Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj P-721/2022-21

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Ivi Ivanišević Mostovac, u pravnoj stvari tužiteljice ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Ani Acinger, odvjetnici u Rijeci protiv tuženih 1. IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Kristini Mikuličić, odvjetnici u Rijeci i 2. SP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Iris Čargonja Tičić, odvjetnici u Rijeci, radi opoziva darovanja i brisanja upisa prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti tužiteljice osobno i zamjenice punomoćnika tužiteljice Nikoline Hećimović, odvjetnice u Rijeci, prvotuženog osobno te punomoćnica oba tuženika, 10. studeni 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„1.Poništava se Ugovor o darovanju nekretnine zaključen dana 5. veljače 2020. godine između ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovatelja s jedne strane i IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimatelja s druge strane, ovjeren u uredu javnog bilježnika Sunčice Žužić Kovačić , broj ovjere OV-440/2020 od 6. veljače 2020. godine.

2. Poništava se Ugovor o darovanju nekretnine između EP OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovatelje s jedne strane i SP, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimatelja s druge strane, proveden kao upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskoga suda u Rijeci, posl.br. Z-29339/2021 od 17. rujna 2021. godine.

3. Nalaže se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini upisanoj u Zemljišne knjige Općinskoga suda u Rijeci, u z. k. ul. br: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to: k. č. br. [katastarska čestica], KUĆA U RIJECI ULICI BALDE BR: 27 I DVORIŠTE ukupne površine 386 m2, 17. suvlasnički dio: 2/48 tako da se briše upis uknjižbe prava vlasništva tužene SP, uz istovremeni upis predmetne predmetnog suvlasničkog dijela nekretnine u ime i vlasništvo tužiteljice, ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj].

4. Nalaže se prvotuženiku i drugotuženku da tužiteljici u roku od 15 dana predaju u suposjed nekretninu upisanu u u Zemljišne knjige Općinskoga suda u Rijeci, u z. k. ul. br: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to: k. č. br. [katastarska čestica], KUĆA U RIJECI ULICI BALDE BR: 27 I DVORIŠTE ukupne površine 386 m2, 17. suvlasnički dio: 2/48.

5. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi prouzročeni parnični trošak uvećan za pripadajuće zatezne kamate koje teku od presuđenja pa do isplate.“

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

1. Opoziva se darovanje tužiteljice ĐP učinjeno Ugovorom o darovanju nekretnine zaključen dana 5. veljače 2020. godine između ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovatelja s jedne strane i EP, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimatelja s druge strane, ovjeren u uredu javnog bilježnika Sunčice Žužić Kovačić , broj ovjere OV-440/2020 od 6. veljače 2020. godine.

5. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi prouzročeni parnični trošak uvećan za pripadajuće zatezne kamate koje teku od presuđenja pa do isplate.“

III. Nalaže se tužiteljici prvotuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužiteljici drugotuženici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 5. veljače 2020., kao darovateljica, zaključila sa prvotuženikom, kao daroprimateljem, svojim rođakom, darovni ugovor kojeg je predmet bio 2/48 suvlasničkog dijela nekretnine pobliže označene u izreci presude, i to 17. suvlasnički dio: 2/48. Budući da nekretnina upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja u naravi nasljedstvo šire obitelji (tužiteljica i drugotužena da su teta i nećakinja), suvlasnički dijelovi nekretnine opisani u zemljišnim knjigama, a prema kojima su svi suvlasnici u idealnim dijelovima, ne odražavaju stvarno stanje podjele suvlasničkih dijelova nekretnine. Tužiteljica da je predmetnim darovnim ugovorom darovala prvotuženiku suvlasnički dio 2/48, a u naravi da je darovala dio konobe u suterenu. Prilikom sklapanja predmetnog darovnog ugovora, tuženik da je prijevarno nagovorio tužiteljicu na darovanje dijela nekretnine, navevši kao razloge potrebe za darovanjem uređenje konobe za obavljanje djelatnosti. Suprotno onome što je što su tužiteljica i prvotuženik dogovorili i što je prvotuženik navodio kao razloge za darovanje, prvotuženik da je nakon upisa prava vlasništva na svoje ime, predmetni dio nekretnine dalje darovao svojoj majci, ovdje drugotuženoj. Nakon što se drugotužena upisala u zemljišne knjige kao vlasnica dijela predmetne nekretnine koji je tužiteljica poklonila prvotuženom, drugotužena da je formalno upisana kao suvlasnica 46/48 dijelova nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je Naslovnom sudu podnijela prijedlog za razvrgnuće suvlasništva navedene nekretnine, sa tužiteljicom kao protustrankom. S obzirom na opisani tijek događaja, od darovanja tužiteljice do opisanog prijedloga za razvrgnuće suvlasništva, da je jasno kako je prvotna i osnovna namjera prvotuženika bila isključenje tužiteljice iz suvlasničke zajednice na predmetnoj nekretnini. Po saznanju da je prvotuženik predmetnu nekretninu dalje darovao svojoj majci, ovdje drugotuženoj, tužiteljica je izjavom opozvala darovanje predmetne nekretnine 6. svibnja 2022. Izjavu o opozivu da je preporučenom pošiljkom dostavila prvotuženiku uz poziv da tužiteljici preda u vlasništvo predmetnu nekretninu. Tužiteljica ističe kako je stvarni razlog opisanog ponašanja tuženih naglo pogoršanje međusobnih odnosa suvlasnika.

2. U odgovoru na tužbu prvotuženik osporava tužbu i tužbene zahtjeve u cijelosti. Tužiteljica da miješa pojmove i razloge za poništaj i opoziv darovanja. Potpisom na predmetnom Darovnom ugovoru da se jasno i nedvosmisleno odrekla prava pobijati taj Ugovor iz svih osnova predviđenih zakonom osim zbog grube nezahvalnosti daroprimatelja. Osporava navode tužiteljice da ju je isti prijevarno nagovorio na darovanje dijela nekretnine, te da je kao razlog potrebe za darovanjem naveo uređenje konobe za obavljanje djelatnosti jer da je predmetna konoba zbog svog derutnog stanja u cijelosti neprikladna za obavljanje bilo kakve djelatnosti. Nelogično je i neživotno da bi prvotuženik u veljači 2020. nagovarao tužiteljicu na darovanje dijela konobe u suterenu za potrebe obavljanja djelatnosti kada tužiteljica nije bila ni samovlasnik ni samoposjednik predmetne konobe. Osporava i da bi nakon upisa prava vlasništva na svoje ime, predmetni dio nekretnine dalje darovao svojoj majci, drugotuženoj, čije je pravo vlasništva upisano u zemljišne knjige iz razloga što je prvotuženik tek godinu i sedam mjeseci nakon zaključenja Darovnog ugovora darovao svojoj majci cijeli svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine. Ističe i prigovor zastare pozivom na čl. 497. Zakona o obveznim odnosima.

3. Drugotuženica u odgovoru na tužbu prije svega predlaže odbaciti tužbu te osporava tužbu i tužbene zahtjeve tužiteljice u cijelosti. Ne osporava da je tužiteljica sa prvotuženikom zaključila predmetni darovni ugovor. Ne osporava ni da je tek nakon godinu i sedam mjeseci od darovanja prvotuženik darovao cijeli svoj suvlasnički udio na nekretnini drugotuženici te da je pet mjeseci nakon toga drugotužena pokrenula postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice. Potpisom darovnog ugovora tužiteljica da se odrekla prava pobijati taj Ugovor iz svih osnova predviđenih zakonom osim zbog grube nezahvalnosti daroprimatelja. Iz svih navoda u tužbi da ne proizlazi da bi eventualno bio ispunjen uvjet propisan čl.494.st.2. ZOO, a niti navodi tužiteljice da bi ista sklopila Darovni ugovor sa prvotuženikom radi uređenja konobe za obavljanje djelatnosti koji su paušalni i neosnovani, nikako se ne mogu smatrati pretpostavkama u smislu čl.494.st.2. ZOO. Darovana konoba u suterenu nikada nije mogla poslužiti prvotuženiku za obavljanje nikakve djelatnosti, a iz razloga što je kuća u derutnom stanju, nepodobna za obavljanje bilo kakve djelatnosti ili za život, a koja činjenica da je poznata tužiteljici. Tužiteljica da nije bila nikada niti vlasnik niti posjednik u cijelosti konobe u suterenu, već suvlasnik/suposjednik, a koje suvlasništvo i dio konobe u suterenu je drugotužena kupila od brata tužiteljice MP, temeljem Kupoprodajnog ugovora od 3. svibnja 2021.

