REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-5/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika TRAST NEKRETNINE d.d. u stečaju, Novaki, Vojvodići 11, OIB: 93225891495, kojeg u ovom postupku zastupa osporavatelj tražbine, trgovačko društvo ADRIA RIJEKA d.o.o., Rijeka, Užarska 28, OIB: 07638053150 (ranije HYPO GROUP d.o.o., Rijeka, Užarska 28, OIB: 04938014535), kojeg zastupa punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, Užarska 28, radi utvrđenja (vps. 538,17 EUR), nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 29. rujna 2025., u prisutnosti zastupnice po zakonu tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude, 10. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se osnovanim postojanje tražbine tužitelja u iznosu od 392,21 EUR, kao priznate i utvrđene kao tražbina drugog višeg isplatnog reda pod brojem 6, u stečajnom postupku poslovni broj St-2664/2018.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj predlaže sudu utvrditi osnovanim postojanje tražbina tužitelja u iznosu od 99,54 EUR kao priznate i utvrđene kao tražbina drugog višeg isplatnog reda pod brojem 6, u stečajnom postupku poslovni broj St-2664/2018.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj predlaže sudu utvrditi osnovanim postojanje tražbina tužitelja u iznosu od 46,42 EUR kao priznate i utvrđene kao tražbina drugog višeg isplatnog reda pod brojem 6, u stečajnom postupku poslovni broj St-2664/2018.

II. Nalaže se osporavatelju ADRIA RIJEKA d.o.o. naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 227,66 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Radojka Galić iz Zagreba donio je 2. ožujka 2018. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1196/2018 radi naplate novčane tražbine ovdje tužitelja u iznosu od 6.554,70 EUR (tada 49.386,37 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose glavnice od datuma dospijeća do isplate te radi naplate nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 277,70 EUR (tada 2.092,33 kn) i predvidljivih troškova postupka u iznosu od 111,16 EUR (tada 837,50 kn), sve s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Pravni prednik tuženika, društvo TRAST NEKRETNINE d.d., izjavilo je pravodoban prigovor protiv gore navedenog rješenja o ovrsi slijedom čega je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-3962/2018 od 21. studenog 2018. navedeno rješenje stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se postupak u dijelu kojim je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Prigovorom se osporava u cijelosti osnova i visina utuženog potraživanja, kao i troškovi postupka iz pobijanog rješenje o ovrsi.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je činjenično obrazložio tužbeni zahtjev, očitovao se na navode iz odgovora na tužbu te je dostavio daljnju dokumentaciju na kojoj temelji tužbeni zahtjev. Ističe u bitnome da se utuženo potraživanje odnosi na neplaćene račune za službene kontrole veterinarske inspekcije koji su izdani temeljem mjerodavnih Pravilnika te da je pravni prednik tuženika, kao subjekt odobren u poslovanju s hranom životinjskog porijekla, u obvezi plaćanja pristojbi temeljem tih Pravilnika.

4. Pravni prednik tuženika ostao je tijekom postupka kod navoda iz odgovora na tužbu pri čemu je istaknuo prigovor zastare.

5. Tužitelj je podneskom od 31. siječnja 2020. (list 103. -209. spisa), a koji je pravni prednik tuženika zaprimio je 10. veljače 2020., djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 3.713,88 EUR (tada 27.982,23 kn) sa zakonskom zateznom kamatom po pojedinim računima od datuma dospijeća do isplate.

6. Nadalje, rješenjem ovog suda od 11. veljače 2020. (list 210. - 212. spisa) utvrđen je prekid postupka temeljem odredbe čl. 212. t. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 156/23; dalje u tekstu: ZPP) jer je rješenjem ovog suda poslovni broj St-2664/2018 od 5. veljače 2020. otvoren stečajni postupak nad društvom TRAST NEKRETNINE d.d.

7. Podneskom od 21. listopada 2020. (list 219. -235. spisa) tužitelj je predložio nastavak postupka istaknuvši u bitnome kako je Republika Hrvatska, Ministarstvo poljoprivrede, pravodobno izvršila prijavu tražbine koja je predmet ovosudnog postupka te je ista rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu St-2664/2018 od 30. rujna 2020. utvrđena i razvrstana u II. viši isplatni red. Nadalje, Republika Hrvatska kao vjerovnik je izvršila i prijavu tražbine po osnovu parničnog troška uzrokovanog vođenjem ovosudnog postupka u ukupnom iznosu od 538,17 EUR (tada 4.054,82 kn) koji trošak obuhvaća: sastav podneska od 31. siječnja 2020. u iznosu od 132,72 EUR (tada 1.000,00 kn), sastav podneska od 4. travnja 2019. u iznosu od 132,72 EUR (tada 1.000,00 kn), trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 132,72 EUR (tada 1.000,00 kn) te trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 140,00 EUR (tada 1.054,82 kn). Tužitelj ističe kako je predmetna tražbina priznata od strane stečajnog upravitelja, ali je na ispitnom ročištu održanom 21. rujna 2020. osporena od strane stečajnog vjerovnika HYPO GROUP d.o.o. iz Rijeke. Slijedom navedenog, rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbinama Trgovačkog suda u Zagrebu, broj St-2664/2018 od 30. rujna 2020. upućuje se vjerovnik REPUBLIKA HRVATSKA, u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, odnosno primitka drugostupanjske odluke, pokrenuti parnicu protiv stečajnog dužnika, radi utvrđivanja svoje tražbine, svrstane u II. viši isplatni red, u iznosu od 538,17 EUR (tada 4.054,82 kn), odnosno podnijeti prijedlog za nastavak parnice ako je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka već pokrenut parnični postupak odnosu na osporenu tražbinu, jer će se u protivnom smatrati da je odustao od prava na vođenje parnice. S obzirom na navedeno, tužitelj predlaže nastaviti postupak prekinut rješenjem poslovni broj Povrv-3962/2018 od 11. veljače 2020. te donijeti presudu kojom se utvrđuje da je tražbina Republike Hrvatske u iznosu od 538,17 EUR (tada 4.054,82 kn), priznata i utvrđena kao tražbina drugog višeg isplatnog reda pod rednim brojem 6.

8. Tuženik, zastupan po osporavatelju, tada HYPO GROUP d.o.o., podneskom od 24. lipnja 2021. (list 236. -238. spisa) ističe u bitnome kako je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu radi naplate zastarjele tražbine te je podneskom od 31. siječnja 2020. priznao da je tražbina zastarjela za više od 50% tražbine radi koje je pokrenuta ovrha te je za taj iznos i povukao tužbu pa stoga navodi da tužitelj nema niti pravo na naknadu troškova postupka koje zahtijeva u ovosudnom postupku. Naime, iz sadržaja podneska tužitelja od 31. siječnja 2020. razvidno je da je isti u odnosu na prvotno postavljeni zahtjev ustrajao za iznos od 44% odnosno tuženik je uspio sa svojim osporavanjem u iznosu od 56% pa ne samo da tužitelj nema tražbinu spram tuženika s osnova troškova postupka, već tuženik s obzirom da je u većem omjeru uspio u predmetnoj parnici ima tražbinu spram tužitelja, sve sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tuženik osporava i da bi upravo tražbina koja je predmet ovosudnog postupka bila prijavljena i utvrđena.

9. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-2664/2018 od 30. rujna 2020. slijedom čega predlaže sudu izvršiti uvid u prijavu tražbine Republike Hrvatske, Ministarstva poljoprivrede u stečajnom postupku. No u svakom slučaju, ukoliko bi se utvrdilo da se radi o identičnoj tražbini, odnosno ukoliko bi se uvidom u prijavu tražbine utvrdilo da je Republika Hrvatske, Ministarstvo poljoprivrede prijavilo u stečajnom postupku upravo tražbinu koja je predmet ovosudnog postupka, tuženik ističe kako iz rješenja o utvrđenim tražbinama Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St- 2664/2018 od 30. rujna 2020. proizlazi kako je Republici Hrvatskoj, Ministarstvu poljoprivrede kao tražbina II. višeg isplatnog rada priznata tražbina u iznosu od 28.624,47 kn dok se u ovoj parnici raspravlja o tražbini tuženika u iznosu od 21.044,14 kn pa je jasno da je Republici Hrvatskoj, Ministarstvu poljoprivrede u stečajnom postupku kao tražbina II. višeg isplatnog rada priznata tražbina koja obuhvaća i glavnicu i troškove ovog postupka, pa tužitelj nema pravo kao svoju tražbinu zahtijevati utvrđenje tražbine s osnova troškova ovršnog postupka koji su već utvrđeni i priznati Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-2664/2018 od 30. rujna 2020. kao tražbina II. višeg isplatnog reda – Republike Hrvatske, Ministarstva financija.

10. Rješenjem ovog suda od 26. siječnja 2023. tužitelj je pozvan dostaviti dokaz o tome da li je tražbina koja je prijavljena u stečajni postupak nad dužnikom u iznosu od 3.799,12 EUR (tada 28.624,47 kn) tražbina o kojoj se vodio parnični postupak poslovni broj Povrv-3962/2018 te što čini iznos prijavljen u stečajni postupak.

11. Tužitelj se podneskom od 8. veljače 2023. (list 243. - 250. spisa) očitovao istaknuvši u bitnome kako je Republika Hrvatska, Ministarstvo poljoprivrede, pravodobno je izvršila prijavu tražbine u ukupnom iznosu od tada 28.624,47 kn (glavnica 21.404,14 kn plus zakonske zatezne kamate 7.220,33 kn koje su sukladno Stečajnom zakonu zaračunate do dana otvaranja stečajnog postupka). Naime, tužitelj je podneskom od 31. siječnja 2020. predložio sudu donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 21.404,14 kn sa zakonskim zateznim kamatama po pojedinim iznosima glavnice od datuma dospijeća do isplate. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu St-2664/2018 od 30. rujna 2020. predmetna tražbina u ukupnom iznosu od 28.624,47 kn (glavnica 21.404,14 kn plus zakonske zatezne kamate 7.220,33 kn koje su sukladno Stečajnom zakonu zaračunate do dana otvaranja stečajnog postupka) je utvrđena i razvrstana u II. viši isplatni red. Nadalje, Republika Hrvatska kao vjerovnik je izvršila i prijavu tražbine po osnovu parničnog troška uzrokovanog vođenjem ovosudnog postupka u ukupnom iznosu od 4.054,82 kn (posebna prijava). Predmetni trošak obuhvaća: sastav podneska od 31. siječnja 2020. u iznosu od 1.000,00 kn, sastav podneska od 4. travnja 2019. u iznosu od 1.000,00 kn, trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.000,00 kn, trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 1.054,82 kn. Predmetna tražbina priznata je od strane stečajnog upravitelja, ali je na ispitnom ročištu održanom 21. rujna 2020. osporena od strane stečajnog vjerovnika HYPO GROUP d.o.o. iz Rijeke, Užarska 28 (OIB: 04938014535). Rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbinama Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-2664/2018 od 30. rujna 2020. upućen je vjerovnik REPUBLIKA HRVATSKA, u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja, odnosno primitka drugostupanjske odluke, pokrenuti parnicu protiv stečajnog dužnika, radi utvrđivanja svoje tražbine, svrstane u II. viši isplatni red, u iznosu od 4.054,82 kn odnosno podnijeti prijedlog za nastavak parnice ako je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka već pokrenut parnični postupak odnosu na osporenu tražbinu, jer će se u protivnom smatrati da je odustao od prava na vođenje parnice. Slijedom navedenog, tužitelj ističe kako je razvidno da je glavnica s kamatama u ovosudnom predmetu priznata i utvrđena, dok je potraživanje prouzročenih parničnih troškova proizašlih vođenjem ovosudnog postupka osporeno od strane tuženika TRAST NEKRETNINE d.d.

12. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-3692/2018 od 19. travnja 2023. nastavljen je postupak prekinut rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-3962/2018 od 11. veljače 2020. radi utvrđenja da je tražbina tužitelja u iznosu od 538,17 EUR (tada 4.054,82 kn) priznata i utvrđena kao tražbina drugog višeg isplatnog reda pod rednim brojem 6 u stečajnom postupku nad dužnikom TRAST NEKRETNINE d.d. u stečaju.

13. U nastavljenom postupku tuženik je obavijestio sud kako je društvo HYPO GROUP d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Tt-21/3649-4, od 5. srpnja 2021., pripojeno društvu ADRIA RIJEKA d.o.o., a slijedom čega društvo ADRIA RIJEKA d.o.o. kao univerzalni pravni slijednik društva HYPO GROUP d.o.o. stupa u predmetnu parnicu na mjesto tuženika odnosno osporavatelja koji zastupa tuženika, preuzima ju u onoj fazi u kojoj se ista nalazi te predlaže njezin nastavak.

14. Tužitelj je u nastavljenom postupku ponovno istaknuo da se utuženo potraživanje odnosi na parnične troškove nastale do prekida postupka, a koje je tužitelj prijavio u stečajnom postupku sukladno odredbi čl. 165. st. 3. Stečajnog zakona. Tražbina koja je predmet ovog postupka, a koja se odnosi na troškove parničnog postupka, postavljena je u visini pravomoćno priznate i utvrđene tražbine odnosno glavnice u iznosu od 3.799,12 EUR (tada 28.624,47 kn) pa je stoga shodno tome i svaka radnja postavljena u vrijednosti od 100 bodova po radnji te je tome dodan i trošak javnobilježničke naknade. Tužitelj je na ročištu održanom 4. rujna 2024. na upit suda zbog čega je u rješenju o utvrđenim i osporenim tražbinama u stečajnom postupku pod t. III. t. 6. (osporene tražbine II. višeg isplatnog reda) kao vjerovnik naznačena Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa, pojasnio da se radi o parničnim troškovima koji se naplaćuju u korist Ministarstva pravosuđa koje je slijedom navedenog nositelj predmetne tražbine, a tražbina se odnosi na parnični postupak u kojem je Republika Hrvatska zastupala Ministarstvo poljoprivrede.

15. Punomoćnik osporavatelja u nastavljenom je postupku ostao kod odgovora na tužbu i dotadašnjih navoda pri čemu je istaknuo da nije ispunjena osnovna pretpostavka iz čl. 165. st. 3. Stečajnog zakona na koju se tužitelj poziva jer ista u toj parnici nije uspjela, niti je parnica dovršena, čak štoviše tužiteljica je djelomično povukla tužbu i to za više od 50% od prvobitno utužene tražbine, slijedom čega joj već ni po toj dispoziciji ne pripada parnični trošak sukladno čl. 154. st. 4. ZPP-a, a povrh toga nije donesena nikakva odluka kojom bi tužiteljici bio priznat bilo kakav trošak.

16. Presudom ovog suda poslovni broj Povrv-464/2023 od 11. listopada 2024. (list 283. – 290. spisa) utvrđeno je da je tražbina Republike Hrvatske u iznosu od 491,74 EUR priznata i utvrđena kao tražbina drugog višeg isplatnog reda pod rednim brojem 6. (t. I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj predlaže sudu utvrditi da je tražbina tužitelja u iznosu od 46,42 EUR priznata i utvrđena kao tražbina drugog višeg isplatnog reda pod rednim brojem 6.(t. II. izreke), dok je u točci III. izreke naloženo osporavatelju ADRIA RIJEKA d.o.o. naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 182,12 EUR.

17. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv t. I. i III. navedene presude, rješenjem poslovni broj Pž-4455/2024-2 od 17. prosinca 2024. ukinuo je navedenu presudu u pobijanim točkama I. i III. izreke te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

18. U ponovljenom postupku, a u kojem je sud izveo parnične radnje i raspravio sporna pitanja na koja ga je upozorio drugostupanjski sud u svojoj odluci (čl. 377. st. 2. ZPP-a), tužitelj je ostao kod navoda iznesenih u ranijem tijeku postupka, dok je u odnosu na rješenje Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-4455/2024-2 postavio tužbeni zahtjev na način da isti glasi na utvrđenje osnovanim postojanja tražbine tužitelja u iznosu od 538,17 EUR, kao priznate i utvrđene kao tražbina drugog višeg isplatnog reda pod brojem 6, u stečajnom postupku poslovni broj St-2664/2018 istaknuvši kako nije došlo do promjene objektivnog identiteta tužbenog zahtjeva iz razloga što je sukladno presudi višeg suda tužbeni zahtjev samo specificiran na način da se udovoljilo obrazloženju presude višeg suda, koji ni sam ne navodi da tužbeni zahtjev nije ispravno specificiran.

19. Tuženik je u ponovljenom postupku također ostao kod svih navoda iznesenih u ranijem tijeku postupka te se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva iz razloga što je promijenjen objektivni identitet spora s obzirom da se prvotno zahtijevalo priznanje i utvrđenje tražbine, a sada se zahtijeva utvrđenje da je tražbina osnovana, a pored toga zahtjev je dodatno preinačen u odnosu na naznaku stečajnog postupka u kojem je tražbina osporena, pri čemu tuženik ističe i da je tužitelj tužbu preinačio nakon zaključenja prethodnog postupka.

20. Kada sud odlučuje o dopuštenju za preinaku tužbe treba ocijeniti je li preinaka svrhovita s procesno pravnog stajališta pri čemu je na stranci koja predlaže preinaku da navede u čemu konkretno vidi svrhovitost predložene preinake.

21. Navedenu preinaku ovaj sud je, unatoč protivljenju tuženika dopustio raspravnim rješenjem od 29. rujna 2025. jer smatra da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama u smislu odredbe čl. 190. st. 3. ZPP-a.

22. Tijekom postupka sud je izvršio uvid te pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu.

23. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je djelomično osnovanim.

24. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem osnovanim postojanja tražbine u iznosu od 538,17 EUR, kao priznate i utvrđene kao tražbina drugog višeg isplatnog reda pod brojem 6, u stečajnom postupku poslovni broj St-2664/2018.

25. Prvotno valja naglasiti da je presuda ovog suda od 11. listopada 2024. u točci II. njene izreke, a kojom je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj predlaže sudu utvrditi da je njegova tražbina u iznosu od 46,42 EUR priznata i utvrđena kao tražbina drugog višeg isplatnog reda pod rednim brojem 6., postala pravomoćna pa je stoga temeljem odredbe čl. 333. st. 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao u t. I. izreke rješenja s obzirom da je o tom dijelu zahtjeva već pravomoćno odlučeno.

26. Slijedom navedenog, sud je odlučivao o osnovanosti tužbenog zahtjeva u dijelu utvrđenja osnovanim postojanja tražbine u iznosu od 491,75 EUR, kao priznate i utvrđene kao tražbina drugog višeg isplatnog reda pod brojem 6, u stečajnom postupku poslovni broj St-2664/2018.

27. Uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-2664/2018 od 30. rujna 2020. (list 222.-236. spisa) razvidno je da je istim, između ostaloga, Republici Hrvatskoj, Ministarstvu poljoprivrede utvrđena tražbina II. višeg isplatnog reda u iznosu od 3.799,12 EUR (tada 28.624,47 kn), da je osporena tražbina II. višeg isplatnog reda Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa u iznosu od 538,17 EUR (tada 4.054,82 kn), da je ovdje tužitelj kao stečajni vjerovnik upućen u roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanja u parnicu, odnosno od primitka drugostupanjske odluke, pokrenuti parnicu protiv stečajnog dužnika, radi utvrđivanja svoje tražbine, svrstane u II. viši isplatni red, u iznosu od 4.054,82 kn, odnosno podnijeti prijedlog za nastavak parnice, dok je uvidom u Prijavu tražbine u stečajnom postupku (list 247. - 250. spisa) utvrđeno da je tužitelj kao vjerovnik izvršio i prijavu tražbine po osnovu troška ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 538,17 EUR (tada 4.054,82 kn), i to za sastav podneska od 31. siječnja 2020. u iznosu od 132,72 EUR (tada 1.000,00 kn), za sastav podneska od 4. travnja 2019. u iznosu od 132,72 EUR (tada 1.000,00 kn), na ime troška sastava prijedloga za ovrhu od 22. veljače 2018. u iznosu od 132,72 EUR (tada 1.000,00 kn), te na ime troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 140,00 EUR (tada 1.054,82 kn).

28. Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu da mu je u stečajnom postupku nad tuženikom utvrđena tražbina u iznosu od 3.799,12 EUR (tada 28.624,47 kn), a koji iznos predstavlja preostali iznos glavnice 2.840,82 EUR (tada 21.404,14 kn) i obračunatih zateznih kamata u ovom postupku do dana otvaranja stečajnog postupka 958,30 EUR (tada 7.220,33 kn), tužitelj je u ovom postupku uspio s iznosom od 2.840,82 EUR (tada 21.404,14 kn) pa stoga ima pravo i na naknadu parničnih troškova, a sve temeljem odredaba čl. 154., 155. i 164. ZPP-a, a slijedom čega je sud ocijenio neosnovanim tuženikove navode da je tuženik uspio sa svojim osporavanjem u iznosu od 56% pa da stoga tužitelj nema tražbinu spram tuženika s osnova troškova postupka, već tuženik s obzirom da je u većem omjeru uspio u predmetnoj parnici ima tražbinu spram tužitelja.

29. Nadalje, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/2012, 103/2014, 118/2014 i 107/2015; dalje: Tarifa/2015) koja je u vrijeme poduzimanja predmetnih radnji bila na snazi, tužitelj bi prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 2.840,82 EUR (tada 21.404,14 kn) imao pravo na nagradu u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. gore navedene Tarife), odnosno 132,72 EUR (tada 1.000,00 kn - Tbr. 50. Tarife).

30. Slijedom navedenog, tužitelj prema ocjeni ovog suda ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. st. 1. i 2. ZPP-a), i to: za sastav podneska od 31. siječnja 2020. u iznosu od 132,72 EUR (tada 1.000,00 kn - Tbr. 8. t. 1. Tarife/2015), za sastav podneska od 4. travnja 2019. u iznosu od 33,18 EUR (tada 250,00 kn - Tbr. 8. t. 3. Tarife/2015) te za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 132,72 EUR (tada 1.000,00 kn -Tbr. 11. t. 1. Tarife/2015). Tužitelju je kao potreban priznat i zatraženi trošak na ime troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 74,86 EUR (tada 564,04 kn - čl. 6. st. 1. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11, 112/12 i 144/12; dalje: Pravilnik) koji je u vrijeme donošenja predmetnog rješenja o ovrsi bio na snazi, što uvećano za 25 % PDV-a (čl. 8. Pravilnika) iznosi 93,58 EUR (tada 705,05 kn).

31. Dakle, ovaj sud ocijenio je osnovanim tužiteljevo potraživanje u iznosu od 392,20 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. I. izreke presude.

32. Tužitelj prema ocjeni ovog suda nema pravo na trošak za sastav podneska od 4. travnja 2019. u zatraženom iznosu postavljenom prema Tbr. 8. t. 1. Tarife/2015 već mu je isti priznat u iznosu postavljenom prema Tbr. 8. t. 3. Tarife/2015 i to iz razloga što predmetni podnesak ne predstavlja podnesak opisan u gore navedenom Tbr. 8. t. 1. Tarife/2015. Isto tako, javnobilježnička nagrada prema vrijednosti priznate i utvrđene tražbine, odnosno glavnice u stečajnom postupku, prema odredbi čl. 6. st. 1. Pravilnika iznosi 705,05 kn, odnosno 93,58 EUR (čl. 6. st. 1. i čl. 8. Pravilnika).

33. Odluku o parničnim troškovima iz t. II. izreke rješenja sud je donio primjenom odredaba čl. 154. st. 2., čl. 155. i 164. st. 1. i 2. ZPP-a s obzirom na djelomičan uspjeh stranaka u parnici pri čemu je tužitelj uspio sa 72,88%, a tuženik s 27,12%.

34. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, broj 138/23 i 107/25; dalje: OT), to: za sastav podneska od 21. listopada 2020. u iznosu od 99,50 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za sastav podneska od 8. veljače 2023. u iznosu od 99,50 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu održanom 12. prosinca 2023. u iznosu od 99,50 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu održanom 4. rujna 2024. u iznosu od 99,50 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) te za zastupanje na ročištu održanom 29. rujna 2025. u iznosu od 99,50 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a).

35. Kako je tužitelj u postupku uspio sa 72,88%, a tuženik s 27,12%, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a pripada mu pravo na naknadu parničnog troška u omjeru od 45,76% odnosno u iznosu od 227,66 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. II. izreke rješenja.

Zagreb, 10. studenog 2025.

SUDAC:

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.