Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Kž-589/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Michala Danečeka, predsjednika vijeća, te Elme Kaleb Mamić i Jasmine Štrucelj, članova vijeća, uz sudjelovanje Paule Vlašić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika GĆ, zbog kaznenih djela iz članka 179.a i članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenika i Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (nastavno: ODO), broj KO-DO-147/2025-23, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 24. rujna 2025., broj K-247/2025-37, u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe okrivljenika GĆ i ODO kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj K-247/2025-37 od 24. rujna 2025., okrivljeni GĆ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz članka 179.a KZ/11. te zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11., sve u vezi članka 51. KZ/11. te mu je za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11. utvrđena kazna zatvor au trajanju od jedne godine i dva mjeseca, a za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci te je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci i na temelju članka 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se ima izvršiti jedanaest mjeseci, a dio kazne u trajanju od jedanaest mjeseci se neće izvršiti ako u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11. okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 26. ožujka 2025. pa nadalje. Na temelju članka 69. KZ/11. okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati po izvršnosti presude u okviru zatvorskog sustava za vrijeme trajanja izdržavanja kazne zatvora, a potom za vrijeme roka provjeravanja izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, time da može trajati najdulje tri godine. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. okrivljeni je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.
2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio okrivljeni po branitelju Tihomiru Rožmariću, odvjetniku u Varaždinu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljenik oslobodi optužbe, podredno da se ukine i vrati na ponovno suđenje i odluku. Žalbu je podnijelo i ODO, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljenik osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.
3. Odgovori na žalbe nisu podnijeti.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Okrivljenik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, a u odnosu na ključne elemente osnovanosti optužbe te činjenica na kojima se temelji stav suda o krivnji okrivljenika da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su oni nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, u sadržaju tih isprava i zapisnicima o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika i isprava. Iako okrivljenik navodi zakonski tekst ne navodi razloge bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. pa vijeće ispitujući pobijanu presudu u pravcu žalbenog navoda na nalazi da bi bile počinjenje povrede na koje pazi po službenoj dužnosti. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje s obzirom da navodi kako je cijeli postupak utemeljen na navodima žrtve čiji iskaz je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio, kako u pogledu svakodnevnog vrijeđanja, omalovažavanja i svega što se okrivljeniku stavlja na teret, tako i u odnosu na događaj 25. ožujka 2025. pri čemu se ne navodi gdje, kada i kojom prilikom je okrivljenik počinio kazneno djelo nasilja u obitelji i prijetnju majci.
6.1. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice na temelju provedenog dokaznog postupka, pravilno je ocijenio sve provedene dokaze dovodeći ih u međusobnu vezu i s obranom okrivljenika te utvrdio da je okrivljenik počinio kaznena djela nasilja u obitelji te prijetnje bliskoj osobi, svojoj majci. Pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje iskaz oštećenice vjerodostojnim koja je detaljno i uvjerljivo iznijela sve okolnosti kaznenih djela od strane okrivljenika, njegovo nasilničko ponašanje u inkriminiranom razdoblju, stanje alkoholiziranosti u koje se svakodnevno dovodio, a u kojem stanju ju je psihički zlostavljao vrijeđajući je govoreći joj među ostalom da je kurva, kurvenda, niš koristi, ljenčina, psovao je, tjerao da mu kupi alkohol, što je kulminiralo 25. ožujka 2025. kada je bacio stolac u peć, razbio staklo, prijetio joj da će joj odsjeći glavu sjekirom, ubiti je i da si nađe grobno mjesto, radi čega je napustila njihov zajednički dom i otišla k sestri. Takav iskaz svjedokinje je neproturječan i zadržala je istovjetnost iskaza prilikom svjedočenja u prethodnom postupku s onim na raspravi, a čiji iskaz je potvrđen iskazom svjedokinje FĆ koja je potvrdila ponašanje okrivljenika prema majci, koje se događalo kada je bio u pijanom stanju, a konačno dijelom i proizlazi iz same obrane okrivljenika koji potvrđuje da je vrijeđao majku. Da je okrivljenik ovisnik o alkoholu utvrđeno je i provedenim psihijatrijskim vještačenjem kad mu je dijagnosticirana ovisnost o alkoholu visokog intenziteta i progresivnog tijeka pa je s obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno prvostupanjski sud odbio kao vjerodostojnu obranu okrivljenika u kojoj navodi da njegovo nasilničko ponašanje nije bilo učestalo s obzirom da takvo što ne proizlazi iz dokaza koje je pravilno prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnim, a što je detaljno objasnio pod točkom 17. pobijane presude. Također, u odnosu na kazneno djelo prijetnje pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza oštećene čiji iskaz je usuglašen sa iskazom svjedokinje FĆ kojoj se oštećena obratila za pomoć, koja je potvrdila stanje u kojem je bila oštećena nakon prijetnje koju je izrekao okrivljenik, a što je u konačnici rezultiralo i kaznenom prijavom od strane oštećene, a okrivljenik ne spori da je kritičnog dana bio pod utjecajem alkohola, da mu je oštećena prigovarala što pije pa se on razljutio i bacio stolac u peć, pa kako je zapisnikom o pretrazi doma i drugih prostora od okrivljenika oduzeta sjekira te sjekač, što povezano s tvrdnjom oštećenice da joj je okrivljenik prijetio da će joj odsjeći glavu sjekirom ukazuje da je okrivljenik posjedovao to oruđe te da je realno mogao verbalizirati korištenje takvog oruđa u iznošenju prijetnje oštećenoj, a koja ga je prethodno iziritirala prigovorom zbog konzumacije alkohola, za koji on smatra da nema problema. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik kritičnog dana počinio kazneno djelo prijetnje smrću svojoj majci, a njegovu obranu otklonio kao nevjerodostojnu, usmjerenu u otklanjanje kaznene odgovornosti, za što je dao detaljno obrazloženje pod točkom 20. pobijane presude.
6.2. S obzirom da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti počinjenja kaznenog djela, pravilno je primijenio Kazneni zakon pa je neosnovana i žalba okrivljenika zbog povrede Kaznenog zakona.
7. U odnosu na odluku o kazni okrivljenik smatra da ga se trebalo osloboditi optužbe, a ODO drži da je prvostupanjski sud pravilno vrednovao otegotne i olakotne okolnosti te da nije bilo mjesta izricanju djelomične uvjetne kazne zatvora već da je okrivljeniku valjalo izreći bezuvjetnu kaznu zatvora. Smatra ODO da je sud pogrešno ocijenio alkoholizam okrivljenika kao olakotnu okolnost budući bi alkohol okrivljeniku na slobodi ponovno bio dostupan unatoč izrečenoj sigurnosnoj mjeri liječenja od ovisnosti pa postoji opasnost da bi pod utjecajem alkohola nastavio činiti kaznena djela spram svoje majke s kojom živi.
7.1. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu izrečene kazne okrivljeniku, vrednovao sve okolnosti počinjenja kaznenog djela te na temelju članka 47. KZ/11. pravilno utvrdio da je okrivljeni postupao s izravnom namjerom, da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, što proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka, bio je svjestan protupravnosti i na njegovoj strani nema niti jednog ispričavajućeg razloga.
7.2. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve otegotne i olakotne okolnosti, kao olakotnu okolnost cijenio mu je dosadašnju kaznenu i prekršajnu neosuđivanost, djelomično priznanje kaznenog djela i djelomično izraženo žaljenje, činjenicu da je nezaposlen te da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv kao i korektno ponašanje na sudu, dok mu je kao otegotno cijenjen sadržaj prijetnje koji obuhvaća groženje na više načina. Okolnost da je bio smanjeno ubrojiv tempore criminis uslijed alkoholiziranosti suprotno žalbenim navodima ODO predstavljala olakotnu okolnost, takav počinitelj se može blaže kazniti, ali ne mora. K tome, prvostupanjski sud takvu okolnost nije cijenio osobito, već mu je imajući u vidu sve navedene okolnosti i propisanu kaznu za kaznena djela za koja je pravilno utvrdio da ih je okrivljenik počinio utvrdio bezuvjetnu kaznu zatvora za oba kaznena djela te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci te mu izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da se ima izvršiti jedanaest mjeseci kazne zatvora, dok će se dio kazne u trajanju od jedanaest mjeseci provjeravati četiri godine i neće se izvršiti ako okrivljenik u tom vremenskom razdoblju ne počini novo kazneno djelo. Takva kazna je i po mišljenju ovog vijeća primjerena kazna, posebno stoga što je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja ovisnosti o alkoholu s obzirom da je upravo alkoholiziranost okrivljenika povod činjenju kaznenih djela na štetu bliske osobe okrivljeniku, majke s kojom živi u zajedničkom kućanstvu, te postoji opasnost od činjenja novog kaznenog djela upravo zbog te ovisnosti, kako to utvrđuje psihijatrijski vještak, a upravo nakon izvršene bezuvjetne kazne zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci vremenski period od četiri godine koji je određen za rok provjeravanja odvratit će okrivljenika u počinjenju novih kaznenih djela na štetu majke.
7.3. Kako je svrha kažnjavanja izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja kao i omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo to je i po mišljenju ovog vijeća izrečena kazna u cijelosti primjerena, koja će ostvariti svrhu kažnjavanja koja obuhvaća četiri cilja, retribuciju, generalnu prevenciju u pozitivnom i negativnom obliku odnosno stvorit će povjerenje u djelovanje represivnog aparata, a imat će i odvraćajući učinak da nitko ne čini kaznena djela te po izvršenju okrivljeniku omogućiti ponovno uključivanje u društvo.
8. Kako žalba nije osnovana, a pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti nisu utvrđene povrede iz članka 476. stavak 1. ZKP/08., na temelju članka 482. ZKP/08. presuđeno je kao u izreci.
U Karlovcu 11. studeni 2025.
Predsjednik vijeća
Michal Daneček
