REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-367/2025-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Blaženki Musulin, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika COTTAGE gradnja d.o.o., Zadvorsko, Kružna Zadvorska 16 A, OIB: 01715651189, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković u Zagrebu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja Gabriela Domagoja Žimbreka, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Ive Eškinja, odvjetnika, dana 10. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku COTTAGE gradnja d.o.o., Zadvorsko (Grad Zagreb), Kružna Zadvorska 16A, OIB: 01715651189, tužitelju SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade štete isplatiti iznos od 6.604,66 eura / 49.762,80 kn zajedno sa zateznom kamatom s tijekom na:

- iznos od 5.016,92 eura / 37.800,00 kn od dana podnošenja tužbe

- iznos od 6,64 eura / 50,00 kn od 28.8.2018.

- iznos od 8,76 eura / 66,00 kn od 16.9.2018.

- iznos od 8,76 eura / 66,00 kn od 30.9.2018.

- iznos od 10,62 eura / 80,00 kn od 1.10.1018.

- iznos od 99,54 eura / 750,00 kn od dana plaćanja

- iznos od 159,27 eura / 1.200,00 kn od 15.9.2018.

- iznos od 365,09 eura / 2.750,80 kn od 15.10.2018.

- iznos od 530,89 eura / 4.000,00 kn od 15.11.2018.

- iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kn od 15.12.2018.

pa sve do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom kamatom sa tijekom kamate od dana donošenja presude, pa sve do isplate po stoji koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.187,50 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od 10.11.2025. do isplate, po stopi za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 27.5.2018. u Zagrebu stradao u redovno radno vrijeme, kod tuženika, na radnom mjestu fasader na način da je pao sa skele koja nije imala zaštitnu ogradu. Obzirom tužitelj nije državljanin Republike Hrvatske, zaposlen je kod poslodavca temeljem dozvole za boravak i rad, PU Zagrebačka br. 511-19-23/1-PB-71517-UP/I-4408/2018 od 19.4.2018. Obzirom tuženik na dan predmetnog štetnog događaja nije imao sklopljenu policu kojom bi bili osigurani djelatnici, tužitelj naknadu štete potražuje od poslodavca sukladno čl.25. Zakona o zaštiti na radu. U navedenoj nezgodi tužitelj je zadobio tjelesne ozljede radi kojih mu je pružena liječnička pomoć. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelj je trpio fizičke bolove i strah, došlo je do povrede prava osobnosti zbog trajne povrede tjelesnog i duševnog zdravlja, zaostalo je naruženje te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega.

2. Obzirom na navedeno, tužitelj navodi kako potražuje naknadu štete za povredu prava osobnosti iz čl.19. ZOO-a, pravičnu novčanu naknadu sukladno čl.1100 st.2 ZOO-a, vodeći računa o jačini i trajanju izazvanih fizičkih boli, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, specificirano kako slijedi:

- po kriteriju fizičkih boli iznos od

9.000,00 kn

- po kriteriju pretrpljenog straha iznos od

9.000,00 kn

- po kriteriju duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 12.000,00 kn - po kriteriju zaostalog naruženja iznos od

5.000,00 kn

- za tuđu pomoć i njegu iznos od

2.800,00kn,

odnosno ukupno 37.800,00 kn.

Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda morao dolaziti na kontrole kod liječnika opće prakse u Zagreb iz BiH zbog čega je imao troškove prijevoza koje potražuje prema preslikama autobusnih karata, u ukupnom iznosu od 182,00 kn zajedno sa tijekom kamate od dana plaćanja karte, pa sve do isplate kako slijedi:

- karta broj 02893 u iznosu od

50,00 kn od 28.8.2018.

- karta broj 29128 u iznosu od

66,00 kn od 16.9.2018.