4. Tijekom dokaznog postupka proveden je dokaz uvidom u prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice od 18.2.2022. (list 7 spisa), izjavu o opozivu darovanja od 6.5.2022. (list 9 spisa), povratnicu (list 13 spisa), darovni ugovor od 5.2.2020. (list 14- 16 spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 21 spisa), povijesni prikaz izvatka iz zemljišnih knjiga zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 30-33 spisa), fotografiju (list 34 spisa), email koresponenciju (list 35-37 spisa), kupoprodajni ugovor od 3.5.2021. (list 38-41 spisa) te su saslušani tužiteljica i prvotuženik.

4.1. Sud nije provodio druge dokaze budući da su punomoćnici stranaka odustali od daljnjih dokaznih prijedloga na ročištu održanom 11. lipnja 2025.

5. Nakon ocjene dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a čl. 299. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) sud je utvrdio da su glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi tužiteljice neosnovani.

5.1. Predmet spora glavnog tužbenog zahtjeva je upravljen na poništenje ugovora o darovanju uz zahtjev tužitelja da se naloži upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja na predmetnoj nekretnini upisanog u korist prvotuženika te potom i u korist drugotuženice rješenjima koja su donijeta na temelju ugovora o darovanju od 5. veljače 2020. (između tužiteljice i prvotuženika) i 17. rujna 2021. (između prvotuženika i drugotuženice), te da se uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje u korist tužiteljice.

5.2. Predmet spora eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva je upravljen na opoziv ugovora o darovanja od 5. veljače 2020. (između tužiteljice i prvotuženika) zbog grube nezahvalnosti te posljedično poništenje ugovora o darovanju od 17. rujna 2021. (između prvotuženika i drugotuženice), te da se uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje u korist tužiteljice.

5.3. Prije svega valja istaći kako su neosnovani navodi tuženika da je tužbu potrebno odbaciti budući da je nepodobna za raspravljanje budući da se po tužbi i tužbenom zahtjevu može postupati i donijeti meritorna odluka, a eventualne kontradiktornosti u pogledu činjeničnih navoda tužbe sud je raspravio na pripremnom ročištu održanom 22. svibnja 2023.

6. Prema odredbi čl. 280. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. , dalje: ZOO) zabluda je bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor. Sukladno stavku 2. istog članka strana koja je u zabludi može tražiti poništaj ugovora zbog bitne zablude Odredbom čl. 281. ZOO propisano je da kod ugovora bez naknade bitnom zabludom se smatra i zabluda o pobudi koje je bila odlučna za preuzimanje obveze. Nadalje, sukladno čl. 284. st.1. ZOO ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna.

7. Uvidom u Darovni ugovor od 5. veljače 2020. (list 14-16 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica darovala prvotuženiku 2/48 suvlasnička dijela koji u naravi predstavlja dio konobe u suterenu, dok je zadržala dio nekretnine koji u naravi predstavlja sobu na II. katu, a koji dio nekretnine odgovara ostatku suvlasničkog dijela nekretnine od 2/48 dijela (članak 2. Darovnog ugovora). Nadalje je utvrđeno da su tužiteljica kao darovateljica i prvotuženik kao daroprimatelj ovjeru potpisa ugovora izvršili kod Javnog bilježnika Sunčice Žužić Kovačić 6. veljače 2020., pod posl. br. Ov-440/2020.

7.1. Uvidom u prijedlog za razvrgnuće suvlasništva od 18. siječnja 2022. (list 7-8 spisa) utvrđeno je da je drugotuženica podnijela prijedlog za razvrgnuće suvlasništva predmetne nekretnine protiv tužiteljice, te predlaže da, s obzirom da je drugotuženica suvlasnica u 46/48 dijela, a tužiteljica u 2/48 dijela, nekretnina u cijelosti pripadne drugotuženici uz obvezu da se tužiteljici isplati vrijednost njezina suvlasnička dijela.

7.2. Uvidom u Izjavu o opozivu od 6. svibnja 2022. (list 9 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica navedenom Izjavom opozvala darovanje koje je učinila prema prvotuženiku 5. veljače 2020. zbog grube nezahvalnosti daroprimatelja koji ju je prijevarom nagovorio na darovanje.

7.3. Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 3. svibnja 2021. (list 38-41 spisa) utvrđeno je da je MP kao prodavatelj prodao drugotuženici svoj suvlasnički udio od 8/48 dijela predmetne nekretnine. Također je utvrđeno da je prodavatelj MP 2019. pokrenuo postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nad predmetnom nekretninom, a koji postupak se vodio između tužiteljice, drugotuženice i MP pod posl. br. R1-311/2019 (čl. 12. Ugovora).

7.4. U svojem iskazu tužiteljica je u bitnome navela kako je cijeli život bila sa tuženima u jako dobrim i bliskim odnosima, drugotužena da je njezina teta. Sjeća se da je po zimi, prije otprilike pet godina IP ju nazvao kasno navečer i došao do nje oko 22 sata. Tada joj je rekao da on mora početi raditi, da nema prihoda i pitao ju ako bi ona njemu dala taj dio konobe jer da mu je to bitno za posao. Tada da je donio papir na kojem su pisala dva retka. Ona da nije imala naočale da to pročita no zna da je pisalo kompjuterski podebljano i podcrtano „dio konobe“ i to je njoj tada bilo dovoljno jer mu je vjerovala. Tada da nije ništa potpisala već je idući dan išla u Garibaldi ulicu u ured potpisati ugovor koji ju je tamo dočekao. Prilikom potpisa ugovora u uredu da je bila sama sa još dvije gospođe koje tamo rade. Ona da je na to pristala i rekla je da će mu pomoći i dati mu dio konobe ali da mu je sto puta ponovila da ne želi da to utječe na gornji dio tavana odnosno na njezin suvlasnički udio. IP da je rekao da to neće utjecati. Misli da su njegovi odvjetnici pripremili darovni ugovor. Ugovor da ju je dočekao u uredu, ona da ga nije niti pročitala, samo je pitala IP li je upisano ono što su se dogovorili, a IP je potvrdio da je. Ugovor da nije pročitala ali i da ga je pročitala vjerojatno ne bi razumjela. Njoj da je samo bilo bitno da se ne dira u gornji dio tavana. Na ljeto iste godine njezina kćerka da je predložila da se svi nađu i dogovore oko podjele kuće međutim nisu se dogovorili. U ugovoru da je očekivala da će pisati da prvotuženik može koristiti doživotno taj dio konobe ali da se ne dira u njezin gornji dio stana jer njoj pripada 1/3 tog stana. Nikada se prije potpisa ovog ugovora nije konzultirala sa odvjetnikom. Ako nema taj dio konobe onda nema ni tu 1/3 u kući. SP da joj je jednom prilikom ponudila cca 1.000,00 EUR da ju isplati no to da nije bio dogovor i onda se uistinu osjeća prevareno jer se radi o njezinom jedinom nasljedstvu iza moje majke. Ona da je prvotuženiku dala ono što mu je tada trebalo ali nije željela svoje izgubiti. Primjerak tog ugovora da nije dobila kada ga je potpisala već ga je dobila u poštanski sandučić. Taj dan kada je ugovor potpisivala da se nije čula sa Đ jer joj je dan ranije kada su se dogovarali dao adresu gdje da ide tako da nije ni bilo potrebe da se čuju. IP da je pitala je sve napisano onako kako su se dogovorili dan prije potpisa ugovora jer na dan potpisa ugovora ona s njim nije razgovarala. Na upit punomoćnika tuženika da li i inače potpisuje ugovore bez da ih pročita, tužiteljica je navela kako nikada u životu nije imala posla sa zakonom i nije ništa potpisivala. Na sudu da je bila ali u drugom svojstvu jer da je ona vanjski suradnik Centra za socijalnu skrb. Na sudu da je bila i u povodu ostavine nakon smrti oca i majke. Nije se mogla sjetiti je li na sudu bila prije petnaest i više godina. Na sudu da je bila i prije dvadeset i pet godina sa ocem njezine kćeri. Ne zna da je njezin brat MP 2019. pokrenuo sudski postupak vezano uz predmetnu nekretninu jer sa bratom nije razgovarala do unazad četiri godine. Ne može se sjetiti da je išta dobila od suda u vezi postupka koji je pokrenuo njezin brat. 2020. jedna od suvlasnica na nekretnini da je bila i KP odnosno bilo je četiri nasljednika iza pok. barbe FP koji je u toj nekretnini živio. Nakon što joj je ponovno predočen darovni ugovor navela je kako nije točno da je IP bio sa njom tog dana kog javnog bilježnika kako to piše na potvrdi na zadnjoj stranici tog ugovora. IP da joj je objašnjavao gdje da ode potpisati ugovor jer on uopće nije bio taj dan u Rijeci. Jedino što mu je bilo bitno je da taj dan ode potpisati što je i učinila. Iako je navela da ima dioptriju +4, ugovor da je potpisala bez naočala jer su joj kod javnog bilježnika pokazali sa prstom gdje da se potpiše. U odnosu na „dio konobe u suterenu“ koji je darovala pojasnila je da se radi o velikoj konobi u kojoj je ona imala dio, a polovicu je imala SP. Tu konobu ona tužiteljica da nije nikada koristila. Prije nego što je IP dala taj dio konobe ona da je I (kćeri od SP), bila dozvolila isto da koristi tu konobu, pravi vino u njoj i oni su je koristili. Ne zna da bi njezin brat MP sklopio kakav ugovor sa SP.

7.5. U svojem iskazu prvotuženik je u bitnome naveo da nije istina da je on došao u stan navečer oko 22 sata kod tužiteljice i da ju je tada pitao bi li mu poklonila taj svoj dio konobe jer da ima financijskih problema već se o podjeli oko kuće uvijek u obitelji razgovaralo. On da je još prije govorio kako bi htio urediti taj dio ispred konobe jer je otkupio prvi kat od ostalih nasljednika. Ugovor da je sastavila njegova odvjetnica i on je tužiteljici osobno donio taj ugovor nekoliko dana prije potpisa. Kod javnog bilježnika da su zajedno išli odnosno bili su tamo zajedno prilikom potpisa darovnog ugovora. Radi se o 6 m2 konobe i kada je pitao tužiteljicu bi li mu taj dio konobe prodala, ona da mu je rekla „ja ću ti to pokloniti“ jer joj je puno u životu pomogao, a pomogla je i ona njemu. Tijekom zaključenja tog darovnog ugovora da je bio u postupku sa bivšom suprugom te je isključivo iz tog razloga taj dio konobe prepisao na svoju majku. Nikakve prijevarne namjere nije imao. Njezinu sobu na 2. katu se nije diralo niti bi joj ja to ikada uzimao ili osporavao, niti ga taj dio zanima. Istaknuo je kako nije postojala nikakva hitnost da se odmah taj darovni ugovor potpiše kako je to tužiteljica iskazala, niti je bilo ikakve prisile ili pritiska. On da ju nije došao preko noći pitati da mu pokloni taj dio konobe. Oni da se godinama nisu ništa uspjeli dogovoriti oko te kuće pa ne bi ni preko noći. Misli da nije problem u tome što je taj dio konobe njemu poklonila već je problem nastao jer je njezin brat prodao dio te sobe, koju ona smatra njezinom, njegovoj majci. On svoju majku ne može sada nagovoriti da vrati taj dio konobe niti ju želi s time opterećivati. U tom razdoblju njegova bivša supruga da ga je ovršila za iznos od pola milijuna kuna za alimentaciju i on nije htio da se kojim slučajem ovrha stavi i na neku njegovu nekretninu. U trenutku darovanja nije imao saznanja da bi njegova majka pokrenula postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice. Niti u trenutku kada je njemu tužiteljica darovala svoj dio, a niti u trenutku kada sam je on majci darovao taj suvlasnički dio nije razmišljao ni planirao razvrgnuće suvlasničke zajednice. Nikada nije mislio da bi se ovo moglo smatrati prevarom niti da bi do ovakve situacije. Ne zna kada je saznao da je pokrenut postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice. U doba kada se zaključivao ovaj darovni ugovor on da je bio u Hrvatskoj jer je to bilo doba korone i ograničeno je mogao raditi te se sjeća da je tada radio na Pašcu. On da je htio raščistiti stvar da se zna da je taj donji dio kuće njegov i da jednog dana kada budem radio put prema svojoj kući ne bude taj put osporavan s ničije strane i to da je bila njegova jedina namjera u vezi te konobe. Nikakva prevara, niti sam imao namjeru nekoga oštetiti. Konoba je derutna, prije je bila štala, nešto se uređivalo za držanje vina, pod je betoniran, nema ulaznih vrata, te nema niti struje niti vode, visina je 2-2,10 m i u njoj se ne može nikakva djelatnost voditi. Prije nego li je ĐP darovala taj dio, polovica te konobe je bila u posjedu pok. FP i njegovih nasljednika kasnije, a polovicu je koristila njegova majka SP. Konoba da ima 40-50 m2. Misli da ĐP nije nikada tu konobu koristila, a sigurno ju nije koristila 40 godina koliko on pamtim. MP je bio utužio sve suvlasnike te kuće pa i tužiteljicu i taj postupak je završio na način da je MP prodao svoj suvlasnički udio njegovoj majci.

6. Sud nije poklonio vjeru iskazu tužiteljice, dok je poklonio vjeru iskazu prvotuženika. Naime, razlozi koje tužiteljica navodi za svoju navodnu zabludu su nelogični, kontradiktorni i neuvjerljivi, a njezin iskaz nije potkrijepljen drugim objektivnim dokazima. Prije svega, predmetni Darovni ugovor od 5. veljače 2020. sastavljen je u pisanom obliku te je ovjeren pred javnim bilježnikom, koji je utvrdio identitet stranaka. Tužiteljica je ugovor potpisala osobno, a ni iz čega ne proizlazi da bi bila spriječena da zatraži pojašnjenje ili da ugovor pročita prije potpisa. Sama okolnost što nije imala naočale ili što „nije razumjela zakonske pojmove“ ne može se smatrati opravdanim razlogom za nesavjesno potpisivanje ugovora kojim daruje svoj suvlasnički udio nekretnine. Sud je posebno cijenio činjenicu da tužiteljica u iskazu navodi kako nije ni pročitala ugovor, a istodobno tvrdi da se ugovor ne odnosi na ono što je dogovoreno, iako bez čitanja nije mogla znati njegov sadržaj. Pored navedenog, tužiteljica tvrdi da je bilo dogovoreno da će darovati dio konobe u suterenu te je sud uvidom u predmetni Darovni ugovor utvrdio da se u čl. 2. st.1. Darovnog ugovora i čl. 7. st.2. Darovnog ugovora izričito navodi da darovani suvlasničku udio od 2/48 dijela predstavlja dio konobe u suterenu, te da tužiteljica zadržava sobu na II. katu (čl. 2. st. 2. Darovnog ugovora) što upućuje na zaključak da je u ugovoru bilo navedeno upravo ono što je između ugovornih strana bilo i dogovoreno. Osim toga, sud je cijenio da je tužiteljica osoba zrele životne dobi, zaposlena i pravno sposobna, koja je ranije sudjelovala u postupcima vezanim uz imovinskopravne odnose (ostavinski postupci, obiteljski sporovi), te da stoga nije mogla biti u tolikoj mjeri neupućena u značenje i posljedice potpisivanja predmetnog Ugovora. Sud također nije prihvatio ni navod tužiteljice da prvotuženik nije bio prisutan kod javnog bilježnika, budući da na samom ugovoru postoji bilježnička potvrda kojom se izričito navodi da su obje ugovorne strane bile nazočne i potpisale ugovor pred javnim bilježnikom.

6.1. S druge strane, sud je poklonio vjeru iskazu prvotuženika budući da je njegov iskaz bio jasan, logičan, dosljedan i u skladu s ostalim provedenim dokazima, osobito s darovnim ugovorom od 5. veljače 2020. Prvotuženik je detaljno opisao okolnosti sklapanja ugovora, navodeći da je tužiteljica bila upoznata s time da se radi o darovanju suvlasničkog dijela nekretnine (u naravi dijela konobe u suterenu), da je ugovor pripremila njegova odvjetnica te da su obje strane bile prisutne kod javnog bilježnika prilikom ovjere potpisa, a što proizlazi i iz same ovjere. Iskaz prvotuženika je i životno logičan budući da je naveo da je darovani dio konobe površine svega nekoliko kvadrata, a sama konoba je derutna pa i nije pogodna za obavljanje ikakve djelatnosti. Sud je poklonio vjeru dijelu iskaza prvotuženika gdje navodi da je htio od tužiteljice otkupiti taj suvlasnički dio konobe međutim tužiteljica da mu je, zbog ranijih bliskih obiteljskih odnosa, htjela pokloniti taj dio. Takvo objašnjenje sud smatra logičnim i vjerodostojnim, imajući u vidu da je prvotuženik već i ranije bio suvlasnik dijela iste nekretnine, što je utvrđeno uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak na listu 30-33 spisa) i imao je opravdani interes urediti imovinsko stanje nekretnine. Za razliku od tužiteljice, čiji je iskaz bio proturječan i mijenjao se tijekom postupka, iskaz prvotuženika bio je dosljedan od početka do kraja.

7. Temeljem provedenih dokaza ovaj sud zaključuje da ponašanje prvotuženika nakon sklapanja ugovora (održavanje odnosa s tužiteljicom, prenošenje udjela na majku iz osobnih razloga) ne upućuje na prijevarnu namjeru. Naime, iz izvedenih dokaza proizlazi da je prvotuženik i nakon sklapanja ugovora zadržao korektan odnos s tužiteljicom, bez ikakvih postupaka koji bi upućivali na namjeru da ju ošteti ili dovede u nepovoljan položaj (nije ju prisiljavao da napusti nekretninu, nije osporavao njezina vlasnička prava na ostatku kuće niti je poduzimao radnje kojima bi joj otežao korištenje nekretnine). Činjenica što je prvotuženik kasnije prenio darovani suvlasnički udio na svoju majku ne upućuje, prema mišljenju ovog suda na prijevaru, već na okolnosti osobne prirode, kao što su teška financijska situacija i opterećenje ovrhom zbog obveza prema bivšoj supruzi uslijed čega je prijenos izvršio kako bi izbjegao mogućnost da se taj dio imovine ovrši. Da je tome tako proizlazi također iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu iz kojeg je razvidno da je na suvlasničkom udjelu prvotuženika odbijen prijedlog za zabilježbu ovrhe Ovr-Ob-7/2020 (list 31 spisa). Stoga ovaj sud zaključuje da se prijenos suvlasničkog udjela na majku, više od godinu i pol nakon izvršenog darovanja, ne može tumačiti kao posljedica prijevarne radnje, već kao posljedica osobnih i financijskih razloga prvotuženika koji nisu povezani s odnosom prema tužiteljici.

8. Nadalje, okolnost što je drugotuženica 18. siječnja 2022. podnijela prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetne nekretnine (vidi par. 7.1. presude) ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost zaključenog darovnog ugovora niti ukazuje na postojanje prijevarne namjere prvotuženika prilikom njegova sklapanja. Navedeno iz razloga što bi, neovisno o darovanju predmetnog suvlasničkog dijela, drugotuženica kao suvlasnica većinskog dijela nekretnine imala pravo zahtijevati razvrgnuće suvlasničke zajednice temeljem članka 47. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV). Budući da je njezin suvlasnički udio, i bez darovanog dijela, iznosio 44/48 dijela (91,67 % cjelokupne nekretnine) na nju bi se primjenjivala odredba članka 51. stavka 3. ZV-a prema kojoj suvlasnici čiji udjeli zajedno čine najmanje devet desetina ukupne stvari ne moraju učiniti vjerojatnim osobito ozbiljan razlog za razvrgnuće. Stoga sud zaključuje da bi drugotuženica i bez izvršenog darovanja imala zakonsko pravo i mogućnost zahtijevati razvrgnuće suvlasništva, pa i isplatom, zbog čega se pokretanje tog postupka, koje je uslijedilo gotovo dvije godine nakon sklapanja darovnog ugovora, ne može smatrati dokazom postojanja prijevarne namjere ni na strani prvotuženika ni na strani drugotuženice. Konačno, tužiteljica nije ničime dokazala da bi bila dovedena u zabludu u pogledu svrhe darovanja predmetnog suvlasničkog dijela nekretnine (obavljanje gospodarske djelatnosti prvotuženika) jer, osim svojeg iskaza kojemu sud nije poklonio vjeru, tužiteljica nije predložila provođenje drugih dokaza.

9. Slijedom svega navedenog, ovaj sud smatra da kasnije ponašanje prvotuženika potvrđuje da je njegova prvotna namjera prilikom sklapanja ugovora bila uređenje obiteljskih imovinskih odnosa, a ne dovođenje u zabludu tužiteljice prijevarnim radnjama, pa stoga nema elemenata prijevare niti dovođenja u zabludu tužiteljice prilikom zaključenja predmetnog Darovnog ugovora.

10. Ovdje valja istaći da sukladno čl. 335. st.1. ZOO pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prisile, dok je st.2. propisano da to pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora. Budući da je predmetni Darovni ugovor zaključen 5. veljače 2020., a tužiteljica je za razlog navodne pobojnosti saznala podnošenjem prijedloga za razvrgnuće suvlasničke zajednice od strane drugotuženice 18. siječnja 2022., dok je tužbu u ovom postupku podnijela 26. svibnja 2022., razvidno je da nije protekao niti subjektivni, a ni objektivni rok iz čl. 335. ZOO.

11. Međutim, iz svih ranije navedenih razloga valjalo odbiti glavni tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

12. U odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev valja istaći slijedeće. Sukladno čl. 494. st.1. ZOO-a darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika, dok je st. 2. propisano da gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik počinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji. Sukladno čl. 497. ZOO pravo na opoziv darovanja prestaje istekom godine dana od dana kad je osoba koja ima pravo na opoziv saznala za razlog opoziva, ako ovim ili posebnim zakonom nije drukčije određeno.

12.1. Budući da tužiteljica de facto tvrdi kako je podnošenjem prijedloga za razvrgnuće suvlasništva od strane drugotuženice 18. siječnja 2022. saznala za razlog opoziva, a tužba je u ovom predmetu podnesena 26. svibnja 2022. to je razvidno kako nije protekao ni rok iz čl. 497. ZOO.

12.2. Nadalje, tijekom postupka nije utvrđeno da bi prvotuženik počinio ikakvo kazneno djelo prema tužiteljici ili članu njezine uže obitelji ili se na drugi način ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema tužiteljici. Također nije utvrđeno ni da bi prvotuženik prijevarom nagovorio tužiteljicu na darovanje, kako se to navodi u Izjavi o opozivu darovanja od 6. svibnja 2022. (list 9-10 spisa) niti da bi tužiteljicu doveo u zabludu, a sve kako je to već obrazloženo ranije u presudi (vidi para. 6.-9. presude).

12.3. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice i na opoziv darovanja od 5. veljače 2020., te posljedično poništenje ugovora od darovanju između prvotuženika i drugotuženice od 17. rujna 2021. te uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a, a sukladno Tarifi o naknadi i nagradi za rad odvjetnika, prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora od 2.000,00 € na ročištu održanom 22. svibnja 2023.

13.1. Sud je priznao prvotuženiku trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu (200,00 EUR – Tbr. 8/1) i zastupanje na ročištima 22..2023. i 11.6.2025., (200,00 EUR, svako ročište – Tbr. 9/1), sve uvećano za pripadajući PDV, sveukupno 750,00 EUR. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

13.2. Sud je priznao drugotuženici trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu (200,00 EUR – Tbr. 8/1) i zastupanje na ročištima 22..2023. i 11.6.2025., (200,00 EUR, svako ročište – Tbr. 9/1), sve uvećano za pripadajući PDV, sveukupno 750,00 EUR. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki IV. izreke presude.

U Rijeci, 10. studenog 2025.

Sutkinja

Iva Ivanišević Mostovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave presude, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

-pun. tužitelja eKomunikacijom (uz nalog za platež pristojbe na presudu)

-pun. prvotuženika eKomunikacijom

-pun. drugotuženice eKomunikacijom

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte