Republika Hrvatska

P-1003/2024-15

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja UL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Odvjetničkog društva Grubeša i partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica u Bjelovaru, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Stjepan Brčić, odvjetnik iz Zagreba, Petrinjska 9, radi proglašenja osiguranja nedopuštenim, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 25. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 10. studenoga 2025. primjenom čl. 335. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP)

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenim osiguranje na nekretnini protivnika osiguranja u ovršnom predmetu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, broj Ovr- 1299/2024 u dijelu koji se odnosi na:

- osiguranje tražbine na ime troška ovrhe u iznosu od 70,34 EUR koja je utvrđena rješenjem o ovrsi ovoga suda broj Ovr-515/06 od 3. ožujka 2006.,

- osiguranje tražbine na ime zakonske zatezne kamate na iznos glavne tražbine koja je utvrđena presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Koprivnici broj P-229/05-3 od 31. ožujka 2005., i

- osiguranje tražbine na ime zakonske zatezne kamate na iznos troška ovrhe od 70,34 EUR koja je utvrđena rješenjem o ovrsi ovoga suda broj Ovr-515/06 od 3. ožujka 2006..

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi proglašenja nedopuštenim osiguranja na nekretnini protivnika osiguranja u ovršnom predmetu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, broj Ovr-1299/2024 u dijelu koji se odnosi na:

- osiguranje glavne tražbine koja je utvrđena presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Koprivnici broj P-229/05-3 od 31. ožujka 2005.,

- osiguranje tražbine na ime troška parničnog postupka u iznosu od 73,00 EUR koja je utvrđena presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Koprivnici broj P-229/05-3 od 31. ožujka 2005.,

- osiguranje tražbine na ime troška postupka osiguranja u iznosu od 276,55 EUR koja je utvrđena rješenjem o osiguranju Stalne službe ovoga suda u Daruvaru broj Ovr-

1299/2024-2 od 14. svibnja 2024.,

- osiguranje tražbine na ime zakonske zatezne kamate na iznos parničnog troška od 73,00 EUR,

- osiguranje tražbine na ime zakonske zatezne kamate na trošak postupka osiguranja od 276,55 EUR koja je utvrđena rješenjem o osiguranju Stalne službe ovoga suda u Daruvaru broj Ovr-1299/2024-2 od 14. svibnja 2024..

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Bjelovaru uspostava prijašnjeg stanja na nekretnini tužitelja upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Sredice, i to čk.br. 1277/2 površine 1885 m2, 2. suvlasnički dio: ¼, brisanjem upisanog tereta – prava zaloga broj Z-8555/2024 od 14. svibnja 2024. pod rbr. 4.1., kao i zabilježba ovršivosti tražbine pod rbr. 4.2.."

IV. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi proglašenja nedopuštenim osiguranja na nekretnini određenom u predmetu Stalne službe ovoga suda u Daruvaru broj Ovr-1299/2024. U tužbi tvrdi da je na pokretanje parnice upućen zaključkom Stalne službe ovoga suda u Daruvaru broj Ovr-1299/2024-14 od 9. listopada 2024. i opisuje da je u tom postupku kao protivnik osiguranja u cijelosti osporio rješenje o osiguranju iz svih razloga propisanih čl. 50. Ovršnog zakona i čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj smatra da je tuženikova tražbina iz ovršne isprave (presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-229/05 od 31. ožujka 2005.) zastarjela i smatra da pojedina rješenja o ovrsi na koja se tuženik kao predlagatelj osiguranja pozvao u prijedlogu za osiguranje nisu ovršne isprave, a ističe i to da prekid zastare podnošenjem prijedloga za ovrhu nije nastupio jer je tuženik odustao od poduzetih radnji povlačenjem prijedloga, što je dovelo do obustava pojedinih ovrha. Stoga predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev, tj. utvrdi da postupak osiguranja nije dopušten i naloži uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, i da tuženiku naloži plaćanje troškova postupka.

U podnesku od 30. siječnja 2025. tužitelj navodi da je nad njim u predmetu ovoga suda broj Sp-1911/2023 proveden jednostavni postupak stečaja potrošača, a tim postupkom nije obuhvaćeno rješenje o ovrsi broj Ovr-1130/14 od 8. rujna 2014. pa tužitelj osporava tuženikovu tvrdnju da se ta ovrha na tužiteljevim novčanim sredstvima još uvijek vodi.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je tuženik protiv tužitelja kontinuirano vodio ovršne postupke i prekidao zastaru. Na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Koprivnici broj P-229/05 od 31. ožujka 2005. donesena su rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr- 515/06 od 3. ožujka 2006. radi ovrhe na tužiteljevoj plaći, broj Ovr-878/06 od 21. lipnja 2006. radi ovrhe na tužiteljevim novčanim sredstvima, broj Ovr-2224/09 od 3. ožujka 2010. radi ovrhe na tužiteljevim novčanim sredstvima, broj Ovr-2989/12 od 18. listopada 2012. radi ovrhe na tužiteljevim pokretninama i broj Ovr-1130/14 od 8. rujna 2014. radi ovrhe na tužiteljevim novčanim sredstvima, koji još teče, a tuženik je time prekinuo zastaru. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i tužitelju naloži plaćanje troškova postupka.

3. Tijekom postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem prijedloga za ovrhu zaprimljenog 2. ožujka 2006. i rješenja o ovrsi ovoga suda broj Ovr-515/06-2 od 3. ožujka 2006. (cjelokupni predmet ovoga suda broj Ovr- 515/2006 nije bilo moguće pročitati jer je taj predmet izlučen) te specifikacije izvršenja osnove za plaćanje (list 43 spisa).

Pročitani su omot spisa ovoga suda broj Sp-1911/2023, predmet Stalne službe ovoga suda u Daruvaru broj Ovr-1299/2024 i predmet ovoga suda broj Ovr-1130/2014 (raniji brojevi Ovr-2989/2012, Ovr-2224/2009 i Ovr-878/2006).

4. Izvedeni dokazi ocjenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a.

5. Nije izveden dokaz saslušanjem stranaka jer to nije bilo potrebno za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a nije izveden ni dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem jer je tužitelj na ročištu 25. rujna 2025. odustao od svoga dokaznog prijedloga.

6. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

7. Čitanjem spisa ovoga suda, Stalne službe u Daruvaru, broj Ovr-1299/2024 sud utvrđuje da je rješenjem o osiguranju broj Ovr-1299/2024-2 od 14. svibnja 2024. određeno osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini. Osiguranje je određeno na temelju prijedloga predlagatelja osiguranja Croatia osiguranja d.d. Zagreb na suvlasničkom dijelu od ¼ nekretnine protivnika osiguranja UL upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Sredice, koju čini čk.br. 1277/2 izgrađeno zemljište površine 125 m2, izgrađeno zemljište površine 28 m2, dvorište površine 1642 m2, izgrađeno zemljište površine 37 m2 i kuća površine 53 m2, ukupne površine 1885 m2, radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja na ime glavne tražbine u iznosu od 1.437,54 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 2.020,91 EUR od 21. svibnja 2004. do 13. rujna 2006., na iznos od 1.520,08 EUR od 14. rujna 2006. do 29. prosinca 2010. i na iznos od 1.437,54 EUR od 30. prosinca 2010. do namirenja, i radi osiguranja novčanih tražbina predlagatelja na ime troškova parničnog postupka, ovršnog postupka i postupka osiguranja u iznosu od 73,00 EUR, u iznosu od 70,34 EUR i u iznosu od 276,55 EUR, također sa zakonskim zateznim kamatama. Predlagatelj osiguranja kao ovršne isprave na temelju kojih podnosi prijedlog za osiguranje navodi presudu Općinskog suda u Koprivnici broj P-229/05 od 31. ožujka 2005. i rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr-515/06 od 3. ožujka 2006., broj Ovr-878/06 od 21. lipnja 2006., broj Ovr-2224/09 od 3. ožujka 2010., broj Ovr-2989/12 od 18. listopada 2012. i broj Ovr-1130/14 od 8. rujna 2014. . Rješenjem ovoga suda broj Z-8555/2024 od 21. svibnja 2024. na temelju rješenja o osiguranju od 14. svibnja 2024. uknjiženo je založno pravo na ¼ dijela nekretnine protivnika osiguranja, uz zabilježbu ovršivosti tražbine radi čijeg je osiguranja određena uknjižba založnog prava.

Tužitelj je kao protivnik osiguranja protiv rješenja o osiguranju podnio žalbu u kojoj tvrdi da je tražbina predlagatelja osiguranja zastarjela i da ovršnu ispravu predstavlja samo presuda na koju se poziva predlagatelj osiguranja, tj. da svojstvo ovršne isprave u postupku osiguranja nemaju rješenja o ovrsi koja su donesena na temelju presude. Ističe da zastara nije prekinuta podnošenjem prijedloga za ovrhu jer je predlagatelj te prijedloge povlačio. Dakle, tužitelj i u tužbi i u žalbi navodi iste razloge zbog kojih smatra da postupak osiguranja nije dopušten.

Rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž Ovr-241/2024-2 od 9. srpnja 2024. žalba protivnika osiguranja odbijena je kao neosnovana i potvrđeno je rješenje o osiguranju broj Ovr-1299/2024-2 od 14. svibnja 2024., osim iz žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (jer o osnovanosti prigovora zastare odlučuje parnični sud).

Zaključkom ovoga suda, Stalne službe u Daruvaru, broj Ovr-1299/2024-14 od 9. listopada 2024. tužitelj je kao protivnik osiguranja upućen na pokretanje parnice radi proglašenja osiguranja nedopuštenim jer tvrdi da je tražbina predlagatelja osiguranja u cijelosti zastarjela.

8. Rješenjem ovoga suda broj Sp-1911/2023-7 od 19. srpnja 2024. otvoren je i zaključen jednostavni postupak stečaja nad tužiteljem kao potrošačem, a tužitelj je kao potrošač oslobođen od preostalih obveza u odnosu na vjerovnika A1 Hrvatska d.o.o. Zagreb (prema osnovi broj Ovrv-17053/11-2 od 7. veljače 2023. i prema osnovi broj Ovrv-17053/11-NSD od 7. veljače 2023.). Navedena činjenica ne utječe na ocjenu osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva, uzme li se u obzir da je predmet ovoga spora utvrditi jesu li tuženikove tražbine prema tužitelju zastarjele i da li je zbog toga postupak osiguranja nedopušten.

9. Čitanjem priloženih isprava i predmeta ovoga suda broj Ovr-1130/2014 sud utvrđuje da je presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Koprivnici broj P-229/05-3 od 31. ožujka 2005. tuženom ČL naloženo da tužiteljici Croatia osiguranju d.d. Zagreb isplati iznos glavne tražbine od 15.226,58 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. svibnja 2004. do isplate i troškove postupka u iznosu od 550,00 kn, sve u roku od 15 dana. Presuda zbog ogluhe postala je pravomoćna i ovršna 21. travnja 2005..

Rješenjem o ovrsi ovoga suda broj Ovr-515/06-2 od 3. ožujka 2006. određena je ovrha na plaći ovršenika UL radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja Croatia osiguranja d.d. Zagreb u iznosu od 15.226,58 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. svibnja 2004. do isplate, parničnih troškova u iznosu od 550,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. ožujka 2005. i troškova ovršnog postupka koji su odmjereni u iznosu od 530,00 kn zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3. ožujka 2006. kao dana donošenja rješenja o ovrsi. Rješenjem ovoga suda broj Ovr-878/06-2 od 27. travnja 2006. određena je privremena pljenidba računa kod banaka ovršenika UL radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja Croatia osiguranja d.d. Zagreb u iznosu od 15.226,58 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. svibnja 2004. do isplate, parničnih troškova u iznosu od 550,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. ožujka 2005. i troškova ovršnog postupka (koji su odmjereni u iznosu od 0,00 kn).

Rješenjem o ovrsi ovoga suda broj Ovr-878/06 od 21. lipnja 2006. određena je ovrha na računima ovršenika UL radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja Croatia osiguranja d.d. Zagreb u iznosu od 15.226,58 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. svibnja 2004. do isplate, parničnih troškova u iznosu od 550,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. ožujka 2005. i troškova ovršnog postupka (koji su odmjereni u iznosu od 0,00 kn). Rješenjem broj Ovr-878/06-22 od 17. kolovoza 2006. stavljeno je izvan snage rješenje o privremenoj pljenidbi broj Ovr-878/06-2 od 27. travnja 2006..

Rješenjem o ovrsi ovoga suda broj Ovr-1061/09-40 od 16. travnja 2009. određena je ovrha na računu ovršenika UL radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja Croatia osiguranja d.d. Zagreb u iznosu od 15.226,58 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. svibnja 2004. do isplate, parničnih troškova u iznosu od 550,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. ožujka 2005. i troškova ovršnog postupka (koji su odmjereni u iznosu od 0,00 kn).

Rješenjem ovoga suda broj Ovr-2224/09-51 od 4. rujna 2009. određena je privremena pljenidba računa kod banaka ovršenika UL radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja Croatia osiguranja d.d. Zagreb u iznosu od 15.226,58 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. svibnja 2004. do isplate, parničnih troškova u iznosu od 550,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 7. lipnja 2006. i troškova ovršnog postupka (koji su odmjereni u iznosu od 0,00 kn). Rješenjem broj Ovr-1061/09-52 od 27. kolovoza 2009. obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-878/06-22 od 21. lipnja 2006. jer je ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu.

Rješenjem o ovrsi ovoga suda broj Ovr-2224/09-78 od 3. ožujka 2010. određena je ovrha na računima ovršenika UL radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja Croatia osiguranja d.d. Zagreb u iznosu od 15.226,58 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. svibnja 2004. do isplate i parničnih troškova u iznosu od 550,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 7. lipnja 2006.. Rješenjem broj Ovr-2224/09-84 od 27. travnja 2010. obustavljena je privremena pljenidba po rješenju broj Ovr-2224/09-51 od 4. rujna 2009. i ukinute su provedene radnje.

Rješenjem o ovrsi ovoga suda broj Ovr-2989/12-4 od 18. listopada 2012. određena je ovrha na pokretninama ovršenika UL radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja Croatia osiguranja d.d. Zagreb u iznosu od 15.226,58 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. svibnja 2004. do isplate, parničnih troškova u iznosu od 550,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 7. lipnja 2006. i troškova ovršnog postupka (koji su odmjereni u iznosu od 0,00 kn). Rješenjem broj Ovr-2989/12-5 od 6. studenoga 2012. obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-1061/09-40 od 16. travnja 2009. jer je ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu. Rješenjem broj Ovr-2989/12-6 od 6. studenoga 2012. obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-2224/09-78 od 3. ožujka 2010. jer je ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu.

Rješenjem o ovrsi ovoga suda broj Ovr-1130/14-30 od 8. rujna 2014. određena je ovrha na računima ovršenika UL radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja Croatia osiguranja d.d. Zagreb u iznosu od 15.226,58 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. svibnja 2004. do isplate, parničnih troškova u iznosu od 550,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 7. lipnja 2006. i troškova ovršnog postupka (koji su odmjereni u iznosu od 0,00 kn). Rješenjem broj Ovr-2989/12-29 od 12. svibnja 2014. obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-2989/12-4 od 18. listopada 2012. jer je ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu.

Cjelokupni predmet ovoga suda broj Ovr-1130/2014 zajedno s odlukama koje su donesene pod poslovnim brojevima Ovr-878/06, Ovr-1061/09, Ovr-2224/09 i Ovr- 2989/12 predstavlja jedan sudski spis i jedan ovršni postupak u kojem je ovrhovoditelj Croatia osiguranje d.d. Zagreb pokušavao od ovršenika UL naplatiti istu novčanu tražbinu (određenu presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Koprivnici broj P-229/05-3 od 31. ožujka 2005.), a poslovni brojevi predmeta mijenjali su se zbog promjene predmeta i sredstava ovrhe, uz istodobnu obustavu ranijeg postupka, sve sukladno čl. 5. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005 i 121/2005). Ta odredba predviđala je da, ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud je donosio novo rješenje o ovrsi i nastavljao je ovrhu na temelju toga rješenja o ovrsi, a ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavljala se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi. U smislu ove odredbe odluke ovršnog suda o obustavama ovršnih postupaka nemaju utjecaj na tijek zastarnih rokova, usprkos tužiteljevom drugačijem pravnom shvaćanju, jer se ovršni postupak svaki puta istovremeno nastavljao na nekom drugom predmetu i nekim drugim sredstvom ovrhe.

10. Čitanjem podataka Financijske agencije (l. 43) o provedbi ovrhe na tužiteljevim računima i oročenim novčanim sredstvima na temelju rješenja o ovrsi ovoga suda broj Ovr-1130/14-30 od 8. rujna 2014. sud utvrđuje da je to rješenje o ovrsi dostavljeno Financijskoj agenciji 9. rujna 2014. (tako proizlazi i iz dostavnice priložene u spis broj Ovr-1130/2014, time da je Financijska agencija dopisom od 2. ožujka 2015., koji joj je dostavljen 5. ožujka 2015., obaviještena o tome da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno 23. rujna 2014.) i da Financijska agencija nije naplatila nijedan dio ovrhovoditeljeve tražbine, uz primjedbu "nemogućnost izvršenja temeljem čl. 12. ZPONS-a".

11. Ovaj parnični sud u ovom postupku ovlašten je raspravljati isključivo o prigovoru zastare kojim je tužitelj kao protivnik osiguranja osporio rješenje o osiguranju Stalne službe ovoga suda u Daruvaru broj Ovr-1299/2024-2 od 14. svibnja 2024. jer je tužitelj isključivo zbog toga razloga zaključkom broj Ovr-1299/2024-14 od 9. listopada 2024. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja osiguranja nedopuštenim. O ostalim žalbenim razlozima odlučeno je rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž Ovr-241/2024-2 od 9. srpnja 2024. i oni nisu predmet ove parnice.

12. Čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20) propisuje da Financijska agencija prestaje s izvršavanjem osnove za plaćanje, ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od 3 godine od primitka osnove za plaćanje, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih 6 mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika.

U konkretnom slučaju Financijska agencija 9. rujna 2014. primila je rješenje o ovrsi ovoga suda broj Ovr-1130/14-30 od 8. rujna 2014. kao osnovu za plaćanje tako da je trogodišnji rok iz čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima protekao 10. rujna 2017. i toga dana Financijska agencija prestaje s izvršavanjem osnove za plaćanje.

13. Čl. 233. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) propisuje da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Međutim, sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina.

Na temelju čl. 226. Zakona o obveznim odnosima tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Isto vrijedi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja.

Sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelima radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a temeljem čl. 245. st. 1., 4. i 5. istog zakona nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, time da zastara počinje teći iznova od dana okončanja postupka kada je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe.

14. Osporenim rješenjem o osiguranju broj Ovr-1299/2024-2 od 14. svibnja 2024. prisilno je zasnovano založno pravo na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja koju čine:

a) glavna tražbina u iznosu od 1.437,54 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 2.020,91 EUR od 21. svibnja 2004. do 13. rujna 2006., na iznos od 1.520,08 EUR od 14. rujna 2006. do 29. prosinca 2010. i na iznos od 1.437,54 EUR od 30. prosinca 2010. do namirenja,

b) trošak parničnog postupka u iznosu od 73,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. ožujka 2005. do isplate,

c) trošak ovršnog postupka u iznosu od 70,34 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3. lipnja 2006. do isplate, i

d) trošak postupka osiguranja u iznosu od 276,55 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja o osiguranju do isplate. Presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Koprivnici broj P-229/05-3 od 31. ožujka 2005. tuženom ČL naloženo je da tužiteljici Croatia osiguranju d.d. Zagreb isplati iznos glavne tražbine od 15.226,58 kn (sada 2.020,91 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. svibnja 2004. do isplate i troškove postupka u iznosu od 550,00 kn (sada 73,00 EUR) i ta odluka ovršna je isprava za navedene tražbine. Rješenjem o ovrsi ovoga suda broj Ovr-515/06-2 od 3. ožujka 2006. određena je ovrha na plaći ovršenika UL i naloženo mu je plaćanje troškova ovršnog postupka u iznosu od 530,00 kn (sada 70,34 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenje rješenja o ovrsi do isplate i ta odluka ovršna je isprava za navedenu tražbinu. Rješenjem o osiguranju broj Ovr-1299/2024- 2 od 14. svibnja 2024. protivniku osiguranja UL naloženo je plaćanje troška postupka osiguranja u iznosu od 276,55 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja o osiguranju do isplate i ta odluka ovršna je isprava za navedene tražbine.

15. Tuženikova glavna tražbina u iznosu od 2.020,91 EUR i tuženikova tražbina na ime naknade troška parničnog postupka u iznosu od 73,00 EUR utvrđene su presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Koprivnici broj P-229/05-3 od 31. ožujka 2005. koja je postala pravomoćna i ovršna 21. travnja 2005.. Te tražbine na temelju čl. 233. Zakona o obveznim odnosima zastarijevaju za deset godina, ali ovaj sud utvrđuje da je tuženik kao ovrhovoditelj podnošenjem prijedloga za ovrhu, prijedloga za privremenu pljenidbu i prijedloga za osiguranje prekidao zastaru (čl. 241. Zakona o obveznim odnosima). Prijedlog za ovrhu pod poslovnim brojem Ovr-515/06 tuženik je podnio 2. ožujka 2006., prijedlog za privremenu pljenidbu pod poslovnim brojem Ovr- 878/06 podnio je 25. travnja 2006., prijedlog za ovrhu pod poslovnim brojem Ovr- 878/06 podnio je 21. lipnja 2006., prijedlog za ovrhu pod poslovnim brojem Ovr- 1061/09-40 podnio je 6. travnja 2009., prijedlog za privremenu pljenidbu pod poslovnim brojem Ovr-2224/09 podnio je 23. lipnja 2009., prijedlog za ovrhu pod poslovnim brojem Ovr-2224/09 podnio je 23. studenoga 2006. (prijedlog je dopunjen po nalogu suda 18. siječnja 2010.), prijedlog za ovrhu pod poslovnim brojem Ovr-2989/12 podnio je 8. rujna 2011., prijedlog za ovrhu pod poslovnim brojem Ovr-1130/14 podnio je 24. siječnja 2014., Financijska agencija provodila je ovrhu na računima na temelju rješenja o ovrsi broj Ovr-1130/14-30 od 8. rujna 2014. u razdoblju od 9. rujna 2014. (kada joj je dostavljeno rješenje o ovrsi) do 9. rujna 2017. (tj. 3 godine, sukladno čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima), a prijedlog za osiguranje pod poslovnim brojem Ovr-1299/2024 tuženik je podnio 2. svibnja 2024.. Svi ti prijedlozi podneseni su unutar roka od 10 godina, gleda li se vrijeme proteklo od svake pojedine prethodne radnje, i predstavljaju vjerovnikove radnje poduzete protiv dužnika pred sudom radi osiguranja ili ostvarenja tražbine. Na temelju čl. 245. st. 1., 4. i 5. Zakona o obveznim odnosima nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, time da zastara počinje teći iznova od dana okončanja postupka kada je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe. Stoga tuženikova glavna tražbina u iznosu od 2.020,91 EUR i tuženikova tražbina na ime naknade troška parničnog postupka u iznosu od 73,00 EUR koje su utvrđene presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Koprivnici broj P-229/05-3 od 31. ožujka 2005. nisu zastarjele i u tom dijelu tužbeni zahtjev radi proglašenja osiguranja nedopuštenim odbijen je kao neosnovan.

(Može se primjetiti da se opis tuženikove glavne tražbine koji je utvrđen presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Koprivnici broj P-229/05-3 od 31. ožujka 2005. razlikuje od opisa tuženikove glavne tražbine iz rješenja o osiguranju Stalne službe ovoga suda u Daruvaru broj Ovr-1299/2024-2 od 14. svibnja 2024., ali to nije predmet ovoga spora. Međutim, zbog takvog različitog opisa iznosa glavne tražbine u ovršnoj ispravi i u odluci kojom je određeno osiguranje tražbine ovaj sud nije u toč. I. podstavak 2., i u toč. II., podstavak 1. izreke presude određeno naveo iznos glavne tražbine, nego je tu tražbinu opisao kao glavnu tražbinu koja je utvrđena presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Koprivnici broj P-229/05-3 od 31. ožujka 2005..)

16. Tuženikova tražbina na ime naknade troška ovršnog postupka u iznosu od 70,34 EUR utvrđena je rješenjem o ovrsi ovoga suda broj Ovr-515/06-2 od 3. ožujka 2006.. Na temelju izvedenih dokaza sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi kada je ta odluka postala pravomoćna i ovršna (spis predmeta izlučen je), no da je rješenje o ovrsi steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti proizlazi iz činjenice da nijedna stranka ne tvrdi drugačije i iz činjenice da nijedna stranka ne tvrdi da je protiv rješenja o ovrsi podnesen bilo kakav pravni lijek. Ta tražbina također na temelju čl. 233. Zakona o obveznim odnosima zastarijeva za deset godina. Rok zastare od 10 godina za spornu tražbinu na ime troška ovršnog postupka u ovom slučaju počeo je teći pravomoćnošću i ovršnošću rješenja o ovrsi. Iako taj datum u ovom postupku nije pouzdano utvrđen, može se zaključiti da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno najkasnije podnošenjem prijedloga za privremenu pljenidbu u predmetu ovoga suda broj Ovr- 878/06 25. travnja 2006., uzme li se u obzir da ovršni sud u suprotnom ne bi donio ni rješenje o privremenoj pljenidbi ni kasnija rješenja o ovrsi (stranke ne iznose činjenice na temelju kojih bi se moglo drugačije zaključiti). Iako je tuženik podnosio prijedloge za ovrhu i prijedloge za privremenu pljenidbu, sve kako je opisano u toč. 15 ovoga obrazloženja, on time nije prekidao zastaru novčane tražbine koja se odnosi na ovršni trošak od 530,00 kn (sada 70,34 EUR) jer se njegovi prijedlozi, a ni sudske odluke koje su donesene povodom tih prijedloga nisu odnosili na naplatu te tražbine. Tuženik je tek u prijedlogu za osiguranje podnesenom 2. svibnja 2024. predložio da se odredi osiguranje i u odnosu na njegovu novčanu tražbinu koja obuhvaća iznos ovršnog troška od 70,34 EUR utvrđenu rješenjem o ovrsi broj Ovr-515/06-2 od 3. ožujka 2006.. U razdoblju od utvrđenja sporne tražbine (tj. najkasnije 25. travnja 2006.) do podnošenja prijedloga za osiguranje 2. svibnja 2024. protekao je zastarni rok od deset godina iz čl. 233. Zakona o obveznim odnosima zbog čega sud utvrđuje da je ova tuženikova tražbina zastarjela. Stoga je ocijenjeno da je tužbeni zahtjev osnovan u dijelu koji se odnosi na zastaru obveze plaćanja troška ovrhe u iznosu od 70,34 EUR (koja obveza je utvrđena rješenjem o ovrsi od 3. ožujka 2006.), tj. da je osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini u tom dijelu nedopušteno.

17. Tuženikova tražbina na ime naknade troška postupka osiguranja u iznosu od 276,55 EUR utvrđena je rješenjem o osiguranju Stalne službe ovoga suda u Daruvaru broj Ovr-1299/2024-2 od 14. svibnja 2024. . Ta tražbina na temelju čl. 233. Zakona o obveznim odnosima zastarijeva za deset godina, a taj zastarni rok nije protekao do dana zaključenja glavne rasprave u ovom postupku 25. rujna 2025.. Stoga tuženikova tražbina na ime naknade troška postupka osiguranja u iznosu od 276,55 EUR koja je utvrđena rješenjem o osiguranju broj Ovr-1299/2024-2 od 14. svibnja 2024. nije zastarjela i u tom dijelu tužbeni zahtjev radi proglašenja osiguranja nedopuštenim odbijen je kao neosnovan.

18. Tuženikova sporedna tražbina koja se odnosi na plaćanje zakonske zatezne kamate na iznos od 2.020,91 EUR u razdoblju od 21. svibnja 2004. do isplate utvrđena je presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Koprivnici broj P-229/05-3 od 31. ožujka 2005. koja je postala pravomoćna i ovršna 21. travnja 2005.. Potraživanja zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti i koje dospjevaju ubuduće zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od dana ovršnosti ovršne isprave jer se radi o povremenim tražbinama koje dospjevaju svakoga dana, sve u smislu čl. 226. st. 1. u vezi čl. 233. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a pri tom nije odlučno je li glavna tražbina prestala. Rok zastare od tri godine za spornu sporednu povremenu tražbinu na ime zateznih kamata na glavnu tražbinu u ovom slučaju počeo je teći 21. travnja 2005. pravomoćnošću i ovršnošću presude zbog ogluhe. Tuženik je prekidao tijek zastare podnošenjem prijedloga za ovrhu i prijedloga za privremenu pljenidbu, sve kako je opisano u toč. 15 ovoga obrazloženja, a nakon prekida zastara je tekla iznova, pri čemu se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, time da zastara počinje teći iznova od dana okončanja postupka kada je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe. Financijska agencija radi naplate tuženikove tražbine, uključujući i sporednu tražbinu koja se odnosi na plaćanje zakonske zatezne kamate na iznos od 2.020,91 EUR, provodila je ovrhu na računima na temelju rješenja o ovrsi broj Ovr-1130/14-30 od 8. rujna 2014. u razdoblju od 9. rujna 2014. (kada joj je dostavljeno rješenje o ovrsi) do 9. rujna 2017. (tj. 3 godine, sukladno čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima), a prijedlog za osiguranje pod poslovnim brojem Ovr-1299/2024 tuženik je podnio 2. svibnja 2024.. U radzoblju od 10. rujna 2017. do 1. svibnja 2024. protekao je zastarni rok od tri godine iz čl. 226. st. 1. u vezi čl. 233. st. 2. Zakona o obveznim odnosima predviđeno za zastaru povremenih tražbina zbog čega sud utvrđuje da je ova tuženikova sporedna tražbina zastarjela. Stoga je ocijenjeno da je tužbeni zahtjev osnovan u dijelu koji se odnosi na zastaru obveze plaćanja zakonske zatezne kamate na iznos od 2.020,91 EUR (koja obveza je utvrđena presudom zbog ogluhe od 31. ožujka 2005.), tj. da je osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini u tom dijelu nedopušteno.

19. Presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Koprivnici broj P-229/05-3 od 31. ožujka 2005. tužitelju je (kao tuženiku) između ostaloga naloženo da tuženiku (kao tužitelju) plati parnični trošak od 550,00 kn (sada 73,00 EUR) u roku od 15 dana. Tom odlukom nije utrđena obveza dužnika da na iznos parničnog troška plati zakonske zatezne kamate, a takva obveza nije utvrđena ni nekom drugom odlukom. Iako je sud kasnije (u postupcima opisanim u toč. 15 ovoga obrazloženja) na prijedlog ovrhovoditelja određivao ovrhu, privremenu pljenidbu sredstava i osiguranje i u odnosu na sporednu tražbinu koju čine zakonske zatezne kamate na iznos parničnog troška od 550,00 kn (sada 73,00 EUR), te kasnije odluke nemaju svojstvo ovršne isprave u odnosu na tu sporednu tražbinu jer njima nije naloženo dužniku da plati tu sporednu tražbinu.

S obzirom na to da obveza dužnika da na iznos parničnog troška plati zakonske zatezne kamate nije utvrđena sudskom odlukom, takva njegova obveza nije ni nastala i zastarjelost te obveze ne može se ni ispitati ni utvrditi (eventualna nedopuštenost osiguranja te sporedne tražbine zbog nekih drugih razloga nije predmet ovoga spora). Stoga je tužbeni zahtjev (iako je rješenjem od 14. svibnja 2024. određeno osiguranje i te sporedne tražbine) odbijen kao neosnovan u dijelu koji se odnosi na proglašenje nedopuštenim osiguranja sporedne novčane tražbine u vidu zakonske zatezne kamate na iznos parničnog troška od 73,00 EUR.

20. Rješenjem o ovrsi ovoga suda broj Ovr-515/06-2 od 3. ožujka 2006. tužitelju je (kao ovršeniku) između ostaloga naloženo da tuženiku (kao ovrhovoditelju) plati sporednu novčanu tražbinu u vidu zakonske zatezne kamate koja na iznos ovršnog troška od 530,00 kn (sada 70,34 EUR) teče od 3. ožujka 2006. kao dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Kako je već rečeno u toč. 16. ovoga obrazloženja, na temelju izvedenih dokaza sud nije mogao utvrditi kada je ta odluka postala pravomoćna i ovršna (spis predmeta izlučen je), no da je rješenje o ovrsi steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti proizlazi iz činjenice da nijedna stranka ne tvrdi drugačije i iz činjenice da nijedna stranka ne tvrdi da je protiv rješenja o ovrsi podnesen bilo kakav pravni lijek. Potraživanja zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti i koje dospjevaju ubuduće zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od dana ovršnosti ovršne isprave jer se radi o povremenim tražbinama koje dospjevaju svakoga dana, sve u smislu čl. 226. st. 1. u vezi čl. 233. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a pri tom nije odlučno je li glavna tražbina prestala. Rok zastare od tri godine za spornu sporednu povremenu tražbinu na ime zateznih kamata na trošak ovršnog postupka u ovom slučaju počeo je teći pravomoćnošću i ovršnošću rješenja o ovrsi. Iako taj datum u ovom postupku nije pouzdano utvrđen, može se zaključi da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno najkasnije podnošenjem prijedloga za privremenu pljenidbu u predmetu ovoga suda broj Ovr-878/06 25. travnja 2006., uzme li se u obzir da ovršni sud u suprotnom ne bi donio ni rješenje o privremenoj pljenidbi ni kasnija rješenja o ovrsi (stranke ne iznose činjenice na temelju kojih bi se moglo drugačije zaključiti). Iako je tuženik podnosio prijedloge za ovrhu i prijedloge za privremenu pljenidbu, sve kako je opisano u toč. 15 ovoga obrazloženja, on time nije prekidao zastaru sporedne novčane tražbine u vidu zakonske zatezne kamate na iznos ovršnog troška od 530,00 kn (sada 70,34 EUR) jer se njegovi prijedlozi, a ni sudske odluke koje su donesene povodom tih prijedloga nisu odnosili na naplatu te sporedne tražbine. Tuženik je tek u prijedlogu za osiguranje podnesenom 2. svibnja 2024. predložio da se osiguranje odredi i u odnosu na njegovu sporednu novčanu tražbinu koja obuhvaća zakonske zatezne kamate na iznos ovršnog troška od 70,34 EUR utvrđenu rješenjem o ovrsi broj Ovr-515/06-2 od 3. ožujka 2006.. U razdoblju od utvrđenja sporne sporedne tražbine (tj. najkasnije 25. travnja 2006.) do podnošenja prijedloga za osiguranje 2. svibnja 2024. protekao je zastarni rok od tri godine iz čl. 226. st. 1. u vezi čl. 233. st. 2. Zakona o obveznim odnosima predviđen za zastaru povremenih tražbina zbog čega sud utvrđuje da je ova tuženikova sporedna tražbina zastarjela. Stoga je ocijenjeno da je tužbeni zahtjev osnovan u dijelu koji se odnosi na zastaru obveze plaćanja zakonske zatezne kamate na iznos od 70,34 EUR (koja obveza je utvrđena rješenje o ovrsi od 3. ožujka 2006.), tj. da je osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini u tom dijelu nedopušteno.

20. Tuženikova sporedna tražbina na ime zakonske zatezne kamate na trošak postupka osiguranja od 276,55 EUR koja teče od 14. svibnja 2024. kao dana donošenja rješenja o osiguranju do isplate utvrđena je rješenjem o osiguranju Stalne službe ovoga suda u Daruvaru broj Ovr-1299/2024-2 od 14. svibnja 2024.. Ta sporedna tražbina na temelju čl. 226. st. 1. u vezi čl. 233. st. 2. Zakona o obveznim odnosima zastarijeva za tri godine, a taj zastarni rok nije protekao do dana zaključenja glavne rasprave u ovom postupku 25. rujna 2025.. Stoga tuženikova sporedna tražbina na ime zakonske zatezne kamate na trošak postupka osiguranja koja je utvrđena rješenjem o osiguranju broj Ovr-1299/2024-2 od 14. svibnja 2024. nije zastarjela i u tom dijelu tužbeni zahtjev radi proglašenja osiguranja nedopuštenim odbijen je kao neosnovan.

21. Tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže da sud, nakon što proglasi da postupak osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini nije dopušten, naloži zemljišnoknjižnom odjelu suda uspostavu prijašnjeg stanja na nekretnini koja je predmet osiguranja.

Čl. 50. - 56. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024), koji se na temelju čl. 290. st. 1. istog zakona primjenjuju i u postupcima osiguranja, propisuju postupak upućivanja u parnicu protivnika osiguranja koji je žalbom osporio rješenje o osiguranju. Čl. 55. st. 6. toga zakona propisuje da će sud nadležan za odlučivanje o žalbi na temelju pravomoćne presude kojom je utvrđeno da osiguranje nije dopušteno na prijedlog protivnika osiguranja ukinuti provedene radnje i obustaviti postupak osiguranja.

Sukladno tome, tužbeni zahtjev nije osnovan u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva da ovaj parnični sud, ako osiguranje nije dopušteno, naloži zemljišnoknjižnom odjelu uspostavu prijašnjeg stanja na nekretnini koja je predmet osiguranja. Iz čl. 55. st. 6. Ovršnog zakona proizlazi da parnični sud koji odlučuje o eventualnoj nedopuštenosti osiguranja ne odlučuje i o uspostavi zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa nedopuštenog osiguranja, već o tome na prijedlog tužitelja kao protivnika osiguranja na temelju pravomoćne presude kojom je utvrđeno da osiguranje nije dopušteno odlučuje sud nadležan za odlučivanje o žalbi. Za odlučivanje o žalbi nadležan je sud koji je odredio osiguranje jer taj sud povodom žalbe na rješenje o osiguranju odlučuje kako postupiti sa žalbom, tj. treba li žalbu prihvatiti (remonstrativna ovlast), treba li predmet radi odlučivanja o žalbi dostaviti na rješavanje drugostupanjskom sudu i treba li podnositelja žalbe uputiti na parnicu radi proglašenja osiguranja nedopuštenim. Dakle, u konkretnom slučaju o eventualnoj uspostavi zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa osiguranja na prijedlog tužitelja kao protivnika osiguranja odlučit će prvostupanjski sud u predmetu Ovr-1229/2024 na temelju pravomoćne presude kojom je odlučeno o nedopuštenosti osiguranja, tj. ovisno o ishodu ovoga spora, a pri tom će taj sud odlučiti i o ukidanju provedenih radnji i obustavi postupka.

Stoga je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se odnosi na uspostavu ranijeg stanja zemljišne knjige odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u toč. III. izreke.

22. Odluka o parničnim troškovima iz toč. IV. izreke temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a jer tuženik nije uspio u sporu samo u neznatnom dijelu, a zbog toga dijela nisu nastali posebni troškovi. Predmet ovoga spora bilo je utvrđivanje nedopuštenosti osiguranja novčane tražbine na ime glavne tražbine u iznosu od 2.020,91 EUR, troškova parnice u iznosu od 73,00 EUR, troškova ovrhe u iznosu od 70,34 EUR i troškova osiguranja u iznosu od 276,55 EUR, što ukupno iznosi 2.440,80 EUR, te zakonskih zateznih kamata na te iznose prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini i ocjenjivanje osnovanosti naloga zemljišnoknjižnom odjelu da na nekretnini uspostavi ranije stanje. Tužitelj je u sporu uspio samo u dijelu zahtjeva koji se odnosi na utvrđivanje nedopuštenosti osiguranja novčane tražbine na ime troškova ovrhe u iznosu od 70,34 EUR (što je 2,89 % iznosa od 2.440,80 EUR) i u dijelu zahtjeva koji se odnosi na utvrđivanje nedopuštenosti osiguranja novčane tražbine na ime zakonskih zateznih kamata na iznos glavne tražbine i na ime zakonskih zateznih kamata na iznos troškova ovrhe, a zbog toga nisu nastali posebni parnični troškovi. Stoga sud smatra da je tužitelj dužan tuženiku dužan naknaditi parnične troškove u ukupnom iznosu od 750,00 EUR koji se odnose na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje punomoćnika na ročištima 8. svibnja 2025. i 25. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište i PDV u iznosu od 150,00 EUR. Navedeni troškovi bili su potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema važećoj Odvjetničkoj tarifi. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 53,09 EUR jer tuženik s obzirom na uspjeh u sporu nema obvezu plaćanja te sudske pristojbe (čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama; Narodne novine broj 118/18 i 51/23).

U Bjelovaru 10. studenoga 2025.

Sudac

Miroslav Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.