazala da se sjeća da je optuženik zvao kada je H bila bolesna, no jednako tako je iskazala da je H jednom prilikom iskazala da je htjela spavati s tatom ali joj nije dao i da ju je istukao. Također, iskazala je da se nije redovito plaćala igraonica pa su djeca prebačena u drugu igraonicu „[obrt]“ te se raspitivala o djeci i rečeno joj je da se djecu dovodi i odvodi sa zakašnjenjem, da su često prljava i gladna, da bi mlt. L pojeo sve sa svog i tuđih tanjura pa čak i onu hranu koja je bila na podu. O tome je svjedočila i svjedokinja AR, vlasnica obrta „[obrt]“, navodeći da majka nije poštivala dogovor vezano za adaptaciju djece, već bi dolazila po njih iza 16,30 sati, da je optuženik djecu dovodio jako rano, djeca su bila prljava, posebno su prljave bile noge, nije donio ruksak s rezervnom odjećom, da je djeci falilo pažnje i dolazila su gladna neovisno je li ih dovela majka ili otac, djeca nemaju strukturu ponašanja i da je mlt. L se borio za hranu jer je bio gladan.

10.3. Cijeneći sve navedeno neosnovani su prigovori žalitelja u odnosu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te se u svemu ostalome, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na jasne razloge prvostupanjskog suda, koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

11. Budući da je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, to nije počinjena tzv. posredna povreda kaznenog zakona na koju upire žalitelj. Jednako tako, ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Po žalitelju, prvostupanjski sud mu je izrekao „drakonsku kaznu“ pri utvrđivanju pojedinačne i jedinstvene kazne, poziva se na sudsku praksu i prilaže nekoliko presuda u kojima je izrečena uvjetna osuda.

13. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

13.1. Imajući u vidu navedeno pravilno je optuženiku olakotnom okolnošću cijenjeno da je neosuđivana osoba, a otegotnim brojnost i težinu počinjenih kaznenih djela te da je kazneno djelo počinjeno s neizravnom namjerom kao višim stupnjem krivnje. Iz gore navedenog je evidentno, protivno prigovorima žalitelja, da nije utvrđeno postojanje osobito olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu odredbi o ublažavanju i izricanje pojedinačnih kazni ispod propisanog minimuma. Cijeneći sve navedeno optuženiku su pravilno zbog utvrđenih olakotnih okolnosti utvrđene pojedinačne kazne zatvora u zakonom propisanom minimumu, kao što je pravilno odmjerena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci. Po ocjeni ovoga suda, imajući u vidu sve okolnosti i činjenicu neosuđivanosti optuženika, prilikom izricanja djelomične uvjetne osude, prvostupanjski sud je propustio imati u vidu sve okolnosti, slijedom čega je, prihvaćajući žalbu optuženika u tom dijelu, pri čemu nije drugostupanjski sud vezan žalbenim prijedlogom, preinačio pobijanu presudu na način da se ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a uvjetovani dio od ukupno izrečene kazne zatvora je jedna godina i dva mjeseca s rokom provjeravanja od tri godine. Drugostupanjski smatra da će se ovakvom kaznenom sankcijom u potpunosti ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08, a u odnosu na točku II. izreke na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 11. studeni 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević