REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-427/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Adrijana Jovanović, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Adrijana Jovanović i Tulija Zele Janjanin iz Rijeke, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "RAVNA GORA" SINAC, Sinac 137a, OIB: 71371583517, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete od 1.061,78 EUR s kamatama, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. rujna 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, i zamjenice punomoćnika tuženika, 10. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju 1.061,78 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 2.112,94 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi regresne naknade štete od 1.061,78 EUR s kamatama. Dana 2.10.2022. oko 03,40 sati u mjestu Sinac pred vozilo registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala ŽS sa područja lovišta tuženika istrčala je divljač/srneća divljač i udarila u vozilo, čime je na vozilu nastala imovinska šteta. Za vozilo reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo ŽS, je na dan 2.10.2022. kod tužitelja bio zaključen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti sa ugovorenim kasko osiguranjem za slučaj udara u životinju, o čemu je izdana polica osiguranja br. [broj police osiguranja]. Temeljem zaključenog ugovora o osiguranju tužitelj je osiguraniku naknadio štetu od 1.061,78 EUR. Lovištem iz kojeg je divljač istrčala gospodari tuženik i za nastalu štetu odgovara sukladno odredbama iz Zakona o lovstvu (čl. 80., čl. 76. st. 2.) i Zakona o obveznim odnosima (čl. 1063., 1064. i 1067. ZOO-a). Naime, divljač na javnoj cesti predstavlja opasnu stvar, a iz odredbe čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu jasno proizlazi da u slučaju, kada je do štete došlo naletom divljači na vozilo u vrijeme kada se nije provodio lov, u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije. Prema tome, u situacijama, poput konkretnog slučaja, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis, nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari tuženik, u vrijeme kada se nije provodio lov, treba primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. Ovakvo pravno shvaćanje u pogledu tumačenja zakonskih odredbi radi utvrđivanja odgovornosti za štete na vozilima prouzročene od strane divljači iz lovišta, zauzeo je i Ustavni sud Republike Hrvatske, u odluci poslovni broj U-I-4249/2018 od 18.6.2019., a također je takav stav zauzet i u brojnoj sudskoj praksi, od kojih se tužitelj poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž- 5681/2021 od 1.9.2022.. Tužitelj je pozvao tuženika i tuženikova osiguravatelja na podmirenje regresnog duga, ali je namirenje ostalo bezuspješno. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporio je osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije budući da se predmetni štetni događaj nije dogodio u lovištu tuženika već u naseljenom mjestu, točnije u mjestu Sinac, Otočac. Navedeno je razvidno iz Potvrde MUP-a koja se nalazi u spisu. Sukladno čl. 11. Zakona o lovstvu (dalje: ZL-a) zabranjeno je ustanovljenje lovišta u naseljenom mjestu. Jedinica lokalne samouprave za naseljeno mjesto dužna je izraditi PZD – Program zaštite divljači. Posljedično, jedinica lokalne samouprave za područje PZD-a ima status lovoovlaštenika tj. prava i obveze lovoovlaštenika. Obzirom na izneseno, tuženik osporava da bi se predmetni štetni događaj dogodio na području lovišta tuženika kao i da bi divljač potekla iz lovišta tuženika. Tužitelj je bio dužan predložiti geodetsko vještačenje za utvrđenje prethodno navedenih pravno relevantnih činjenica, a nije. S tim u vezi, napominje se kako je tužitelj prekludiran u iznošenju novih činjenica i predlaganju novih dokaza budući da se radi o sporu male vrijednosti. Uz to, prigovor promašene pasivne legitimacije ističe se i budući da bilo kakva divljač nije pronađena. Da bi se uopće moglo govoriti o eventualnoj odgovornosti za štetu tuženika kao lovoovlaštenika, potrebno je prije svega dokazati da je šteta nastala naletom vozila na divljač. Pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač, uređeno je odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu. S tim u vezi, sve i da je tuženik lovoovlaštenik na području na kojemu se predmetni štetni događaj dogodio, a nije, ističe se da na dan i u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja u lovištu tuženika nisu provođene bilo kakve lovne aktivnosti pa posljedično nema ni odgovornosti tuženika za nastalu štetu. Nastavno, tuženik ističe kako je Zakon o lovstvu lex specialis te njegove odredbe kao takve derogiraju primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa. Nadalje, tuženik dodatno ističe i kako je divljač dobro od interesa za RH (ustavna kategorija) te je pod njezinom osobitom zaštitom (članak 4. Zakona o lovstvu). Sve i kada bi divljač bila opasna stvar, a nije, u konkretnom bi se slučaju radilo o srazu dvaju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja. O takvim situacijama sudska praksa je već zauzela stajalište te se iste rješavaju primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti – po principu krivnje. Odgovornosti se oslobađa onaj tko dokaže da štetu nije prouzročio namjerno ili nepažnjom (članak 1049. Zakona o obveznim odnosima), a slučajne štete spadaju na teret onoga kome su se dogodile. Na temelju navedenog, ako tužitelj ne može dokazati krivnju tuženika tj. ako tužitelj ne može dokazati da se šteta dogodila namjerno ili nepažnjom tuženika, tada se odgovornost za štetu ne može prepisati tuženiku već ista šteta pogađa tužitelja kao vlasnika, sukladno načelu casum sentit dominus. Stajalište da divljač nije i ne može biti opasna stvar, pravilno je potvrdio i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Pž-3870/2022-2 od 6.11.2023.. Nastavno, tuženik ističe kako je isti provodio/provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa tako isti npr. uz cestu nema bilo kakvih pojilišta, hranilišta, broj divljači je u skladu s lovnogospodarskom osnovom i dr. Nastavno, tuženik prigovara i visini postavljenog tužbenog zahtjeva budući da za to nisu dostavljeni adekvatni dokazi. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Ovdje se radi o trgovačkom sporu male vrijednosti u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu (1.061,78 EUR) koje ne prelazi svotu od 6.636,14 EUR/50.000,00 kuna, te u kojem su stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu (čl. 461.a st. 2. i 3., a u svezi s čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07–Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.).

4. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu 1.061,78 EUR s kamatama za štetu nastalu na vozilu registarske oznake [registarska oznaka], u prometnoj nezgodi od 2.10.2022. uslijed izlijetanja srneće divljači.

5. Među strankama nije sporno da se 2.10.2022. dogodila prometna nezgoda u mjestu Sinac, te da je oštećeno vozilo osiguranika tužitelja registarskih oznaka [registarska oznaka]. Te činjenice proizlaze i iz Zapisnika o očevidu od 1.11.2022. (str. 157 spisa). Nije sporno da tužitelj platio štetu svom osiguraniku (ročište 13.1.2025., str. 128 spisa).

6. Među strankama je sporna pasivna legitimacija, visina štete na vozilu i dinamika prometne nezgode. Sporno je da li je došlo do udara vozila u divljač - srnu.

7. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, saslušanjem svjedoka ŽS (list 193-194 spisa) i vještačenje po vještaku prometne struke Srećko Hlišć iz Zagreba, sve na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode i visine štete.

8. Te dokaze sud je cijenio svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno, te je na temelju savjesne i brižljive ocjene svih dokaza zajedno u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka (uvid u Zapisnik o očevidu, na str. 157 spisa, saslušanje svjedoka ŽS, list 193-194 spisa te vještačenja po vještaku prometne struke Srećko Hlišć iz Zagreba na str. 233. spisa), sud je zaključio da se 2.10.2022. prometna nezgoda u mjestu Sinac, uslijed izlijetanja divljači - srne. Da se radi o izlijetanju divljači sud je zaključio iz iskaza svjedoka ŽS – vozačice vozila. Radi se o svjedoku čijem iskazu je sud poklonio vjeru jer je sudjelovala u prometnoj nezgodi, vidjela je divljač – srnu i bila je u to potpuno sigurna (iskaz na str. 193. spisa), a kako je štetu naknadio po polici osiguranja od automobilskog kaska, može se zaključiti da nije toliko zainteresirana za predmet spora da ne bi iskazivala istinito.

10. Kako je u postupku sporna dinamika nastanka prometne nezgode i odgovornost za istu te visina štete na vozilu, to je provedeno prometno vještačenje po vještaku prometne struke Srećko Hlišć. Vještak je podnio pisani nalaz i mišljenje 27.4.2025. (list 233-239 spisa). Zaključak vještaka na temelju provedene analize je slijedeći. Vozačica osobnog vozila osiguranika tužitelja kretala se u noćnim uvjetima vožnje kroz rijetko naseljeno mjesto Sinac u smjeru juga, kada joj je s desne strane iz polja dotrčala srneća divljač, pa je došlo do naleta sredine i lijeve strane osobnog vozila na lijevi bok srneće divljači. Prema nastalim oštećenjima brzina naleta vozila na srneću divljač nije prelazila 40 km/h, dok se srneća divljač mogla također kretati brzinom trka od oko 40 km/h. Na mjestu nesreće brzina je ograničena na 50 km/h (usmeno ispravio na ročištu). Zbog noćnih uvjeta vožnje u snopu kratkog svjetla srneću je divljač bilo moguće vidjeti da dolazi poljem s desne bočne strane oko 5,1 m ispred mjesta naleta ili oko 0,5 s prije naleta, kada je kočenjem vozačice pri brzini od oko 40 km/h nesreća bila neizbježiva, a nesreća se ne bi dogodila jer bi srneća divljač pretrčala kolnik ispred osobnog vozila da se vozačica kretala brzinom do 30 km/h. Ova brzina bi bila trenutno prilagođena nailasku na mjesto nesreće u slučaju pojave trčeće divljači, s time da nije bilo drugih prometno objektivnih razloga za kretanje takvom brzinom odnosu na brzinu od oko 40 km/h. Na vozilu osiguranika tužitelja Renault Clio 1.5 dCi/13, GS974-DK, nastala je šteta u visini troškova popravka od 1.061,78 EUR.

11. Vještak je nalaz i mišljenje usmeno obrazložio na ročištu 29.9.2025. te je odgovorio na sve primjedbe i pitanja stranaka.

12. Nalaz i mišljenje vještaka sud prihvatio jer je vještak isti obrazložio, te je isti iznio objektivno i stručno i u skladu s drugom dokumentacijom u spisu (zapisnik o očevidu, fotografije oštećenog vozila, iskaz svjedoka - vozačice).

13. Glede odgovornosti valja navesti slijedeće. Tuženik je lovoovlaštenik u smislu odredbe čl. 7. toč. 12. Zakon o lovstvu (dalje: ZL, "Narodne novine" br. 99/18., 32/19., 32/20.). Prema odredbi čl. 76. ZL-a lovoovlaštenik, fizička i pravna osoba kojoj divljač može prouzročiti direktnu imovinsku štetu (u daljnjem tekstu: oštećenik) dužni su poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini (st. 1.). U pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije (st. 2.).

14. U odnosu na odgovornost tuženika, valja istaknuti da tuženik odgovara za štetu od divljači jer gospodari lovištem na području gdje se dogodila prometna nezgoda (nesporno) i to prema odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18). Citiranom odredbom propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Istom odredbom je propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Zbog navedenog, mišljenje je ovog suda da je upravo tuženik u skladu s citiranom odredbom čl. 1063. ZOO-a, kao osoba koja upravlja i gospodari lovištem u predjelu gdje se dogodila prometna nezgoda odgovoran za štetu jer se divljač na cesti (srna) smatra opasnom stvari pa njezin imatelj odgovara oštećeniku po načelu objektivne odgovornosti. Osnovna namjena ceste je kretanje vozila po istoj, a ne i divljači pa je u eventualnoj konkurenciji dviju opasnih stvari ipak opasnija divljač koja izlijeće na prometnicu po kojoj se kreću vozila. Odredbom čl. 1067. ZOO-a propisani su slučajevi oslobođenja od odgovornosti pa je tako u stavku 3. istog propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

15. Prema mišljenju suda vozač vozila nije doprinio prometnoj nezgodi jer se za vrijeme vožnje kretao s procijenjenih 40 km/h, Nesreća se nije mogla izbjeći pri brzini od 40 km/h, već jedino za brzine niže od 30 km/h. Kako na mjestu nesreće vrijedi ograničenje u naseljenom mjestu od 50 km/h to je zaključak suda da vozač očigledno, niti uz svu pažnju i opreznost nije mogao izbjeći nalet na divljač koja se kretala po kolniku, pa navedeno opravdava kvalifikaciju divljači kao opasne stvari iz koje proizlazi povećana opasnost za okolinu. Divljač na cesti kojom se kreću vozila nije primjerena pojava. Stoga je sud zaključio da na strani vozača nema elemenata niti djelomične odgovornosti sve dok se kreće u okviru dopuštene brzine kretanja.

16. Iz navedenih razloga nisu osnovani prigovori tuženika da je vozač vozio neprilagođenom brzinom i da je isključivo odgovoran za prometnu nezgodu, jer u postupku nisu dokazali da je vozač nekom svojom radnjom doprinio nastanku prometne nezgode ili većoj šteti.

17. Slijedom navedenog, zaključak je suda da je sukladno odredbi čl. 1063. ZOO-a tuženik odgovoran za štetu prema načelu uzročnosti u cijelosti.

18. Visinu štete je vještak procijenio u utuženom iznosu od 1.061,78 EUR, a radi se i o šteti koju je tužitelj profesionalno procijenio pa i isplatio osiguraniku. Stranke nisu imale posebne primjedbe na visinu štete iz vještačkog nalaza.

19. Prigovor pasivne legitimacije tuženika koju obrazlaže time što je do izlijetanja divljači došlo u naseljenom mjestu, sud je ocijenio neosnovanim. Iz podataka koje je dostavilo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 28.1.2025. (str. 163 spisa) proizlazi da se naselje Sinac nalazi potpuno unutar granica lovišta tuženika (karta lovišta na str. 164 spisa). S druge strane tuženik ne dokazuje da je naselje Sinac u obvezi donošenja programa zaštite divljači te da je sukladno tom programu preuzelo ulogu lovoovlaštenika. S obzirom da je naselje Sinac potpuno okruženo lovištem kojim gospodari tuženik, to nema dvojbe da je divljač-srna potekla iz tog lovišta.

20. Slijedom svega iznijetoga, sud je zaključio da su na tužitelja isplatom naknade iz osiguranja temeljem odredbe čl. 963. st .1. ZOO-a po samom zakonu do visine isplaćene naknade prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu (nesporno između stranaka, str. 128 spisa, zapisnik s ročišta).

21. Slijedom navedenog, sud je pozivom na odredbu čl. 1063. i čl. 963. st. 1. ZOO-a, prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika da tužitelju naknadi štetu od 1.061,78 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, odnosno donio je odluku sukladno točki I. izreke presude.

22. Na dosuđeni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od 19.1.2023. jer je isplatu izvršio 18.1.2023.. Stoga mu je sud pozivom na odredbu čl. 1086., a u svezi sa odredbom čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a dosudio zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima jer se u utuženom slučaju ne radi o odnosima iz trgovačkih ugovora, već o izvan ugovornoj odgovornosti za štetu.

23. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je tužitelju priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) za slijedeće radnje u postupku:

- sastav obrazloženog podneska od 11.10.2024. i 26.5.2025. od 150,00 EUR za svako (Tbr. 8. t. 1.), ukupno 300,00 EUR;

- pristup na ročišta 13.1.2025., 17.3.2025. i 29.9.2025. od 150,00 EUR za svako (Tbr. 9. t. 1.), ukupno 450,00 EUR;

- za PDV (25%) 187,50 EUR (Tbr. 42.), odnosno ukupno 937,50 EUR. Tužitelju je priznat trošak predujma za prometno vještačenje od 800,00 EUR i usmeno obrazlaganje nalaza i mišljenja vještaka Srećko Hlišć iz Zagreba na ročištu 29.9.2025. od 253,30 EUR, ukupno 1.053,30 EUR.

Priznat mu je i trošak naknade za dolazak na ročište 17.3.2025. svjedoka ŽS od 42,50 EUR.

Priznat mu je i trošak sudske pristojbe na tužbu od 39,82 EUR i presudu od 39,82 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama.

24. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 2.112,94 EUR s kamatama, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

25. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 10. studenoga 2025.

Sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11. ZPP-a

i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).