Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-488/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužitelja LR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Borisu Marohniću, odvj. iz Rijeke, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, zastupana po punomoćniku Odvjetničkom društvu Vukić i partneri, odvj. iz Rijeke, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. listopada 2025. u prisutnosti pun. tužitelja i pun tuženika, zaključene uz primjenu odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), objavivši dana 11. studeni 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovr-1282/2019 na temelju rješenja javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba posl. br. Ovrv-3731/09 od 21. svibnja 2009., pravomoćnog i ovršnog dana 6. lipnja 2009."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 euro zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke., sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 21. ožujak 2025. navodi da je kao ovršenica zaključkom Općinskog suda u Rijeci, posl.br: Ovr-270/2025 od dana 6. ožujka.2025. upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga zbog kojeg je izjavila prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od dana 24. veljače 2025.. iz čl. 50 st. 1 toč. 7, 9, 10 i 11 Ovršnog zakona. Tužiteljica kao ovršenica da je zaprimila zahtjev za izravnu naplatu tuženika kao ovrhovoditelja 7. veljače 2025., specifikaciju tuženika kao ovrhovoditelja od 6. veljače .2025., izjavu o ustupu prava po ispravi od dana 18. studeni 2013., izvod iz poslovnih knjiga od dana 6.veljače 2025.., zadužnicu od dana 7. kolovoza 2012., sve od strane Financijske agencije (FINA). Ističe kako tuženik kao ovrhovoditelj ne može tražiti izravnu naplatu putem predmetne zadužnica koja je potvrđena/solemnizirana privatna isprava kod Javnog bilježnika Anđelke Smojver- Bašić, Rijeka, Školjić 2, Rijeke pod brojem: OV-2948/2012 dana 7. kolovoz .2012.. iz sljedećih razloga: 1. Radi se o zadužnici, a ne o bjanko zadužnici. 2. Zadužnica je izdana od strane tuženice prema VOLKSBANK d.d., [adresa], OIB: 78427478595, a ne prema tužitelju.3. Izjava o ustupu prava po ispravi izjavljena je od strane SBERBANK d.d. Zagreb prema CROATIA OSIGURANJE d.d. Filijala za osiguranje prijevoza i kredita.4. Izjava o ustupu prava nikada nije dostavljen tužiteljici.

5. Zadužnica se ne može prenijeti na treću osobu izjavom, niti se prava po zadužnici mogu prenijeti na treću osobu izjavom. 6. Naplata putem zadužnice nije moguća, jer je nastupila zastara izvršenja, zastara naplate. 7. Dug tužiteljice kao ovršenice je zastario. 8. Tuženik kao ovrhovoditelj nije aktivno legitimiran za naplatu putem zadužnice. 9. U kakovoj su vezi VOLKSBANK d.d., SBERBANK d.d., CROATIA OSIGURANJE d.d. nije notorno. 10. SBERBANK d.d. se još prije 12 godina pokušalo naplatiti po zadužnici i u redoslijedu naplate u očevidniku svih osnova za plaćanje taj dug je označen brojem 15. zadužnica OV-2948/12 s danom primitka na FINA 27. rujna 2013.. što znači da bi se dvije pravne osobe pokušale naplatiti po jednoj zadužnici za jedan dug koji je zastario, a i naplata putem te zadužnice nije moguća jer je dug zastario. Stoga, slijedom svega elaboriranoga u historijatu tužbe, tužitelj predlaže da nakon provedenog dokaznog postupka sud donese presudu sadržaja pobliže opisano kao u točki I. izreke ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ne spori kako je predmetna zadužnica izdana 7. kolovoza 2012. radi naplate tražbine vjerovnika društva VOLKSBANK d.d. te je potvrđena od strane javnog bilježnika Anđelke Smojver-Bašić iz Rijeke dana 7. kolovoza 2012. pod brojem OV-2948/2012. Ističe kako je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Tt-13/1253-2 od 18. siječnja 2013. u sudski registar upisana promjena tvrtke pod tvrtkom/nazivom Sberbank d.d., sa sjedištem u [adresa]. Dakle, prvotni vjerovnik (a radi naplate čije tražbine je i izdana predmetna zadužnica) promijenio je naziv društva iz VOLKSBANK d.d. u SBERBANK d.d., slijedom čega da je veza između navedenih društva jasna (budući da se radi o istom društvu). Nadalje, izjavom o ustupu prava po ispravi od dana 18. studenog 2013. društvo SBERBANK d.d. da ustupa sva prava iz Ugovora o kreditu broj 240255 od dana 7. kolovoza 2012. zaključenog između SBERBANK d.d. i tužiteljice, uključujući i sva prava koja proizlaze iz instrumenta osiguranja potraživanja, a naročito prava iz zadužnice OV-2948/12 i Suglasnosti o zapljeni primanja OV-2949/12, na društvo CROATIA OSIGURANJE d.d., Filijala za osiguranje prijevoza i kredita, Zagreb. Predmetna Izjava potvrđena je od strane javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba dana 18. studenog 2013. pod posl. br. OV- 6532/13. Stoga smatra da sva prava iz predmetne zadužnice su prenesena na društvo CROATIA osiguranje d.d. na temelju Izjave o ustupu prava na kojoj je, u skladu s odredbom članka 214. stavak 4. OZ-a, javno ovjerovljen potpis. Iz ranije citiranih zakonskih odredbi da jasno proizlazi da je zadužnica isprava na temelju koje ovrhovoditelj, ovdje tuženik, može zahtijevati naplatu potraživanja. Ista je propisno sastavljena te potvrđena od strane javnog bilježnika. U cijelosti da su neosnovani navodi tužiteljice u pogledu valjanosti zadužnice te prijenosa prava po istoj, kao i navodi u pogledu odnosa društva VOLKSBANK d.d. - SBERBANK d.d. - CROATIA osiguranje d.d. Aktivna legitimacija tuženika u konkretnom slučaju nije sporna, iako tužiteljica navodi suprotno. Isto da je potvrdio i sam Općinski sud u Rijeci u obrazloženju rješenja i zaključka posl. br. Ovr-270/2025-4 od 6. ožujka 2025. u kojem da se navodi: "da je prijenos tražbine na ovrhovoditelja izvršen sukladno odredbi čl. 214 st. 4 OZ-a, odnosno ranijoj odredbi čl. 183 st. 4 OZ/96 obzirom navedene odredbe ovlašćuju vjerovnika da svoja prava iz zadužnice prenese na druge osobe". Tužiteljica da je bila obaviještena da je došlo do promjene vjerovnika budući da joj je dostavljena obavijest o dugu od 8. studenog 2013., a iz koje proizlazi da je temeljem subrogacije prava po Zakonu o obveznim odnosima tuženik stekao pravo regresa prema tužiteljici. Tuženik ističe kako je tužiteljica u više navrata bila pozvana na plaćanje utuženog dugovanja, o čemu dostavlja i opomenu., kao i da je kontaktirala punomoćnika tuženika u svrhu dogovora oko podmirenja dugovanja , te je dostavila zamolbu od 1. kolovoza 2023. iz koje proizlazi da tužiteljica moli za pomoć i razumijevanje obzirom da je ista tada bila na liječenju. Dakle ne samo da je tužiteljica bila upoznata da je došlo do promjene vjerovnika, ista je de facto priznala postojanje dugovanja. U odnosu pak na prigovor zastare potraživanja, ističe kako je zadužnica prvi puta podnesena na naplatu Financijskoj agenciji dana 27. lipnja 2013., dakle, niti nepunu godinu od dana izdavanja iste (opreza radi tuženik ističe da je zadužnicu na naplatu podnio prvotni vjerovnik - društvo SBERBANK d.d.). Tuženik ističe da je podnošenjem zadužnice na naplatu Financijskoj agenciji došlo do prekida zastare, koja je ponovno počela teći nakon što je osnova bila isknjižena iz Očevidnika Financijske agencije. Ukazuje na presudu Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-2385/2022-5 od 24. srpnja 2024. kojom je izražen stav : "Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalnu pravo, pozivajući se na odredbu članka 241. i 245. ZOO-a/05 kada je utvrdio da je podnošenjem zahtjeva za naplatu agenciji 7. lipnja 2011. došlo do prekida zastare, koja je ponovno počela teći tek 2018., isknjiženjem te osnove plaćanja iz Očevidnika po osnovi Pravilnika. Kako od 2018. do 7. lipnja 2021., kada je ponovno podnesen zahtjev agenciji za naplatu protiv tužitelja, nije protekao zastarni rok od 10 godina predmetno potraživanje nije u zastari." U konkretnom slučaju zadužnica da je izdana dana 7. kolovoza 2012., podnesena na naplatu FINA-i dana 27. lipnja 2013. te je isknjižena iz Očevidnika FINA- e dana 4. kolovoza 2018., slijedom čega da nije nastupila zastara potraživanja. Predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu, zaključak i rješenje OS RI, Posl.br: Ovr-270/2025 od 6. ožujka 2025 ., zadužnica od 7. kolovoza 2012, očevidnik osnova za plaćanje tužiteljice kao ovršenice od dana 14. veljače 2025., dopisi SBERBANK d.d. prema FINA od dana 27. lipnja 2013., 10.rujna 2013., 24. rujna 2013., zahtjev za izravnu naplatu tuženika kao ovrhovoditelja od dana 7. veljače 2025., specifikacija tuženika kao ovrhovoditelja od dana 6. veljače 2025., izjavu o ustupu prava po ispravi od dana 18. studeni 2013., izvod iz poslovnih knjiga tuženika kao ovrhovoditelja od 6. veljače 2025., Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. Tt-13/1253-2 od 18. siječnja 2013., Izjava o ustupu prava po ispravi od dana 18. studenog 2013 uvid u spis, posl.br. Ovr-270/2025, obavijest o dugu od 8. studenog 2013., Opomena pred utuženje od 9. siječnja 2017. zmolba od 1. kolovoza 2023. Zahtjev za naplatu temeljem isprave o suglasnosti o zapljeni računa (zadužnice) od 27. lipnja 2013. Tužitelj je predložio i izvesti dokaz saslušanjem tužiteljice, kao i provesti prema potrebi financijsko vještačenje.

4. Sud je odbio izvesti dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke jer je relevantne činjenice za rješenje spora moguće utvrditi uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu, odnosno odlučne činjenice između stranaka i nisu sporne, već se radi o pravnim pitanjima za koja nije odlučno izvesti dokaz saslušanjem stranaka, odnosno provesti dokaz financijskim vještačenjem radi utvrđenja visine dugovanja.

5. Ocjenom tako izvedenih dokaza, ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

Nije sporno da je:

- u predmetu posl.br. Ovr-270/25 postupak pokrenut kao pravno sredstvo ovdje tužiteljice kao ovršenika protiv zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 7. veljače 2025.

- da je zaključkom poslovni broj Ovr-270/2025-4 od 6. ožujka 2025. upućena ovršenica ovdje tužiteljica da može u roku od 15 dana od dana primitka ove odluke, protiv ovrhovoditelja pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga zbog kojeg je izjavila prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 24.veljače 2025. iz čl. 50 st. 1 toč. 7, 9, 10 i 11 Ovršnog zakona.

- da u ovom postupku tužiteljica traži da se pljenidba i prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika od 7. veljače 2025., po zadužnici koja je potvrđena od strane javnog bilježnika Anđelke Smojver-Bašić iz Rijeke dana 7. kolovoza 2012. pod rojem OV-2948/2012, proglasi nedopuštenim iz razloga propisanih čl. 50 st. 1 toč. 7, 9, 10 i 11 Ovršnog zakona.

- da je predmetna zadužnica izdana 7. kolovoza 2012. radi naplate tražbine vjerovnika društva VOLKSBANK d.d. te je potvrđena od strane javnog bilježnika Anđelke Smojver-Bašić iz Rijeke dana 7. kolovoza 2012. pod brojem OV- 2948/2012.

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Tt-13/1253-2 od 18. siječnja 2013. u sudski registar upisana promjena tvrtke Volksbank d.d. pod tvrtkom- nazivom Sberbank d.d., sa sjedištem u [adresa].

- da je Izjavom o ustupu prava po ispravi od dana 18. studenog 2013. društvo SBERBANK d.d. ustupilo sva prava iz Ugovora o kreditu broj 240255 od dana 7. kolovoza 2012. zaključenog između SBERBANK d.d. i tužiteljice, uključujući i sva prava koja proizlaze iz instrumenta osiguranja potraživanja, a naročito prava iz zadužnice OV-2948/12 i Suglasnosti o zapljeni primanja OV-2949/12, na društvo CROATIA OSIGURANJE d.d., Filijala za osiguranje prijevoza i kredita, Zagreb.

- da je predmetna Izjava potvrđena od strane javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba dana 18. studenog 2013. pod posl. br. OV-6532/13.

- iz očevidnika svih osnova za plaćanje ( zadužnica Ovr- 2948/12, prilog 5 odgovora na tužbu) utvrđeno da je zadužnica izdana dana 7. kolovoza 2012., podnesena na naplatu FINA-i 27. lipnja 2013.

- zadužnica isknjižena iz Očevidnika FINA-e dana 4. kolovoza 2018 u skladu s čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020, 133/2020, dalje ZPONS),

6. Tužiteljica je u parnicu upućena iz razloga jer tvrdi da

- ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika (čl. 50 st. 1 točka 7 Ovršnog zakona, Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024 , dalje OZ) ,

- da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (čl. 50 st 1 točka 9 OZ-a)

- da je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (čl. 50. st 1 toč. 10 OZ-a)

- da je na stupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (čl. 50 st. 1 točka 11 OZ-a).

7. Uvidom u zadužnicu na listu spisa razvidno je da glasi na iznos 82.500,00 kn uvećano za kamatu, dužnik tužiteljica, vjerovnik Volksbank d.d. [adresa], mjesto i datum izdavanja 7. kolovoz 2012., potvrđena od javnog bilježnika Anđelke Smojver Bašić br. ovjere Ov-2948/12od 7. kolovoz 2012.

8. Iz zamolbe od 1. kolovoz 2023. utvrđeno je da se tužiteljica obraća (punomoćniku tuženika) sa zamolbom za rješenje situacije budući da je u teškoj zdravstvenoj situaciji, te moli za razumijevanje.

9. Iz zahtjeva za naplatu po zadužnici utvrđeno je da je sada tuženik pokrenuo izravnu naplatu po zadužnici 28. lipnja 2013.

10. Iz opomene pred utuženje Croatia osiguranje d.d. utvrđeno je da se obraća ovdje tužiteljici sa zahtjevom za naplatu dospjele tražbine prema ugovoru o kreditu 240255 od 7. kolovoza 2012. sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i Sberbnank d.d. (ranije Volksbank d.d.), kao i temeljem izjave o ustupu prava zaključene između Sberbank d.d. i tužiteljice od 18. studeni 2013., s time da nema dokaza o uručenju tužiteljici.

11. Iz obavijesti o dugu od 8. studeni 2013. utvrđeno je da se tuženik obraća tužiteljici sa zahtjevom za regresnu naplatu duga, jer da je temeljem zakona i ugovora o subrogaciji prava, stupio u pravnu poziciju Sberbank d.d. (danom isplate štete osiguraniku 5. studenog 2013), a koje se odnosi na ukupan dug po kreditu koji je tužiteljica koristila, uz kamate i troškove kredita, i koji iznosi 81.895,49 kn, s time da nema dokaza o uručenju tužiteljici.

12. Iz izjave o ustupu prema ispravi od 18. studeni 2013. utvrđeno je da Sberbank d.d. sva prava iz ugovora o kreditu broj 240255 od 7. kolovoza 2012. sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i Sberbnank d.d. (ranije Volksbank d.d.), kao i sva prava koja proizlaze iz instrumenta osiguranja potraživanja, a naročito privatnih isprava potvrđenih od javnog bilježnika -zadužnica Ov-2948/12od 7. kolovoz 2012 i suglasnost o zapljeni potraživanja Ov-2948/12od 7. kolovoz 2012 prenosi na tuženika. Tuženik je 5. studeni 2013. stekao pravo na prijenos tražbine i sva sporedna prava u skladu sa ZOO isplatom iznosa od 81.895,49 kn koji predstavlja iznos dugovanja korisnika kredita prema tužiteljici kao korisniku kredita.

13. Ocjenom tako izvedenih dokaza, ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

14. Tužitelj je u parnicu upućen iz razloga jer tvrdi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika (čl. 50 st. 1 točka 7 Ovršnog zakona, Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje OZ) 9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, 10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

15. Odredbom čl. 214. st 4 Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje OZ) propisano je da vjerovnik može svoja prava iz isprave iz stavka 1. toga članka (zadužnica i bjanko zadužnica) prenositi ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis na druge osobe, koje u tom slučaju stječu prava koja je po toj ispravi imao vjerovnik. Na prijenos tražbine iz zadužnice na odgovarajući način primjenjuje se odredba članka 185. stavka 1. tog Zakona.

16. Nema spora o tome da je zadužnica izdana od tužiteljice kao korisnika kredita broj 240255 od 7. kolovoza 2012. sklopljenog sa Sberbnank d.d. (ranije Volksbank d.d.), kao osiguranje naplate tražbine iz ugovora o kreditu, dakle da u vrijeme izdavanja zadužnice je Volksbank d.d (sada Sberbank d.d.) bio vjerovnikom tužiteljice, kojem se tužiteljica obvezala plaćati obveze iz kredita.

17. Nema spora ni o tome da je Volksbank d.d (sada Sberbank d.d., promjena tvrtke rješenjem Trgovačkog suda posl. br. Tt-13/1253-2 od 18. siječnja 2013.) izjavom o ustupu od 18. studeni 2013. sva prava iz ugovora o kreditu broj 240255 od 7. kolovoza 2012. kao i prava iz zadužnice Ov-2948/12 od 7. kolovoz 2012 prenio na tuženika (tuženik 5. studeni 2013. stekao pravo na prijenos tražbine i sva sporedna prava u skladu sa ZOO isplatom iznosa od 81.895,49 kn koji predstavlja iznos dugovanja korisnika kredita prema tužiteljici kao korisniku kredita), sukladno odredbama čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 dalje: ZOO), čl. 81. ZOO i čl. 82. st. 1. ZOO.

18. Cijeneći da je tuženik u posjed zadužnice došao na način da mu je ista predana od ranijeg vjerovnika na temelju izjave o ustupu prava po ispravi, zaključak je ovog suda da je tuženik ovlašten na naplatu po zadužnici Ov-2948/12 od 7. kolovoz 2012 . Ovo jer prema odredbi čl. 214. st 4. OZ, uz zahtjev za izravnu naplatu predočio je i dokaz o prijenosu prava iz zadužnice, pa tužitelj u ovom postupku nije dokazao opugnacijski razlog za proglašenje izravne naplate pljenidbom i prijenosom radi naplate tražbine iz zadužnice, odnosno proizlazi da je tuženik ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da je ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika ( čl. 50 st. 1 točka 7 OZ-a).

19. Budući da je zadužnica sredstvo osiguranja naplate, a i apstraktna, kada nije vezana za glavni pravni posao (u ovom slučaju ugovor o kreditu), ali da neovisno o tom svojstvu zadužnice, te i na svojstvo prenosivosti u pravnom prometu, vjerovnik koji nije bio vjerovnik u trenutku izdavanja zadužnice, ovlašten je zahtijevati naplatu tražbine na koju glasi zadužnica, samo ako dokaže valjani prijenos prava iz zadužnice na način propisan čl. 214. st. 4. OZ-a, a što je tuženik u ovom postupku dokazao, pa je stoga temeljem zadužnice ovlašten pokretati postupak prisilne naplate.

20. Kada se tuženik poziva na zakonsku subrogaciju, kao ovlaštenje da stupi u pravni položaj vjerovnika Volksbank d.d (sada Sberbank d.d.), i zahtijeva naplatu po zadužnici protiv tužitelja, jer je izjavom o ustupu od 18. studeni 2013. sva prava iz ugovora o kreditu broj 240255 od 7. kolovoza 2012. kao i prava iz zadužnice Ov- 2948/12 od 7. kolovoz 2012., raniji vjerovnik prenio na tuženika , navedeno po ocjeni ovog suda jest valjano ovlaštenje i opravdan razlog za pokretanje postupka izravne naplate, budući da je tuženik dokazao valjani prijenos prava iz zadužnice izjavom o ustupu prava od 18. studeni 2013.

21. Pravilnik o obliku i sadržaju zadužnice (Narodne novine br. 115/2012, 82/2017, 154/2022, dalje Pravilnik) propisuje u čl. 4. st. 1 točka 4. alineja 4 da a vjerovnik može svoja prava iz te zadužnice prenositi ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis na druge osobe, koje u tom slučaju stječu prava koja je po toj zadužnici imao vjerovnik, Opisane pretpostavke tuženik je dokazao u ovom postupku.

22. Prema čl. 214. st. 1. OZ-a zadužnica je privatna isprava solemnizirana (čime stječe svojstvo ovršnosti) od strane javnog bilježnika kojom dužnik daje suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zapljene svi računi koje dužnik ima kod banaka te da se novac s tih računa u skladu s njegovom izjavom u toj ispravi isplati vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.

23. Stroga formalnost zadužnice proizlazi iz obveze da se ona mora sastaviti u obliku pisane i solemnizirane isprave te mora biti sastavljena i popunjena sukladno podzakonskim aktima o zadužnici, odnosno Pravilniku o obliku i sadržaju zadužnice (Narodne novine br. 115/2012, 82/2017, 154/2022) i Pravilniku o obliku i sadržaju bjanko zadužnice (Narodne novine br. 115/2012, 82/2017, 154/2022). Zadužnica je prema tome privatna isprava potvrđena kod javnog bilježnika i samostalni pravni posao koji prati neki glavni pravni posao sa svrhom pojačanja i/ili osiguranja novčane obveze iz tog drugog glavnog ugovornog odnosa, a isto tako i autonoman akt dužnika koji ima sve elemente jednostranog pravnog posla.

24. Tuženik je dokazao da je prijenos prava iz vrijednosnog papira prešao na tuženika na način propisan zakonom, odnosno da je ovlašteni stjecatelj zadužnice, dakle, zadužnica je prenesena na tuženika kao prijenos prava iz te zadužnice na novog vjerovnika.

25. Odredbom čl. 82 ZOO-a propisao je u st. 1 da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.

26. Budući da iz obavijesti o regresnom zahtjevu od 8. studeni 2013. upućenoj tužiteljici od ovdje tuženika kao novog vjerovnika proizlazi da je upućena obavijest o regresnom zahtjevu, odnosno da je dugovanje tužiteljice prešlo na novog vjerovnika ovdje tuženika subrogacijom, kao i opomenom pred utuženje od 9. siječanj 2017. da u slučaju neplaćanja dugovanja novi vjerovnik ovdje tuženik temeljem Izjave o ustupu prava od 18. studeni 2013. ima dospjelo a neplaćeno potraživanje u svezi s kojim može pokrenuti postupak izravne naplate, kao i izjave same tužiteljice kojim moli za razumijevanje svoje teške situacije, proizlazi da je tužiteljica obaviještena o ustupanju, pa je i opisani prigovor tužiteljice neosnovan.

27. Stoga je ocjena suda da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 50. st. 1 točka 7, 9 i 10 OZ-a za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

28. U odnosu pak na prigovor zastare, sporno je između stranaka tumačenje odredbe čl. 241 ZOO-a koja propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

29. Odredbom čl. 242. st. 1. ZOO propisano je da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Isto tako, smatra se da nije bilo prekida zastare ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage (st. 2 istog članka).

30. Iz očevidnika svih osnova za plaćanje, ovaj sud utvrđuje kako je u postupku izravne naplate bilo djelomično naplate po zadužnici Ov-2948/12, te je zastara je prekidana i svakom uplatom i time je zastara počela teći iz početka, sukladno odredbi čl. 245. st. 1. ZOO-a. Zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

31. To što je Financijska agencija isknjižila osnovu za plaćanje tijekom 2018. treba promatrati u odnosu na razlog zbog kojeg je došlo do isknjiženja. Naime, na računu tužitelja kao ovršenika nije bilo novčanih sredstva pa do isknjiženja nije došlo zbog radnje, volje ili krivnje tuženika kao ovrhovoditelja jer je Financijska agencija sukladno svojoj zakonskoj obvezi isknjižila osnovu za plaćanje jer nije bilo naplate po osnovi za plaćanje. Prestanak izvršavanja osnove za plaćanje (isknjiženja) posljedica je primjene zakonske odredbe i to čl. 12. ZPONS ( koji je stupio na snagu 4. kolovoza 2018), odnosno insolventnosti tužitelja kao ovršenika u razdoblju od tri godine, a ne procesnih propusta ili pasivnosti tuženika kao ovrhovoditelja koji bi utjecali na prekid zastare u smislu odredbe čl. 242. st. 2. ZOO-a.

32. Odredba čl. 12. st.1 ZOPO-a propisuje da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.

33. Proizlazi dakle, da ovdje tuženik, nikada nije povukao prijedlog za ovrhu, već kako to tuženik tvrdi, da je nastupio uvjet iz čl. 12 ZOPO-a, jer se na novčanim sredstvima tužiteljice kao ovršenika nije mogao naplatiti, odnosno nastupila je nemogućnost provedbe ovrhe na određenom sredstvu odnosno predmetu ovrhe.

34. Nakon isknjiženja osnove za plaćanje 4. kolovoza 2018. zastara je počela ponovno teći, a potom je ponovno prekinuta pokretanjem postupka izravne naplate kod Financijske agencije 7. veljače 2025., tako da zastara nije nastupila

35. Iz naprijed navedenog, po stavu ovog suda ne radi se o situaciji iz čl. 242. st. 1 i 2 ZOO-a, a kojim se ne prekida zastara, već je ocjena suda da jest nastupio prekid zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO.

36. Naime, ovrhovoditelj nije odustao od ovršnog prijedloga niti radnji koje je poduzeo radi realizacije novčane tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, jer njegov ovršni prijedlog nije bio niti odbačen ili odbijen, niti je doneseno rješenje o ovrsi bilo ukinuto odnosno poništeno. Podnošenjem zadužnice na izravnu naplatu 27. lipnja 2013. zastara je prekinuta, i nakon što je zastara ponovo počela teći (isknjiženjem osnove za plaćanje 4. kolovoza 2018.), ponovno je prekinuta, jer je tuženik 7. veljače 2025 ponovno podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu u roku od 10 godina od isknjiženja.

37. Ovome sudu nije prihvatljiva tvrdnja tužitelja, da u situaciji kad na računu dužnika nema sredstava, te FINA u skladu s 12. ZPONS-a prestane sa izvršavanjem osnove za plaćanje, da tuženik nije poduzeo niti jednu sudsku radnju radi naplate tražbine, te da prekid zastare nije nastupio.

38. Stoga je ocjena ovog suda da nije istekao 10 godišnji zastarni rok od pravomoćnosti ovršne isprave, jer je isti nakon prekida zastare ponovno počeo teći 4. kolovoz 2018, a zastara ponovno prekinuta podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu 7. veljače 2025. (osnova poslovni broj OV-2948/2012 ponovno zavedena u redoslijed osnova za plaćanje) , odnosno jer su isknjiženjem osnove za plaćanje ostvarene pretpostavke iz čl. 245. st. 3. ZOO-a za ponovni početak zastarijevanja

39. Stoga neosnovano tužitelj smatra da nije bilo prekida zastare te da je protekom roka od 10 godina koji je propisan za zastaru ovršne isprave, nastupila zastara u ovom postupku.

40. Stoga je stav ovog suda da zastara nije nastupila, te da tuženik osnovano osporava tužbeni zahtjev tužitelja iz svih navedenih razloga, te da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 50. st. 1 točka 11 OZ-a, pa je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

41. Slijedom naprijed navedenog valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan i presuditi kao u točki I. izreke presude.

42. Odredbom čl. 7. st. 1 ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredbom čl. 219 st. 1 ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

43. Pri tome se osobito ističe da sud o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8 ZPP-a), međutim da se sud rukovodi načelom stranačke istine, a ne načelom traženja materijalne istine, te je svaka stranka u postupku dužna dokazivati činjenice na koje se u postupku poziva. Sud nije dužan utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele a niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim ukoliko idu za tim da raspolažu sa zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu odredbe čl. 3. st. 3 ZPP-a kako to propisuje odredba čl. 7. st. 2 ZPP-a.

44. Sukladno odredbi čl. 10 st. 1 Zakona o parničnom postupku propisano da sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

45. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. l54. stavak 1. ZPP-a, budući je tuženik uspio u sporu u cijelosti, pa mu je priznat parnični trošak zastupanja, imajući u vidu vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 100), trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 euro (Tbr. 8 t. 1 Tarife o nagradama i naknade troškova za rad odvjetnika, dalje Tarifa), trošak pristupa na jedno ročište u iznosu od 200,00 eura( Tbr. 9 točka 1 Tarife), sve uvećano za pdv 25 % (100,00 euro), odnosno sveukupno iznos od 500,00 euro. Stoga je valjalo presuditi kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci 11. studeni 2025.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika