Pn-15/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stalna služba u Kninu

Dr. Franje Tuđmana 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, OIB: 29399232217, po sutkinji Ani Kević Brakus, u pravnoj stvari tužitelja ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jakši Tomiću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika ad/1 Komunalno poduzeće d.o.o., [adresa] 5. kolovoza 1995. broj 9, OIB: 33813961569, zastupanog po punomoćniku Jasminu Avdagiću, odvjetniku u [adresa] i ad/2 Čistoća i zelenilo d.o.o., [adresa] 5. kolovoza 1995. broj 9, OIB: 46163832762, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Korljan i partneri d.o.o., Zadar, Obala kneza Branimira 27/1, radi isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 30. rujna 2025.g., u prisustvu zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika ad/1 i ad/2, na ročištu za objavu odluke, dana 10. studenoga 2025.g., u odsutnosti punomoćnika stranaka,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Dužni su tuženi Komunalno poduzeće d.o.o. i Čistoća i zelenilo d.o.o., solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od 1.100,053,92 kune, za period od dana 23. veljače 2012., pa do dana 29. veljače 2020., zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje na mjesečni iznos od 11.225,04 kune, teku od dospijeća, odnosno svakog prvog u mjesecu, za prethodni pa do isplate, po stopi iz ostalih odnosa sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

II. Dužni su tuženi Komunalno poduzeće d.o.o. i Čistoća i zelenilo d.o.o. solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, nadoknaditi tužitelju troškove prouzročene ovim postupkom, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje na dosuđeni iznos teku od presuđenja pa do isplate."

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku ad.1) trošak postupka u iznosu od 33.031,68EUR-a a tuženiku ad.2) trošak postupka u iznosu od 25.826,50EUR-a, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik nekretnina koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu označene kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], sve zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (dalje: predmetne nekretnine) a navedene nekretnine da bez valjane pravne osnove koriste Komunalno poduzeće d.o.o. [adresa], te Čistoća i zelenilo d.o.o. [adresa]. U naravi da se na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] nalazi dio poslovne zgrade tuženih dok da su preostale dvije čestice odnosno čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sastavni dio dvorišta. Dakle, tuženi da obavljaju svoju poslovnu djelatnost na način da koriste bez ikakve naknade nekretnine u vlasništvu tužitelja te da na taj način ostvaruju nepripadnu korist dok je njemu zbog takvog postupanja tuženih u cijelosti onemogućeno raspolaganje nekretninama koje su predmet ovog postupka.

1.1. Ističe da je pokušao na miran način sa tuženima postići dogovor oko korištenja predmetnih nekretnina ali isti da su izbjegavali postizanje bilo kakvog sporazuma već da su postojeću komunikaciju koristili isključivo radi izbjegavanja plaćanja bilo kakve naknade radi čega da je pokrenuo pred ovim sudom postupak koji se vodi pod brojem R1-50/2016 radi osiguranja dokaza tražeći da sud utvrdi činjenicu korištenja predmetnih nekretnina od strane tuženih te vrijednost zakupnine odnosno koristi koju tuženi ostvaruju na tužiteljev račun. Stoga tužbenim zahtjevom uređenim podneskom od dana 18. veljače 2020.g. potražuje štetu u visini od 1.000,053,92kune za period od 23.2.2012.g. do 29.2.2020. zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na mjesečni iznos od 11.225,04 kune teku od dospijeća, odnosno svakog prvog u mjesecu, za prethodni, pa do isplate odnosno za svaki mjesec korištenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženici se protive tužbenom zahtjevu navodeći kako nije istina da oni bez valjane pravne osnove koriste čest. zem. [katastarska čestica], sve u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da su neistiniti navodi da je tužitelj pokušao na miran način sa tuženicima postići dogovor oko korištenja predmetnih nekretnina ali su tuženi izbjegavali postizanje bilo kakvog sporazuma već su postojeću komunikaciju koristili isključivo radi izbjegavanja plaćanja bilo kakve naknade te da iz dokumenta koji prileže tužbi, sastavljenom od strane odvjetnika Branimira Zmijanovića iz Šibenika, od dana 6. rujna 2015.g., kojim kao tadašnji punomoćnik tužitelja, obavijestio tuženika ad/1 da se očituje o načinu korištenja i naknade opisanih nekretnina, ugovorom o zakupu, odnosno potencijalnom ponudom o kupoprodaji.

2.1. Komunalno poduzeće d.o.o. [adresa], pod brojem 375/2-15 od 5. listopada 2015. u vezi s tim da je dostavilo odgovor kojim predlaže sklapanje ugovora o najmu. Nakon toga, tužitelj da je i osobno razgovarao sa direktoricom Komunalnog poduzeća d.o.o. [adresa] i direktorom Čistoća i zelenilo d.o.o. [adresa] te da mu je tom prilikom ponuđeno da se izjasni o sklapanju ugovora o najmu zemljišta koje je sastavni dio dvorišta tuženika ad/1 i ad/2 ali tom prigodom tužitelj da je davao neodređene odgovore da bi nakon toga isti ustao tužbom za naknadom štete. Nadalje navode da je u tužbi naznačen podatak da je pred ovim sudom vođen postupak pod brojem R-50/16 radi osiguranja dokaza te je u odnosu na to razvidno da vještva vještaka mjernika i vještaka građevinske struke izrađena za potrebe tog postupka ne mogu biti podloga za utvrđivanje osnovanost ovog tužbenog zahtjeva, pogotovu ne u pogledu visine zakupa koji iznos je tužitelj tražio jer su oba neprihvatljiva i neprimjerena te sačinjena protivno nalogu suda i pravilima struke.

2.2. Tuženici nadalje navode da se ovdje radi o odnosima koji zadiru u razdoblje unatrag više od pedesetak godina te da je Narodni odbor Općine Knin, Kotar Šibenik, Odsjek za komunalne poslove pod brojem 06-5461/1-58 od 31. XII 1958.godine, izdao građevinsku dozvolu tadašnjem građevinskom poduzeću “Dinara” Knin za izvođenje radova na novogradnji stambeno-upravne zgrade poduzeća u [adresa]. (danas Trg Oluje br. 9.), a zgrada da će imati prizemlje i dva kata. Nadalje, u obrazloženju se navodi da je lokacija rješenja odobrenjem N.O. općine Knin - Odsjek za komunalne poslove br. 06-893 od 11.III 1958. godine, s tim da regulaciona linija i nivelete određena je po organu za komunalne poslove N.O. [adresa] u skladu da regulacionim planom, a zemljište je vlasništvo građevinskog poduzeća d.o.o. [adresa]. U građevinskoj dozvoli da nisu navedeni katastarski i zemljišnoknjižni podaci o zemljištu na kojem će se zgrada graditi, a lokacijska dozvola da se nije mogla pronaći u arhivi bivšeg Narodnog odbora općine Knin.

2.3. Nadalje navode da je ulaz u zgradu bio po samoj sredini zgrade s glavne ulice te da se nekoliko godina poslije korištenja zgrade vidjelo da isti nije praktičan i zbog toga da je zatvoren ada je novi otvoren na sjevernoj strani na način da je tom prilikom izgrađena i jedna prostorija u funkciji portirnice, po mišljenju, tuženika ad.1). i ad.2) na zemlji šupu vlasnosti prednika tužitelja s tim da danas nije poznato kako je tada poduzeće “Dinara” Knin, sa prednikom tužitelja kao vlasnikom riješilo pitanje korištenje tog zemljišta. Nastavno, osamdesetih godina prošlog stoljeća da je izvršeno aviogeodetsko snimanje katastarske općine [katastarska općina] i dijela katastarske općine [katastarska općina] i da je osnovana nova katastarska općina [katastarska općina] ali u zemljišnim knjigama u [adresa] da nije osnovana zemljišna knjiga za katastarsku općinu [katastarska općina]. Stoga u pravnom prometu da se za nekretnine i dalje koriste podaci iz zemljišne knjige katastarske općine [katastarska općina] i radi toga Ispostava katastra u Kninu da izdaje uvjerenje o identifikaciji katastarskih općina u K. O. [katastarska općina] te da o novom premjeru nema posebne oznake za zgrade, a posebne za zemljište, a sve da je označeno kao čestica zemlje.

2.4. Tuženici potom navode da po novom premjeru zgrada tuženika ima oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a iz Uvjerenja o identifikaciji katastarskih čestica u k. o. [katastarska općina], Područnog ureda a katastar Šibenik-Ispostava Knin, klasa: 936- 02/10-04/0145, ur.broj: 1510-01 od 19.10.2010.godine da se vidi se da se čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sastoji od dijela čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica]. Iz ovog uvjerenja jasno da se vidi da predmetna zgrada nije sporan podatak koliko je od čest. zem. [katastarska čestica], korišteno za potrebe predmetne zgrade. Naime, dana 4. listopada 2016., na licu mjesta u [adresa] da je održan očevid o čemu da je sastavljen i zapisnik uvidom u koji da je razvidno da je punomoćnik predlagatelja istaknuo da se nekretnine nalaze unutar kruga predloženika, da on ne može točno pokazati na kojem je to dijelu te je predložio da to učini mjernik, a i prisutni predlagatelj, sada tužitelj, nije pokazao o kojim nekretninama se radi.

2.5. Mjernik vještak je u spisu R1-50/16 naveo da po katastarskom stanju čest. zem [katastarska čestica] ne postoji već je ista čest. zem. [katastarska čestica], odnosno na upit punomoćnika predloženika ad/1 da pokaže gdje se nalazi čest. zem. [katastarska čestica], neodređeno je odgovorio rekavši da će se o tome pismeno izjasniti. Iz dostavljenog vještva da je razvidno da se dio zgrade određen točkama: A-B-C-F-G-H-J-O-A, nalazi na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], u površini od 115 m3, na skici očevida broj 2 i označen zelenom bojom. S tim u vezi, dio zgrade označen točkama: J-K-L-M-N-O-J da se nalazi se na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], u površini od 31 m2 na slici očevida br. 3 i označen cijan bojom, zbrajanjem kojih u odnosu na čest. zem [katastarska čestica] da se dobiva ukupnom površinu od 146 m2. Dakle, iz skice očevida da proizlazi da je za upravnu zgradu tuženika od čest. zem. [katastarska čestica] uzeta površina od 115 m2 i za pomoćnu zgradu 31 m2 ali da uvidom u podatke iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za čest. zem. [katastarska čestica], u naravi dvorište površine 180 m2, oduzmu li se 146 m2, preostaju 34 m2, koja da na skici nigdje nisu ni prikazana.

2.6. Dakle, tuženici su tvrdili da čest. zem. [katastarska čestica] ne postoji jer da je pripojena drugoj čestici, a iako je vještaku mjerniku bilo naloženo da se izjasni o mišljenju punomoćnika predloženika ad/1 isti to u dostavljenom vještvu nije učinjeno. Slijedom svih tih utvrđenja, tuženik ad/1 navodi podatak kako je u posjedu katastarske mape iz koje se može sa sigurnošću razaznati postojanje čest. zem. [katastarska čestica], koju će predočiti na raspravi za potrebe ovog postupka.

2.7. Tuženici ad/1 i ad/2 smatraju da očito da je tadašnje “Dinara” građevinsko poduzeće Knin sagradilo poslovnu zgradu na zemljištu koje je bilo njegovo vlasništvo pa stoga tužitelj nema osnove sada zahtijevati odnosno tražiti bilo kakvu naknadu za zemljište koje nije njegovo vlasništvo. Slijedom toga tuženici su predlagali da sud izrađeno vještvo od strane Mate Skračić, vještaka iz Šibenika, koje se odnosi na upravnu zgradu odbaci kao neutemeljeno. U izrađenom vještvu na stranici 19. prikazan je mjesečni najam dvorišta, iz kojeg se vidi da su radi usporedbe uzete cijene iz Splita, Viškova, Zadra i Drniša, te s tim u vezi postavlja se pitanje kako se mogu uspoređivati cijene iz Splita, koji je gospodarski centar Dalmacije i iste primijeniti u [adresa], u kojem trećina stanovništva živi od socijalne pomoći. Stoga je takovo postupanje neprimjerno i sramno, te se može tumačiti na način da vještak želi utvrditi veću cijenu u korist tužitelja. Zašto vještak nije uzeo cijene iz Drniša, Benkovca i Obrovca, koji su slični [adresa], te zašto kod Porezne uprave nije provjerio koje su cijene u [adresa] i sačinio usporedbu, kako bi se na taj način dobio podatak o visini cijene.

2.8. Isto tako vještak na stranici 20 vještva u spisu R1-50/16 prezentira izračun vrijednosti mjesečne najamnine, kako u odnosu na dio poslovne i pomoćne građevine, kao i dijela dvorišta, sveukupno u iznosu od 11.225,04 kn, koji je tužitelj uostalom i naveo u svojoj tužbi. Obzirom da su tuženici obrazložili da upravna zgrada nije vlasništvo tužitelja, stoga za istu ne može biti niti tražena neisplaćena zakupnina te da tužitelj zahtjeva nešto što nije njegovo i što mu ne pripada, to poradi te činjenice tuženici ad/1 i ad/2, predlažu da iz svih navedenih razloga sud tužbu odbije kao neosnovanu i neutemeljenu.

2.9. U parničnom postupku tuženik ad.1) je navodio da je iz dokumentacije koja prileži spisu jasno vidljivo kako tužitelj nema nikakve pravne osnove za predmetno potraživanje a jedina činjenica iz koje dokazuje svoje navode da je očito neistiniti upis u zemljišnim knjigama. Tužitelj da niti jednim drugim dokazom nije dokazao točnost svojih navoda nego da je upravo suprotno utvrđeno iskazima svih saslušanih svjedoka a provedenim vještačenjem da se nije utvrdio identitet ili položaj nekretnina koje su navodno u vlasništvu tužitelja. Dostavljenom dokumentacijom od strane tuženika nedvojbeno da je dokazano kako je prednik tuženika utvrđen vlasnikom nakon provedene nacionalizacije nekretnina, da je ishodovao građevinsku dozvolu kao vlasnik, da je priveo nekretnine svrsi gradnjom svih potrebnih objekata za vršenje svoje poslovne djelatnosti. Prednik tuženika, pa nastavno i tuženici, da su imali neprekinuti i nesmetani posjed dovoljan za stjecanje vlasništva nekretnina za koje tužitelj neosnovano tvrdi da bi bile njegovo vlasništvo. Ističe i da je prednik tuženika pravom građenja stekao vlasništvo istih nekretnina, a s obzirom na činjenicu da se nitko nikada nije protivio gradnji.

2.10. Nadalje, iz Rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju KLASA UP/I-943- 01/01-02/73, Ur.br. 563-03-02/03-2001-3 od 6.9.2001. godine nedvojbeno je utvrđeno kako su upravo predmetne nekretnine unesene u temeljni kapital društva prednika tuženika. Slijedom navedenog tužitelj, a niti njegovi prednici ne mogu biti vlasnici istih nekretnina. Tužitelj da je mogao zatražiti od Republike Hrvatske naknadu u dionicama ili udjelima društava iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju, na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća ili u obveznicama Republike Hrvatske, a ne zakupninu koju ovdje potražuje od tuženika te je predlagao sudu odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju plaćanje svih troškova ovog parničnog postupka.

2.11. Tuženik ad.2) također je tijekom postupka navodio (l.s. 229) da iz povjesnice tužbe slijedi da je pravni osnov postavljenog tužbenog zahtjeva, preinačenog podneskom tužitelja od 18. veljače 2020. godine, „vrijednost zakupnine“, odnosno „korist koju tuženi ostvaruju na tužiteljev račun“ za korištenje nekretnina oznaka čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] ali da je činjenica da se zbog opisane nemogućnosti identifikacije čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ni građevinsko vještačenje izrađeno po vještaku Mati Skračiću od 18. lipnja 2018. godine (odnosno dopuna i ispravak nalaza i mišljenja) ne može uzeti kao dokazna građa takve kvalitete koja bi predstavljala valjani parametar za utvrđenje visine navodne štete za koju tužitelj tvrdi da je trpi. To prvenstveno iz razloga što je vještak Skračić u svojem nalazu i mišljenju valorizirao, između ostaloga, i spornu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja se u sklopu izrade nalaza i 2 mišljenja po vještaku Reljanoviću nije mogla identificirati. Nadalje navodi da je vještak Skračić u svom nalazu i mišljenju (str. 20. istoga, l.s. 58.) razdvojio izračun vrijednosti mjesečne najamnine na izgrađeni dio (dio poslovne i pomoćne građevine) i neizgrađeni dio (dio dvorišta, kojem pripada i dio čest. zem. [katastarska čestica] Kninsko Polje), gdje je potonji, realno određeni dio spornih čestica računao u ukupnoj površini, i to kao: - dio dvorišta na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 21,44 m2, - dio dvorišta na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 267,64 m2 i - dio dvorišta na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 387,08 m2. Prema tuženiku ad.2) izračun vještaka građevinske struke nikako se ne može temeljiti na nečemu čega nema, odnosno, na dijelu čestice koju se ne može prethodno identificirati na terenu po vještaku geometru.

2.12. Tuženik ad.2) smatra da tužitelj nije bio ovlašten postaviti tužbeni zahtjev tražeći solidarnu isplatu utuženog iznosa jer da solidarnost na pasivno legitimiranoj strani u konkretnom slučaju ne postoji. Obzirom se iz skice lica mjesta u naravi mogu razgraničiti prostori koje koriste tuženici (koji dio predmetnih nekretnina koristi tuženikad.1) a koji tuženik ad.2) da nije bilo zakonskog uporišta da se tužbenim zahtjevom traži solidarna isplata te da je i neosnovan zbog nepostojanja elemenata odštetne odgovornosti kao takve, koja je zapravo činjenični supstrat na kojoj tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev. Notorna je činjenica da je od strane prednika tuženika izgrađen objekt na dijelu spornih nekretnina, a u prilog takvoj tvrdnji da ide i činjenice da je u cijelosti konzumirana građevinska dozvola izdana od Narodnog odbora Općine Knin, od 31. prosinca 1958. godine, kojom je građevinskom poduzeću DINARA (dalje: GP DINARA), pravnom predniku tuženika, odobrena gradnja stambeno-upravne zgrade na adresi u [adresa] (negdašnja adresa i kbr. poslovnih prostorija tuženika). Isto tako da ne bi smjelo biti sporno da se tužitelj, kao ni njegovi pravni prednici, nisu usprotivili gradnji takvog objekta temeljem navedene građevinske dozvole. S druge pak strane da ne postoji ni jedan jedini dokaz da bi tuženici, odnosno njihov pravni prednik, plaćali tužitelju ili pak njegovim pravnim prednicima, ikakve iznose na ime zakupnine spornih nekretnina.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: dopis odvjetnika Branimira Zmijanovića od 6.9.2015.g. upućen Komunalnom poduzeću d.o.o. [adresa], Odgovor Komunalnom poduzeću d.o.o. [adresa] od 5.10.2015.g., dopis odvjetnika Branimira Zmijanovića od 6.9.2015.g. upućen Komunalnom poduzeću d.o.o. [adresa] i Čistoći i zelenilu d.o.o. [adresa] te odgovor Komunalnog poduzeća, Građevinska dozvola izdana od Narodnog odbora općine Knin, Odbora za komunalne i stambene poslove broj:06- 5461/1-58 od 31.12.1958g.g., Uvjerenje o identifikaciji Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Šibenik, Ispostava Knin, Ugovor o zamjeni nekretnina od 10.9.1999.g., Aneks ugovora o zamjeni nekretnina od 14.12.2000.g., Aneks ugovora o zamjeni nekretnina od 1.6.2001, Rješenje Općinskog suda u Kninu broj Z-306/01 od 24.11.2004.g., Prijepis posjedovnog lista od 25.4.2018.g., .g., Nalaz vještaka Mate Skračića od 18.6.2018.g., Vještvo i Dopuna vještva Zorana Marina od 18.6.2018.g., Izvatci iz zemljišne knjige, Uvjerenje Županije Zadarsko-Kninske, Ureda za katastarske i geodetske poslove od 30.10.1995.g., Rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju

KLASA UP/I-943-01/01-02/73, Urbr. 563-03-02/03-2001-3 od 6.9.2001.g.,Kpija katstarskog plana od 18.10.2010.g., 9.12.2015.g., Skicu mjesta očevida izrađena od Antonija Reljanovića dana 11.7.2025.g.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete zbog neosnovanog korištenja njegovih nekretnina i to u vidu zakupa.

7. Među strankama je sporno da li su tuženici ad.1) i ad.2) odgovorni za nastalu štetu kao i visina štete koju tužitelji potražuje od tuženika af.1) i ad.2).

8. Odredba članka 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) propisuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predočiti dokaze na kojima temelji tužbeni zahtjev ili pobija navode protivnika.

9. Sud je pri vođenu ovog postupka poštivao načelo ekonomičnosti postupka sadržano u odredbi čl.10. st.1. ZPP prema kojem je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku te načelo koncentracije postupka i jedinstva glavne rasprave (čl.298. i čl.311. stavak 2. ZPP) koje zahtijeva da se predmet spora svestrano raspravi, ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti dovrši što prije.

10. Pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva na konkretni slučaj valjalo je primijeniti opće propise obveznog prava važeće u vrijeme podnošenja tužbe, a to je Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO-a).

11. U ovom postupku riječ je o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, a u odnosu na popravljanje imovinske štete za napomenuti je da je člankom 1085. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (st.1.), a ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (st.2.). Ukoliko uspostva prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba je dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st.3.). Naknada u novcu će se dosuditi oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja (st.4.).

12. U odnosu na traženu naknadu neimovinske štete napominje se da je ono moguće u dva oblika i to kao nenovčana naknada ili moralna satisfakcija (čl.1099. ZOO-a) i pravična novčana naknada (čl.1100. do 1102. ZOO-a).

13. Temeljem navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje i zaključio kako u nastavku slijedi.

14. Uvidom u dopis odvjetnika Branimira Zmijanovića od 6.9.2015.g. upućen Komunalnom poduzeću d.o.o. [adresa] razvidno je da se istomu obraća radi očitovanja o načinu korištenja predmetnih nekretnina, odnosno, o ugovoru najmu/zakupu ili sklapanju ugovora o kupoprodaji istih dok je iz odgovora Komunalnog poduzeća d.o.o. [adresa] od 5.10.2015.g. razvidan tijek povijesti korištenja predmetnih nekretnina te navod tuženika o nemogućnosti osiguranja financijskih sredstava za isplatu traženog najma tužitelju.

15. Uvidom u Građevinsku dozvolu izdanu od Narodnog odbora općine Knin, Odbora za komunalne i stambene poslove broj:06-5461/1-58 od 31.12.1958.g. razvidno je da je Građevinskom poduzeću Dinara iz [adresa] odobreno izvođenje radova na novogradnji stambeno-upravne zgrade poduzeća u [adresa]. (danas Trg Oluje br. 9.), a zgrada da će imati prizemlje i dva kata. Nadalje, u obrazloženju se navodi da je lokacija rješenja odobrenjem N.O. Općine Knin - Odsjek za komunalne poslove br. 06-893 od 11.III 1958. godine, s tim da regulaciona linija i nivelete određena je po organu za komunalne poslove N.O. [adresa] u skladu da regulacionim planom, a zemljište je vlasništvo građevinskog poduzeća d.o.o. [adresa]. U građevinskoj dozvoli da nisu navedeni katastarski i zemljišnoknjižni podaci o zemljištu na kojem će se zgrada graditi.

16. Iz uvjerenja o identifikaciji Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Šibenik, Ispostava Knin, KLASA:962-02/10-04/0145, Ur.broj:15-10-01 od 19.10.2010.g. (l.s. 16) razvidno je da je nekretnina oznake 4357 k. o. [katastarska općina] imala oznaku, među ostalim, i kao dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

17. Ugovorom o zamjeni nekretnina od 10.9.1999.g. sklopljenog između Građevinskog poduzeća Dinara iz [adresa] i Komunalnog poduzeća iz Knina razvidno je da Građevinsko poduzeće Dinara daje zamjenom u vlasništvo Komunalnom poduzeću iz Knina čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], ukupno 4.479m2 i to za nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], ukupno 4.267m2. Ugovor je ovjeren od javnog bilježnika Josipa Čujeca iz [adresa] dana 10.9.1999. pod brojem OV-5331/99.

18. U Aneksu ugovora o zamjeni nekretnina od 14.12.2000.g. (l.s. 31) koji su sklopili Građevinsko poduzeće Dinara iz [adresa] i Komunalno poduzeće iz Knina mijenja se čl. 2 Ugovora u zamjeni nekretnina od 6.9.1999.g. dok se u Aneksu ugovora II o zamjeni nekretnina od 1.6.2001.g. navode detaljnije oznake nekretnina koje su bile predmet zamjene a radi mogućnosti uknjižbe u zemljišne knjige (l.s. 33).

19. Iz rješenja Općinskog suda u Kninu broj Z-306/01 od 24.11.2004.g. (l.s. 36) razvidno je da su čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], na temelju Ugovora i zamjeni nekretnina od 6.9.1999.g., Aneksa od 14.12.2000.g. i Aneksa II od 1.6.2001.g., brisane sa imena Građevinsko poduzeće Dinara iz [adresa] te upisane kao vlasništvo Komunalnog poduzeća d.o.o. [adresa].

20. U Prijepisu posjedovnog lista od 25.4.2018.g. (l.s. 37) navodi se da su u posjedovnom listu broj 1804 kao posjednik nekretnina 4357, 4366 i 4385 k. o. [katastarska općina] upisano Građevinsko poduzeće Dinara d.d. [adresa] dok je uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige razvidno da su predmetne nekretnine trenutno upisane kao vlasništvo tužitelja.

21. U Uvjerenju Županije Zadarsko-Kninske, Ureda za katastarske i geodetske poslove od 30.10.1995.g. (l.s. 122) navodi se da dio čestica 262/5 k. o. [katastarska općina] po novoj izmjeri ima oznaku 4362 k. o. [katastarska općina], čestica 262/23 k. o. [katastarska općina] ima oznaku 4357 k. o. [katastarska općina] a čestica 262/30 k. o. [katastarska općina] ima oznaku 4365 k. o. [katastarska općina] iz čega proizlazi da su sve čestice za koje tužitelj potražuje naknadu za korištenje bile predmet Ugovora o zamjeni nekretnina.

22. Uvidom u Rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju KLASA: UP/I-943- 01/01-02/73, Ur.br.: 563-03-02/03-2001-3 od 6.9.2001.g razvidno je kako su u postupku pretvorbe društvenog poduzeća DINARA d.d., [adresa] (prednik tuženika) i to temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, slijedeće nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala: Lokacija [adresa] kat. čest. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina] te da su predmetne nekretnine u naravi objekti: 1. Upravna zgrada, 2. Portirnica, 3. Restoran, 4. Garaže, 5. Skladište građevinskog materijala i centralno skladište, 6. Poslovna i dio stolarske radionice 7. Stolarska i mehaničarska radionica, 8. Bravarska radionica i prostor za alat, 9. Nadstrešnice stolarije, 10. Nadstrešnica 1, 11. Nadstrešnica 2, 12. Skladište bojadisara.

23. Vještak Antonio Reljanović je dana 28.5.2025.g. na mjestu očevida identificirao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja portirnicu Komunalnog poduzeća i Čistoće d.o.o. (tuženika ad/1 i ad/2) i to dio koji je položen uz portirnicu, betonski plato od željezne ograde kojim se pristupa u dvorište tuženika ad/1 i ad/2 (tzv. dvorište), čest. 262/4 u naravi dvorište tuženika ad/1 i ad/2 položeno uz betonski plato koji se koristi u svrhu parkinga a za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] naveo je da ne postoji na katastarskim planovima za Kninsko Polje. Sve navedeno prikazano je i u Skici mjesta očevida izrađena od Antonia Reljanovića dana 11.7.2025.g.

24. Valja pritom istaknuti da ni vještaci koji su ranije u postupku bili angažirani u svrhu geodetske identifikacije spornih čestica nisu bili u mogućnosti utvrditi postojanje i lokaciju iste čestice.

25. U postupku je saslušan sudski vještak za geodeziju Zoran Marin, dipl. ing geodezije, koji je iskazao da u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] može reći da predmetna čestica u katastarskom operatu za k. o. [katastarska općina] više ne postoji a prema onom što može zaključiti uvidom u površine čestica ona da je u cijelosti pripojena čest. zem. [katastarska čestica] no to da ne može sa sigurnošću tvrditi jer da taj prijavni list ne postoji u arhivi katastra, da ga je on tražio ali da ga nije uspio pribaviti jer da mu je rečeno da ga nema. U odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] navodi da te čestice uopće nema u crtanom katastarskom operatu za k. o. [katastarska općina] a u pogledu dijela zgrade u skici označeno likom i točkama C, D, E, F, C koji se nalazi na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] u pisanom dijelu nalaza te obrazloženju na samoj skici da se potkrala pogreška pa je upisana površina tog dijela od 1m2 umjesto 10m2. Isto tako u pogledu dvorišta označenog točkama T1… T8-T1 koje se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] u pisanom dijelu nalaza da je pogrešno navedeno da je isti površine 115m2 umjesto 387m2, kako to stoji i na obrazloženju u samoj skici, dok je u obrazloženju na skici pogrešno navedeno da se radi o čest zem. 262/30 umjesto 262/5.

26. Sudski vještak za područje graditeljstva Mate Skračić je naveo da je površine nekretnina koje je uzimao u obzir prilikom izračuna zakupa uzeo iz nalaza vještaka geodetske struke. Upitan temeljem čega je utvrdio površinu dvorišta kao dijela čest. zem. [katastarska čestica] od 268,71 m2 kada isto nije prikazano odnosno površina nije iznesena u nalazu vještaka geodeta naveo je da je to učinio na temelju digitalnog snimka koji mu je poslao vještak geodet. Upitan zbog čega je u nalazom obuhvatio i dvorište nalazeće na čest. zem. [katastarska čestica] kad je prema rješenju suda od 5. rujna 2016. zadatak vještačenja bila poslovna zgrada sagrađena na dijelu te čestice naveo je da je to učinio zato što je tako shvatio iz rješenja od 18. srpnja 2016. Upitan može li pojasniti zbog čega površine objekata u njegovom nalazu nisu u cijelosti usklađene s površinama objekata u nalazu vještaka geodeta iskazao je da je moguće da je to iz razloga što je njegovo mjerenje bilo preciznije laserom te da je za potrebe izračuna visine zakupa površine utvrđivao sa dvije decimale dok vještaci geodetske struke u pravilu zaokružuju. Pri izračunu vrijednosti zakupnine poslovne zgrade da je uzeo u obzir podatke za Split, a pri izračunu vrijednosti zakupnine za dvorište Split, Viškovo, Zadar i Dražice jer se prilikom prikupljanja podataka u svrhu izračuna visine zakupnine prvenstveno koriste provedeni odnosno registrirani ugovori kod Porezne uprave međutim unatoč traženju da nije pronašao podatke o zakupu dvorišta i poslovnih zgrada u unutrašnjosti Šibensko kninske županije stoga da je uzeo u obzir podatke koji su mu bili dostupni sa oglasnika u vrijeme izrade nalaza. Međutim, to da nisu konačni podaci već je izvršena korekcija tih cijena kako je to vidljivo u tabelama na strani 18. i 19. nalaza i to obzirom na potražnju, veličinu, lokaciju te kategoriju ostalog. Na upit kako je moguće da je na tabeli na str. 18 ukupna vrijednost zakupa zgrade u [adresa],47 eura po m1, a u Splitu 2,77 iskazao je da je to jer je kod podataka za nekretninu u Splitu uzeo u obzir veću korekciju što da za nekretninu u [adresa] nije mogao jer se radi o nekretnini u istom mjestu pa da je tu samo visinu zakupa korigirao prema lokaciji na način da je umanjen.

27. Vještak Zoran Marin nakon toga je naveo da se slaže sa nalazima vještaka Skračića o razlozima neusklađenosti njihovih nalaza te je predložio da izrade dopunu nalaza i jedan i drugi a u kojem će te podatke u potpunosti uskladiti kako bi se razjasnile sve eventualne nejasnoće.

28. Svjedokinja RŽ je navela da je u srpnju 2010.g. postala direktorica tadašnjeg Komunalnog poduzeća Knin te da je pregledom dokumentacije uočila da postoje nekretnine koje koriste a koje nisu njihove već od gospodina ĐŽ te da ga je kontaktirala radi dogovora o kupoprodaji no on da tada nije bio zainteresiran. To da se događalo otprilike 2012.g. a nakon toga on da bi se kad bi dolazio u [adresa] njoj javio, svratio do nje ali da ništa nije dogovarano. Od 1.1.2013.g. Komunalac da je razdvojen na dva poduzeća, Komunalno poduzeće, kojeg da je ona ostala direktor, te Čistoću i zelenilo. 2015.g. ĐŽ da je njoj u ured sa sinom radi dogovora o zakupu njegovih nekretnina koje su koristili oni i Čistoća i zelenilo ali njima da tada nije odgovaralo da zakupe nekretnine a prijedlog cijene zakupa da im je bio neprihvatljiv. 2016.g. da su zužitelju uputili dopis vezano za kupnju ali da se ne sjeća se kako je sve to završilo, je li odmah pokrenut ovaj postupak ili je tužitelj dolazio k njoj i direktoru Čistoće.

28.1. Nekretnine koje su bile predmetom razgovora sa tužiteljem da su ulaz u dvorište odnosno kolni ulaz i dio u kojem se nalazi portirnica s time da je ĐŽ kasnije govorio i o dijelu dvorišta no da oni nikad nisu mogili utvrditi da bi to doista bilo njegovo. I sama da je gledala katastarske mape te pomoću istih da nikad nije mogla utvrditi gdje se nalaze čest. /23 i /30, a isto tako i /5 za koju da nikad nije utvrdila da bi se nalazila u njihovom posjedu. Sjeća se da su angažirali geodeta i da je dolazio Zoran Marin ali da je kazao da ne može iskazati položaj čestica za koje je tužitelj tvrdio da su njegove. Zaposlenik Komunalnog poduzeća da je bila od srpnja 2010. do ožujka 2018.g., s tužiteljem da su razgovarali o cijenama kupovine ili najma ali da su smatrali da svemu tome treba prethoditi utvrđivanje točnog položaja i površine njegovih čestica i da li su im one bitne da bi ih kupili a nagodba da u konačnici nije sklopljena jer nisu mogli utvrditi položaj i površinu čestica za koje tužitelj tvrdio da su njegove kako bismo mogli opravdati pred skupštinom društva i nadzornim odborom radnje poduzete vezano za zakup ili prodaju.

29. Tužitelj je iskazao da je on vlasnik nekretnina navedenih u tužbi koje koriste tuženici a iste da je stekao darovanjem od strica ĆŽ 2004.g. Stric ĆŽ i njegova majka BŽ za te nekretnine da su za vrijeme SFRJ primali naknadu od građevinskog poduzeća Dinara a nakon 1995.g. stric da nije primao naknadu jer je GP Dinara tada privatizirana i da je bila od nekog Đ, a stric da je tad već bio stariji i da nije ni znao tog Đ. 2002.g. u listopadu stric i on da su bili kod DŽ, koji je tada bio direktor Komunalnog poduzeća Knin, a on da je stricu tada kazao: "Znam da je to tvoje ĆŽ ali nemamo novac jer nam slabo plaćaju račune za vodu pa ti ne možemo plaćati ni naknadu za korištenje zemljišta." Također da je predložio da stric podnese zahtjev upravnom odboru radi plaćanja te naknade no stric da ga nije podnio.

29.1. Na upit suda je li njegov stric tražio predaju nekretnina u posjedu naveo je da nije kao što nije ni on a u odnosu na traženje predaje nekretnina u posjed je naveo da je njega negdje 2014. ili 2015. kontaktirala direktorica Komunalca RŽ kazavši da postoji investitor za gradnju poslovnog centra a pravnik Komunalca R da mu je poslao mail u kojem navodi da direktorica predlaže da zajedno prodaju nekretnine, Komunalac svoje a on svoje a on da je kazao da on želim pregovarati sa investitorom. Nakon toga da ga je zvao ZŽ i opet ponovio isto o investitoru. Također da je sa njim pregovarao ŠŽ koji je radio u trgovačkom društvu Park and Shop i to nakon provjere nekretnina u katastru te da su razgovarali o kupoprodaji nekretnina. Ti pregovori da su propali, a 2016. da je od direktorice RŽ dobio dopis koji je danas predan u spis, nakon čega je sa sinom došao kod gđe. RŽ a pravnik Čistoće da im je rekao da bi oni mogli plaćati najviše 100 Eura nakon čega da su smo odustali od svega i da je pokrenuo ovaj postupak. Nekretnine za koje traži naknadu da su dvorište i dio na kojem je izgrađena portirnica.

29.2. Portirnica da misli da je sagrađena prije rata a tijekom svih ovih godina da nije nikad kontaktirao s nekim od predstavnika Čistoće, GŽ da je bila njegova maćeha te da je ona bila daktilograf u GP Dinara i majka njegovog strica bi svraćala kod nje kad bi dolazila preuzeti naknadu ali da on nema nikakav materijalni pisani dokaz da bi naknada bila plaćana prednicima ĆŽ ili njemu. Vlasništvo da je stekao 2004.g. a prvi kontakti su sa tuženicima da su bili 2014.g. te da je napravio grešku jer je bio svjestan da Komunalno poduzeće nema novca i da je izbjegavao sudski proces. Naveo je da zgradu koriste tuženici ad.1) i ad.2) zajedno, a isto tako i dvorište ali da ne zna precizno tko u kojem dijelu, da ulaz u dvorište koriste za kamione i slično, jer bez toga da ne bi mogli funkcionirati. Njegov stric ĆŽ da mu je bio inspektor u Općini, dipl.ing.građ. te da je zgrada izgrađena dijelom na ulici, čemu da se on čudio te da su samo tri čestice njegove i da je primao naknadu za korištenje tih čestica. 30. Zakonski zastupnik tuženika ad.1) PŽ iskazao je da je on direktor Komunalnog poduzeća Knin otprilike godinu i pol dana. O onome što se dešavalo prije toga da nema neka konkretna saznanja odnosno nešto da je čuo a to da je sve "rekla- kazala". Prije nekih godinu i pol da je kontaktirao tužitelja nakon čega da su on i sin došli k njemu i da im je predložio da angažiraju geodeta kako bi utvrdili što je točno njegovo. U tom trenutku nikakve posebne namjere da nije imao osim da to razjasne za slučaj da bude zainteresiranih za bilo kakvu investiciju u budućnosti ili za javno- privatno partnerstvo. Da ih je zamolio da mu pošalju nekakvo pismo namjere ali oni da to nisu učinili radi čega da je tužitelj nastavio sa ovim postupkom.

31. Zakonska zastupnica tuženika ad.2) KŽ iskazala je da je ona imenovana direktoricom Čistoće i zelenila 1.8.2017.g. i o predmetu spora odnosno o onom što se događalo prije toga da nema nikakva saznanja osim onog što postoji u spisu i što je na taj način saznala. Do podjele Komunalnog poduzeća na dva poduzeća da je došlo 2013. s time da je Čistoća osnovana početkom 2014. a dogovor s tuženikom Komunalcem u vezi korištenja ovih nekretnina da nemaju te da se parkira nasumično. Tužitelj da joj se u vezi tih nekretnina nije obraćao ni usmeno ni pismeno u ovih godinu i pol koliko je direktorica, a koliko imam saznanja da nije ni prije.

32. Svim iskazima svjedoka sud je poklonio povjerenje jer su bili životni, logični i uvjerljivi te međusobno podudarni ali njihovi iskazi nisu bili od presudnog utjecaja na donošenje presude u ovoj pravnoj stvari. Iskazu tužitelja sud je također poklonio povjerenje ali se naglašava kako je najbitniji dio njegovog iskaza za presuđenje bio da su njegov sada pok. stric ĆŽ i njegova majka BŽ primali u vrijeme tadašnje SFRJ mjesečnu naknadu za nacionalizirane nekretnine od GP Dinara što znači da su bili obeštećeni radi nacionalizacije istih.

33. Dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza nije obveza stranke prema parničnom protivniku, a ni prema sudu, već specifična obveza prema samoj sebi. Navođenjem relevantnih činjenica i prilaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljnije izglede za svoj uspjeh u parnici. Svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnje o postojanju činjenice koja je za nju povoljna.

34. Iz svih naprijed navedenih dokaza ovaj sud je zaključio da je Rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju KLASA UP/I-943-01/01-02/73, Ur.br. 563-03-02/03- 2001-3 od 6.9.2001. godine jasno vidljivo kako su u postupku pretvorbe društvenog poduzeća DINARA d.d., [adresa] (prednik tuženika) i to temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, slijedeće nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala: Lokacija [adresa] kat. čest. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina]. Također je iz istog Rješenja jasno vidljivo kako se predmetne nekretnine odnose u naravi na objekte: Upravna zgrada, Portirnica, Restoran, Garaže, Skladište građevinskog materijala i centralno skladište, Poslovna i dio stolarske radionice, Stolarska i mehaničarska radionica, Bravarska radionica i prostor za alat, Nadstrešnice stolarije, Nadstrešnica 1, Nadstrešnica 2, Skladište bojadisara.

35. Kako je vidljivo iz same tužbe, tužbeni zahtjev tužitelja odnosi se na naknadu za korištenje nekretnina katastarskih oznaka čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] radi čega tužitelj nema nikakav osnov potraživati naknadu na ime zakupnine jer isti uopće nije vlasnik predmetnih nekretnina nego su vlasnici istih upravo tuženici. Naime, nekretnine koje tužitelj navodi u tužbi su novom izmjerom dobile upravo oznake nekretnina navedenih u ranije Uvjerenja o uspoređenju čestica Ureda za katastar, Ispostava Knin, Klasa: 935-08/95-01/70, a isto je razvidno i iz usporedbe kopija katastarskog plana nove i stare izmjere.

36. Člankom 53. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske

komunističke

vladavine

(NN

92/1996,

92/1999 , 39/1999 , 42/1999 , 43/2000 , 131/2000 , 27/2001 , 34/2001 , 65/2001 , 118/2001 , 80 /2002 , 81/2002 , 98/2019 ) propisano je da se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo i posjed imovina koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća nego da prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji kapital je u postupku pretvorbe unesena ta imovina. Ako ostvarenje prava na naknadu iz stavka 1. ovog članka nije moguće zbog već stečenih prava trećih osoba, prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društava iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju, na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća ili u obveznicama Republike Hrvatske.

37. Iz navedene odredbe citiranog zakonskog članka nedvojbeno se može zaključiti da tužitelj uopće nije vlasnik predmetnih nekretnina, kako to isti pogrešno smatra, bez obzira što je ostvario svoj upis u zemljišnim knjigama na iste nekretnine. Predmetne nekretnine su bile nacionalizirane, potom su gradnjom poslovne zgrade privedene svrsi i unesene u temeljni društveni kapital prednika tuženika radi čega tužitelj nikako ne može biti vlasnik istih nego može, a kako to jasno ističe navedena zakonska norma, tražiti naknadu u dionicama ili udjelima, odnosno u predmetnom slučaju u obveznicama Republike Hrvatske.

38. Člankom čl. 52. istog zakona propisano je da se prijašnjem vlasniku ne vraća imovina u vlasništvo i posjed ako su na njoj na temelju valjanoga pravnoga osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako imaju na temelju valjanoga pravnoga osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko tim zakonom nije drukčije propisano. U slučajevima iz st. 1. ovog članka, prijašnjem vlasniku se priznaje pravo na naknadu sukladno odredbama ovog Zakona.” Zaključak je ovog suda su tuženici nekretnine stekli temeljem valjanog pravnog osnova i to Ugovora o zamjeni nekretnina s jedinim vlasnikom istih, a to je temeljem svega navedenog GP Dinara kao prednik tuženika. Dakle, tužitelj i njegovi prednici nikako nisu mogli steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina nego je prednik tuženika DINARA d.d. stekao vlasništvo predmetnih nekretnina te vlasništvo istih prenio na tužene Ugovorom o zamjeni nekretnina od 6.9.1999. godine.

39. Naime, dosta nekretnina na području grada [adresa] bile su predmetom nacionalizacije krajem 50-ih godina prošlog stoljeća pa tako i sporne nekretnine u ovoj pravnoj stvari a nakon nacionalizacije iste su ustupljene predniku tuženika u posjed i na korištenje. Prednik tuženika je ishodovao građevinsku dozvolu 31.12.1958. godine i temeljem iste priveo nekretninu svrsi i to izgradnjom poslovne zgrade koja je i dan danas u korištenju od strane tuženika. Dakle, činjenicom da su iste nekretnine procijenjene u temeljni kapital prednika tuženika isti je postao nedvojbeno vlasnik predmetnih nekretnina bez obzira na to što nacionalizacija nije provedena do kraja u zemljišnim knjigama. Tako se i u samoj Građevinskoj dozvoli u točki 4. obrazloženja navodi da je zemljište vlasništvo Građevinskog poduzeća Dinara. Dakle, GP Dinara je građenjem kao pošteni posjednik stekao vlasništvo nad predmetnim nekretninama pravom.

40. Prednik tužitelja je očito nezakonito, obzirom da je vlasnik istih nekretnina GP Dinara, izvršio uknjižbu svojeg vlasništva nekretnina ali nitko ne može prenijeti više prava na drugoga nego ga on sam ima pa tako ni tužiteljev stric ĆŽ nije mogao darovati tužitelju nekretnine koje u vrijeme darovanja nisu bile u njegovom vlasništvu, bez obzira tko je upisan kao vlasnik istih u zemljišne knjige. Također, niti tužitelj niti njegovi prednici nisu nikada stupili u posjed istih nekretnina a s obzirom na činjenicu da je prednik tuženika imao pravo korištenja i posjed nad predmetnim nekretninama to je stupanjem na snagu novog Zakona o vlasništvu 1996. godine svako takvo pravo korištenja pretvoreno u pravo vlasništva.

41. Obzirom da tužitelj nije postavio tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva na navedenim nekretninama to sud o vlasništvu nije ni mogao odlučivati jer ne smije suditi izvan postavljenog tužbenog zahtjeva ali o pitanju vlasništva u potpunosti je ovisilo i donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

42. Naime, prednik tuženika započeo i završio gradnju temeljem građevinske dozvole a tužiteljevi se prednici nisu tome protivili pa se napominje da je takvo stanje na terenu egzistiralo u dovoljnom vremenskom periodu da se faktični posjed pretvori u pravo vlasništva, sve temeljem tada važećeg odredbi Općeg Austrijskog građanskog zakonika prema kojem pošteni posjednik stječe vlasništvo protekom roka od 30 godina, a pri tom nema nikakve dvojbe da su tuženikovi peremptorni prigovori, kojim negiraju vlasništvo tužitelja, u cijelosti osnovani. Indikativna činjenica koju svakako treba uzeti u obzir prilikom kvalifikacije poštenja tuženikova posjeda jest i to da je prednik tužitelja ĆŽ bio građevinski inspektor u [adresa] i da je itekako dobro znao što se gradi i tko gradi na predmetnim nekretninama i da se tome nikada nije usprotivio. To, uostalom, proizlazi i iz iskaza tužitelja s ročišta od 24. svibnja 2019. godine, kada je na pitanje suda da li je njegov stric tražio predaju nekretnina u posjed, decidirano iskazao da nije kao i da on sam nikada nije tražio predaju nekretnina u posjed.

43. Krajnje je nelogično i neživotno da bi netko, tko zaista misli da je vlasnik određene nekretnine, mirno promatrao kako treći gradi nekakav objekt na istoj, te da se ne bi tome usprotivio ni na koji način, pa ni usmenim protestom. Dakle, tridesetogodišnjim kvalificiranim posjedom od strane tuženika (i njegovih pravnih prednika) isti je ex lege stekao pravo (su)vlasništva spornih nekretnina, makar takav upis nije publicirao u zemljišnim knjigama. Osim dosjelošću, tuženik je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao i kao pošteni graditelj, dok prednici tužitelja nikada nisu branili takvu gradnju.

44. Dakle, kako je već naprijed navedeno, stvarni vlasnici predmetnih nekretnina su upravo tuženici jer je prednik tuženih GP DINARA d.d. stekao vlasništvo istih nekretnina i to iz više pravnih osnova. Dakle, osim što je predmetne nekretnine koje u naravi predstavljaju poslovne zgrade tuženika stekao građenjem temeljem ishodovane Građevinske dozvole u kojoj se jasno navodi tko je vlasnik nekretnina te je temeljem te dozvole i izgradio nekretnine koje i danas koriste tuženici on je građenjem te nekretnine priveo svrsi pa su navodi tuženika o njegovom vlasništvu i pravu na naknadu za korištenje u ovoj pravnoj stvari potpuno neosnovani. Nadalje, a podredno ranije navedenom, a obzirom da je prednik tuženika građenjem poslovnih zgrada također postao vlasnik nekretnina, a kao tužiteljev pravni prednik ĆŽ nikada nije osporavao pravo vlasništva niti posjeda predniku, isti je bio savjesni graditelj.

44.1. Također, a s obzirom da se u to vrijeme supsidijarno primjenjivao Austrijski opći građanski zakonik, po kojem pošteni posjednik stječe vlasništvo dosjelošću protekom roka od 30 godina (dakle poštenim posjedom u vremenu od 30 godina). Prednik tuženika je još od 1958. godine bio zapravo stvarni vlasnik i posjednik te je navedeni rok od 30 godina odavno prošao pa je je i po toj osnovi tuženik stvarni vlasnik predmetnih nekretnina. Naime, prednik tužitelja je u zemljišnim knjigama upisan početkom 60-ih godina prošlog stoljeća te u tom smislu od tada u zemljišnim knjigama nije bilo upisano društveno vlasništvo, a tuženik i njegovi prednici imaju posjed od 1958. godine do danas (što tužitelj nije niti u jednom momentu osporavao).

44.2. Dakle, osim navedenih osnova stjecanja vlasništva i to građenjem tuženici su pravo vlasništva stekli i temeljem Zakona o privatizaciji procjenom nekretnina u temeljni kapital prednika tuženika (izvorno – originarno stjecanje vlasništva), a prednik tuženika je predmetne nekretnine stekao i temeljem dosjelosti uzimajući u obzir protek vremena koji rezultira nastupom određenih pravnih konzekvenca.

45. Odredbom čl. 390a, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, dalje: ZV) koja propisuje da je trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva vlasnik nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile: društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog vlasništva; koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva; čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

45.1. Dakle, predmetne nekretnine bile su nacionalizirane i dane u posjed i na korištenje predniku tuženika (a kako je vidljivo iz same građevinske dozvole predane su u vlasništvo prednika) te je isti ishodovao i građevinsku dozvolu te priveo nekretnine svrsi. Nadalje, napominje se da se radi o nekretninama koje mogu biti predmetom prava vlasništva i to nekretninama koje su unesene u temeljni društveni kapital društva prednika tuženika.

46. Iz svega ranije navedenog ovaj sud zaključuje da tužitelj nema nikakve osnove za predmetno potraživanje radi nedvojbene činjenice da isti uopće nije vlasnik nekretnina za korištenje kojih traži naknadu. Također, tijekom postupka ničim nije dokazao nikakvu valjanu pravnu osnovu za svoje potraživanje a ona, prema stavu ovog suda, niti ne postoji. Tužitelj također sudu nije predočio nikakav ugovor između prednika stranaka ili samih stranaka, nikakav račun ili bilo kakav drugi dokument koji bi potvrđivao takve navode tužitelja. Također, punomoćnik tužitelja je podneskom od dana 15.3.2018.g. (l.s. 21) naveo da pravni prednici tuženika nisu nikada isplatili naknadu tužitelju niti njegovom predniku za predmetne nekretnine dok je tužitelj u svom iskazu rekao da je naknadu mjesečno plaćalo GP Dinara za vrijeme SFRJ njegovom sada pok. stricu ĆŽ i njegovoj majci BŽ. Dakle, postoji proturječnost između navoda punomoćnika tužitelja i samog tužitelja.

47. Zaključno, tužitelj nije ničim dokazao svoja navodna prava koja potražuje ovom tužbom odnosno sudu nije pružio niti jedan materijalni ili personalni dokaz kojim bi s uspjehom pobio navode tuženika ad.1) i ad.2) osim da je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina ali iako navodi da mu je stric ĆŽ darovao predmetne nekretnine napominje se da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego ga on sam ima pa tako ni ĆŽ na tužitelja nije mogao prenijeti vlasništvo nad predmetnim nekretninama što, zbog svega naprijed navedenog, znači da je upis vlasnika na tim nekretninama pogrešan jer su pravi i stvarni vlasnici istih upravo tuženici, a stekli su ih na način kako je opisano u prethodnim pasosima obrazloženja presude (pa se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja neće ponovno navoditi) radi čega je tužbeni zahtjev trebalo odbiti u cijelosti i odlučiti kao u izreci presude.

48. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st.1. i 155. ZPP-a. Tuženiku ad.1) zastupanom po punomoćniku iz redova odvjetnika sud je priznao trošak za sastav podnesaka od 30.10.2018., 9.1.2020., svaki po 1.685,00 EUR-a (uključujući PDV), zastupanje na ročištima dana 9.11.2018, 1.2.2019., 10.4.2019., 15.5.2019., 24.5.2019., sve po 1.685,00 EUR-a (uključujući PDV), sastav podneska 26.2.2020. u iznosu od 2.747,50 EUR-a (uključujući PDV), zastupanje na ročištu 10.11.2021. (uključujući PDV) 1.373,75EUR-a jer se nije raspravljalo o glavnoj stvari, odgovor na žalbu u iznosu od 2.747,50 EUR-a (uključujući PDV), pristup na očevid 28.05.2025. 2.747,50 EUR-a (uključujući PDV), pristojba za odgovor na tužbu u iznosu 2.500,00 kn (331,81EUR-a), trošak zastupanja na očevidu od 28.5.2025., trošak sastava podneska od 22.9.2025., trošak pristupa na ročište 30.9.2025., trošak zastupanja na ročištu od 24.4.2018., svaka radnja u iznosu od 2.747,50 EUR-a (uključujući PDV) te trošak predujma vještačenja u iznosu od 298,62 EUR-a. 48.1. Obzirom da je tuženik ad.1) cijelosti uspio u postupku istom je obistinjen trošak postupka u iznosu od 33.031,68EUR-a radi čega je odlučeno kao u točci 2. izreke presude.

48.2. Tuženiku ad.2) je obistinjen trošak za zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika i to za sastav podnesaka od 3.3.2020., 28.6.2021., 22.9.2025., za zastupanje na ročištima 24.4.2018., 4.6.2028., 1.2.2019., 10.4.2019., 15.5.2019., 24.5.2019., 30.9.2015., za zastupanje na očevidima, 28.5.2025., za sastav odgovora na žalbu 8.4.2022., sve po 1099 bodova, zastupanje na očevidu 10.11.2021.g. 549,5 bodova (50% od 1099bodova) te trošak vještačenja u iznosu od 298,62EUR-a (uz vrijednost boda od 2,00EUR-a). Nije mu priznat materijalni trošak putovanja do [adresa] sa cestarinom za pristupe na ročišta i očevide jer je tuženik ad.2) mogao izabrati punomoćnika iz redova odvjetnika u [adresa].

48.3. Dakle, sveukupno je tuženiku ad.2) obistinjen trošak postupka u iznosu od 25.826,50EUR-a radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude a odluka o troškovima za oba tuženika određena je temeljem T.br. 7.,8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23).

U Kninu, dana 10. studenoga 2025.g.

SUTKINJA

Ana Kević Brakus

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude tuženicima je dopuštena žalba, u roku od 15 dana, zbog povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. ZPP-a. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DN-a: sukladno zapisniku o objavi odluke