REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2320/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse
predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice,
mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Mirjane Magud
članice vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja XIDAN (BEIJING)
CONSULTING COMPANY LIMITED, OIB 47765256018, Wang Jing Est Garden,
Area 4, Bdg 13, Chaoyang District, Beijing, NR Kina, kojeg zastupa punomoćnik
Vlado Vladika, odvjetnik u Rijeci, protiv protivnika osiguranja DORJE
INTERNATIONAL GMBH, OIB 92756147836, Rathenaustr. 1, Mannheim, SR
Njemačka, kojeg zastupa punomoćnica Anita Krizmanić, odvjetnica u Odvjetničkom
društvu Maćešić i partneri, Rijeka, povodom prijedloga za određivanje privremene
mjere za osiguranje novčanog potraživanja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje
revizije predlagatelja osiguranja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske poslovni broj Pž-1049/2023-2 od 31. ožujka 2023., kojom je preinačeno
rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj R1-24/2022 od 9. veljače
2023., u sjednici održanoj 4. listopada 2023.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije predlagatelja osiguranja.
Obrazloženje
1. Predlagatelj osiguranja je podnio prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije
protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-
1049/2023-2 od 31. ožujka 2023. kojim je preinačeno rješenje Trgovačkog suda u
Dubrovniku, poslovni broj R1-24/2022 od 9. veljače 2023., u kojem je naveo četiri
pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i
ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Riječ je o postupku osiguranja određivanjem privremene mjere radi osiguranja
novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 80.000.000,00 juana koju
prema njegovim tvrdnjama ima prema protivniku osiguranja na temelju ugovora o
jamstvu i ugovora o kreditu, zabranom protivniku osiguranja da otuđi, optereti ili na
bilo koji drugi način raspolaže poslovnim udjelima koje ima u društvu SUNČANI
VRTOVI d.o.o. Dubrovnik. Prvostupanjski sud je odredio predloženu privremenu
mjeru, dok je drugostupanjski sud prihvati žalbu protivnika osiguranja i odbio
prijedlog za određivanje privremene mjere, s obrazloženjem da predlagatelj
osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine, a to je jedna od pretpostavki za
određivanje privremene mjere prema čl. 344. Ovršnog zakona ("Narodne novine",
broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje: OZ).
5. U prijedlogu za dopuštenje revizije, prema ocjeni ovog suda, nije riječ o kojem
važnom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i
114/22 - dalje: ZPP).
6.1. Prvo pitanje koje postavlja predlagatelj osiguranja glasi: "U slučaju kada
predlagatelj osiguranja u prijedlogu za osiguranje novčane tražbine privremenom
mjerom decidirano navede kako je u tijeku parnični postupak te u spis dostavi
preslike tužbe u kojoj je detaljno prikazan odnos iz kojeg proizlazi tražbina (a koji
odnos ekonomičnosti radi ne izlaže u detalje u samom prijedlogu), je li sud ovlašten
takvu priloženu tužbu uzeti u obzir prilikom ocjene vjerojatnosti postojanja tražbine?"
6.2. Drugostupanjski sud je sažeto ponovio obrazloženje rješenja prvostupanjskog
suda u kojem je naveden i sudski postupak koji se vodi pred Pokrajinskim sudom u
Mannheimu, Savezna Republika Njemačka, pod poslovnim brojem 9 O 331/22 po
tužbi predlagatelja osiguranja. Dakle, uzeo je u obzir tu činjenicu, a osim toga
predlagatelj osiguranja se ne nalazi u privilegiranom položaju zbog toga što je
pokrenuo parnicu u odnosu na vjerovnike koji to nisu učinili u pogledu dužnost koja ih
tereti jer su i jedni i drugi dužni učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine u smislu
čl. 344. st. 1. OZ. Za ovo pitanje predlagatelj osiguranja nije naveo bilo koji razlog iz
čl. 385.a ZPP ili neki drugi, osim što nije suglasan sa stavom drugostupanjskog suda
jer smatra da je on učinio vjerojatnim postojanje tražbine. Pritom treba reći da
eventualna pogrešna ocjena dokaza od strane drugostupanjskog suda nije razlog za
dopuštenost revizije, ako nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a ZPP.
7.1. Drugo pitanje glasi: "Je li za ocjenu vjerojatnosti postojanja tražbine (u slučaju
kada sud u postupku osiguranja utvrđuje vjerojatnost postojanja tražbine koja
proizlazi iz ugovora o zajmu, a zatim i izjave o jamstvu) nužno utvrditi pod kojim
uvjetima je ugovor o zajmu sklopljen i realiziran te kada je potraživanje s osnova
zajma dospjelo?"
7.2. Ovo pitanje ne udovoljava uvjetima iz čl. 385.a ZPP jer odgovor na njega ovisi o
navedenim činjenicama u svakom pojedinom slučaju pa se na isto ne može dati
jednoznačan odgovor. Iz pitanja zapravo proizlazi da je po mišljenju predlagatelja
osiguranja dovoljna njegova tvrdnja da tražbina postoji. Međutim, iz sadržaja
prijedloga nije vidljivo na koji bi način sud utvrdio da vjerojatno tražbina postoji, ako
predlagatelj osiguranja ne bi učinio vjerojatnim (a) da je ugovor o zajmu sklopljen, (b)
da je realiziran (da je zajmodavac predao zajmoprimcu ugovorenu svotu zajma) i (c)
da je obveza zajmoprimca da vrati zajam dospjela.
8.1. Treće pitanje navedeno u prijedlogu za dopuštenje revizije glasi: "Je li sud
prekoračio zahtjev predlagatelja (petit) kada se u postupku osiguranja novčane
tražbine privremenom mjerom umjesto upuštanja u ocjenu vjerojatnosti tražbine isti
upusti u ocjenu dokazivanja tražbine?"
8.2. Pitanje nije važno za odluku u sporu, jer ono nema nikakve veze s
prekoračenjem zahtjeva. Naime, u ovršnom postupku i postupku osiguranja na
odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako
Ovršnim ili drugim zakonom nije drukčije određeno (čl. 21. st, 1. OZ), a prema čl. 2.
st. 1. ZPP sud odlučuje u granicama koji su stavljeni u postupku (ne eat judex ultra et
extra petita partium). U konkretnom slučaju sud nije odlučio o nečem višem od onoga
što je predlagatelj tražio niti o nečem drugom što nije tražio. Pitanje se zapravo
odnosi na dokazivanje do stupnja vjerojatnosti relevantnih činjenica (a na to se
odnosi u suštini i prethodno pitanje pod točkom 7.). Zadatak je suda da se uvjeri o
postojanju ili nepostojanju činjenica od kojih zavisi primjena prava. Postojanje i
sadržaj određene činjenice može biti izvjesno (kad provedeni dokazi isključuju svaku
razumnu sumnju suda u njezino postojanje) ili njezino postojanje može biti vjerojatno,
tj. da ima više argumenata koji govore u prilog uvjerenja suda u postojanje
relevantne činjenice nego onih koji govore protiv. U biti spoznaje nema kvalitativne
razlike između izvjesnosti i vjerojatnosti. Razlika je samo kvantitativna. U oba slučaja
postojanje relevantnih činjenica mora dokazati ona stranka koja tvrdi da one postoje
(po pravilima o teretu dokazivanja) s tim da u prvom slučaju mora dokazati da
činjenica postoji do stupnja izvjesnosti, a u drugom slučaju mora dokazati da
činjenica vjerojatno postoji. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je stekao
uvjerenje da predlagatelj osiguranja nije učinio (dokazao) vjerojatnim postojanje
tražbine i stoga nije postavljeno pitanje u smislu određenom čl. 385.a ZPP jer se
revija ne može izjaviti zbog eventualno pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja
odnosno zbog toga što predlagatelj tvrdi da je u konkretnom slučaju iznio dovoljno
dokaza na temelju kojih je drugostupanjski sud mogao steći uvjerenje da tražbina
postoji.
9.1. Četvrto pitanje glasi: "Je li sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je
primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP pravomoćno odlučio o
osnovanosti prijedloga osiguranja za određivanje privremene mjere odbivši ga kao
neosnovanog iz razloga što je prijedlog nepotpun, obzirom da u prijedlogu nisu
iznesene činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere
odnosno koje su bitne za utvrđenje vjerojatnosti glavnog potraživanja (članak 341.
stavak 2. Ovršnog zakona?"
9.2. U obrazloženju ovog pitanja predlagatelj se poziva i na čl. 109. ZPP, pa proizlazi
kako smatra da ga je sud trebao pozvati da ispravi i dopuni prijedlog za određivanje
privremene mjere zbog toga što ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu
moglo postupati (da iznese činjenice na kojima se temelji zahtjev). Kada bi bilo točno
da je sud trebao primijeniti odredbe čl. 109. ZPP, a to je propustio učiniti, radilo bi se
o pogrešnoj primjeni procesnog, a ne materijalnog prava. No, ono što je bitno, sud
nije odbio prijedlog za određivanje privremene mjere zbog toga što je nepotpun (tada
se podnesak odbacuje) već zbog toga što predlagatelj nije učinio vjerojatnim
postojanje tražbine. Prema čl. 106. st. 2 ZPP u vezi s čl. 21. st. OZ podnesci moraju
biti razumljivi i sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo
postupiti, osobito oznaku suda, ime, prebivalište, odnosno boravište stranaka,
njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, osobni identifikacijski broj
stranke koja podnosi podnesak, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnositelja. U
konkretnom slučaju prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere je očito
sve to sadržavao jer su sudovi o njemu meritorno odlučili (a nije odbačen kao
nepotpun) i jer ni sam predlagatelj ne tvrdi da njegov prijedlog za osiguranje ne
sadrži te podatke. Iz pitanja proizlazi da predlagatelj smatra da ga je sud trebao
pozvati da iznese činjenice na kojima temelji zahtjev, odnosno koje su bitne za
utvrđenje vjerojatnosti potraživanja, pa ga se upućuje na odredbu čl. 7. st. 1. ZPP
koja glasi: "Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i
predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.".
10. Budući da na temelju onoga što mu je dostavljeno ovaj sud ocjenjuje da u
prijedlogu nije riječ ni o kojem važnom pravnom pitanju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP,
na osnovi odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 2. ZPP riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 4. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
Kontrolni broj: 0df0b-74291-9ae29
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Đuro Sessa, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