- karta broj 29169 u iznosu od

66,00 kn od 30.9.2018. Obzirom je putovao iz BiH, tužitelj je na kontrolu došao dan ranije zbog čega je morao platiti smještaj u hostelu te je imao trošak koji potražuje prema preslici računa br. 45/1/1 u iznosu od 80,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja, 1.10.2018. Tužitelju su zbog zadobivenih ozljeda prouzročeni troškovi liječenja u ukupnom iznosu od 750,00 kn koje potražuje zajedno sa tijekom kamate od dana plaćanja. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelj je bio na bolovanju od 1.8.2018. do 19.11.2018. te je primao plaću u umanjenom iznosu. Stoga tužitelj potražuje na ime izgubljene zarade razliku očekivane plaće i primljene mjesečne naknade s naslova bolovanja, zajedno s pripadajućom kamatom od dana dospijeća svake pojedine plaće, pa do isplate, a u ukupnom iznosu od 10.950,80 kn specificirano kako slijedi:

- za kolovoz 2018. iznos od 1.200,00 kn s kamatom od 15.9.2018. do isplate

- za rujan 2018. iznos od 2.750,80 kn s kamatom od 15.10.2018. do isplate

- za listopad 2018. iznos od 4.000,00 kn s kamatom od 15.11.2018. do isplate

- za studeni 2018. iznos od 3.000,00 kn s kamatom od 15.12.2018. do isplate. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava nastanak samog štetnog događaja, odgovornost, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te uzročnu vezu između ozljeda koje je tužitelj zadobio i dinamike samog štetnog događaja. Tuženik prije svega osporava da bi do ozljeđivanja tužitelja došlo na radnom mjestu, u redovno radno mjesto I to zbog pada sa skele. Ističe se kako je u samom otpusnom pismu od 26.7.2018. naznačeno: "Pao s ljestava dan ranije s visine oko 2m na desnu stranu tijela..." Ukazuje se i na sadržaj zdravstvenog kartona tužitelja, iz kojega proizlazi: "Pad na ljestve ili s njih.".. Iz navedenoga proizlazi kako nisu točni činjenični navodi tužbe iz kojih proizlazi da bi do ozljeđivanja tužitelja došlo zbog pada sa skele. Ističe se kako je tuženika već u svom odgovoru na upućeni mu odštetni zahtjev o navedenome obavijestio i punomoćnika tužitelja, priopćivši mu kako do nezgode nije došlo na radnom mjestu. Tuženik nadalje u cijelosti osporava i vjerodostojnost Facebook korespondencije presliku koje je tužitelj priložio uz tužbu. Ovo posebno iz razloga što ista ni na koji način ne može predstavljati prikladan dokaz u odnosu na okolnost nastanka nezgode, a svakako nije moguće utvrditi njenu vjerodostojnost. Tuženik osporava da bi bio odgovoran za nastali štetni događaj, prije svega iz jednostavnog razloga što se isti nije zbio za vrijeme dok je tužitelj obavljao poslove za tuženika kao poslodavca. Slijedom toga tuženik nije u obvezi snositi potraživanja navedena u tužbi. Također, prema saznanjima tuženika, a koje informacije je tuženik dobio od ostalih zaposlenika, tužitelj je ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji zadobio kod kuće prilikom postavljanja antenskog sustava. Nije životno logično da bi tužitelj padom sa skele zadobio ozlijede navedene u medicinskoj dokumentaciji pa tuženik osporava i uzročnu vezu između ozljeda tužitelja i dinamike nezgode kako ju je isti opisao. Slijedom navedenog, tuženik nije u obvezi naknaditi niti troškove koje tužitelj potražuje po osnovi prijevoza na pregled i smještaja u hostelu. Osim toga, tužitelj je potrebne preglede mogao obaviti i u svom mjestu stanovanja, odnosno nije bilo nužno da isti putuje u Zagreb iz BIH. U cijelosti je neosnovano potraživanje tužitelja na ime izgubljene zarade jer iz dostavljene dokumentacije ni na koji način nije moguće utvrditi je li i u kojem iznosu tužitelj trpio izgubljenu zaradu. Osporava se osnova i visinu potraživanja tužitelja te ističe kako je novčani iznos od 35.000,00 kn koji tužitelj potražuje na ime naknade neimovinske štete te iznos od 2.800,00 kn koji potražuje na ime naknade imovinske štete u vidu pružanja tuđe pomoći i njege previsoko postavljen. Tužiteljevo potraživanje nije sukladno niti Orijentacijskim kriterijima VSRH-a, niti aktualnoj sudskoj praksi. Tužitelj je uz tužbu dostavio tri medicinska nalaza iz kojih proizlazi da kod tužitelja nije došlo do takvog ozljeđivanja koje bi ostavilo trajnije posljedice na njegovo zdravstveno stanje. Obzirom na sve navedeno, predlaže se da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te istome naloži nadoknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate.

4. Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž R-14/2025 od 11.2.2025. ukinuta je presuda ovoga suda od 20.11.2024., te je predmet vraćen na ponovno suđenje. Pritom je drugostupanjski sud u svojoj odluci naveo kako prvostupanjski sud navodi da tužitelj u postupku nije dokazao da bi štetni događaj od dana 25.7.2018. na radu kod tuženika uopće nastao kod tuženika na radu na način opisan u tužbi, pa je stajališta da tuženik kao poslodavac ne odgovara tužitelju za eventualnu nastalu štetu, obzirom nije dokazano da bi ista proizašla upravo iz navodne ozljede na radu od dana 25.7.2018. Dalje navodi kako se osnovano, za sada, dovodi u sumnju činjenično stanje na temelju kojega je prvostupanjski sud ocijenio osnovanost osnove tužbe. Naime, da bi se sa sigurnošću mogla ocijeniti osnovanost osnove tužbe, tek provođenjem predloženih dokaza i stavljajući ih u odnos s dosad provedenim dokazima, kao i ukupnom analizom svih provedenih dokaza, moći će se utvrditi činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbe, a tužitelju će se bar omogućiti da pokuša dokazati svoje tvrdnje o ispunjenju svih pretpostavki za primjenu instituta odgovornosti za štetu, a to tim više što je tužitelj tvrdnji da su provedeni dokazi provedeni pred drugim sucem. Potom će sud eventualno provesti i dokaze one potrebne za ocjenu osnovanosti visine tužbenog zahtjeva, te ocjenom rezultata cjelokupnog postupka donijeti novu odluku.

5. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u rješenje MUP-a od 19.4.2018., dopis od 24.9.2019., fotografije, medicinsku dokumentaciju, Facebook korespondenciju, preslike autobusnih karti i računa, Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, obračunsku listu, saslušan je tužitelj, svjedoci CĆ, LĆ, ZĆ, HĆ, OĆ, izjavu od 8.1.2024., te je ponovno saslušan tužitelj obzirom na promjenu suca, na ročištu dana 24.10.2025.

6. Sud je odbio dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka ĐĆ, NĆ, ĆĆ, DĆ, te saslušanjem GĆ, očevid na licu mjesta, medicinsko vještačenje, vještačenje po vještaku zaštite na radu, kao nepotrebne, obzirom je već i temeljem provedenih dokaza činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

7. Tužitelj saslušan kao stranka iskazao je da se s gospodinom GĆ čuo telefonom, te su dogovorili da obavlja poslove fasadera. Predao je u prisutnosti GĆ sve za radnu dozvolu, bio u RBA banci, prijavio se na zdravstveno osiguranje te kada je dobio radnu dozvolu, dogovorio se da će raditi 10 sati, na račun dobivati minimalac, a ostalo na ruke, s time da mu je satnica bila 28 kuna, ne zna da li bruto ili neto. Smještaj mu je bio osiguran u [adresa] u kući u kojoj su živjeli i ostali terenci. On je znao da GĆ ima tvrtku, te preko tvrtke su napravili i dozvolu. On nije potpisao nikakav ugovor o radu ili slično, i mislio je da je to u redu jer je prvi put, prvo je radio u Rovinju pa u Karlovcu, te potom na Kajzerici na zgradi, Obala 7, i tamo je pao sa skele jer se izvukla podnica te je pao na ćošak druge skele i polomio rebra. Nije mogao niti sići te mu je trebalo 10 minuta da siđe u prizemlje, te se obratio GĆ da ga vozi u bolnicu a on je to odbio, da mu nije ništa. ZĆ ili UĆ ga je odvezao kući no nije mu bilo dobro pa je slao poruke GĆ da ga odveze u bolnicu. On to nije napravio već ga je ujutro tražio da ide na posao no nije mogao, a GĆ kad je odvezao sve ostale radnike vratio se po njega i ipak ga je odveo u bolnicu, a njegov brat još prošlog dana rekao mu je da u bolnici ne smije reći da je pao sa skele. Nije zvao hitnu pomoć iako je imao mobitel jer ne zna broj hitne pomoći. Nije mu poznato tko je slagao skelu, jer je skela već bila složena kada je on trebao raditi. Njemu je GĆ rekao da radi balkone, na skeli nije bilo ograde. On je radio na toj skeli i valjkom iz kante grundirao odnosno stavljao podlogu za izolaciju, te je u jednom trenutku krenuo unatrag na skeli no daska nije bila pričvršćena, izvukla se i on je pao s visine 2 metra na drugi ćošak H profila. Nije bio vezan, nije imao niti nosio kacigu, niti su drugi radnici na tom gradilištu nosili kacigu. Njemu nije poznato da bi bilo tko na gradilištu bio zadužen za zaštitu na radu. Njegov pad nije nitko vidio, ali su u isto vrijeme na gradilištu radili GĆ, I, MĆ, OĆ, ZĆ ili UĆ, te je njima rekao da je pao isti dan i svi oni su vidjeli ozljede. On ih nije mogao pozvati jer mu je bilo ozlijeđeno plućno krilo i izgubio je dah. Supruzi je napisao da je pao sa skele taj isti dan. Tuđa pomoć i njega mu je pružena besplatno od strane ukućana za vrijeme bolovanja, na bolovanju je bio 4 mjeseca, prva dva mjeseca je primio naknadu za bolovanje, imao je troškove liječenja jer je dolazio u Zagreb na kontrole te je morao plaćati hostel. ne može se sjetiti točnog datuma pada, ali zna da se to dogodilo oko 16-17 sati, pao je sa skele.

8. Na ročištu 24.10.2025. tužitelj je iskazao da ostaje u cijelosti kod navoda svojeg iskaza s ročišta od 26.11.2019. Na upit suca navodi da je pao na gradilištu sa skele 25.7.2018., te da su taj njegov pad vidjeli OĆ, a i svi drugi koji su tamo radili na gradilištu, oni su mi došli pomoći, došao je i S, prezimena se ne može sjetiti, uglavnom on se tek drugi dan javio u bolnicu i to ujutro, kada ga je odvezao gospodin GĆ na Sveti duh. Tamo je u bolnici liječnicima rekao da je pao na stepenicama zato što nije htio reći istinu da pomogne ljudima, to ga je zamolio GĆ. Nakon pada navodi da je otišao kući odnosno tamo gdje su živjeli i nije se još tada javio liječniku. Svi su zajedno radili na gradilištu i zato su radnici vidjeli kako je on pao. On nije pao prilikom postavljanja antene kao što je poslije čuo da se govorilo, to nije točno. Na upit suca kako je u iskazu od 26.11.2019. naveo kako njegov pad nitko od radnika nije vidio navodi da je to rekao zato jer ga je to tražio GĆ. Na poseban upit izjavljuje da su na tom gradilištu bili radnici VĆ i ĆĆ. Oni su bili toga dana na gradilištu. Na daljnji upit navodi da mu poslodavac na tom gradilištu nije osigurao pojas da se veže. Toga dana nakon pada kući ga je odvezao UĆ, a bio je prisutan i OĆ, UĆ toga dana je radio na gradilištu kao građevinski radnik.

9. Iz iskaza svjedoka RĆ proizlazi da kod tuženika radi dvije godine i 4 mjeseca i spornog dana je radio na gradilištu Kajzerica. Oni rade od 7 ujutro i prije toga su nekih 20-ak dana radili na tom gradilištu, vidio je da je tamo radio i tužitelj za to vrijeme kao pomoćni radnik. Spornog dana tužitelj je došao na posao pripit i to je bilo vidljivo, nije to bilo prvi puta te je on zvao direktora tuženika da pita što će s tužiteljem jer da ga ne može takvog pustiti na skelu, a on mu je rekao da ga vrati kući. On je na tom gradilištu bio poslovođa, a uz njih su još radili LĆ, MĆ i još dvojica radnika kojima se ne može sjetiti imena. Nakon što mu je direktor rekao da vrati tužitelja kući, on ga je odvezao autom u [adresa], krenuo je oko pola 8 ili 8 sati, trebalo im je nekih 20 min do [adresa], ostavio ga je u kući i on se potom vratio na posao, a to sve mogu potvrditi LĆ i MĆ. Ujutro slijedeći dan kada je došao na posao čuo je od drugih radnika da je tužitelj radio na kući neku antenu i da je pao. Poznato mu je da je direktor išao u [adresa] vidjeti što je s tužiteljem. Tvrdi da spornog dana 25.7.2018. nije nitko ozlijeđen na gradilištu u Kajzerici kao što nije ni za sve ostale dane na tom gradilištu bilo tko ozlijeđen. Neposredno nadređeni tužitelju bili su direktor te on kao poslovođa, To nije bilo prvi put da bi tužitelj došao pijan na posao i to je bilo dva-tri puta, te su svaki put kada je došao pijan na posao vozili tužitelja kući. Poznato mu je da tužitelj nakon dva-tri mjeseca kada je dolazio na kontrole, radio probleme u kući u [adresa], jer je drugim radnicima donosio alkohol i droge, a ne zna imena tih radnika, jer ih zna po nadimku C i L.

10. Iz iskaza svjedoka TĆ proizlazi da poznaje tužitelja jer je radio kod tuženika kada i on, radili su na Kajzerici i on je radio fasadu, a tužitelj je radio pomoćne poslove, čistio, dizao materijal na skelu, stiropor, vunu i ljepilo i što je trebalo. Poznato mu je da je u nekoliko navrata udaljen s gradilišta jer je došao na gradilište u alkoholiziranom stanju, ja nije vidio niti čuo za bilo kakav štetni događaj, da bi tužitelj pao na gradilištu već je čuo da se razbio doma.

11. Iz iskaza svjedoka PĆ proizlazi da poznaje tužitelja jer su zajedno radili kod tuženika i može reći da je često dolazio na posao pod utjecajem alkohola te bi ga neki put vraćali s posla u kuću gdje su živjeli. On nije vidio nikakav pad tužitelja na gradilištu, ali je čuo da se pad dogodio u stanu u [adresa] gdje su živjeli, ali ne zna kako. Tužitelj je bio pomoćni radnik na gradilištu jer je došao kao majstor, ali nije ništa znao raditi, no ostao je raditi kao pomoćni radnik, poslove čišćenja i slično. On je u sporno doba radio na gradilištu Kajzerica.

12. Iz iskaza svjedoka MĆ proizlazi da radi kao fasader kod tuženika i poznato mu je da je tužitelj trebao raditi kod tuženika kao majstor fasader ali to nije znao pa je radio kao pomoćni radnik. Sjeća se da je tužitelj kao pomoćni radnik radio na Kajzerici, napominje da mu nije poznato da bi itko pao sa skele ili da bi se dogodio bilo kakav događaj sa bilo kime na gradilištu na Kajzerici, a misli da je to bilo 2018. godine. Njemu je poznato da je tužitelj bio u bolnici jer nije bio na poslu, pa su dečki koji su živjeli s njim u [adresa] rekli da je pao tamo gdje su stanovali. Moglo bi se na određeni način reći i da je on bio nadređena osoba tužitelju jer mu je davao radne zadatke pa njemu tužitelj nikada nije rekao da bi pao na gradilištu. Njemu nitko od drugih radnika nije rekao da bi tužitelj imao bilo kakav štetni događaj na gradilištu. Njemu je GĆ brat. On nije imao nikakav kontakt s bolnicom u kojoj je bio tužitelj. Nije nikada govorio tužitelju što bi on trebao govoriti ako ide u bolnicu. Može reći da je tužitelj u više navrata došao na posao u alkoholiziranom stanju i da su ga par puta zbog toga vratili doma kako ne bi radio s njima na gradilištu.

13. Iz iskaza svjedoka FĆ proizlazi da se sjeća da je s tužiteljem radio na Kajzerici, ali ne može sad točno reći koliko dugo su zajedno radili, niti kada je točno tužitelj pao sa skele. On osobno nije vidio pad sa skele, ali ga je spornog dana vidio na gradilištu na Kajzerici. Na kraju smjene našao ga je na stepenicama da sjedi u društvu ŽĆ i ĆĆ, bio je MĆ i oni su mi rekli da je tužitelj pao negdje gore na skeli. Tužitelj je otišao s njima, odnosno ŽĆ, ZĆ, a vozio je ZĆ. Ujutro su ustali u 5 sati, tužitelja je još boljelo, a oni suotišli na posao i sad se ne sjeća da li je GĆ njih vozio na posao, ali je tek kasnije GĆ odveo tužitelja doktoru. On je slijedeći dan otišao do gornje etaže i vidio da je skela stajala na terasi, da je bila normalno montirana i standardna skela na kojoj nije primijetio ništa neobično. Njemu je tužitelj jedino rekao da je otišao gore i pao sa skele, ali nije mu pričao detalje.

14. Prema odredbama Zakona o obveznim odnosima, da bi postojala odgovornost za štetu, moraju se ispuniti opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja, uzročna veza, te protupravnost.

15. U konkretnom slučaju, tužitelj uopće nije dokazao da bi štetni događaj nastao, te da bi eventualna šteta koju trpi bila posljedica događaja, odnosno povrede na radu koja se navodno dogodila dana 25.7.2018.

16. Naime, nitko od saslušanih svjedoka koji su s tužiteljem toga dana radili na gradilištu nije vidio da bi tužitelj pao sa skele, a što uostalom jasno i decidirano u svom iskazu navodi i tužitelj, iskazujući da njegov pad toga dana nitko nije vidio. Stoga je iskaz tužitelja da je on toga dana na redovnim poslovima kod tuženika pao sa skele, te da je uslijed takvog štetnog događaja nastala neimovinska i imovinska šteta koju potražuje u ovom postupku, ovome sudu u cijelosti neuvjerljiv, te ga sud ne prihvaća kao istinitog.

17. Naime, ukoliko se radi o radnicima koji su svakoga dana iz kuće gdje su stanovali odlazili na gradilište obavljati radne zadatke, u potpunosti je neživotno da baš nitko od prisutnih na gradilištu, gdje svi radnici zajedno rade, ne bi vidio da je tužitelj toga dana pao sa skele. Tim više što tužitelj nije niti tvrdio da bi ga netko od radnika vidio, što je apsolutno neuvjerljivo i zapravo nemoguće, ukoliko je na gradilištu postojala skela, te ukoliko su i drugi radnici radili na tim poslovima kao i tužitelj na gradilištu, obzirom je pad sa skele zasigurno takav događaj koji bi morao netko barem primijetiti. No, iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi da toga dana nitko pa ni tužitelj nije pao sa skele nitko od radnika takvo nešto na gradilištu nije vidio, već se pričalo da je tužitelj zapravo pao kod kuće. Pad nisu vidjeli radnici koji su saslušani kao svjedoci u ovom postupku, te ga nije vidio niti CĆ, niti LĆ, niti ZĆ, nije ga vidio niti svjedok MĆ, pa sud iskazima tih svjedoka poklanja vjeru. U odnosu na dio iskaza svjedoka FĆ, valja navesti da sud prihvaća i njegov iskaz u dijelu da niti on nije vidio da bi tužitelj toga dana pao sa skele, dok navodi o tome što je njemu tužitelj kasnije rekao o nastanku ozljede i nisu odlučni za postupak.

18. Iako je tužitelj, nakon donošenja drugostupanjske odluke, u svom iskazu koji je dan u ponovljenom postupku, navodio da su svi radnici na gradilištu vidjeli njegov pad, a da je u ranijem iskazu rekao da nisu vidjeli, jer da ga GĆ tražio da tako kaže, sud nije prihvatio takve navode tužitelja kao istinite, obzirom su, prije svega, njegovi navodi kontradiktorni sami sebi, a potom i iskazima svih saslušanih svjedoka, obzirom nitko nije vidio da bi tužitelj spornoga dana pao na gradilištu. Osim toga, neuvjerljivi su navodi tužitelja da liječnicima nije rekao istinu već je sad u iskazu naveo da je liječnicima rekao da je pao na stepenicama, obzirom je, prije svega, takav navod u suprotnosti sa svim ostalim iskazima danim u postupku, a osim toga, u suprotnosti je i s priloženom medicinskom dokumentacijom (otpusno pismo od 26.7.2018., list 14 spisa) , u kojoj se navodi u anamnezi da je tužitelj pao s ljestava dan ranije s visine oko 2m na desnu stranu tijela. Prema tome, tužitelj je različito iskazao u ovom postupku o onome što je rekao liječnicima, od onoga što se navodi da je rekao u liječničkoj dokumentaciji, pa je i iz navedenog, imajući u vidu kontradiktornosti cijelog njegovog iskaza, njegov iskaz neuvjerljiv i neživotan.

19. U odnosu na priloženu izjavu ĆĆ (list 123 spisa) valja navesti da sud istoga nije smatrao potrebnim saslušavati u svojstvu svjedoka, budući isti u izjavi navodi da je on bio prisutan dok je tužitelj pao sa skele dok je sam tužitelj u svom prvom iskazu, kao uostalom i ostali saslušani svjedoci, jasno naveo kako pad sa skele nitko od radnika nije vidio, pa su navodi iz navedene izjave sudu neuvjerljivi i ocijenjeni neistinitima u cijelosti.

20. Dakle, tužitelj u ovom postupku nije dokazao da bi štetni događaj od dana 25.7.2018. na radu kod tuženika uopće nastao kod tuženika na radu na način opisan u tužbi, slijedom čega tuženik kao poslodavac ne odgovara tužitelju za eventualnu nastalu štetu, obzirom nije dokazano da bi ista proizašla upravo iz navodne ozljede na radu od dana 25.7.2018.

21. Obzirom na navedeno, sud nije utvrđivao daljnje pretpostavke odgovornosti za štetu, pa je odbijen kao nepotreban i prijedlog tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja na okolnost visine nastale štete, a nepotreban je i prijedlog za financijskim vještačenjem na okolnost izgubljene zarade zbog bolovanja, budući tužitelj nije dokazao u postupku da mu se štetni događaj uopće dogodio na radu kod tuženika, pa da bi za isto postojala bilo kakva odgovornost tuženika kao poslodavca.

22. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154. st.1. ZPP-a, pa su tuženiku priznati troškovi: sastava odgovora na tužbu - 100 bodova (Tbr.8.1. OT), sastava podneska od 15.10.2020. - 100 bodova (Tbr.8.1. OT), sastava podneska od 16.12.2019. - 25 bodova (Tbr.8.4. OT), pristupa na ročišta 17.9.2019., 26.11.2019., 4.3.2020., 26.5.2020., 5.5.2021., 7.10.2021., 8.3.2022., 18.12.2023., 27.9.2024. , 24.10.2025. - svako po 100 bodova (Tbr.9.1. OT), ročišta za objavu - 50 bodova (Tbr.9.4. OT), odnosno ukupno 1275 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.550,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 3.187,50 eura.

24. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl.30. st. 2. Ovršnog zakona.

25. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 10. studenoga 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika